Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2633/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Ivanke Mašić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TĆ, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 24. siječnja 2025., broj: 25. Pp-756/2022, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. TĆ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. TĆ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici okr. TĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu 660,00 eura.

1.1. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 (jednog) mjeseca.

1.2. Okrivljenik je na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Luke Lenića odvjetnika u Zagrebu, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj navodi povredu odredbe čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona i pri tom ističe da izreka ne sadrži bitno određenje djela stavljenog mu na teret, jer da prometni znak protivno kojega bi postupao okrivljenik nije sadržan u činjeničnom opisu djela. Suprotno tvrdnji žalitelja, ovaj sud ocjenjuje da je izreka pobijane prvostupanjske presude razumljiva i sadrži sve bitne elemente sukladno čl. 183. Prekršajnog zakona, tako je razvidno da je žalitelj postupao protivno vidljivo postavljenog prometnog znaka 60 km/h na jasno određenoj dionici ceste, da je brzina kretanja umanjena za granicu dopuštene pogreške iznosila 122 km/h, što je za 62 km/h više do dopuštenog, tako da je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno da je proglašen krivim za djelo iz čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj opsežnog dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive i dostatne razloge, koji nisu kontradiktorni sadržaju isprava i zapisnika. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu, jer da je rasprava 16. srpnja 2024. na kojoj je ispitan svjedok PĆ održana bez branitelja, koji je (pet minuta prije rasprave) telefonski ispričao izostanak zbog prometne nesreće, budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud na tu raspravu uredno pozvao okrivljenika koji se nije odazvao niti ispričao svoj izostanak, dok je pravo na branitelja u ovom predmetu fakultativne naravi i branitelj je uredno pozvan, pa je prvostupanjski sud imao sve zakonske uvjete za provođenje dokaznog postupka. Okrivljeniku je urednim pozivanjem njega i branitelja omogućeno postavljanje pitanja svjedoku. Međutim, ističe se da je iskaz tada ispitanog svjedoka PĆ izveden na glavnoj raspravi 1. listopada 2024. u nazočnosti branitelja, dok se uredno pozvan okrivljenik nije odazvao, pa je branitelj poduzimajući radnje u korist okrivljenika stavljao primjedbe na iskaz svjedoka. Prema tome žalitelj je imao mogućnost očitovati se o svim dokazima koji ga terete, kao i iznijeti sve činjenice koje mu idu u korist. Bez uspjeha ističe da je prvostupanjski sud bio dužan odgoditi raspravu 16. srpnja 2024., budući da su bili ostvareni svi zakonski uvjeti za provođenje iste, a branitelj opravdanost svog izostanka nije učinio osnovanim. Budući da je žalitelj uz optužni akt zaprimio i obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, to je bio pravilno upozoren o pravima i dužnostima u postupku, pa je tako bio upozoren i da se rasprava može održati u njegovoj odsutnosti i donijeti presuda, kao i da ima mogućnost dostaviti pisanu obranu. Prema tome, žalitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona i smatra se da je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Prvostupanjski sud slobodno cijeni dokaze i nije vezan dokaznim pravilima pa je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim za donošenje zakonite odluke, pravilno odbio prijedloge za daljnje provođenje dokaza, za što je u svojoj odluci dao i valjane razloge. Zbog navedenih razloga, ovaj sud ocjenjuje da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

7. Neosnovano žalitelj ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon opsežno provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka PĆ, pregledom video zapisa snimke kretnja vozila okrivljenika broj 1398, fotografija o izmjerenoj brzini 5. ožujka 2022. za osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], čitanjem zapisnika o izmjerenoj brzini, ovjernice Državnog zavoda za mjeriteljstvo od 18. svibnja 2021., uvjerenja o osposobljenosti za PĆ od 2. rujna 2021. i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

7.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda temelji se na činjenicama i dokazima koji su izneseni u postupku pred prvostupanjskim sudom, u nazočnosti izabranog branitelja, pravilnim prihvaćanjem iskaza svjedoka, potkrijepljenog zapisnikom o izmjerenoj brzini i materijalnom dokumentacijom predmeta. Žalitelju su u postupku omogućena sva procesna prava u smislu čl. 85. Prekršajnog zakona, budući da je uredno pozvan na ročište kada su izvedeni dokazi na kojima se temelji odluka, pa mu je omogućeno da se očituje o činjenicama i dokazima koji ga terete, da zastupa svoje interese i izražava stajalište, s time da za pravilno razjašnjenje stanje stvari nije odlučno postojanje fotografije postavljenog znaka ograničenja. Iz rezultata provedenog postupka i predmetu priložene materijalne dokumentacije, jasno proizlazi da je u vrijeme i na mjestu upravljanja vozilom na navedenoj dionici bio postavljen znak ograničenja 60 km/h, kako je to potvrđuju i fotografije ispravno baždarenog mjernog uređaja Laser Cam 4, koji automatski bilježi podatke o snimanju, zemljopisnu dužinu i širinu mjesta kontroliranog vozila. Iz jasnog očitovanja Policijske postaje Velika Gorica i dopisa Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet grada Velika Gorica proizlazi da je 5. ožujka 2022. na predmetnoj lokaciji od travnja 2019. do 28. kolovoza 2022. egzistirao znak ograničenja brzine kretanja 60 km/h. Stoga je mišljenje i ovog suda da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka izveo pravilan i na zakonu osnovan zaključak da je okrivljenik svojim postupanjem u prometu počinio prekršaj iz članka 52. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja stanja stvari, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Pogrešno žalitelj ističe povredu materijalnog prava, budući da upire na tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, pa kako je ovaj sud činjenično utvrđenje iz izreke pobijane presude prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se sugerira žalbom.

9. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika sukladno čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te da s obzirom na težinu i opasnost djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud kaznu odmjerio u minimalno propisanom iznosu, smatrajući da će se u predmetnom slučaju izrečenom mjerom kazne postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje kazne.

10. Ispitujući u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona i odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na značaj i težinu prekršaja, utemeljena na čl. 58. Prekršajnog zakona. Stoga smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju počinjenje novih prekršaja, s time da je trajanje zaštitne mjere već određeno u minimalno propisanom vremenu koje je u razmjeru s težinom djela, opasnosti počinitelja i prekršaja koji se mogu očekivati u smislu čl. 51. a Prekršajnog zakona.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

12. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu Velikoj Gorici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.