REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-1785/2019-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. ĆZ ud. V, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 04. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tužene pod 1. osobno, te punomoćnika tuženika pod 1-3, na ročištu za objavu, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici pod 1. ĆZ,u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici VZ iznos glavnice od 1.500,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni iznos od 25,00 EUR od svakog 15-og u mjesecu počevši od 15. svibnja 2014. godine pa do 15. svibnja 2019. godine pa do isplate po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 30.12. 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se u preostalom dijelu kojim se nalaže tuženici pod 1. ĆZ isplatiti tužiteljici VZ iznos od 3.815,55 eura (preko iznosa od 1.500,00 do iznosa od 5.315,55 eura) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tuženiku pod 2. MZ, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici VZ iznos glavnice od 1.500,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni iznos od 25,00 EUR od svakog 15-og u mjesecu počevši od 15. svibnja 2014. godine pa do 15. svibnja 2019. godine pa do isplate po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 30.12. 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se u preostalom dijelu kojim se nalaže tuženiku pod 2. MZ isplatiti tužiteljici VZ iznos od 3.815,55 eura (preko iznosa od 1.500,00 do iznosa od 5.315,55 eura) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tužbeni zahtjev odbija.

III Nalaže se tuženiku pod 3. SZ, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici VZ iznos glavnice od 1.500,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni iznos od 25,00 EUR od svakog 15-og u mjesecu počevši od 15. svibnja 2014. godine pa do 15. svibnja 2019. godine pa do isplate po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 30.12. 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se u preostalom dijelu kojim se nalaže tuženiku pod 3. SZ isplatiti tužiteljici VZ iznos od 3.815,55 eura (preko iznosa od 1.500,00 do iznosa od 5.315,55 eura) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tužbeni zahtjev odbija.

IV Dužni su tuženici pod 1-3, u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.810,20 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu 23. travnja 2019. tužiteljica navodi kako je, kao nasljednica svog supruga pok. CZ suvlasnik za ¾ dijela nekretnine koja u naravi predstavlja zasebni podni stan položen u stambenoj zgradi u [adresa]. i to stan na II-om katu, odnosno u potkrovlju zgrade površine 89m2, upisan i označen u zemljišnim knjigama u katastarskoj općini [katastarska općina] u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo II-6. etaža 0/0 pod 1. stan u potkrovlju zgrade. Tuženici da se nalaze u desetoljetnom isključivom suposjedu predmetnog stana i protupravno odbijaju isti predati tužiteljici u suposjed iako je nekretnina u suvlasništvu tužiteljice. Korištenjem bez osnove suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnom stanu tuženici da su stekli ukupnu korist od ¾ mjesečne najamnine koja se mogla postići za predmetni stan za svaki mjesec proteklog razdoblja i ubuduće do predaje u suposjed. Stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cjelini te predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev i obaveže tužiteljicu na plaćanje troškova postupka jer navodi u tužbi nisu činjenično ni pravno točni. Tužiteljica da je u dokazne svrhe dostavila zemljišno knjižni izvadak iz kojeg je razvidno da se za predmetni stan vode sporovi i to kod ovog suda spor pod poslovnim brojem II P -1718/07 kojeg je ovdje tužena pod 1., u skladu s odredbom članka 224. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama te odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u zakonskom roku tj. do 01.01.2007. g., kao izvanknjižni nositelj stvarnih prava na navedenim nekretninama pokrenula radi utvrđenja i ispravka uknjižbi u zemljišnim knjigama. Isti postupak da su na utvrđenje i ispravak uknjižbe pokrenuli na predmetnim nekretninama i tuženi pod 2. i 3. ove tužbe što da je također vidljivo na istom dostavljenom vlasničkom listu iz zabilježbe spora Pst-1474/11 MZ i SZ. Navedene parnice da su pokrenuli tuženi 1, 2, i 3 protiv tužiteljičinog sada pok. supruga ŽZ budući nije bilo moguće mirnim putem postići dogovor i izvršiti potrebne ispravke. Prije okončanja ovih parnica pok. ŽZ da je preminuo, a tužiteljica VZ da je prema rezultatu ostavinske rasprave poslije smrti supruga upisana vlasnicom nekretnina i pravima na njima, dakle opet na neispravnim tj. nevaljalim upisima prava u zemljišnu knjigu. Stoga da su tuženici ustali i tužbom kojom se traži utvrđenje ništavosti takvog nasljeđivanja te istovremeno izdavanje obvezujućeg naloga za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja što je također zabilježeno u zemljišnoj knjizi za predmetnu nekretninu pod zabilježbom Z-25470/19 za parnični predmet kod ovog suda pod posl. brojem P-4669/2019. Svi parnični predmeti da su evidentirani u pogledu pogrešne uknjižbe udjela 9/12 prava vlasništva predmetnog stana za dio koji se vodi kao stan u potkrovlju zgrade, a zajedno sa ostalim pripadnostima i pravima Z. U. [broj ZK uloška] čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. S obzirom da su predmetni sporovi u kojima se odlučuje o utvrđenju vlasništva i ispravci pogrešne uknjižbe, sporovi u kojima se rješava pravo vlasništva i pravni odnos između stranka, a sud još nije donio odluku o tim pitanjima to, u skladu sa čl. 213 ZPP predlaže da se ovaj postupak prekine do donošenja sudskih odluka u navedenim predmetima poslovni broj II P - 1718/07 i Pst 1474/11 i P- 4669/19. Ujedno ističu kako radi navedenoga tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe. Nadalje, ukazuju kako ZV ne daje pravo tužiteljici da traži predaju predmetne nekretnine u suposjed sve dok se nesporno dakle ispravno i potpuno, a što je jedino zakonito, ne upiše vlasnicom u zemljišne knjige. Zaključno, ukazuju kako tužiteljica ovdje u svom tužbenom zahtjevu potpuno neosnovano traži plaćanje mjesečne najamnine koja bi se navodno mogla na stan na lokaciji postići. Tuženici takvom zahtjevu prigovaraju jer ista pokušava neovlašteno naplatiti najamninu na predmetni prostor kao da je uređen, a što ne stoji.

3. Tužbeni zahtjev je podneskom od 29. lipnja 2023. uređen sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je od svakog od tuženika zahtijevana isplata od 10.047,00 eura uvećana za zakonske zatezne kamate.

3.1. Tuženici su se protivili takvom uređenju tužbe, smatrajući da isti, s obzirom da je tužbeni zahtjev povišen, predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, a koji je, sukladno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a, moguć do zaključenja prethodnog postupka.

3.2. U odnosu na navode tuženika, valja kazati kako je zaista odredbom čl. 190. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP) propisano da se tužba može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, ali tuženici gube iz vida kako je st. 2. istog članka propisano da se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave, ako je tužitelj, bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. S obzirom da je preinaka tužbe, povećanjem tužbenog zahtjeva, učinjena nakon što je sud u postupku izveo dokaz vještačenjem na okolnost visinu mjesečne najamnine koju je, u utuženom razdoblju, tužiteljica mogla ostvariti, a takvo što (visina najamnine) predstavlja podatak koji tužiteljica, jer nema potrebna stručna znanja, nije mogla znati do zaključenja prethodnog postupka, upravo se ostvarila pretpostavka iz citirane odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, radi čega bi navedena preinaka bila dopuštena.

3.3. Međutim, podneskom od 17. studenog 2025. tužiteljica je, sukladno dopunskom nalazu i mišljenju te uvođenju valute EUR, ponovno uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isti iznos kao prvotno podnesenom tužbom, slijedom čega nije bilo potrebno odlučivati o preinaci učinjenoj podneskom od 29. lipnja 2023.

4. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok ŽZ, dopis Porezne uprave od 27. siječnja 2025. pročitana je presuda ovog suda poslovni broj P-1091/17 i Pst- 1474/11, P-4669/19 te presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-640/2019-4, putem jedinstvenog informacijskog sustava za upravljanje sudskim predmetima "E-spis" sud je pročitao spisi ovog suda Ovr-1271/20, IIP-1718/07, Pst-1474/11 te P-4669/19, izveden je dokaz vještačenjem, saslušana je tužena pod 1. i svjedoci BZ i UZ.

4.1. Sud nije izveo predloženi dokaz pribave spisa poslovni broj P-1091/17, ovo jer je, prema izjavi arhivara Općinskog suda u Splitu (list 168 spisa) isti izgubljen. Također, nije pribavljen spis poslovnog broja P-4669/19, a koji se nalazi na Županijskom sudu u Puli, povodom žalbe. Navedenom spisu priklopljen je i spis poslovni broj P-1474/11.

4.2. Nadalje, nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinje TZ i tuženika pod 2. i pod 3. jer je tuženik od izvođenja istog odustao, kao ni dokaz saslušanjem tužiteljice jer sud smatra da bi inzistiranje na provođenju tog dokaza, u situaciji kada tužiteljica prebiva na području grada Zagreb, starije je životne dobi (89 godina) i narušenog zdravlja te uzimajući u obzir da se radi o supsidijarnom dokazu (čl. 264. st. 2. ZPP-a) te da se ista, kao stranka u postupku, može koristiti ovlaštenjima iz odredbe čl. 265. st. 2. i 269. st. 1. ZPP-a kao i to da je ova pravna stvar u dovoljnoj mjeri raspravljena za donošenje zakonite odluke, te da su sve sporne činjenice utvrđene na temelju izvedenih dokaza, sud je radi očuvanja načela ekonomičnosti postupka odustao od izvođenja spomenutog dokaza.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice 3/4 dijela nekretnine oznake zgr. 2861 zgrada dvor, upisane u ZK uložak [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to etažno vlasništvo (E-6) stan u potkrovlju zgrade, prema tuženicima kao nepoštenim posjednicima za naknadom koristi koju imaju od upotrebljavanja i korištenja stvari, u razdoblju od svibnja 2014. do svibnja 2019.

7. S obzirom na prigovore iznesene od strane tuženika valja kazati kako je ovo pravno pitanje bilo predmet razmatranja i druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 1. ožujka 2021. kada je doneseno pravno shvaćanje kako se u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

8. Prema odredbi članka 165. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana, dok je st. 6. istog članka propisano kako od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

9. Iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka (list 5 spisa) proizlazi da je tužiteljica uknjižena za 9/12 dijela na 6. suvlasničkom dijelu Etažno vlasništvo (E-6) na čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u ZU 3329 KO [katastarska općina], stan u potkrovlju zgrade. Također, proizlazi kako je dana 14. rujna 2007. izvršena zabilježba spora radi ispravka pogrešne uknjižbe između ovdje tužene pod 1., kao tužiteljice i prednika ovdje tužiteljice kao tuženika, dok je 9. prosinca 2011. izvršena zabilježba spora između ovdje tuženika pod 2. i pod 3., kao tužitelja, te prednika ovdje tužiteljice, kao tuženika.

10. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iz smrti pok. ŽZ sud je utvrdio kako je njegovim nasljednikom proglašena ovdje tužiteljica.

11. Čitanjem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1091/17 utvrđeno je da je presudom od 15. ožujka 2018. naloženo tuženicima pod 1- 3, u roku od 15 dana, predati predniku tužiteljice CZ, kao stan u potkrovlju zgrade površine 89 m2, upisan i označen u zemljišnim knjigama u katastarskoj općini [katastarska općina] u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] pod 1. ZGR 2861 zgrada i dvor ukupne površine 165 m2 od čega zgrada 134 m2 i dvor 31 m2, zk tijelo II -6. etaža 0/0 pod 1. stan u potkrovlju zgrade, s kojim stanom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] označene kao čest. zgrade [katastarska čestica].

11.1. Uvidom u jedinstveni informacijski sustav za upravljanje sudskim predmetima "E-spis" sud je utvrdio kako je u tom predmetu ranijeg broja Pst-1076/14 tužba tužitelja CZ (prednika ovdje tužiteljice) podnesena 9. listopada 2014.

12. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-1474/11 sud je utvrdio kako je točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika pod 2. i pod 3. kao tužitelja, kojim u odnosu na tuženika ŽZ (prednika ovdje tužiteljice) traže utvrđenje da bi preko svojih pravnih prednika postali suvlasnici tuženikove 1/3 dijela nekretnine označenih kao č.z. 1035/1, č.z. 7904/1 i 7904/2 koje se sada vode u Z. U. [broj ZK uloška], te č. zgr. [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], pa je dužan tuženik trpjeti izbris tog dijela naznačenih nekretnina sa svojega imena uz istodoban upis istog na ime tužitelja. Također, istom točkom odbijen je zahtjev tužitelja, ovdje tuženika pod 2. i pod 3. na utvrđenje da su tužitelji suvlasnici tri sobe sa južne strane stana smještenog u potkrovlju zgrade upisane kao č. zgr. [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], što predstavlja 2/3 dijela tog stana, a zajedno sa svim njegovim pripadnostima i pravima.

12.1. Uvidom u jedinstveni informacijski sustav za upravljanje sudskim predmetima "E-spis" sud je utvrdio kako je navedena presuda u točki II postala pravomoćna 15. prosinca 2020. te da je tužba u toj pravnoj stvari podnesena 9. prosinca 2011.

13. Putem jedinstvenog informacijskog sustava za upravljanje sudskim predmetima "E-spis" sud je izvršio uvid u predmet ovog suda P-4669/19 te utvrdio kako je u istom odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika pod 1-3 prema ovdje tužiteljici kojim od suda traže utvrđenje da su stekli pravni osnovu za upis prava vlasništva svaki za 1/3 dijela nekretnina upisanih pri zemljišnoknjižnom odjelu Split, Općinskog suda u Splitu, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a odnosi se na kat. čest. br. i oznake zgr. 1035/1, u naravi zgrada, dvor, ukupne površine 169 m2, od čega zgrada površine 56 m2 i dvor površine 113 m2 i kat. čest. br. i oznake: zem. 7904/1, u naravi oranica, pašnjak ukupne površine 483 m2, od čega oranica površine 322 m2 i pašnjak površine 161 m2 i kat. čest. br. i oznake zem. 7904/2, u naravi oranica, pašnjak ukupne površine 483 m2, od čega oranica površine 322 m2 i pašnjak površine 161 m2 sveukupne površine 1135 m2 na ime JZ te na utvrđenje da su tužitelji stekli pravni osnovu za upis prava vlasništva svaki za 1/3 dijela nekretnina upisanih pri zemljišnoknjižnom odjelu Split, Općinskog suda u Splitu, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. i oznake zgr. 2861, ukupne površine 165 m2, od čega zgrada 134 m2 i dvor 31 m2, u naravi stambenog prostora položenog u potkrovlju zgrade, sa svim pravima i pripadnostima, a što je tužena pod dužna priznati i trpjeti. Rješenjem sadržanim u predmetnoj presudi odbijen je prigovor litispendencije i presuđene stvari. Tužba u navedenom predmetu podnesena 29. srpnja 2019.

14. Putem jedinstvenog informacijskog sustava za upravljanje sudskim predmetima "E-spis" sud je izvršio uvid u predmet ovog suda Ovr-1271/20 te utvrdio kako je u istom u provedbi pravomoćne presude poslovni broj P-1091/17 tuženicima ostavljen dodatni rok od 15 dana za postupanje uz prijetnju izricanja sudskih penala te da tuženici nisu dobrovoljno predali suposjed.

15. Putem jedinstvenog informacijskog sustava za upravljanje sudskim predmetima "E-spis" sud je izvršio uvid u predmet II P-1718/2007 te utvrdio kako je u istom tužena pod 1. kao tužiteljica, dana 14. rujna 2007. podnijela brisovnu tužbu protiv prednika ovdje tužiteljice kao tuženika, a predmet koje je upravo predmetna nekretnina.

16. Saslušana na ročištu tužena pod 1. je iskazivala kako se u prostoru koji je predmet spora (stan u potkrovlju zgrade) nalaze stvari njene pokojne svekrve i supruga te da u njemu suši rublje. Prostor da nema struju, već koristi struju iz donjeg stana koji je u suvlasništvu nje i tuženika pod 2-3, nema ni vodu, a nije ni spojena kanalizacija. Cijeli prostor da je općenito u lošem stanju. U tom prostoru da je ranije živjela zaštićena najmoprimka, a kad je umrla, sin pok. najmoprimke da je njenoj pok. svekrvi vratio ključeve jer je znao da ona ima pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Tada da je njena svekrva u taj prostor u potkrovlju unijela svoje stvari. Kazuje kako joj se nikada ni prednik tužiteljice, ni tužiteljica nisu obratili radi predaje prostora u posjed. Nakon pravomoćnog okončanja postupka Pst-1474/11 te P-1091/17 nije dobrovoljno predala posjed jer je još uvijek u tijeku postupak IIP-1718/07 i jer joj se u ovršnom postupku izriču penali. Sudu je još kazala kako prostor nije predala jer smatra da bi on bio vlasništvo nje i tuženika pod 2. i pod 3.

17. Svjedok UZ u svojem iskazu navodi kako predmet spora uopće nije stan već skup prostorija. Do njega da se može pristupiti stubištem zgrade, ali da to nije sigurno radi čega da se pristupa kroz stan tuženika preko otvora u stropu. Cijeli taj prostor potkrovlja da je nepodesan za život. U prostor je dolazio još kao dijete i sjeća se da bi u njemu ranije živjela neka starija gospođa te zatim svekrva odnosno baka tuženika. Koliko ga sjećanje služi u prostoru tuženici drže svoje stvari.

18. Svjedokinja BZ iskazivala je kako joj je bilo 15 ili 16 godina kada se tužena pod 1 (njena sestra) udala te uselila u drugi kat i podrum predmetne zgrade. U spornom stanu, u potkrovlju zgrade da je živjela jedna starija gospođa, a nakon njenog iseljenja da je uselila pok. svekrva tužene pod 1., koja je tu živjela do smrti 2003. godine. Prema njenim saznanjima tuženici nisu ništa ulagali u ovaj stan, a sjeća se kako je predmetna nekretnina još 1975/1976 (kada se tužena pod 1. udala) bila "ubij Ć". Nakon što je svekrva preminula tuženici da koriste potkrovlje na način da se gore penju, suše rublje i drže svoje stvari. Ne zna brane li tuženici tužiteljici pristup, ali zna da je VZ dolazila i pravila nered. Upoznata je sa pravomoćnim presudama jer joj je tužena pod 1. o tome pričala.

19. Tijekom postupka tuženici nisu sporili da se nalaze u posjedu predmetnog stana, a saslušana na ročištu tužena pod 1. to i potvrđuje. Isto tako, saslušani svjedoci BZ (sestra tužene pod 1. i teta tuženika pod 2. i 3.) te UZ (nećak tužene pod 1. i rođak tuženika pod 2. i 3.) ne spore da bi upravo tuženici bili posjednici predmetnog stana, da ga koriste za sušenje rublja te da u njemu drže stvari pokojne svekrve odnosno bake tuženika.

20. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine za 3/4 dijela, da se u posjedu iste, bez suglasnosti, nalaze tuženici pod 1- 3, da su je posjedovali i u utuženom razdoblju, da je tuženicima pod 1-3 pravomoćnom sudskom presudom naloženo istu predati u suposjed tužiteljici, radi utvrđenja pretpostavki iz odredbe čl. 165. ZV ostaje još za raspraviti pravni položaj tuženika pod 1-3 kao posjednika predmetne nekretnine te ukoliko su isti nepošteni posjednici, visinu koristi koje su imali od upotrebe ¾ dijela predmetne nekretnine kroz utuženo razdoblje.

21. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

22. Iz utvrđenja suda proizlazi da su tuženici posjed predmetne nekretnine stekli još 2003. godine, nakon što je umrla njihova svekrva, odnosno baka. S obzirom da se tužbenim zahtjevom traži naknada za korištenje predmetnog stana u razdoblju od svibnja 2014. do svibnja 2019. potrebno je utvrditi njihov pravni položaj u tom vremenskom periodu.

22.1. Kao što je već navedeno, tužba u predmetu poslovni broj P-1091/17 (u kojem prednik tužiteljice traži predaju) je podnesena 9. listopada 2014. godine, a sud ne raspolaže podatkom kada su tuženici istu zaprimili na odgovor jer je predmetni spis izgubljen. Međutim, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. nepoštenje posjednika može se dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. Prema ocjeni ovog suda tuženici su u utuženom razdoblju (svibanj 2014. do svibnja 2019.) bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine. Naime, tužena pod 1. još 14. rujna 2007. godine podnosi brisovnu tužbu protiv prednika ovdje tužiteljice (predmet IIP-1718/2007) upravo za predmetni 6. suvlasnički dio etažno vlasništvo E-6 , dok tuženici pod 2. i pod 3. još 9. prosinca 2011. podnose tužbu protiv prednika tužiteljice (predmet Pst-1474/11), kojom traže utvrđenje prava vlasništva upravo na suvlasničkom dijelu prednika tužiteljice. Saslušana na ročištu tužena pod 1. kazuje kako je sa pok prednikom tužiteljice bila u dobrim odnosima, da se iznenadila kada je saznala da je on ovaj sporni prostor zahtijevao u postupku povrata nacionalizirane imovine te da pokojni prednik tužiteljice kao ni tužiteljica od nje nikada nisu tražili da im preda suposjed predmetnog stana. Navedeno sud drži neuvjerljivim, osobito kada se uzme u obzir da tuženici već duži niz godina podnose tužbe kojim se žele utvrditi suvlasnicima predmetne nekretnine za suvlasnički dio tužiteljice te da je prednik tužiteljice od suda tražio iseljenje ovdje tuženika. Povezujući navedene činjenice sa iskazom tužene pod 1. koja je kazala kako suposjed neće predati jer smatra da je nekretnina vlasništvo tuženika, sud je shvaćanja da tuženici još od izvršene uknjižbe znaju da bi pravni prednik tužiteljice bio upisani suvlasnik predmetne nekretnine za 3/4 dijela, a što ih čini nepoštenim posjednicima iste. Naime, s obzirom na izneseno, tuženicima nije moglo ostati nepoznato da nemaju pravo korištenja 3/4 suvlasničkog dijela predmetnog stana. Njihovo uvjerenje o tome da bi bili vlasnici jer je upis nezakonit i izvršen na temelju fabriciranih dokumenata, ne može se suprotstaviti pravomoćnim sudskim presudama koje navode suprotno.

23. Kada je sud utvrdio da bi tuženici pod 1-3 u utuženom razdoblju od svibnja 2014. do svibnja 2019. tuženici bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine, ostaje za raspraviti visinu naknade koju su dužni tužiteljici isplatiti na ime koristi koje su ostvarili korištenjem njenog suvlasničkog dijela.

24. U tu svrhu sud je od Porezne uprave zatražio podatak o prosječnoj mjesečnoj cijeni najma stambenog prostora u [adresa]. Iz dopisa Porezne uprave proizlazi kako su 24. siječnja 2024. izvršene pretrage baze podataka informacijskog susatav Porezne uprave te da je utvrđeno da su na lokaciji evidentirane prijave najma/zakupa od 13,93 EUR/m2 i 12,50 EUR/m2. Navedeni podatak sud nije posebno cijenio jer se ne odnosi na utuženo razdoblje.

25. Nadalje, na tu okolnost sud je izveo dokaz vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Darku Smodlaci koji je visinu mjesečne najamnine za standardno uređen, opremljen i uporabljiv sličan stambeni prostor (čitava podna površina stana) za utuženo razdoblje procijenio u visini od 360,00 eura za razdoblje od 30. lipnja 2014., u iznosu od 350,00 eura za razdoblje od 31. prosinca 2014., u iznosu od 340,00 eura za razdoblje od 30. lipnja 2015, u iznosu od 340,00 eura za razdoblje od 31. prosinca 2015., u iznosu od 340,00 eura za razdoblje od 30. lipnja 2016., u iznosu od 350,00 eura za razdoblje od 31. prosinca 2016., u iznosu od 360,00 eura za razdoblje od 30. lipnja 2017, u iznosu od 370,00 eura za razdoblje od 31. prosinca 2017., u iznosu od 370,00 eura za razdoblje od 30. lipnja 2018., u iznosu od 390,00 eura za razdoblje od 31. prosinca 2018., u iznosu od 410,00 eura za razdoblje od 30. lipnja 2019. i u iznosu od 410,00 eura za razdoblje od 31. prosinca 2019.

25.1. Saslušan na ročištu od 6. veljače 2025. vještak se izjasnio kako je stambeni prostor koji je položen u potkrovlju u neuporabom stanju, a ne raspolaže usporednim podatcima za slične stambene prostore radi čega da nije bilo moguće iskazati procijenjeni zakup za konkretno takav prostor. Obzirom na zatečeno stanje da isti nije pogodan za nikakvo korištenje, da je prostor položen ispod krovne konstrukcije sa promjenjivom etažnom visinom koja je najveća u središnjom dijelu stana, a najmanja na bočnim zidovima. Na kosom stropu da je vidljiva otpalost stropne žbuke sa drvenih stropnih letvica. Unutrašnje dvokrako stubište da je izvedeno konzolnog oblika oslonjenog na nosive zidove. Zatvori da su dotrajali, da su vidljivi tragovi vlage, prekidači za struju da su vidljivi, a nisu instalacije vode i kanalizacije. Obzirom na izgled konstruktivnih zidova da predstavlja potencijalnu opasnost za sigurnost, zdravlje i živote korisnika. Smatra da bi za dovođenje prostora u uporabno stanje bilo potrebno rekonstruirati cijelu zgradu. Zaključuje kako se isti ne bi mogao iznajmiti i da bi zakup iznosio nula eura.

25.2. Nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova dopunska očitovanja sud smatra napravljenim u skladu s pravilima struke, a saslušan na glavnoj raspravi imenovani vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za takav nalaz i mišljenje.

26. Tijekom postupka nije bilo sporno kako se predmetni stan u potkrovlju nalazi u derutnom stanju, a što je i vidljivo iz fotografija koje priležu nalazu i mišljenju vještaka, međutim, koristi koje su tuženici kao nepošteni posjednici imali nisu ekvivalent mjesečnoj najamnini, radi čega nije od značenja da li se konkretni stan faktično na tržištu može iznajmiti ili ne jer je činjenica da su upravo taj i takav stan, odnosno njegov dio koristili tuženici za svoje potrebe. Mjesečna najamnina je jedan od načina na koji sud utvrđuje i konkretizira visinu naknade, a ona vlasniku pripada i kad se utvrdi da predmetni stan nije davan u najam.

27. S obzirom da vještak nije imao adekvatne usporedne podatke pomoću kojih bi utvrdio iznos mjesečne najamnine za konkretni stan, te da je mišljenja kako se isti, uslijed njegovog stanja ne može iznajmiti u niti jednu svrhu, sud je, nakon što je utvrdio kako tužiteljici naknada nesporno pripada, na temelju odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a, a cijeneći da se predmetni stan nalazi u centru grada Splita, da je položen ispod krovne konstrukcije sa promjenjivom etažnom visinom, da je vidljiva otpala žbuka sa stropa, da nisu vidljive vodovodne i kanalizacijske instalacije, da su vidljivi tragovi vlage te da su zatvori dotrajali, da je prosječna mjesečna najamnina za sličan stan standardne opremljenosti u utuženom razdoblju varirala u iznosu od 350,00 do 410,00 eura (ovo za cijelu površinu stana), da je tužiteljica suvlasnica 3/4 dijela, utvrdio da bi mjesečna korist koju su tuženici posjedovanjem ¾ predmetnog stana ostvarili iznosila 75 EUR.

27.1. Naime, ocjena je ovog suda da tužiteljici, koja u ovom postupku zahtjeva naknadu koristi koju su tuženici imali od uporabe nekretnine u njenom suvlasništvu, ne pripada naknada koristi koja bi bila jednaka visini tržišne najamnine i to stana prikladnog za stanovanje (što je u pravilu svrha ugovora o najmu nekretnine) jer nekretnina koju tuženi koriste nije prikladna za stanovanje te time tuženici nisu ostvarili korist u vidu neplaćanja tržišne najamnine koja se plaća za nekretninu uređenu kao prikladan stambeni prostor.

28. S obzirom da je tužbeni zahtjev postavljen na način da tužiteljica od svakog od tuženika potražuje 1/3 ukupne koristi, obvezan je svaki od tuženika na isplatu iznosa od 25,00 eura za svaki mjesec posjedovanja, dakle ukupno 1.500,00 eura za utuženo razdoblje od 60 mjeseci (od svibnja 2014. do svibnja 2019.).

28.1. Kao što je već navedeno, s obzirom da se koristi od uporabe tuđe nekretnine ogledaju u visini mjesečne najamnine za predmetnu nekretninu to je tužiteljici dosuđena i zatezna kamata i to od kako je zatraženo 15 dana u mjesecu, a sve sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkama I, II i III.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

31. Tužiteljica je u pogledu osnove uspjela sa 100%, dok je u pogledu visine, s obzirom da zahtijeva isplatu iznosa od ukupno 15.946,65 eura, u postupku je uspjela u omjeru od 28%. Stoga sud tužiteljičin uspjeh u postupku cijeni u omjeru od 64%. s obzirom da su tuženici u postupku uspjeli sa 36%, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a, u obvezi su tužiteljici naknaditi parnični trošak u omjeru od 28%.

22. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 15. prosinca 2020. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2021., 7. lipnja 2021., 11. rujna 2024., 31. listopada 2024., 6. veljače 2025. i 10. rujna 2025., 13. studenog 2025. i 4. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) za svako ročište

- pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/13Tarife)

- sastav podneska od 10. prosinca 2020., 4. ožujka 2021., 29. lipnja 2023. i 11. srpnja 2025. (podnesci kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje i njegovu dopunu), 25. rujna 2024. te podneska od 17. studenog 2025. u iznosu od 500,00 eura

(Tbr. 8/1 Tarife) za svaki podnesak

23. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 7.700,00 eura valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (1.925,00 eura) što ukupno daje iznos od 9.625,00 eura, za trošak uplaćene sudske pristojbe u iznosu od 205,85, kao i trošak pristojbe presude u zatraženom iznosu od 205,85 eura, dakle ukupno 10.036,70 eura.

24. Tužiteljici nije priznat sastav podnesaka od 7. svibnja 2019., 13. siječnja 2020. i 7. travnja 2021., jer nisu bili potrebni za vođenje parnice.

25. Razmjerno uspjehu tužitelja u ovoj parnici te odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 2.810,20 eura. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata od dana presuđenja pa do konačne isplate.

23.2. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki IV.

U Splitu, 23. siječnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku pod 1-3- po punomoćniku

- u spis