REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1743/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika- protutužitelja (dalje: tuženik) METRO Cash & Carry, d.o.o., Zagreb, Jankomir 31, OIB: 38016445738, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti tadašnjeg punomoćnika tužiteljice Marka Kadlika, odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika Linde Bilosnić, odvjetnice, dana 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici UB na ime naknade štete s osnova troškova liječenja, te troškova tuđe njege i pomoći, isplati novčani iznos od 7.000,00 Eur (52.741,50 HRK) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici UB po osnovi naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 13.000,00 Eur (97.948,50 HRK) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tuženiku-protutužitelju METRO CASH & CARRY d.o.o., Jankomir 31, 10000 Zagreb, OIB: 38016445738, iznos od 1.327,23 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.08.2023.g. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

III/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.725,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je bila zaposlena kod tuženika, da bi joj rješenjem HZMO-a od 13. lipnja 2023. bilo utvrđeno da je sa danom 3. siječnja 2022. kod tužiteljice nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti. Tužiteljici je kao profesionalna bolest priznat sindrom prenaprezanja u području lakta, dok i degenerativne promjene kralježnice te ograničenost pokreta kukova i bolnost te nestabilnost gležnja onemogućavaju tužiteljici rad na poslovima na kojima se dulje stoji ili sjedi, i na kojima ne može sama birati ritam rada, pri čemu je naznačeno da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti tužiteljice 80% bolest, 15% profesionalna bolest i 5% ozljeda na radu.

2. Nadalje se iznosilo da je tuženik tijekom vremena unatoč liječničkim savjetima za poštedu odbijao rad tužiteljice organizirati na način koji bi osigurao zaštitu njezinog zdravlja, u vezi čega je tužiteljica ukazivala na događaje kao što je onaj od 25. lipnja 2018., kada je morala biti pozvana Hitna pomoć, u vezi čega je ukazano i da je tuženik, po stajalištu tužiteljice, još od travnja 2017. imao potrebna saznanja da postoji preporuka da se razmotri adaptacija ili promjena radnog mjesta tužiteljice, u odnosu na što tuženik nije postupio. Također, u mišljenju i ocjeni radne sposobnosti tužiteljice Instituta za medicinsko istraživanje i medicinu rada d.o.o. navedeno je veći broj kroničnih zdravstvenih poremećaja, s trajnim utjecajem na radnu sposobnost tužiteljice, što tuženik nije uzimao u obzir u smislu prilagodbe radnih uvjeta tužiteljici.

3. U tom smislu tužiteljica smatra da je tuženik kao poslodavac ne postupajući na odgovarajući način kršio njezina radna prava te doprinosio pogoršanju njezinog zdravstvenog stanja, na koji način se smatra da je tuženik povrijedio i dostojanstvo tužiteljice kao i pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kojim slijedom tužiteljica smatra da su se ispunili zakonski uvjeti za potraživanje naknade štete od tuženika na ime povrede prava osobnosti, na koji način je od tuženika potraživana isplata od 7.000,00 eur s osnove naknade troškova liječenja te troškova pružanja tuđe njege i pomoći, te isplata od 13.000,00 eur po osnovi naknade neimovinske štete, sve uz naknadu parničnih troškova.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u osnovi tako i u visini, ističući da je iz citiranog rješenja HZMO-a vidljivo da je gubitku radne sposobnosti tužiteljice u omjeru od 80% doprinijela bolest a tek 15% tj. 5% profesionalna bolest odnosno ozljeda na radu, za koju tuženik navodi da zasebno nije niti priznata. Također je ukazano da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno i da tuženik kao poslodavac nije odgovoran za nastanak profesionalne bolesti.

5. Tuženik je također ukazivao i da negira tvrdnje da bi povrijedio bilo kakva prava tužiteljice iz radnog odnosa, kao niti njezino dostojanstvo, ističući da je tužiteljica bila neprekidno u radnom odnosu kod tuženika od 8. listopada 2001. do 26. srpnja 2023., te da je tuženik kroz cijelo navedeno razdoblje poduzimao sve obvezne mjere te je postupao u skladu sa zakonskim odredbama, te uputama i nalazima nadležnih tijela. S tim u vezi ističe se da je tuženik postupao po zakonu i nakon što se tužiteljica vratila s bolovanja na kojem je bila tijekom 2015. i 2016., u vezi čega je bio organiziran i liječnički pregled medicine rada te je iz Potvrde od 26. travnja 2016. izdane po specijalističkoj ordinaciji medicine rada vidljivo da je bilo utvrđeno da je tužiteljica radno sposobna uz ograničenje dizanja teških tereta iznad 15 kg te dugotrajnog nefiziološkog položaja, uz preporuku nošenja mekane tj. adekvatne obuće, i temeljem koje Potvrde je izdana i Uputa poslodavca o načinu ispunjavanja navedenih ograničenja, te je tužiteljica upućena na rad na tzv. "malu blagajnu". Naknadno je povodom prijave tužiteljice proveden i inspekcijski nadzor (studeni 2017.) kojim je utvrđeno da je uređenje mjesta rada tužiteljice usklađeno sa propisima te da tuženik nije počinio propuste vezano za provođenje mjera zaštite na radu. Tim slijedom tuženik smatra da ne postoji njegova odgovornost za nastanak eventualne štete na strani tužiteljice, kojim slijedom se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova, pri čemu je tuženik podnio i protutužbu u odnosu na povrat iznosa dvostruko plaćene otpremnine u kolovozu 2023., prilikom odlaska tužiteljice u mirovinu, u iznosu od 1.327,23 eur.

6. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Potvrdu HZJZ-a od 30. kolovoza 2023. (str. 9 spisa), Potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa od 3. kolovoza 2023. (str. 11 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 12-17 spisa), Rješenje HZMO-a od 13. lipnja 2023. (str. 18-20 spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2023. poslovnog broja Usl- 1938/2022 (str. 21-25 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 26-32, 93-197, 758-772 spisa), Prijavu ozljede na radu – Izjava od 29. lipnja 2018. (str. 33 spisa), preslike e- mail poruke (str. 34, 61-62 spisa), Mišljenja Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (str. 35-41 spisa), Očitovanje Sindikata od 13. srpnja 2018. (str. 42-43 spisa), Očitovanje tuženika od 5. srpnja 2018. (str. 44 spisa), obračunsku ispravu (str. 65 spisa), Rješenje HZZO-a od 13. studenog 2017. i 9. kolovoza 2018. (str. 67-70, 71- 72 spisa), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 26. travnja 2016. (str. 73 spisa), Uputu tuženika od 28. travnja 2016. (str. 74 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 17. studenog 2017. (str. 75-84 spisa), preslike bankarskih isplata (str. 86- 87 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u veleprodajnim centrima (str. 201-224 spisa), Pravilnik o radu (str. 225-279, 684-729 spisa) i priloge predane uz podnesak od 12. ožujka 2025. (str. 280-683 spisa, sa službenom bilješkom na str. 280 spisa), a također je provedeno i kombinirano vještačenje po vještaku zaštite na radu ing. Marijanu Kamenjaševiću (nalaz i mišljenje od 4. kolovoza 2025., str. 736- 742 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 11. prosinca 2025., str. 773-777 spisa) te vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivecu (nalaz i mišljenje od 2. rujna 2025., str. 745-747 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 11. prosinca 2025., str. 773-777 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, a kao neosnovan je utvrđen i protutužbeni zahtjev tuženika.

8. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je provedeno kombinirano vještačenje po vještaku zaštite na radu te vještaku medicine rada, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tj. prvenstveno u svrhu utvrđenja postojanja odnosno nepostojanja uzročno-posljedične veze između događaja opisanih u tužbi te narušenja zdravstvenog stanja kod tužiteljice.

9. Tako je vještak zaštite na radu u svom pisanom nalazu i mišljenju iznosio da je s danom 26. travnja 2016. za tužiteljicu (radnicu tuženika) nakon liječničkog pregleda kod doktora medicine rada utvrđena zdravstvena sposobnost uz ograničenje dizanja teških tereta (iznad 15 kg) i zabrana dugotrajnog nefiziološkog položaja. Nakon što je tuženik zaprimio liječničke nalaze tužiteljice, 28. travnja 2016. izradio je uputu u kojoj tužiteljici nije dozvoljeno dizanje predmeta težih od 15 kg, omogućeno joj je korištenje stolice na blagajni te joj je definirano pravo na 5 minuta odmora unutar svakog sata rada u slučaju da ima neprekidno kupce na blagajni. Uputu je tužiteljica potpisala te je pokrenula postupak prijave profesionalne bolesti. HZZO je 17. srpnja 2017. utvrdio profesionalnu bolest pod MKB šifrom M77.1 koja je 25. kolovoza 2017. i priznata. Tužiteljica ulaže žalbu na rješenje HZZO-a i traži priznavanje profesionalne bolesti i po šiframa M54, M77.0, M53.8, tendintitis ahilove pete, radikulopatija, protruzija diska i koštana deformacija desne pete. Dana 13. studenog 2017. HZZO izdaje rješenje o odbijanju žalbe Prijave o profesionalnoj bolesti.

10. Tužiteljica je za tuženika radila na radnom mjestu blagajnice od 2001. pa sve do 2023.. Tijekom 2015. i 2016. bila je na bolovanju, a pri povratku na posao dostavila je potvrdu liječnika opće medicine o preporuci izbjegavanja težeg fizičkog opterećenja i izbjegavanja nefizioloških položaja. Po primitku spomenute potvrde, tuženik je tužiteljicu uputio na liječnički pregled kod doktora specijaliste medicine rada. Specijalistička ordinacija medicine rada je 26. travnja 2016. izdala Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnice za poslove blagajnik u kojem je utvrđeno da je tužiteljica radno sposobna uz ograničenje dizanja teških tereta (iznad 15 kg), izbjegavanja dugotrajnog nefiziološkog položaja te preporuku za nošenje mekane, adekvatne obuće. Kako je već napomenuto, 28. travnja 2016. tuženik je za tužiteljicu izradio Uputu o obvezi ispunjavanja ograničenja iz liječničkog uvjerenja u kojoj tužiteljici nije dozvoljeno dizanje predmeta težih od 15 kg (u slučaju potrebe za dizanjem obvezna je obratiti se nadređenoj osobi), omogućeno korištenje stolice kako bi mogla sjediti ili stajati, ovisno o položaju koji joj odgovara, određeno joj je pravo na 5 minuta odmora unutar svakog sata (u slučaju da ima neprekidno kupce na blagajni). Navedenu uputu tužiteljica je potpisom potvrdila, te ju je tuženik nakon toga premjestio na tzv. malu blagajnu.

11. Dana 17. studenog 2017. sastavljen je zapisnik o inspekcijskom nadzoru provedenom od strane Službe za nadzor zaštite na radu, Područni ured Zagreb, a vezano uz profesionalnu bolest tužiteljice, te je istim utvrđeno da je tuženik izradio Procjenu rizika u svibnju 2016., odnosno dokument je izradila ovlaštena tvrtka Energoatest kontrol d.o.o. iz Zaprešića. Pregledom Procjene rizika utvrđeno je kako posao blagajnika nije posao s posebnim uvjetima rada, a utvrđeni su sljedeći poslovi, i to rad na blagajni, dnevni obračun blagajne, izdavanje robe na prijemu, poznavanje asortimana, poznavanje METRO jedinica, poznavanje asortimana koji je u ponudama, upućivanje na druge odjele u slučaju povećanog opsega posla. Tuženik je za radno mjesto blagajnika predvidio osobnu zaštitnu opremu, a koju je oboljela tužiteljica i preuzela. Inspekcijskim pregledom radnog mjesta utvrđeno je kako rad na tzv. velikoj blagajni uključuje stajanje uz blagajničku pokretnu traku, povlačenje robe preko čitača kodova i guranje robe prema donjem dijelu blagajničkog pulta. U slučaju robe na blagajničkom pultu, riječ je o artiklima manje težine, dok se artikli veće težine obrađuju unutar kolica uz pomoć ručnog skenera koda. U tim situacijama blagajnica se mora sagnuti ili čučnuti, nakon čega mora pomaknuti robu u stranu ili nasloniti na drugu stranu kako bi neometano skenirala kod artikla. U vrijeme inspekcijskog nadzora oboljela tužiteljica je raspoređena na poslove blagajnice na tzv. maloj blagajni, a rad uključuje da radnica ima mogućnost sjedenja i sjedeći skenira artikle na blagajničkom pultu. Po potrebi izlazi izvan radnog prostora i ručnim skenerom očita kod artikla u kolicima. Pri redovitom radu ponekada se ukaže potreba za provjerom težine voća/povrća, a riječ je o vrećicama težine do 5 kg. Utvrđeno je kako nije riječ o brzim, žustrim i naglim pokretima, ali je riječ o ponavljajućim pokretima. Radnica na blagajni zakreće se tijelom i glavom (gleda prema kupcu i blagajničkoj traci), ali opet, nije riječ o naglim pokretima. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno kako blagajnica tijekom svojeg radnog vremena diže ukupno robe čija je ukupna težina sigurno manja od 1000 kg/danu. Isto tako, pojedinačni artikl nikada nije teži od 15 kg, a takvi artikli smješteni su u kolicima i blagajnica ne diže robu nego je eventualno malo pomakne u stranu kako bi mogla očitati kod artikla ručnim skenerom, a ponekada to učini i sam kupac. Tijekom inspekcijskog nadzora tim slijedom nisu utvrđeni propusti tuženika u provođenju mjera iz područja zaštite na radu, a vezano uz profesionalno oboljenje tužiteljice.

12. Nastavno na takva utvrđenja, vještak je u zaključku iznio da je, prema podacima koji su dostupni, tuženik u potpunosti postupio sukladno obvezama definiranim u odredbama Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) i podzakonskih akata. Kod oboljele tužiteljice je rješenjem HZZO-a potvrđena profesionalna bolest prema šifri MKB: M77.1. Tuženik je pravovremeno reagirao prema oboljeloj tužiteljici prilagodivši način rada njezinom novonastalom zdravstvenom stanju. Na taj način, a vezano za opseg vještačenja vezanog za zaštitu na radu, nije moguće utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između događaja opisanih u tužbi te eventualnog narušenja zdravstvenog stana tužiteljice, a uzevši u obzir mjere koje je tuženik provodio. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada proizlazi utvrđenje da je tužiteljica kod tuženika radila kao prodavač-blagajnik, odnosno kao blagajnik. Zbog niza bolesti, u vidu Sy cervicobrachiale, Radiculopahiae LS susp., Protrusio disci L4-L5 et L5-S1, Polyarthraligae (Epicondylitis cubiti l.sin), te internističkih Oesophagitis gr A, GERB, Gastritis chr, Diverticulosis coli, NAFLD, Adipositas, Hiperlipoproteinemia, Hypothiteosis post RI, Euthireosis sub th, St post mononucleosim, tužiteljica je dugotrajno bila na bolovanju, a navedene bolesti je liječila ambulantno i bolnički. Brojni specijalisti, pa tako **.**.2021. dr. U, su utvrđivali da zbog navedenih bolesti tužiteljica nije bila sposobna za posao, odnosno da ne može obavljati poslove koji iziskuju rad u nepovoljnim klimatskim uvjetima, rad na visini, izloženosti vibracijama, dišnim iritansima, sa srednje teškim i teškim fizičkim naprezanjima, statičkim i dinamičkim opterećenjima i nefiološkom položaju trupa, naročito ručno dizanje i prenošenje tereta od 2 kg, rad koji uključuje repetativne pokrete šaka i ruku, rad u prignutom položaju, kao i rad u psihofiziološkim opterećenjima u vidu terenskog rada, prekovremenog rada, rada na normu, noćnog rada, rada sa zahtjevima za emocionalnom i kognitivnom otpornosti.

13. Vještak je ukazao i da se može zaključiti da osoba koja obavlja navedene poslove ne radi u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima, ne radi na visini, nije izložena vibracijama, dišnim iritansima, nije izložena srednje teškim i teškim fizičkim naprezanjima, ne obavlja rad koji uključuje repetativne pokrete šaka i ruku, ne radi stalno u prignutom položaju, kao i da ne radi terenski posao, jedino radi sa strankama. Tužiteljica je izložena statičkom opterećenju, povremeno nefiološkom položaju trupa prilikom sagibanja radi skeniranja bar koda proizvoda na kolicima koje je "dogurao" kupac i povremeno diže ručno i prenosi tereta teže od 2 kg. Stoga vještak smatra da ne postoji uzročno-posljedična veza između događaja opisanih u tužbi te narušenja zdravstvenog stanja kod tužiteljice vezano za rad osim već utvrđene i priznate profesionalne bolesti. Napominje i da je tužiteljica pretila pa brojne tegobe proizlaze iz njezine prekomjerne tjelesne težine, kao i dobi s kojom se razvijaju i progrediraju degenerativne bolesti opisane u medicinskoj dokumentaciji.

14. S obzirom na iznesene prigovore, naprijed navedeni vještaci su se i usmeno očitovali, te je tako ing. Marijan Kamenjašević, a vezano za iznesene prigovore tužitelja iz podneska od 8. listopada 2025., u odnosu na segmente koje je vještačio, navodio da nakon izvršenog uvida u iste ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Konkretno, a u odnosu na navod sa str. 7 pisanog nalaza i mišljenja ističe da je poslodavac imao zakonsku obvezu prilagodbe radnih uvjeta na radnom mjestu radnice. Poslodavac je izradio uputu o obvezi ispunjavanja ograničenja iz liječničkog uvjerenja, a kasnije ju je premjestio i na drugo radno mjesto tzv. malu blagajnu. Na taj način proizlazi da je poslodavac ispunio svoje obveze iz odluke HZMO-a. Uputa je relevantna jer predstavlja pisani dokaz da je poslodavac postupio prema nalazu medicine rada a nadležna inspekcija je potvrdila da su uvjeti rada usklađeni s tom uputom, što znači da uputa nije bila samo formalna nego je riječ o provedbenoj mjeri. Ističe da su u samoj uputi navedene konkretne mjere prilagodbe radnih uvjeta konkretnoj radnici tj. tužiteljici. Referirao se i na inspekciji nalaz nadležne inspekcije Zaštite na radu, a uzevši u obzir mjere koje je tuženik odnosno poslodavac proveo. Sukladno opisu poslova za predmetno radno mjesto vrši se kontakt sa strankama, kao i drugi poslovi, i što je sve uzeto u obzir, npr. radi se o premještanju tereta kupca na traci, o pokretima i rotaciji radnice tj. pokreta ruku tijekom obavljanja radnih zadataka. U konkretnome primjeru tijekom provođenja inspekcijskog nadzora na radu na maloj blagajni utvrđeno je kako je pri redovitom radu povremena potreba za podizanjem tereta do 5 kg. U spomenutoj uputi se navodi zabrana dizanja tereta težih od 15 kg, dakle inspekcijski nalaz nije u suprotnosti sa uputom. Spomenuta uputa je izrađena 2016., tako da se nije mogla uzimati u obzir odluka od 12. travnja 2017..

15. Vezano za rješenje HZMO-a od 3. siječnja 2022. navodi da rješenje nije navedeno jer prema njegovom mišljenju odnosi se na opću radnu sposobnost i kumulativni učinak bolesti a ne samo na uvjete rada kod poslodavca, tako da ga nije navodio jer nije utvrdio uzročno-posljedičnu vezu. Zaključno, izneseno je i da nije bilo potrebe eventualno neposredno pregledati radno mjesto tužiteljice, budući da su predmet analize bili događaji i okolnosti stari oko 10 godina, te je po prirodi stvari u međuvremenu radno mjesto izmijenjeno.

16. Vještak dr. Damir Vodopivec je iznio da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, te je također suglasan i sa pisanim nalazom i mišljenjem vještaka Kamenjaševića, kao i njegovim usmenim očitovanjem, a i iz aspekta medicine rada. Navedeno je da uvid u sistematizaciju radnih mjesta vrši ing. sigurnosti na radu dok liječnik spec. medicine rada vrši uvid u obrazac 2-IN opis poslova i radnih zadaća koje stranka obavlja a ispunjava ga poslodavac. Navedeni obrazac se izdaje prilikom upućivanja radnika na ocjenu radne sposobnosti u HZMO-u. Prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao na uvid nalaz i mišljenje vještaka sigurnosti na radu. Pri zaključku da radnik odnosno tužiteljica radi isključivo sa strankama je donio temeljem činjenice da je česti kupac kod tuženika te kao radnik blagajnik radi sa strankama, prima novac, izdaje račun. Temeljem te činjenice je utvrdio da tužiteljica radi isključivo sa strankama. Na poseban upit suda odgovara da stranka odnosno kupac stavlja teret tj. kupljenu robu na pokretnu traku koji dolazi u visini ruku blagajnici, prebacuje preko pokretne trake, skenira robu, a kupac ponovno stavlja tu istu robu na košaru odnosno transporter. Povremeno kod veće količine robe sa skenerom očitava oznake ili kod da bi utvrdila cijenu navedenog proizvoda, time se ona povremeno sagiba, prigiba, no međutim to nisu kontinuirani repetitivni pokreti, niti zahtjeva dizanje i podizanje tereta veće težine.

17. Konstatirano je i da se kao prihvatljiv teret za žene smatra onaj do 15 kg, inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da tužiteljica diže terete do 5 kg dok je dr. U iz Instituta za medicinu rada i medicinska istraživanja utvrdila da tužiteljica pri svojem radu ne smije dizati terete teže od 2 kg, i sve navedeno uzeto je u obzir kod izrade pisanog nalaza i mišljenje, kod čega je ukazano da je mišljenje dr. U bila samo preporuka a ne i zabrana. Poslodavac konkretno tuženik ima obvezu ukoliko je to utvrdilo tijelo konkretno Zavod za mirovinsko osiguranje i njegovi vještaci koje poslove HZMO osiguranik smije raditi, međutim takvog nalaza i mišljenja nije našao u spisu. Posebno je ukazano da kod tužiteljice postoji opća nesposobnost za rad prema mišljenju vještaka koji su vještačili u ovom sporu, ali bolesti koje su utjecale na njezin potpuni gubitak radne sposobnosti nisu vezane za radne uvjete. Kod tužiteljice postoji profesionalna bolest, a što je naveo u svom nalazu i mišljenju. Navod da profesionalna bolest doprinosi 15% gubitku radne sposobnosti u naravi znači da samo 15% od ukupno 100% navedena bolest utječe na njezinu invalidnost. U tom smislu se ostaje kod tvrdnje da ne postoji uzročno-posljedična veza između događaja opisanih u tužbi osim već utvrđene i priznate profesionalne bolesti odnosno obostrani epikondilisti oba lakta, kod čega je pojašnjeno da navedena profesionalna bolest ne bi utjecala na opću nesposobnost za rad tužiteljice već bi sama po sebi mogla utjecati na profesionalnu nesposobnost za rad te bi ona mogla nastaviti raditi na poslovima radnog mjesta koji su vještaci HZMO-a vještačili uz ograničenja koji bi oni u svom rješenju naveli.

18. Utvrđeno je da postoji smanjene životne aktivnosti tužiteljice ali isključivo temeljem bolesti koje je ona tijekom života stekla, s tim da nije bilo potrebno pregledati tužiteljicu prilikom provođenja vještačenja, prvenstveno zbog proteka vremena tako da bi se tim pregledom utvrdilo samo postojeće tj. sadašnje stanje. Slijedom svega iznesenog dr. Vodopivec opetovano iznosi da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, i čemu se pridružuje i vještak ing. Kamenjašević vezano za svoj aspekt vještačenja.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka, kao i usmenu dopunu, budući da je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od osoba koje raspolažu stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, kojim slijedom ga izneseni prigovori nisu doveli u sumnju te ih nije bilo moguće prihvatiti. Naime, vještačenjem je utvrđeno da je tuženik po saznanju za Potvrdu od 26. travnja 2016. izradio Uputu o načinu ispunjavanja ograničenja koja se odnose na tužiteljicu, i u kojoj je bilo navedeno koje vrste postupanja i radnji tužiteljica treba izbjegavati odnosno ne može vršiti, i s kojom Uputom je tužiteljica nesporno bila upoznata, te je i utvrđeno da se u naravi postupalo na način kako je bilo propisano predmetnom Uputom, dok niti inspekcijski nadzor iz studenog 2017. nije našao povrede postupanja od strane tuženika kao poslodavca.

20. U tom smislu vještaci nisu utvrdili postojanje uzročno-posljedične veze između zdravstvenih tegoba tužiteljice te uvjeta rada koje je osiguravao tuženik kao poslodavac, i za koje uvjete rada, uključivo i spomenutu Uputu iz travnja 2016., nije utvrđeno da bi bili protivni zdravstvenim ograničenjima koja se odnose na tužiteljicu. Takvo stajalište vještaci su zauzeli već u svojim pisanim nalazima i mišljenjima te su ga potvrdili i usmenim očitovanjem od 11. prosinca 2025., a vezano za prigovore tužiteljice prvenstveno navedene u podnesku od 8. listopada 2025., na koji način je, a kako je već rečeno, valjalo prihvatiti utvrđenja vještaka o nepostojanju uzročno- posljedične veze, i što izneseni prigovori nisu doveli u sumnju budući da su vještaci argumentirano i detaljno otklonili spomenute prigovore.

21. Kako dakle predmetnim kombiniranim vještačenjem zaštite na radu i sudske medicine nije utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja tuženika, kako ih navodi tužiteljica u tužbi i tijekom postupka, te vlastitih zdravstvenih tegoba, to je tim slijedom valjalo utvrditi i da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kada potražuje naknadu materijalne štete u vidu naknade troškova liječenja odnosno naknadu nematerijalne štete vezano za povredu prava osobnosti. Pritom s tim u vezi nije bilo potrebno izvoditi dodatne dokaze, budući da se radi o okolnosti (utvrđenje uzročno-posljedične veze) koja se utvrđuje prvenstveno vještačenjem, a koje je i provedeno, te ga drugi eventualni dokazi ne bi mogli dovesti u sumnju, kojim slijedom isti nisu niti provođeni (npr. saslušanje svjedoka i sl.). Također, nije bilo potrebno izvoditi niti dokaze koji se odnose na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, budući da nije utvrđena osnovanost istog tj. nije utvrđeno da bi tuženik kao poslodavac tužiteljice bio odgovoran za njezine zdravstvene probleme, s obzirom da proizlazi da je osigurao primjerene radne uvjete za rad tužiteljice, kako su izričito navodili vještak zaštite na radu te vještak medicine rada.

22. U tom smislu valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, na koji način je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. Pritom nije bilo moguće uzeti u obzir podneske te dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila nakon zaključenja glavne rasprave, budući da je daljnje raspravljanje i korištenje dodatne dokumentacije onemogućeno nakon što je u smislu odredbe čl. 304. Zakona o parničnom postupku procijenjeno da je predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri da se može donijeti odluka, u kojem smislu je onda i zaključena glavna rasprava (dana 11. prosinca 2025.).

23. Kako je prethodno već rečeno, tuženik je tijekom postupka podnio i protutužbu kojom se potraživao povrat iznosa od 1.327,23 eur, uz tvrdnju da se radi o pogreškom isplaćenom dvostrukom iznosu otpremnine, kod čega se tužiteljica protivila predmetnom protutužbenom zahtjevu.

24. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, valjalo je ocijeniti da je predmetni protutužbeni zahtjev neosnovan, prvenstveno iz razloga temeljenih na odredbi čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima, budući da se nisu ostvarili uvjeti za vraćanje isplaćenog propisani tom odredbom, tj. tuženik je kao poslodavac znao odnosno morao znati da eventualno pojedine iznose nije bio dužan platiti tužiteljici, dok bi pravo na povrat imao, kako proizlazi iz predmetne odredbe, samo ako je zadržao takvo pravo, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata zavisi od ispunjenja uvjeta, a što ovdje nije slučaj tj. nije priložena bilo kakva dokumentacija iz koje bi proizlazilo navedeno.

25. Na taj način, a bez izvođenja dodatnih dokaza s tim u vezi (koje je u protutužbi predlagao tuženik), valjalo je odbiti protutužbeni zahtjev u cijelosti, kojim slijedom je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

27. Punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu te podneska od 8. rujna 2025., za svaku radnju po 250 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 26. veljače 2025., 11. lipnja 2025. i 11. prosinca 2025., za svako ročište po 250 bodova, što je ukupno 1.250 bodova, odnosno 2.500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (625,00 eur) iznos od 3.125,00 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova vještačenja od 600,00 eur, ukupno 3.725,00 eur (u preostalom zatraženom dijelu tuženiku nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, budući da je tuženik uspio u ovoj parnici u pretežnom dijelu (odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 20.000,00 eur, dok je tužiteljica uspjela u bitno manjem dijelu od 1.327,23 eur, što se odnosi na odbijeni protutužbeni zahtjev), dok tim slijedom tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

28. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 23. siječnja 2026.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici

- punomoćniku tuženika