Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-14/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

B E Z  O D R Ž A V A NJ A  R A S P R A V E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja Arburoža d.o.o., Novalja, Čiponjac jug 6, (OIB 65785118677), zastupana po punomoćniku Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i dr. odvj. iz Rijeke, protiv tuženika 1. ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ŽA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. LA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 6. NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi kao zak. nasljednici iza ŠA, radi isplate, 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Olge Sokolić Ožbolt iz Rijeke, posl.br. Ovrv-88/2020 od 1. veljače 2021., u odnosu na tuženicu sada pok. ŠA u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku 1 ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju iznos od 212,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke., na iznose kako slijedi:

- na iznos od 15,84 eura od 31. prosinac 2019. pa do isplate,

- na iznos od 15,84 eura od 31. siječanj 2020. pa do isplate

- na iznos od 15,84 eura od 29. veljače 2020. pa do isplate

- na iznos od 15,84 eura od 31. ožujka 2020. pa do isplate

- na iznos od 15,84 eura od 1. svibnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 15,84 eura od 30. svibnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 15,84 eura od 1. srpanj 2020. pa do isplate

- na iznos od 27,84 eura od 31. srpanj 2020. pa do isplate

- na iznos od 27,84 eura od 1. rujna 2020. pa do isplate

- na iznos od 29,64 eura od 1. listopada 2020. pa do isplate

- na iznos od 15,84 eura od 1. listopada 2020. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku 1 nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 115,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike 2. ŽA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. LA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 6. NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 3. prosinac 2020. kao ovrhovoditelj protiv prednika tuženika 1 do 6 kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 212,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Olge Sokolić Ožbolt iz Rijeke, posl.br. Ovrv-88/2020 od 1. veljače 2021., usvojen je ovršni prijedlog u odnosu na tuženicu sada pok. ŠA u cijelosti i određeni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 504,75 kn.

2. Tuženik 1 ČA navodeći da je skrbnik tuženice, pravovremeno je podnio prigovor na navedeno rješenje pa je isto rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 16. rujna 2021. stavljeno izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tj. kao po tužbi. Tuženik u prigovoru navodi da je podmirio tražbinu u cijelosti.

3. Temeljem odredbe čl. 332.a ZPP-a cijeneći da je tuženik 1 u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, ali nije osporio odlučne činjenice niti visinu tražbine tužitelja, a cijeneći da ne postoje druge smetnje za njeno donošenje, sud je donio presudu bez zakazivanja ročišta (čl. 325. i 329. ZPP-a).

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja- saldokonti kupca (list spisa 3), dopis tuženika 1 tužitelju bez naznake datuma ( list spisa 12), presuda Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž-637/19 i Gž-638/19, uvidom u aplikaciju e- spis uvid u predmet posl.br. Ps-21/19 , uvid u račune komunalne usluge za studeni 2019 do rujan 2020. (list spisa 39 do 49), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnlog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, od 21. prosinac 2017. i Cjenik od 1. lipanj 2020. , evidencija odvoza od 1. studeni 2019 do 30. rujan 2020.( list spisa 92), rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-384/24 13. kolovoza 2024. ( list spisa 118 do 121), te uvidom u e-zemljišne knjige izvadak iz zemljišne knjige z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -I.

5. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan u odnosu na tuženika 1, pa je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude bez održavanja rasprave, dok nije osnovan u odnosu na tuženike 2 do 6, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki IV. Izreke presude. Također , u odnosu na sada pok ŠA rješenje o vrsi valjalo je ukinuti u cijelosti, i presuditi kao u točki I. izreke presude.

6. Temeljem odredbe čl. 332.a ZPP-a, cijeneći da tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava odlučne činjenice, odnosno da bi prednica ŠA bila vlasnica nekretnine, upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -I u odnosu na koju je nastala obveza komunalne usluge odvoza i sakupljanja komunalnog otpada, a ne osporava niti visinu tražbine, već tvrdi da nije u obvezi platiti tražbinu niti prednica, njegova majka i ranija vlasnica nekretnine, a niti tuženik 1 kao njezin zakonski nasljednik, jer da nekretninu u utuženom razdoblju nisu niti koristili, a o čemu dostavlja pravomoćnu i ovršnu presudu radi smetanja posjeda od strane trećih osoba opisane nekretnine, pa iako je tuženik 1 osporio tužbeni zahtjev, cijeneći da ne postoje druge smetnje za njeno donošenje, sud je donio presudu bez zakazivanja ročišta (čl. 325. i 329. ZPP-a).

7. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

8. Tuženik 1 ne osporava visinu tražbine, a niti postojanje tražbine tužitelja, već navodi da je dug u obvezi podmiriti ona osoba koja stvarno koristi navedenu nekretninu, a to nije tuženik koji odvoz smeća uopće nije koristio, već treće osobe Č i ŽA. Ovo jer da su upravo ove osobe koristile prijepornu nekretninu, a čemu da je dokaz pravomoćna sudska presuda radi smetanja posjeda, pa da nema osnove za vođenje postupka za naplatu.

9. Tuženik 1 ne osporava niti da bi njegova majka ŠA i tuženik 1 bili suvlasnici navedene nekretnine u vrijeme kada je tražbina nastala, a isto proizlazi i iz dokumentacije koju u spis dostavlja tuženik 1 , tužbe s prijedlogom za određivanjem privremene mjere u kojoj tuženik 1 tvrdi da je suvlasnik nekretnine s majkom ŠA u ½ idealnog dijela nekretnine na adresi [adresa].

10 Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a čl. 7. st. 1 da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

11. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

12. Konkretan spor je spor male vrijednosti u kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Takva dužnost odnosi se na obje parnične strane.

13. Odredbom čl. 461.a st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP-a) propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

14. Iako tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tvrdi da je tužitelju dostavio obavijest da u nekretninu na adresi [adresa] ne mogu ući niti tuženik 1, a niti majka tuženika, sada pok. ŠA, jer su u istoj provalnici Č i ŽA, nije dostavio dokaz o tome kada je i na koji način takvu obavijest tužitelju doista i uputio, jer spisu prileži samo pisano očitovanje, ali bez naznake datuma, i bez dokaza o tome da bi istu tužitelj zaprimio, a niti kada.

15. Nasuprot tome, tužitelj ne osporava da je takvu obavijest primio, ali tek 19. siječanj 2021.godine, Ur br. 21/21, dakle, da je tražbina u ovom postupku nastala u razdoblju prije nego je obavijest o promjeni korisnika tužitelj zaprimio. Tuženik ne osporava da račune nije podmirio.

16. Na temelju dokumentacije dostavljene po strankama, ovaj sud prihvaća tvrdnju tužitelja da je pismeno o promjeni korisnika zaprimio tek nakon što je račune o izvršenoj usluzi izdao na stvarnog vlasnika, tada prednika tuženika 1, pa proizlazi da tužitelj nije obaviješten o tome da tuženik 1 nije korisnik navedene usluge. Proizlazi da tuženik 1 nije dokazao da bi pravovremeno tražio obustavu isporuke usluge, pa dakle, tužitelju nije moglo biti poznato, da tuženik (privremeno) nije korisnik nekretnine, kada je račune isporučio uknjiženom vlasniku i evidentiranom korisniku komunalne usluge.

17. Cijeneći da niti tužitelj niti tuženik ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza, kao i da u sporovima male vrijednosti stranke su prekludirane u iznošenju novih dokaza na pripremnom ročištu, a da odlučne činjenice između stranaka nisu sporne, sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio temeljem dokaza priležećih spisu – materijalne dokumentacije.

18. Iz dostavljene evidencije odvoza otpada od 1. studeni 2019 do 30. rujan 2020. proizlazi da je komunalna usluga izvršena i da je usluga u utuženom razdoblju uredno pružena.

19. Odredbom čl. 9 Zakona o obveznim odnosima, propisano je da sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

20. Odredbom čl. 30 st 5 Zakona o održivom gospodarenju otpadom ( Narodne novine br. 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019, 84/2021) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveze , bilo je propisano da korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge iz stavka 3. ovoga članka.

21. Budući da tuženik 1 nije dokazao da bi postupio prema naprijed navedenoj zakonskoj odredbi, i tužitelja kao davatelja usluge obavijestio da je došlo do promjene korisnika, to su računi valjano izdani na postojećeg i evidentiranog korisnika usluge.

22. Stoga ovaj sud ne prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije, koji u ovom postupku ističe tuženik 1, na kojem je teret dokazati činjenice na koje se u prigovoru poziva.

23. Kako je uvidom u rješenje o nasljeđivanju utvrđeno, tuženik 1 proglašen zakonskim nasljednikom ŠA, kao i tuženici 2 do 6, s time da tuženik 1 u postupku ne osporava da bi bio suvlasnik nekretnine koja je predmet postupka u vrijeme kada je tražbina nastala, kao i u vrijeme kada su nekretninu (neovlašteno) koristile treće osobe. Iz navedenog proizlazi da je upravo tuženik 1 , u odnosu na navedenu nekretninu i obveznik plaćanja usluge, i to i kao sljednik iza uknjižene zemljišnoknjižne vlasnice i suvlasnik nekretnine.

24. Stoga je zahtjev valjalo usvojiti u odnosu na tuženika 1, a platni nalog ukinuti u odnosu na pok. ŠA.

25. Iz istih je razloga zahtjev odbijen u odnosu na ostale zakonske nasljednike, jer isti nisu i zemljišnoknjižni (su)vlasnici predmetne nekretnine u odnosu na koju je nastala obveza plaćanja komunalne usluge odvoza smeća, budući iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da navedena nekretnina ne predstavlja ostavinsku imovinu pok. ĐA..

26. Odredbom čl. 70. st 1 ZV-a propisano je da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona.

27. U odnosu pak na prigovor tuženika da nije stvarno koristio uslugu tužitelja u utuženom razdoblju, jer su u nekretnini nezakonito boravile treće osobe, ukazuje se da je odredbom čl. 1045 ZOO-a propisano u st. 1 da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stoga tuženik 1 ima pod pretpostavkama propisanim zakonom, i ukoliko su za to ispunjeni uvjeti, zahtijevati naknadu štete od osobe koja mu je štetu prouzročila, ukoliko dokaže sve zakonom propisane pretpostavke za nastanak štete.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu, pa je tuženik dužan nadoknaditi trošak parničnog postupka i to sastav jednog podneska u visini od 33,18 eura (Tbr. 8. točka 1 Tarife, 25 bodova) uvećano za pdv od 25%, kako je to zatražio tužitelj, te trošak sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 6,64 eura, kao i troška priznat u ovršnom postupku u iznosu od 66,99 odnosno sveukupno 115,11 eura, pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude bez održavanja rasprave.

U Rijeci 23. siječnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

- pun. tužitelja uz nalog pristojbe na presudu bez održavanja rasprave 6,64 eura

- tuženicima 1-6