REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Psp-87/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg I Vukalović j.t.d. u Varaždinu, protiv tuženice ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Johnu Mateku, odvjetniku u [adresa], radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave dana 8. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i s punomoćnikom te punomoćnikom tužene te objave rješenja 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženica ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 02. listopada 2024.g. smetala tužitelja EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine - posebnog dijela E-9 stan br. 9 koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, kupaonice, 2 sobe, loggie te nenatkrivenog balkona, ukupne korisne površine 83,71 m², a koji stan je izgrađen na čkbr. [katastarska čestica] Kosmatac od 912 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i označen u skici sudskog očevida VO od 07. svibnja 2025.g. žutom bojom, i to na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima prikazanim na fotografijama br. 1. i br. 2. u prilogu skice sudskog očevida VO od 07. svibnja 2025.g., i onemogućila tužitelju da uđe u stan.

II. Nalaže se tuženici ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje na nekretnini na način da mu preda ključeve od ulaznih vrata prikazanih na fotografijama br. 1. i br. 2. u Prilogu skice sudskog očevida VO od 07. svibnja 2025.g., od stana E-9 stan br. 9 koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, kupaonice, 2 sobe, loggie te nenatkrivenog balkona, ukupne korisne površine 83,71 m², a koji stan je izgrađen na čkbr. [katastarska čestica] Kosmatac od 912 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i označen u skici sudskog očevida VO od 07. svibnja 2025.g. žutom bojom, te tužitelju EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da preda stan u posjed, te joj se ubuduće zabranjuje svako takovo ili slično smetanje posjeda tužitelja, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.2598,10 EUR u roku od 15 dana s kamatom od presuđenja do isplate dok se u preostalom dijelu odbija tužitelj sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine - posebnog dijela E-9 stan br. 9 koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, kupaonice, 2 sobe, loggie te nenatkrivenog balkona, ukupne korisne površine 83,71 m², a koji stan je izgrađen na čkbr. [katastarska čestica] Kosmatac od 912 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U zemljišnim knjigama etažiranje još uvijek nije provedeno iako su pribavljeni Elaborat etažiranja i Potvrda o samostalnim uporabnim cjelinama. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao osnovom ugovora o kupoprodaji zaključenog 03. prosinca 2019.g. od tužene međutim zbog zabilježbe ovrhe nikakve promjene u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini nisu upisane pa tako ni vlasništvo tužitelja. Od dana stjecanja nekretnine, tužitelj je bio u posjedu iste te je od tada do danas izvršio i brojne radove na uređenju stana, a to jer je isti bio u roh-bau izvedbi u vrijeme stjecanja. Dana 02. listopada 2024.g. tužitelj je sa kćerkom došao na nekretninu te je utvrdio da je na stanu zamijenjena brava te da više ne može ući u svoj stan. O tome je obavijestio i policiju koja ga je uputila da spor riješi sudskim putem. Na nekretnini je bila i tužena koja je tužitelju rekla da je ona promijenila bravu te da je stan njezin i nije mu dozvolila da uđe. Kako bi izbjegao sukob, tužitelj je otišao te se ponovno vratio dana 19. listopada 2024.g. kako bi u okviru dopuštene samopomoći provalio i ušao u svoj stan međutim niti tada mu tužena to nije dopustila, svojatajući si pravo vlasništva na tužiteljevom stanu. Obzirom na navedeno, a budući da je tuženica potpuno bez osnova spriječila tužitelja u daljnjem posjedovanju njegove nekretnine, to je ista smetala tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu predmetne nekretnine, pa isti predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protive tužbi i tužbenom zahtjevu i navodi da tužitelj nije vlasnik i posjednik predmetne nekretnine. Dana 3. prosinca 2019. tužitelju je dat stan na korištenje dok se dug u vrijednosti 1.236,087,06 kuna prema njemu ne isplati u cijelosti. Tuženiku je u dva navrata kuća bila na dražbi radi rješavanja ovrhe broj:

Ovr-730/2017 i ostalih. Sud je obustavio postupak ovrhe. Tuženik nije s tužiteljem sklopio kupoprodajni ugovor stana nego sporazum o korištenju istoga i uknjižbu svoga duga na isti stan dok se ne proda i tužitelj namiri u cijelosti. To je bilo 3. prosinca 2019. godine. Tuženik je dužan firmi Tehno projekt d.o.o. za projektiranje, graditeljstvo, trgovinu i proizvodnju koje je bio vlasnik tužitelj koja je sad u stečaju. Tužitelj i tuženica su u travnju 2024. godine usmeno dogovorili da će tužitelj pomoćni u uređenju stana, te da se isti iza toga proda radi bržeg namirenja duga. Tužitelj nije, kako tvrdi, od 2019. godine dolazio i ulagao u stan nego od usmenog sporazuma 2024.. Tuženica je primijetila da se tužitelj ne drži usmenog dogovora jer je bez savjetovanja i na svoju ruku uređivao stan, nije prilagao račune novonastalih troškova, a 30. svibnja 2024. godine promijenio je bravu na ulaznim vratima stana bez znanja tužene. Nakon toga tuženik opet stavlja novu bravu, a tužitelj je dana 19. listopada 2024. došao s namjerom i alatom u pokušaju provale stana. Tada je pozvana policija. Predlaže se provođenje dokaza i odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk izvadak (l.s. 5-7), tabularnu izjavu (l.s. 8), privremeno porezno rješenje (l.s. 11), Potvrdu (l.s. 12-14), elaborat etažiranja (l.s. 18-38), rješenje broj: Ovr-1197/2015 (l.s. 45-456); presudu broj: K-837/06 (l.s. 47-52), prepisku poruka (l.s. 53-56), održan je očevid na licu mjesta (l.s. 69-70), skicu sudskog očevida s fotografijama (l.s. 77-78), saslušan je svjedok BO (l.s. 86), saslušani su UO kao svjedok i tužitelj (l.s. 90-91).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi kako ga je tužena smetala u mirnom posjedu nekretnine oznake čest. 6031 k. o. [katastarska općina], u naravi stan br. 9 koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, kupaonice, 2 sobe, loggie te nenatkrivenog balkona, na način da je promijenila brave od stana, te traži zabranu svakog daljnjeg takvog ili sličnog smetanja odnosno uznemiravanja tužitelja u njegovom posjedu ubuduće.

6. Nije sporno između stranaka da je tužitelj za čin navodnog smetanja posjeda saznao početkom listopada 2024. godine kada je došao u [adresa], a koji čin se odnosi na promjenu ulazne brave stana E-9. Nesporno je i da je u tom istom vremenu bravu promijenila tuženica.

Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. listopada 2024. godine, to ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužba u dijelu u kojem se traži sudska zaštita zbog smetanja posjeda u odnosu na navedeni čin smetanja opisan u točki I izreke ovog rješenja podnesena u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 21. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

7. Nesporno je da postoji novčana tražbina tužitelja prema tuženoj koja je zabilježena i u zk. Sporno je da li je tužitelj bio posljednji, mirni posjednik predmetnog stana. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se radi o stanu u rou-bau fazi uređenja te da tužitelj ne raspolaže s ključem kojim bi otvorio ulazna vrata stana kao ni s ključem zajedničkih vrata za sve stanove u zgradi jer je promijenjen cilindar brave vrata. Tužena isto nije osporila niti osporava da je promijenila brave.

8. Uvidom u tabularnu izjavu tužene proizlazi da je ista dana 3. prosinca 2019. „Sporazumom“ ovlastila tužitelja da se uknjiži na stan broj 9 na čest. 6031 k. o. [katastarska općina] na ime nepodmirenog duga bez daljnjih pitanja i ograničenja.

8.1. Prema privremenom poreznom rješenju tužitelju je naloženo plaćanje poreza na gore navedeni „Sporazum“ jer se uistinu radi o kupoprodaji nekretnine odnosno stana broj 9 u [adresa].

9. Iz Potvrde i elaborata etažiranja slijedi da su svi posebni dijelovi stambene građevine sagrađene na čest. 6031 k. o. [katastarska općina] samostalne uporabne cjeline pa tako i predmetni stan.

10. Tužena osporava da bi Sporazum od 3. prosinca 2019. bio kupoprodajni ugovor već da je to sporazum o korištenju stana i uknjižba duga tužene prema tužitelju na isti dok se stan ne proda i tužitelj namiri u cijelosti. Također tvrdi da tužitelj od 2019. godine nije dolazio i ulagao u stan nego od usmenog sporazuma 2024..

10.1. Na ove okolnosti saslušani su svjedoci i tužitelj u svojstvu stranke. Pa tako svjedok BO, suprug tužene, u bitnome navodi da tužitelj nikada nije dobio ključ niti od prvih niti od drugih vrata i da nije bio u posjedu predmetne etaže koja nije završena. Supruga i on su se htjeli dogovoriti s tužiteljem da on uloži dodatna sredstva kako bi se nekretnina kompletirala, prodali se stanovi i da svatko dobije novac. Tužitelj je išao na to da taj stan u konačnici pripadne njemu. O ovom dogovoru nema ništa napismeno, išlo je sve na riječ i povjerenje. Ističe da tužitelj nikada nije raspolagao s ključevima niti od jednih vrata niti je bio u posjedu.

10.2. Sud primjećuje da osim što je svjedok pristran, subjektivan i osobno zainteresiran za ishod postupka kao suprug tužene da je iskaz proturječan sa samim navodima iz odgovora na tužbu. Naime, tužena ne osporava da je tužitelj od usmenog sporazuma u travnju 2024. dolazio i ulagao u stan, ali da se nije držao usmenog dogovora jer je bez savjetovanja i na svoju ruku uređivao stan.

Dakle, isto upućuje na nedvojbeni zaključak da je tužitelj najmanje od travnja 2024. u neometanom posjedu sporne nekretnine jer dolazi, uređivao ga je i vrlo izvjesno raspolagao s ključevima. Također je vrlo sumnjiv dio iskaza svjedoka u dijelu kada tvrdi da o međusobnim dogovorima stranaka oko stana nema ništa napismeno s obzirom na postojanje Sporazuma od 3. prosinca 2019. čiji vjerodostojnost tužena nije osporila, već samo tvrdi da to nije ugovor o prodaji stana, nego osiguranje tražbine tužitelja. S obzirom na iznijeto sud cijeni ovaj iskaz kao neistinit, neživotan i nelogičan.

11. Svjedok IO, kćer tužitelja, navodi da je otac imao papire da može početi uređivati stan takav je bio dogovor s gospođom ŠO. Da je uvijek imao ključ od etažne jedinice dok su ulazna vrata za zgradu bila otvorena. Te jedne prigode kada su ona i otac došli ušli su u zgradu međutim nisu mogli ući u stan jer je brava bila promijenjena. Misli da je otac dobio ključ od kuće kada su se potpisali papiri, prvi put kada je ona išla s njim on je imao ključ. Dobio je ključ da bi mogao adaptirati stan.

12. Tužitelj saslušan ističe da je dogovoreno da on sa svojim novcima uredi stan i gospođa ŠO mu je dala ključ. Također je dogovoreno da ukoliko BO nađe kupca za taj stan da ga oni slobodno prodaju i od ostvarene cijene njemu vrate dug te naknade troškove na ime izvršenih ulaganja, a razliku zadrže za sebe ukoliko je iznad toga. U odnosu na njihov dogovor, on je te 2024. nakon sastanka s njima predložio da se ide kod javnog bilježnika i da se dogovor oko stana ovjeri. ŠO nije došla kod javnog bilježnika to ovjeriti rekavši da je vruće. On je te 2024. godine nastavio s ulaganjem u nekretninu odnosno rekonstrukcijom stana za svoje vlastite potrebe, uložio je 35.000,00 EUR unutra, plaćao firme za radove te normalno ulazio i izlazio sve do događaja iz tužbe kada je s kćerkom došao u [adresa] i našao promijenjenu bravu.

12.1. Iskaz svjedokinje i tužitelja u bitnome je suglasan, a za reći je da na iste nije bilo primjedbi ni prigovora. Sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu kojim navodi da je dogovoreno sa H da nađu kupca za taj stan i da ga prodaju te od ostvarene cijene njemu vrate dug i naknade troškove na ime izvršenih ulaganja, a razliku zadrže za sebe. Naime, stranke su suglasne o ovoj okolnosti, a identično je o istome navodio i svjedok BO.

13. Prema odredbi čl. 20. st. 2. ZV tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

Članak 22. st. 2. ZV propisuje da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Ovdje je potrebno pojasniti da za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno je legitimiran posljednji faktični i mirni posjednik stvari čiji je posjed samovlasno smetan što u načelu vrijedi za svakog posjednika kako neposredno tako i posrednog. Temeljno načelo posjedovne zaštite jest da je samovlast zabranjena. Čin kojim se smeta tuđi posjed poduzet je samovlasno ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje tj. pristanak posjednika niti je na to ovlašten temeljem zakona ili odlukom suda.

15. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je bio posljednji mirni posjednik. Kada se dovede u vezu sadržaj Sporazuma iz prosinca 2019. između stranaka parnice s navodima tužene da je isti dolazio i ulagao u stan, ali tek od usmenog sporazuma 2024.. o kojemu je govorio i tužitelj u iskazu napomenuvši da ga tužena nije htjela ovjeriti, što logičnim zaključivanjem znači da su ga usmeno uistinu i postigli, dakle da će tužitelj ulagati u stan, uređivati ga do možebitne prodaje kupcima. Sve ovo radi namirenja duga koji tuženi imaju prema tužitelju.

Sud smatra da je tužitelj s visokim stupnjem vjerojatnosti dokazao da je bar od travnja 2024. neometano dolazio u stan radi uređenja i da je raspolagao s ključem, što je logično i životno kako bi mogao vršiti radove, a pogotovo stoga jer mu je tužena potpisala i tabularnu izjavu za uknjižbu priznajući tako stvarna prava tužitelju na stanu.

16. Nesporno je tužena, a nakon što je tužitelj 30. svibnja 2024. godine promijenio bravu na ulaznim vratima stana bez znanja tužene, stavila novu bravu. Tužitelj potom u listopada 2024. dolazi s namjerom ulaska u stan da bi ustanovio da je stavljena nova brava te mu je tako onemogućen ulazak i oduzet mirni posjed stana.

17. Ovdje je potrebno istaknuti da je nevažno kakav je bio dogovor stranaka; da li je namjera bila da tužitelj stekne vlasništvo stana ili da se isti proda pa podijeli novac jer se radi o parnici zbog smetanja posjeda u kojoj se raspravlja isključivo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. U postupku je utvrđeno da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik i da ga je tužena promjenom brave na vratima stana smetala u tome pa je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a trošak priznat tužitelju sastoji se od zastupanja istog po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 2.), sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR što iznosi 500,00 EUR te uz PDV od 25% iznosi 625,00 EUR.

Ovome se pridodaju troškovi vještačenja od 595,00 EUR, pristojbe na tužbu od 13,27 EUR i presudu od 26,54 EUR, ukupno 1.2598,10 EUR.

Tužitelju nije priznat trošak puta punomoćnika na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] jer kada tužitelja zastupaju punomoćnici čije je sjedište pisarnice izvan područja nadležnosti suda pred kojim se vodi postupak, tada putni trošak punomoćnika pada na teret tužitelja iz razloga što je isti mogao angažirati punomoćnika sa sjedištem pisarnice na području suda gdje se vodi postupak (vidi odluku - Županijski sud u Varaždinu broj: Gž.1338/08-2).

U Zadru, 22. siječnja 2026.

Sudac

Sonja Miljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku.

Dna:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženoj po punomoćniku