REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2707/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnja služba Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, dana 23. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se oglašava nenadležnim.

II. Ukidaju se provedene radnje u ovom postupku te se odbacuje tužba od 15. travnja 2025.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Područne službe u Zagrebu broj 46084 od 28. rujna1998. priznao pravo na obiteljsku mirovinu umrlog vojnog osiguranika FT R - ocu FT i majci ŠT počevši od 1. siječnja 1997. Navodi da je 11. listopada 2021. zaprimio smrtni list za ŠT koja da je preminula **.**.2012. dok iz Smrtnog lista za Barić Stipu koji je tužitelj zaprimio 1. ožujka 2021. proizlazi da je isti preminuo **.**.2021. Rješenjem tužitelja broj 46084 od 16. studenog 2022. utvrđen je prestanak prava na obiteljsku mirovinu korisnici – majci ŠT s danom 8. srpnja 2012., a isplata obiteljske mirovine obustavlja se s danom 31. srpnja 2012., dok je korisniku ocu FT određena mirovina od 1. kolovoza 2012. nadalje. Zbog nedostavljanja smrtnog lista za ŠT koja je preminula **.**.2012. tužitelj je mirovinu isplaćivao za dva člana obitelji počevši od 1. kolovoza 2012. pa zaključno do 28. veljače 2021. tj. do saznanja o činjenici smrti za oca FT – kada je obustavljena s danom 28. veljače 2021. Temeljem rješenja tužitelja broj 46084 od 16. studenog 2022. nadležni Odsjek za obračun primitaka i naknada korisnicima Područne službe u Zagrebu obračunom od 28. rujna 2023. utvrdio je nepripadnu isplatu obiteljske mirovine za razdoblje od 01. kolovoza 2012. do 28. veljače 2021. u svoti 22.557,22 eur. Tužitelj dalje navodi da je obiteljsku mirovinu pok. FT isplaćivao na račun br. [broj bankovnog računa] otvoren u Privrednoj Banci Zagreb te je dopisom od 11. listopada 2023. zatražio od Privredne Banke Zagreb povrat dostupnih sredstava sa tekućeg računa, odnosno ispis prometa po navedenom računu. Privredna banka dopisom od 20. listopada 2023. izvijestila je o nasljedniku iza pok. FT. Nasljednik pok. FT je RT – ovdje tuženica. Tužitelj je dopisom od 09. studenog 2023. od nadležne banke zatražio podatak o datumu zatvaranja računa te o visini iznosa koji je isplaćen nasljedniku – ovdje tuženoj. Privredna banka dopisom od 22. studenog 2023. iznosi da je temeljem Rješenja o nasljeđivanju, posl. br.: O-446/2021-7, UPP-OS-N Gradiška-89/2021-7 od 14. travnja 2021. kojeg je donio javni bilježnik Domagoj Strinavić iz Nove Gradiške, Karla Dieneša 3 tuženici isplatila sredstva u iznosu 44.118,98 eur te navodi da ju je dopisom od 4. ožujka 2024. pozvao na podmirenje duga. Poziv je uredno zaprimljen, ali se tuženica nije očitovala na navedeni poziv. Tužitelj je uputio opomenu dopisom od 18. rujna 2024. Tuženica je opomenu uredno zaprimila, ali do podizanja tužbe dug nije podmirila. Dalje navodi da je člankom 166. st. 1. ZOMO-a propisano da kad osigurana osoba primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu. Stavkom 2. propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji 1) kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu 2) kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće Člankom 165. ZOMO-a propisano je da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Prema odredbi čl. 1111.st. Zakona o obveznim odnosim (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015-dalje ZOO) kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Obaveza vraćanja imovine nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U skladu sa odredbama čl.1115. ZOO –a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zakonske kamate. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženicu na isplatu iznosa 22.557,22 eur sa zateznom kamatom od 15. travnja 2025. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica, u bitnom, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne spori da je nasljednica iza pok. GT, ali navodi da su joj novčana sredstva iza istog isplaćena temeljem rješenja o nasljeđivanju te da u vezi s time ne može imati nikakve obveze niti prava, a niti može biti terećena za utuženi iznos. Predlaže odbiti zahtjev kao neosnovan.

3. Tuženica ima prebivalište u [adresa], mjesto [adresa], a kako je to tužitelj naznačio u tužbi.

4. U skladu sa odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/17, u daljnjem tekstu: ZMPP) u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba). U skladu sa čl. 4. st. 1. Uredbe - osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice.

5. Nadalje, na temelju čl. 5. st. 1. Uredbe osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe.

6. Prema čl. 28. st. 1. Uredbe, sud na svoju nadležnost pazi po službenoj dužnosti, kao i u skladu sa čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP).

7. U konkretnom slučaju radi se o tužbi radi povrata stečenog bez osnove, odnosno radi povrata nepripadno stečenog davanja iz mirovinskog osiguranja pa stoga nema osnove za nadležnost suda Republike Hrvatske u skladu sa čl. 5. st. 1. Uredbe temeljem odredbi odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe, dok prema članku 6. st.1. Uredbe kojim je propisano da, ako tuženik nema domicil u državi članici, kao što je ovdje slučaj, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. st. 1., čl. 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice. Međutim, navedena odredba u ovom sporu nije primjenjiva, jer se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru (odjeljak 4. čl.18.st.1.), ni o sporovima protiv poslodavca iz ugovora o radu (odjeljak 5. članak 21. st. 2.) niti o isključivoj nadležnost (odjeljak 6. članak 24.) odnosno prorogaciji nadležnosti (odjeljak 7.članak 25.).

8. Prema točki 14. Uredbe za tuženicu koja nema domicil u državi članici, općenito se primjenjuju nacionalna pravila o nadležnosti koja su važeća na području države članice suda pred kojom je pokrenut postupak, što znači da se za tuženicu koji ima prebivalište u [adresa], koja nije članica Europske unije, glede nadležnosti suda Republike Hrvatske, treba primijeniti odredba članka 46. st. 2. ZMPP.

9. Uredba uređuje izravnu međunarodnu nadležnost u poglavlju II koje se odnosi na nadležnost. To poglavlje ima deset odjeljaka pri čemu odjeljak 2 se odnosi na posebnu "izberivu" nadležnost (čl. 7.-9.) dok odjeljak 3 se odnosi na nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje (čl. 10.-16.).

10. Odjeljak 3. poglavlja II Uredbe svakako ovdje ne dolazi u primjenu jer se radi o nadležnosti u predmetima osiguranja te jedino može doći u obzir odjeljak 2. poglavlja II Uredbe u situaciji kao što je ova, a kada tuženica koja ima prebivalište u [adresa] koja nije članica EU može biti tužen pred sudom u Republici Hrvatskoj. Glede nadležnosti suda U RH moglo bi doći samo do primjene članka 7. st. 1., a to je u situaciji kada se radi o stvarima povezanim s ugovorom i to pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze i st. 2. kad se radi o stvarima povezanim s deliktima ili kvazi deliktima pred sudom mjesta u kojem je nastala i može nastati štetna radnja.

11. U tom smislu treba uzeti u obzir i tumačenje iz presude Suda Europske unije C- 242/20 u predmetu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb protiv BP Europa SE, u primjeni prethodno važeće Uredbe Vijeća (EZ) broj 44/2001 od 22. prosinca 2000., ali je to tumačenje primjenjivo i u odnosu na tumačenje sada važeće Uredbe, jer se odnosi na tumačenje istih pojmova.

12. Kako se u ovom sporu ne radi o stvari koja je povezana s ugovorom, jer nikakav ugovorni odnos između stranaka ne postoji, nego se radi o sporu radi stjecanja bez osnove temeljem nepripadno isplaćenih mirovina, a ne radi se ni o stvarima povezanim sa deliktima ili kvazi deliktima, jer prema ranije navedenoj presudi Suda Europske unije proizlazi da do odgovornosti za štetnu radnju, delikt ili kvazi delikt može doći samo ako je moguće utvrditi uzročnu vezu između štete i protupravne radnje zbog koje je šteta nastupila, kod stjecanja bez osnove nema štetne radnje jer nema protupravnosti u postupanju, a što čini bitnu razliku između instituta stjecanja bez osnove i izvanugovorne odgovornosti za štetu. U navedenoj presudi Sud EU je istaknuo da zahtjev na temelju stjecanja bez osnove se temelji na obvezi koja ne proizlazi iz štetnog događaja, da ta obveza nastaje neovisno o tuženikovu postupanju, tako da ne postoji uzročna veza koja bi se mogla utvrditi između štete i njegovog eventualnog protupravnog činjenja ili propuštanja, tako da tužba za povrat na temelju stjecanja bez osnove ne može biti obuhvaćena stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi delikte (slično stajalište zauzeo je i VTS RH u svojoj odluci Pž-4124/2022-6 od 30. kolovoza 2023. godine).

13. Slijedom navedenog, ovaj sud nije nadležan (čl. 4. st.1. Uredbe) jer je domicil tuženice u Bosni i Hercegovini, a s obzirom da se u ovom sporu radi o pravnom institutu stjecanja bez osnove, nema osnove niti za posebnu nadležnost suda Republike Hrvatske u skladu sa čl. 5. st. 1. Uredbe na temelju odredbi odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe pa je na temelju čl. 16. st. 3. ZPP u vezi s čl. 28. Uredbe odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. siječnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u tri istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženici