Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P Ob-149/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Jeleni Lenić-Brkić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sanji Tolj Par odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ĐGŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek iz Siska, uz sudjelovanje stranke mlt. ZGŽ, kojeg zastupa posebna skrbnica ČGŽ, dipl. pravnik u Centru za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi izmjene odluke s kojim roditeljem će stanovati dijete, osobnom odnosima i uzdržavanja nakon nejavne glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i punomoćnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak, te u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice mlt. djeteta, 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Mlt. zajedničko dijete: mlt. BGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođen **.**.2011., će stanovati s majkom, tužiteljicom: ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na adresi [adresa].

II Otac, tuženik: ĐGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], će osobne odnose s mlt. djetetom: : mlt. BGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2011., ostvarivati dva dana u tjednu u trajanju od dva sata po dogovoru stranaka sukladno djetetovim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima, te svaki drugi vikend, i to svaki 1. i 3. vikend u mjesecu, u trajanju od subote u 10:00 sati do nedjelje u 19:00 sati na način da tuženik sam na početku osobnih odnosa automobilom preuzima mlt. dijete od majke: ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na adresi [adresa] i po završetku osobnih odnosa vraća automobilom mlt. dijete majci, te snosi troškove prijevoza.

III Nalaže se ocu, tuženiku: ĐGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime zakonskog uzdržavanja mlt. djeteta: mlt. BGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2011., plaćanje novčanog iznosa od 1.200,00 kuna (159,27 EUR-a) mjesečno; počevši od dana podnošenja ove tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja uz zakonsku zateznu kamatu koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućoj od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, na broj računa roditelja s kojim dijete stanuje:, tužiteljice: ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],.

IV Nalaže se tuženiku: ĐGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plaćanje troškova ovog postupka, uz zateznu kamatu sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužiteljici ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku ĐGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati trošak postupka u iznosu od 3.024,04 euro u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZG (dalje: tužiteljica) podnijela je tužbu 17. listopada 2022. protiv tuženika ĐGŽ (dalje: tuženika) radi izmjene odluke s kojim roditeljem će stanovati dijete, osobnim odnosima roditelja i mlt. djeteta, te doprinosa za uzdržavanje u odnosu na mlt. dijete BGŽ (dalje: mlt. dijete). Tužiteljica navodi da je rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj R1 Ob-272/2016 od 23. kolovoza 2016. uz odluku o razvodu braka odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. srpnja 2016. kojim je utvrđeno da mlt. dijete stanuje kod oca, a da se održavaju osobni odnosi s majkom, kao i doprinos majke za uzdržavanje. Navodi da se roditelji nisu držali dogovora oko mjesta stanovanja mlt. djeteta već su naknadno dogovorili kako će mlt .dijete jedan tjedan živjeti kod oca, a jedan tjedan kod majke, te da je u tom periodu dijete uspjelo izgraditi dobar, zdrav i kvalitetan odnos s majkom pun povjerenja i ljubavi. Tužiteljica navodi da mlt. djetetu pruža potrebnu brigu, njegu i skrb, te brine o njegovoj dobrobiti, te da je jednako takav odnos izgradio i tuženik, međutim od ljeta 2021. odnos se s ocem pokvario i više nije u interesu mlt. djeteta da provodi svaki drugi tjedan kod oca. U ljeto 2021. mlt. dijete je proveo šest tjedana na moru s ocem, a po povratku s mora promijenilo mu se psihičko stanje i ponašanje na način da je postao zatvoren, odbijao je komunikaciju, tresao se te četiri dana nije htio prići svojoj mlađoj sestri Đ rođena **.**.2019. jer joj je curio nos, a njemu se to odjednom počelo jako gaditi. Odbijao je jesti i pio je samo mineralnu vodu. Na moru je vidno izgubio na kilaži te se povjerio majci da ga je otac tamo stavio na dijetu, da je jeo male obroke i pio zeleni čaj. Obzirom da je mlt. dijete samo uzdisao i govorio da mu je loše, odvela ga je doktoru na pregled te je nakon pregleda od 12., 13. i 14. srpnja te 23. kolovoza 2021. ustanovljeno da su nalazi zadovoljavajući, prepisana mu je laganija prehrana s probioticima, terapija Controloc tabletama, a ako od toga ne bi bilo poboljšanja, preporučen je pregled kod psihologa. Kako poboljšanja nije bilo, mlt. dijete je 3. rujna 2021. bio na prvom pregledu kod psihologa, a 17. rujna 2021. mu je učinjeno psihološko testiranje kojim je ustanovljeno da mlt. dijete ima uredne kognitivne sposobnosti, dok se na planu ličnosti ukazuje na introvertiranost, hipersenzitivnost, a očituju se i emocionalne poteškoće – anksiozne smetnje (ispitna i socijalna anksioznost) te je preporučeno da se mlt. dijete uključi u tretman psihologa/psihološko savjetovanje. Navodi da je pokušala olakšati mlt. djetetu stresnu situaciju uključila ga je u psihološki tretman te mlt. dijete svaka dva mjeseca uredno ide na tretman kod psihologa. Nadalje navodi da je mlt. dijete kod oca izloženo negativnim informacijama o sestri po majci i u odnosu na sina očeve partnerice, te da u školskim zadaćama ne smije spominjati majku i njenu stranu obitelji, nego samo oca i njegovu obitelj. Navodi da otac govori djetetu što smije a što ne smije govoriti majci i da je to sve mlt. dijete rekao svojoj majci u strogom povjerenju, uz uvjet da ona to ne kaže ocu. Promjene na mlt. djetetu je primijetila i njegova učiteljica u školi, problema s koncentracijom i teškoće u čitanju i pisanju , te je odveden na pregled kod logopeda. Preporučena kompletna logopedska obrada. Ističe se i da tužiteljica osim u školu na nastavu redovito odvozi i dovozi mlt. dijete i na izvannastavne aktivnosti. Tužiteljica navodi da je svjesna da su sportske aktivnosti korisne za mlt. dijete. Ističe da živi u obiteljskoj zajednici s ČG i s mlađim mlt. djetetom, polusestrom s kojom ima zdrav i kvalitetan odnos, pun povjerenja i ljubavi. Smatra da je u najboljem interesu mlt. djeteta da prestane stanovati kao do sada, tjedan dana s majkom, a tjedan dana s ocem, te da se odredi da će mlt. dijete od sada na dalje stanovati s majkom, dok će se ocu odrediti osobni odnosi s mlt. djetetom te plaćanje uzdržavanja u iznosu od 1.200,00 kuna mjesečno od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate i naknadu troška postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P Ob-192/2022 od 25. listopada 2022. mlt. djetetu postavljen je posebni skrbnik u osobi ČGŽ, dipl. pravnice zaposlene u Centru za posebno skrbništvo u Zagrebu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je međusobnim dogovorom stranaka omogućio tužiteljici veći opseg kontakata od onih koji su određeni planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i da nije točno da se roditelji nisu držali dogovora oko mjesta stanovanja mlt. djeteta, te dijete stan kod oca smatra svojim domom gdje i pohađa Osnovnu školu "Braća Ribar". U odnosu na ljeto 2021. navodi da je tuženik došao preuzeti mlt. dijete od tužiteljice radi odlaska na more, te se dijete počelo žaliti na bolove u trbuhu i mučninu, počeo je jako vikati, tresti se i plakati te je tuženik s djetetom otišao odmah potražiti liječničku pomoć, te je dijete izjavilo da je pio puno cole. Navodi da je primijetio da kod majke dijete jede puno slatkog i pije puno Coca- cole te se općenito kod majke nezdravo hrani, što je u konačnici rezultiralo pretilošću i djetetu je prepisana dijetalna prehrana, te se na moru zdravo hranio i bio aktivan, puno kupanja, plivanja i igre s vršnjacima, isto je rezultiralo manjim gubitkom tjelesne težine. Ističe da mlt. dijete s njegovim roditeljima može boraviti cijelo ljeto na moru gdje se može družiti sa prijateljima, ali na inzistiranje tužiteljice mlt. dijete se moralo vratiti u [adresa], jer je prošla polovina ljetnih praznika koje boravi s ocem, a protivno djetetovim željama za daljnjim ostankom na moru, i za što nije bilo nikakvih zapreka, nadalje navodi da tuženik svako ljeto ima velikih problema s mlt. djetetom kada se mora vratiti u [adresa], iako može još ostati na moru i navodi da stoga bilo kakve emocionalne poteškoće koje je tužiteljica zapazila kod djeteta (mada se osporava da je bilo ikakvih poteškoća) su prvenstveno reakcija djeteta na neželjeni povratak u [adresa]. Nadalje ukazuje da je i činjenica da je prilikom pregleda od 23. kolovoza 2021. utvrđeno da mučnina kod djeteta traje 5 dana, i smatra da je počela nakon povratka djeteta s mora, a ne za vrijeme dok je bio s tuženikom na moru, jer je tuženik mlt. dijete predao majci oko 15. kolovoza 2021. Osporava navode da govori djetetu protiv majke ili njezine obitelji i cijelo vrijeme uredno odlazi u Obiteljsko savjetovalište Centra za socijalnu skrb Sisak i tamo traži pomoć i savjete i da je pristao da se susreti i druženja tužiteljice i mlt. djeteta odvijaju preko onoga što je dogovoreno Planom. Nadalje tuženik navodi da dijete posjećuje logopeda, da trenira nogomet dva puta tjedno, na koje dijete on vodi. Tuženik smatra da je i dalje u najboljem interesu djeteta da nastavi živjeti s ocem i da susreti i druženja s majkom ostanu isti kako su određeni Planom, a tuženik se ne protivi da se susreti i druženja mlt. djeteta s majkom odvijaju i u većem opsegu od onoga kako je određen Planom, sukladno dogovoru stranaka. Nadalje navodi da je tužiteljica zaposlena kao medicinska sestra te radi u 12-satnim smjenama prema rasporedu 12 sati rada, 24 sata slobodna, pa opet 12-sati rada, pa 48 sati slobodna, što znači da mogućnosti da tužiteljica osobno skrbi o mlt. djetetu i mogućnost njihovih kontakata ovisi prvenstveno o njenom radnom rasporedu. Ističe da je tuženik zaposlen kao direktor u trgovačkom društvu Sunprotect d.o.o. [adresa] čiji je suvlasnik, ima klizno radno vrijeme koje može prilagoditi potrebama mlt. djeteta, te ima i mogućnost rada od kuće, a već i radi skraćeno radno vrijeme s obzirom na djetetove potrebe. Uz to, tuženik navodi da živi u neposrednoj blizini osnovne škole koju mlt. dijete pohađa, dok tužena živi na drugom kraju grada, te bi mlt. dijete vjerojatno moralo mijenjati i školu koju pohađa. Nadalje navodi da nema potrebe povećavati iznos uzdržavanja koji tužena plaća prema Planu. U slučaju da sud ipak odredi da će mlt. mlt. dijete živjeti s majkom, tuženik predlaže da mu se susreti i druženja odrede u najvećem mogućem opsegu, a odluku o iznosu uzdržavanja prepušta sudu. Tijekom postupka utvrđeno je da su se promijenile okolnosti u međuvremenu nakon donošenja drugostupanjske odluke na način da dijete više ne održava osobne odnose s roditeljima boraveći jedan tjedan kod jednog, odnosno kod drugog roditelja već da postupaju po ranijoj odluci. Održavanje osobnih odnosa djeteta s majkom tijekom blagdana i ljetnih školskih praznika su dogovorili na obiteljskoj medijaciji u lipnju 2024. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i traži naknadu troška ovog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.

4. Posebna skrbnica ČGŽ u odnosu na Mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak prigovara u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem, te je mišljenja kako su isti u suženom obliku i da nisu u interesu djeteta i smatra da je određivanje osobnih odnosa u širem opsegu u interesu djetetovog pravilnog psihičkog i emocionalnog razvoja. Ističe da se kod djeteta zamjećuje konflikt lojalnosti a koji se manifestira kroz opterećenost odnosima odraslih i osjećaj osobne odgovornosti i zabrinutosti spram mogućih reakcija oca. Mišljenja je da je svrsishodno provesti kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje stranaka na okolnost utvrđenja roditeljskih kompetencija, a kako bi stručne osobe utvrdile želju i volju djeteta.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u odluku Općinskog suda u Sisku poslovni broj R1 Ob-272/2016 od 23. kolovoza 2016. (stranica 7-12 spisa), evidencija druženja (stranica 13-14 spisa), zapisnici od 25. svibnja 2022. (stranica 16- 18 spisa), zapisnik od 4. listopada 2021. (stranica 19-21 spisa), zapisnik od 6. rujna 2021. (stranica 23-24 spisa), medicinska dokumentacija za mlt. dijete (stranica 27-37 i 59-60 spisa), nalaz i mišljenje Zavoda za javno zdravstvo, Služba za školsku i sveučilišnu medicinu (stranica 52-53 spisa), Mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Sisak (stranica 63-65 spisa), psihologijsko psihijatrijsko vještačenje po ustanovi Poliklinika Kocijan i Hercigonja (stranica 83-103 spisa), Očitovanje vještaka (stranica 110-112 spisa), odgovor HZSR PU Sisak (stranica 314 spisa), uvid u mišljenje HZSR od 15. listopada 2025. (stranica 334-339 spisa), mail prepiska (stranica 351-371 spisa) i saslušanje stranaka.

6. Odlukom ovoga suda poslovni broj P Ob-192/2022 od 27. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, te je po žalbi tužiteljice Županijski sud u Zagrebu odlukom Gž Ob-264/2024 od 4. lipnja 2024. ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje.

7. Tužiteljica je iskazala da je podnijela tužbu u ovom predmetu jer je primijetila da je dijete psihički maltretiran od strane oca. To je primijetila zbog toga što je nervozan, plačljiv i uznemiren te da se pogoršalo njegovo zdravstveno stanje, da se radi o psihosomatskim poremećajima odnosno u tretmanu je psihologa, što je utvrdio pedijatar zbog čestih mučnina. Što se tiče boravka kod oca u tjednu kada je kod njega, zaostaje kod školskih obaveza, što su primijetili i učitelji, iako ima dobre ocjene primijetili su da izostaje radna navika i da su lošije ocjene kada je kod oca i da je slabije pripremljen za školu. Dijete ne smije spominjati majku kada je kod oca niti polusestru po majci, a što joj je dijete reklo prije pokretanja ove parnice, te da mora sjediti tri sata za stolom dok apsolutno sve ne kaže i o njoj i njenoj obitelji, kao i da se bojao reakcije tuženika, i da ga se još uvijek boji kako će on reagirati. Nadalje navodi da kada dijete boravi kod nje, dijete je zadovoljno i sretno, te da zajedno uče, uči s njom i s njenim sadašnjim suprugom. Navodi da dijete ima uobičajene potrebe za uzdržavanje, te nema potrebe za dodatnim materijalnim izdacima. U školi ima uobičajene potrebe, izvanškolske aktivnosti i uobičajene materijalne potrebe. Učiteljica smatra da dijete ne bi trebalo imati više školskih aktivnosti budući da mu je potreban odmor i više vremena za usvajanje školskog gradiva, te se kod njega pojavljuje anksioznost zbog koje se mora postupati tako da može usvojiti gradivo i ima disleksiju, te ima posebno individualiziran program. Navodi da je s tuženikom bila u braku oko 5 godina. Da je od samoga početka bio loš, te ju je tuženik maltretirao psihički, te nije uopće imala pravo na svoje mišljenje i sve je tuženik određivao što će se događati u kući, a njena je uloga bila da plaća režije i kupuje hranu, a nakon rođenja djeteta briga o djetetu, te je tuženik plaćao samo svoj kredit. Svađe su bile učestale koje je tuženik poticao te je imao izljeve bijesa i bacao stvari po kući. Kod njega je radio njen brat kojeg je omalovažavao i maltretirao, te nakon toga se iživljavao na njoj kada bi došao kući. Bile su česte svađe za vrijeme njene trudnoće, te se tuženik čudio što je bila na bolovanju. Smatrao je da je nesposobna, neškolovana te su to bile uvrede i vrijeđanja, bacanja stvari ili mahanja rukama ili pokušaja udarca. Dijete je kontinuirano gledalo njihove svađe i bilo je prisutno sve i jednoj svađi, i dijete je bilo dosta plačljivo i uznemireno što otac nije primjećivao. Navodi da je zaštitila dijete tako što je pokupila dijete u drugu sobu i ta je situacija trajala iz godine u godinu. Nije tukao dijete niti nju, te je pokušala s tuženikom razgovarati u vezi njegova ponašanja. Navodi da je tuženik smatrao da je ona da je ona kriva za takvu situaciju. Zbog učestalih svađa počela se bojati za sebe i svoje dijete da ne bi došlo do većih nasrtaja i pokušala je tako što je otišla kod svojih roditelja da razgovaram sa njima, da im objasni u kakvoj je situaciji. Oni su smatrali da to ne bi bilo dobro rješenje da se rastanu, oni su dosta staromodni i da je to sramotno, što će reći drugi ljudi i da to proba jednostavno zataškati, i nije to uspjela riješiti te je probala na drugi način i uvidjela je da se tuženik neće promijeniti. Otišla je u socijalnu i tražila besplatnu pravnu pomoć. Oni su joj samo rekli da je to psihičko zlostavljanje i maltretiranje i samo su je savjetovali oko toga. Dijete je bilo u dobi 4 godine i razmišljala je kako da svede taj brak i da napravi nešto za sebe i dijete. Pošto nije dobila pomoć u socijalnome i nije joj bila opcija tuženika prijaviti policiji jer joj ne bi vjerovali jedino stanje koje je mogla napraviti je to da ode u Rijeku i dijete nije mogla povesti sa sobom jer su joj u socijalnom rekli da bi je otac mogao prijaviti da je otela dijete, te je dijete ostalo kod oca. Tuženik joj je ponudio da se mogu rastati ali da živi s njim u istom stanu, a kod roditelja nije mogla. Otišla je kod prijatelja u Rijeku i gledala je situaciju kako bi i što bi napravila i da osigura djetetu normalan život i odrastanje jer je dijete stalno gledalo njihove svađe i prepirke, nije mogla uzeti odvjetnika jer je bila u lošoj financijskoj situaciji. Nakon toga se vratila iz Rijeke i dijete nije čula dok je bila u Rijeci, nije joj dozvolio tuženik da ga čuje. Saznavala je o djetetu preko svoje majke jer ga je ona čuvala u to vrijeme. Bračna zajednica je prestala, a brak je dalje egzistirao formalno i vratila se iz [adresa] u [adresa]. Na daljnje pitanje punomoćnice tužiteljica navodi je dijete vidjela prvi put tek nakon ročišta vezano za skrbništvo za dijete. Bila je bez posla i živjela je kod roditelja i nije imala novca pa je pristala da dijete živi s ocem. Navodi da je tražila kontakte da vidi dijete kada se vratila iz Rijeke i nazvala je tuženika ali joj on nije dopustio sve do nakon ročišta, a to je bilo u razdoblju od 7 mjeseci. Prije nije dolazila u [adresa] ali je zvala tuženika na telefon i tražila da čuje dijete ali on to nije dozvolio, a nije dolazila u [adresa] jer je radila za male novce i nije imala financijskih mogućnosti. Imala je informacije o djetetu od svoje majke koja je čuvala dijete i dijete je išlo u vrtić. Nadalje navodi da je je njena majka nazvala i to je bio razlog što se vratila u [adresa] i rekla joj da je pogriješila što ju nije podržala kada je prestala bračna zajednica i da je izmanipulirana od strane tuženika i gdje joj je tuženik siguran da će dobiti potpuno skrbništvo nad djetetom, da će otići sa djetetom u Dubai i da ga više nikada neće vidjeti i pokazao je snimku gdje je snimao dijete gdje nameće mišljenje da daje uvrede protiv njenog brata gdje je dijete stalno vikalo da i ponavljao njegove riječi. Dijete nije znalo što se događa te je pokazao tu snimku njenoj majci. Na daljnje pitanje navodi da danas funkcionira tako da djetetu pomaže koko učenja, raspoređuje gradivo i provode kvalitetno vrijeme, igra se sa svojom sestrom, ima širok krug svojih prijatelja, igra se i druži se sa svojim prijateljima, te je u DVD-u preko ljeta, ide na natjecanja i dosta su posvećeni radu za školu i da on obavlja svoje školske obaveze. Dijete je dosta vezan za njenog svekra i svekrvu i posjećuju se i jedni drugima uskaču. Dijete je u tretmanu logopeda i psihologa i dogovara preglede. Na daljnje pitanje navodi da joj u socijalu nisu rekli da ima pravo na besplatnog odvjetnika, a također i u besplatnoj pravnoj pomoći su joj rekli da ako uzme dijete sa sobom da bi to bila otmica jer se otac protivio tome, ali je nisu uputili da ima pravo na besplatnog odvjetnika, te da je imala plaću od 3.000,00 kn i nije mogla platiti odvjetnika i nije imala druge mogućnosti nego da ode za Rijeku gdje također nije imala dobru plaću. Trošila plaću na stan i režije, a u braku je trošila na režije i hranu. Kada je bila u braku podigla je kredit da bi poplaćala dugove koji su joj se nagomilali, a u Rijeci jedno vrijeme nije radila tako da taj kredit nije mogla vraćati. Dugovi su se odnosili na dugove koji su nastali u braku za režije i za vrtić. Na pitanje punomoćnika tuženika navodi da je bila kratko u ljubavnoj vezi sa osobom s kojom je bila u Rijeci i to 2-3 mjeseca i da je tu osobu upoznala za vrijeme trajanja braka a u vezi je bila kada je bila u Rijeci te da za to vrijeme nije kontaktirala sa djetetom iako je pokušala i tražila tuženika i svoju majku da kontaktira ali joj to nisu dozvolili. Nakon što je punomoćnik tuženika iščitao nalaz vještaka u kojem je navedeno da u tom razdoblju nije zvala niti pokušala zvati dijete jer se bojala njegove reakcije, tužiteljica navodi da je to izvučeno iz konteksta i da je vještakinja krivo napisala te da je za vrijeme njenog iskaza kunjala odnosno spavala i da ju opće nije doživjela niti slušala. Navodi da je nakon povratka iz Rijeke tražila oca da vidi dijete a živjela je kod svoje majke, što otac nije udovoljio već je čekao sud, a dijete više nije dovozio kod njene majke jer je znao da živi kod majke. Navodi da se s tuženikom dogovorila da dijete boravi jedan tjedan kod oca jedan tjedan kod nje i da je to tuženik predložio kada je dijete krenulo u školu, zato što je tuženiku prenaporno da čitavo vrijeme bude kod njega pa da si olakša. Po povratku iz Rijeke išla je u Obiteljsko savjetovalište te da se ne sjeća da li joj je savjetovano da s djetetom poveća kontakte, da dijete pohađa školu Braća Ribar u [adresa] a da u slučaju da živi kod nje bi išao u istu školu i tada bi udaljena oko 8-9 km i da bi ga u školu dovozili i to ona, njen suprug, te svekar i svekrva po sadašnjem mužu. Navodi da je njeno radno vrijeme u smjenama, radi 12 sati pa je slobodna i tako da 15 dana radi a 15 ne. Upozorena je od strane Obiteljskog centra da je dijete propustila eventualno odvesti na treninge i logopedu, jer je procijenila da dijete treba učiti i ima dosta za učiti zbog svojih potreba, s tim da ga je logopedu redovno vodila. Nije pokrenula postupak radi promjene odluke, radi financijske situacije, te da su kupovali kuću, a da je naročito eskaliralo zbog zdravstvenog stanja djeteta i da je nakon toga pokrenula postupak.

8. Tuženik navodi da sve što je iskazala tužiteljica neistina i gnjusna laž. Neistina je da je plaćala režije jer nije plaćala režije a on joj je davao pola novca za režije, auto i drugo, te je uzela sa sobom novce za Rijeku, a nije platila režije kako za novac koji joj je dao jer je tužiteljica uplaćivala uplate a nakon toga je dobio opomenu. Nekoliko mjeseci prije prestanka bračne zajednice tužiteljica nije provela ljeto za vrijeme godišnjeg odmora sa djetetom i s njim na moru u kući njegovih roditelja kako je to bilo i do tada tako da bi ona uzela 15 dana godišnjeg, a dijete je bilo 2 mjeseca na moru s njegovim roditeljima a oni bi vikendom dolazili. Tada mu je rekla da ne može dobiti godišnji odmor i kada se vratio krajem ljeta rekla mu je da se zaljubila i da je našla bolje plaćen posao u Domu za starije i nemoćne u Rijeci i da će imati plaću od 8.000,00 kn i da će živjeti kod njega u kući. Navodi da ju je odgovarao od toga i nazvao njene roditelje i svi su bili šokirani te su je odgovarali da to ne napravi, te su mislili da su je uspjeli nagovoriti ali je ipak nakon par dana javila telefonom da je otišla u Rijeku i da je dijete ostavila kod svoje mame i nakon toga je on došao po dijete kod njezine mame i nastavili su živjeti dijete i on sami u stanu. Nakon toga je sa njezinom mamom i djetetom otišao u Obiteljsko savjetovalište i kada su tamo sve iznijeli oni su već znali o tome jer da se tužiteljica raspitivala da bi otišla u Rijeku kod čovjeka u kojeg se zaljubila živjeti u njegovoj kući, imati bolje plaćeni posao i da bi odvela dijete sa sobom, a što su joj oni rekli da to nije moguće bez dogovora s njim i da on o tome ništa nije znao. Dijete je nastavilo živjeti s njim, te je redovno išao svaki tjedan u savjetovalište i tamo su ga upućivali kako se brinuti o djetetu te je dijete tada bilo u dobi od 4 godine. Tužiteljica je tada otišla i nisu znali tada niti njeni roditelji gdje se ona nalazi sve do prvog ročišta i da je prošlo 8 mjeseci i nije u tom razdoblju zvala dijete. U postupku je tražio privremenu mjeru da dijete živi s njim, nakon što je policija saznala adresu i tužiteljičin broj telefona njena majka je uspostavila kontakt i on je nazvao i javila se tužiteljica, ali mu je njen tadašnji partner Z rekao da ne zove da ona nije više njegova žena i malo se prijetio, i onda su promijenili i taj broj telefona, dok se nije vratila u [adresa] nije imao kontakt s tužiteljicom. Nakon toga su se uključili u Obiteljsko savjetovalište te su savjetovani kako da dijete vidi majku nakon toliko vremena da to bude postepeno do odlaska na ljetovanje, te nakon povratka savjetovali da se to bude jedan tjedan kod jednog roditelja a drugi tjedan kod drugo da se vidi kako će to utjecati na dijete i on je to prihvatio kao i sve savjete. Navodi da je sve bilo dobro dok je tužiteljica sa svojim partnerom živjela sa njenim roditeljima, ali otkada su se preselili, budući da tužiteljica radi 12-24-48 sati, nema je kod kuće dosta vremena te se dijete naglo udebljalo, poseže za slatkišima i potpuno je bez nadzora, nisu ga vodili logopedu niti na treninge. Majka je osporavala da dijete treba ići kod logopeda a imao je problema u školi sa čitanjem i on ga je odveo privatno kod logopeda gdje je utvrđeno da ima disleksiju i vodio ga svaki drugi tjedan. Navode majke da je dijete kod njega anksiozno, da je plačljiv, da ga ispituje o stanju o njenoj obitelji ističe da je to apsolutna laž i da je to ispričala u Centru za socijalnu skrb, radi čega je morao s djetetom ići na psihijatriju da se ustanovi njena tvrdnja i dobio je nalaze gdje je utvrđeno stanje, a predali su ih kao dokaz, a kada je majka išla s djetetom psihijatru i dobila je nalaze koje nije predala na vještačenju već ih je sakrila. Navodi da tvrdnje majke da bi djetetu bilo bolje kod nje nisu točne jer ona ne bi provodila vrijeme s djetetom s obzirom na to kako radi u smjenama, a logopedu dijete nije vodila ni nakon drugog mišljenja na kojem je inzistirala i koje je on odradio i na pisano upozorenje centra da dijete mora odvesti kod logopeda tek tada ga je odvela kao i uputu da dijete treba voditi na treninge radi pretilosti. U pet godina ga je odvela 4 puta i svaki puta djetetu obeća da će ga odvest, a ne odvede ga što je još gore za dijete. Navodi da je pokrenuo postupak individualnog programa u školi što je velik proces da bi imao više vremena za učenje. Navodi da se bavi proizvodnjom i ima malu tvornicu u vlasništvu 50% i da je direktor, te je njegovo radno vrijeme fleksibilno. i živi u domaćinstvu s djetetom i ne radi više od 4 sata otkada je ostao sam s djetetom, a tužiteljica plaća uzdržavanje od 500,00 kn mjesečno koje ja stavlja na djetetov račun. Na pitanje punomoćnice tužiteljice tuženik navodi da ima saznanja o tome da je dijete bez nadzora, da jede nezdravu prehranu ima od djeteta te da kada dolazi po njega dijete ima mučnine te je završilo u bolnici radi toga i doktorici je rekao to. Navodi da je u vezi prehrane se savjetovao u savjetovalištu i rekao da mlt. dijete ima problema sa prehranom jer je pretil, da ne ide na sport, da ne ide na instrukcije, da je sve palo na njega da ga on vodi na instrukcije i da je u Centru majci naloženo da dijete vozi na instrukcije i na trening i logopedu i da se jave u savjetovalište radi rješavanja tih problema. Taj naputak su dobili u savjetovalištu prije kada je dijete bilo u 2. razredu ali je majka to odbijala sve dok joj Centar to nije pismeno naložio. Na daljnje pitanje zašto je iskazao da nije bilo problema u braku kako je iskazao u Centru, a suprotno je iskazao kod vještaka, navodi da su mu u Centru naveli da se on nije svadio, a da ona nije izvršavala svoje obveze, nije kuhala, hodala po kafićima, nije brinula o djetetu što je on prigovarao ali se nije svađao. U Centru je rekao da nije bilo takvih problema kakve je iznijela tužiteljica. Na daljnje pitanje zašto je kod vještaka rekao da je tužiteljica imala ljubavnika, navodi da je tužiteljica išla ne neke seminare u Zagreb za koje je sumnjao da to nisu seminari već da se nalazila s ljubavnicima ili ljubavnikom što se i na kraju i ispostavilo, a sumnjao je zato što su bili učestali i nitko od njenih kolegica nije išao na te seminare, te da i sada iskazuje da je sumnjao. Navodi da je molio tužiteljicu da ne ode s ljubavnikom za kojeg je saznao jer mu je rekla da se zaljubila, te da je htio da se situacija riješi na normalan način da ostanu u braku ili da se razvedu na normalan način. Nadalje zašto nije promijenio odluku 7-7 navodi da ta odluka i ne postoji i da je to dogovorio u savjetovalištu i da je slušao što su mu rekli u savjetovalištu. Kontrolira njegove obveze i navike tako da ga redovno vodi kod logopeda, da mu pomaže u školi i da ga ne kontrolira već mu pomaže, vodi ga na instrukcije iz engleskog jer mu je to potrebno, vodi ga na sport jer ima viška kilograma. Organizacija učenja je da kada dijete dođe iz škole vodi ga na instrukcije 1 do 2 puta tjedno, na instrukcije iz matematike, iz engleskog, ide kod logopeda, čitaju lektiru po potrebi, zatim rade školske obaveze ovisno o potrebi ako ima ispit onda uče. Kada se probudi ujutro napišu zadaću, nakon toga ga odveze kod svoje majke na ručak, i ako ima vremena još ponovi za ispit ako nema ne ponavlja prema potrebi i ide u školu, i poslije škole nekada ide na instrukcije ili na nogomet ako je lijepo vrijeme, voze se na biciklima, a nekad se vozi sam sa prijateljima, a dok je bio mlađi išao je s njim da bi ga poučio pravila u prometu. Na daljnje pitanje zašto 20. lipnja nije majka obaviještena o vještačenju djeteta u Zagrebu, navodi da je majka obaviještena i da je znala da idu kod vještaka i da ju je on obavijestio i da ništa ne radi u tajnosti.

9. Nadalje proveden je dokaz psihijatrijsko psihologijskim vještačenjem roditeljskih kapaciteta stranaka i utvrđenje mišljenja i želje mlt. djeteta. U svom nalazu vještakinja prof. dr. sc. Dubravka Kocijan Hercigonja, uže specijalnosti dječje i adolescentske psihijatrije i Sanja Maroević prof. klin. psih., stalni sudska vještakinja za područje psihologije navode u bitnome da je mlt. dijete ispitano 5. svibnja 2023., 20. lipnja 2023. bez roditelja. Utvrđeno je da mlt. dijete intelektualno prosječno funkcionira uz prisutnu dismaturaciju SŽŠ i emocionalnu nezrelost. Tijekom prve opservacije verbalizira želju da živi s majkom jer mu ona pomaže u učenju dok ga otac "samo kontrolira", a pomaže mu i mamin suprug, a tijekom druge opservacije izrazio je da bi živio s tatom jer su mu tamo prijatelji. Vještaci navode da je vidljiva lojalnost roditeljima i nedoslijednost iznošenja želja što ga opterećuje te je pokazivao tugu,te da ne želi povrijediti niti jednog roditelja. Njegove somatske smetnje koje nemaju organsku osnovu mogu biti odraz potisnutih emocija jer želi zadovoljiti oba roditelja. Potrebna mu je logopedska i psihološka pomoć, nesiguran je u savladavanju školskog gradiva. Otac je tijekom razgovora završavao aktivnosti vezane uz školovanje te rad na osamostaljivanju, dok je majka rješavala želju da BGŽ živi u njezinoj sadašnjoj obitelji. S obzirom na smanjene roditeljske kompetencije kod oba roditelja iako bolju strukturu i zrelija obilježja oca, konflikt lojalnosti prema roditeljima od strane djeteta vještaci smatraju da je u interesa djeteta da se zadrži sadašnji kontinuitet načina življenja djeteta, osjećaj strukture i sigurne pripadnosti, te da teži dosadašnjem načinu zbrinjavanja i odgoja djeteta, a to je uz oca uz viđanje i druženja s majkom uvažavajući djetetove potrebe.

10. Nalaz psihijatra u odnosu na tužiteljicu ukazuje da je tužiteljica psihičkog profila izričito tjeskobna, plače, opširno opisuje probleme vezano uz brak, odnose i svoju reakciju da ode. Vraća se na odnose s tuženikom, tjeskobna je i depresivna. U upitniku roditeljskih kapaciteta opisuje probleme vezane uz kontakt s ocem djeteta i naglašava potrebu suradnje. U nalazu psihologa zaključak je da tužiteljica aktualno intelektualno funkcioniranje mjereno verbalnom skalom WBII testa inteligencije, odgovara prosjeku. Kao osoba krhkog je i nesigurnog identiteta, bilježe se obilježja pasivnosti i nezrelosti.

11. Nalaz psihijatra tuženika u psihičkom profilu ukazuje da je tuženik osoba koja dolazi u dogovoreno vrijeme, daje na uvid dodatnu dokumentaciju za mlt. dijete. Opisuje majčino ponašanje i napuštanje mlt. djeteta i svoju potrebu da surađuje s majkom radi djeteta. Iako je majka opisivala probleme vezane uz njenog brata koji radi kod njega, on na ta direktna pitanja nije iznosio probleme, a afektivno je smiren, misaoni tok formalno uredan, a u sadržaju bez patoloških odstupanja. Govori o teškom situacijama vezanim uz napuštanje mlt. djeteta od strane majke, isto iznosi na racionalan i kontroliran način. U nalazu psihologa navedeno je da tuženikov aktualno intelektualno funkcioniranje mjereno verbalnom skalom WBII testa inteligencije odgovara prosjeku. Izraženo prikazivanja u socijalnom poželjnom svjetlu što nije neuobičajeno u odnosu na svrhu u koju se provodi ispitivanje ne bilježe se psihopatološka odstupanja.

12. Zaključak navedenog vještačenja je da oba roditelja imaju smanjene roditeljske kompetencije radi svojih nezavršenih partnerskih procesa, te da tuženik pokazuje jasniju strukturu i zrelija obilježja ličnosti, a kod majke se uočavaju nezrelija obilježja ličnosti. Mlt. dijete potiskuje emocije, nastoji zadovoljiti oba roditelja što se reflektira na njegovo cjelokupno funkcioniranje. Preporuča se nastavak života djeteta s ocem uz viđanja i kontakte s majkom u skladu s djetetovim potrebama. Oba roditelja trebaju raditi na završavanju svojih nezavršenih partnerskih procesa, a Zavod za socijalni rad treba pratiti realizacije, te da mlt. dijete nastavi odlazak kod psihologa.

13. Po prigovoru tužiteljice na vještački nalaz i mišljenje vještakinje su se očitovale o načinu provedenog postupka ispitivanja te je navedeno da je vidljiva nedosljednost djeteta u spontanom iskazivanju s kim bi želio i zbog čega živjeti nadalje s jednim od roditelja, te je očit konflikt lojalnosti prema roditeljima. Također oba roditelja tijekom ispitivanja verbaliziraju kako sada bolje komuniciraju, kako se sve poboljšalo, iako majka strahuje za budućnost. Vještaci ističu da je postupak izrade nalaza i mišljenja sačinjen prema pravilima struke, temeljem ispitivanja stanja spisa, te opservacije mlt. djeteta i oba roditelja. Po daljnjim prigovorima tužiteljice proveden je dokaz saslušanjem vještakinja i to vještakinja Dubravka Kocijan Hercigonja je ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja u cijelosti, a u odnosu na prigovore tužiteljice da li su kod majke djeteta uočene okolnosti ili karakteristike ličnosti koje bi bile ugrožavajuće za dijete vještakinja navodi da je sve opisano u točki 3. nalaza i dopune nalaza na str. 10 gdje je navedeno da majka ima obilježja ličnosti u smislu nekritičnosti, lakovjernosti nesamostalnosti, sklonost idealiziranju što sve spada u skupinu nezrelosti, te takvim svojim postupcima se utječe na stabilnost mentalnog zdravlja djeteta u smislu razvoja sigurnosti, kritičnosti, iskazivanja emocija. Djeca koja odrastaju u takvom okruženju vrlo često koriste mehanizam podešavanja prema onome što oni pretpostavljaju da roditelju treba i vrlo često kada su s jednim roditeljem govore jedno i pokazuju jedne emocije, a kad su s drugim pokazuju druge, jer djetetu treba i jedan i drugi roditelj. Kroz takav stav o djetetovom shvaćanju zadovoljava roditelje ali istovremeno to utječe na razvoj nesigurnosti, niskog samopouzdanja što se onda reflektira na funkcioniranje takvog djeteta u odrasloj dobi. Na pitanje da li su se prilikom vještačenja cijenile i utvrđivali okolnosti pod kojima je majka napustila ovdje tuženika, odnosno oca te na navedeno pitanje vještakinja odgovara da su imali informaciju zašto je majka napustila obitelj, odnosno oca ali to ne mijenja negativan utjecaj toga na dijete. Nadalje na pitanje da li može reći kako su u odnosu na oca, tj. njegove roditeljske kompetencije ocijenili okolnosti napuštanja od strane majke, vještakinja odgovara da su uzeli u obzir i kompetencije oca. Na pitanje u kom smislu podaci dobiveni u intervjuu s majkom, a koji su se odnosili na to kako je njihov brak izgledao su utjecale na ocjenu roditeljskih kompetencija oca, vještakinja odgovara da su uzeli u obzir i podatke dobivene od oca i dokumentaciju koju su imali u spisu, a podaci koje su dobili od oca i način dobivanja bio je identičan ispitivanju koje su proveli kod majke, dakle psihijatrijsko i psihološko i nakon toga donijeli svoju procjenu. Na pitanje da li su prilikom sastavljanja vještačenja imali u vidu mišljenje Centra za socijalnu skrb u kojem je eksplicitno navedeno kako je utvrđeno da dijete iznosi sadržaje koji upućuju na to da otac djeteta izlaže dijete neprimjerenim sadržajima i emocionalnim pritiscima, vještakinja odgovara da su uzeli u obzir u kompletnoj opservaciji na str. 17 nalaza pa nadalje. Na pitanje zašto nije provedeno ispitivanje djeteta nastavno na utvrđenje Centra za soc.skrb u kojem je navedeno da je dijete izloženo emocionalnim pritiscima, vještakinja odgovara da su prilikom ispitivanja djeteta imali uvid u mišljenje Centra, ali ono što je najbitnije dobiti uvid psihijatrijskim tehnikama i mišljenje i stavove djeteta, te se ono ne svodi samo na razgovor i pitanja i odgovore, već dječje fantazije, igre čarobnjaka, što im sve daje uvid u djetetovo mišljenje, a da nije pod kontrolom naučenoga i imputiranoga, a što proizlazi iz potrebe djeteta da zadovolji jednog i drugog roditelja. Na daljnje pitanje da li je s djetetom obavljen samo intervjuu, vještakinja odgovara da je prilikom ispitivanja djeteta obavljen je i intervjuu djeteta bez roditelja i opservirano ponašanje djeteta s roditeljima. Provedena je i psiho-dijagnostička obrada – rješavanje testova, kao i test nedovršenih rečenica što je sve ukazano i navedeno u nalazu da postoji sklonost biranja socijalno poželjnih odgovora koje nastoje ostaviti dobar dojam, ali međutim ispod navedenog prepoznala se zabrinutost koja je rezultat dinamike odnosa. Na pitanje da li su s djetetom, odnosno zašto nisu s djetetom razgovarali o okolnosti koja je navedena u spisu Centra za socijalnu skrb, a koja se odnosi na to da je otac djetetu branio da spominje majku, vještakinja odgovara da se prilikom ispitivanja djeteta ne postavljaju takva direktna pitanja već se kroz naprijed navedene metode dobiva uvid u djetetovo viđenje situacije i osjećanja. Na pitanje da li vještakinja želi reći da je dijete sposobno prepoznati vrstu emocionalnog zlostavljanja, vještakinja odgovara da nisu utvrdili da je dijete emocionalno zlostavljano što je i navedeno u nalazu. Na pitanje kako je moguće da su stručnjaci u centru za soc. skrb u svom nalazu naveli te isčitava iz nalaza "dijete iznosi neke sadržaje koji upućuju na autoritarniji pristup oca i izloženost neprimjerenim sadržajima i emocionalnim pritiscima od strane oca. Kod dječaka je zamjetan koncept lojalnosti roditeljima koji se manifestira kroz opterećenost odnosima odraslih unutarnju nesigurnost, osjećaj osobne odgovornosti i zabrinutost spram mogućih reakcija oca", vještakinja odgovara da ne može komentirati nalaze centra jer ne zna koje su metode upotrijebili i kako su provodili ispitivanje već se može jedino očitovati na ono što su oni dobili na testu nedovršenih rečenica koje je ispunio dječak, "o ocu misli da je dobar, o majci mislim da je dobra, roditelji su prema meni dobri, " a na pitanje kod mene najviše smeta – "ništa mi ne smeta kod mene je sve dobro", to su njegovi odgovori. Isto tako na brojnim psihološkim testovima nisu dobili ovo što je dobio centar. Na pitanje zašto na drugom razgovoru s djetetom, nisu obavijestili majku o ispitivanju djeteta, a to je bilo 20.6.2023., vještakinja odgovara da je dijete bilo s ocem. Na pitanje zašto prilikom vještačenja u zaključak za oca nisu ušli svi podaci iz nalaza vještačenja kao što je to učinjeno za majku, vještakinja odgovara da su vještaci smatrali da je već prethodno u nalazu sve navedeno, a u zaključku samo najbitnije stvari.

14. Punomoćnik tuženika prigovara nekim od postavljenih pitanja koji se odnose na odnose u braku stranaka i pitanje vezano da je otac branio spominjanje majke.

15. U odnosu na saslušanje vještakinje Sanje Maroević ista je u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja te se pridružila navodima i mišljenju vještakinje Dubravke Kocijan Hercigonja te na pitanje pun. tužiteljice zašto kod vještačenja majke doslovno interpretiran nalaz projektivnih tehnika dok kod oca to ne čini, vještakinja odgovara da na stranici 10. nalaza su detaljno opisani rezultati psihologijske obrade za majku, a na str. 16. su detaljno opisani za oca. Na pitanje zašto su selektivno uneseni podaci u zaključak vještakinja odgovara da se sa zaključkom punomoćnice tužiteljice ne slaže, da za zaključak i kod majke i kod oca ne bih rekla da je selektivan nego kao i svakom drugom zaključku i mišljenju vještak procjenjuje što je to najbitnije, koji su to rezultati najbitniji a da bi doprinijelo mišljenju i zaključcima oba vještaka koja trebaju pružiti odgovor na pitanje suda. Na pitanje da li je kod majke pronašla obilježja psihopatološkog odstupanja vještakinja navodi da niti kod majke niti kod oca nije nađeno psihopatoloških odstupanja u smislu duševne bolesti, no kod majke i kod oca nađena su obilježja ličnosti kako opisana detaljno u rezultatima kod psihologa, tako i u mišljenju na str. 20 vještačenja, te su vještaci zaključili da oba roditelja zbog njihovih obilježja ličnosti imaju ograničene roditeljske kompetencije. Na pitanje kako nalaz wartegg utječe na roditeljske kompetencije oca u odnosu na dijete, vještakinja odgovara da cjelokupno mišljenje vještaka, se ne donosi isključivo i samo na temelju primijenjene jedne tehnike. Na pitanje da je kod majke zaključak temeljen isključivo na toj tehnici, vještakinja odgovara da se zaključak bazira samo na toj tehnici poklapa i sa drugim rezultatima dobivenim na različitim psihologijskim instrumentima, a navedeni na str. 10 vještačenja. Na pitanje da li je isti princip primijenjen i za oca u donošenju zaključka, vještakinja odgovara da se zaključak nikada ne donosi samo na temelju jednog psihologijskog instrumenta, moguće je koristiti terminologiju vezanu uz jedan psihologijski instrument, ali samo ukoliko se ti zaključci mogu povezati i s drugim psihologijskim metodama i kod oca je to učinjeno na taj način da je na zaključak uneseno ono što dominira i provlači se kroz rezultate dobivene cjelokupnim ispitivanjem. Na pitanje zašto su koristili PIE tehniku obzirom da se radi o selekcijskoj situaciji, vještakinja odgovara da ne razumije što znači selekcijska situacija, no odgovara da je test pod nazivom Pluchiko indeks emocija uobičajeni upitnik ličnosti koji se koristi za ispitivanje obilježja ličnosti i načina emocionalnog reagiranja u široke svrhe a vrlo često i u situacijama ispitivanja roditeljskih kompetencija kako bi saznali više o načinima emocionalnog reagiranja ispitanika i njihovim obilježjima ličnosti. Na pitanje što znači da otac pokazuje jasniju strukturu vještakinja navodi da u nalazu na str. 20 mišljenja je objedinjeno sve što je prethodno dobiveno u rezultatima te su vještaci iskoristili riječi "jasnija struktura funkcioniranja" kod oca što se u najširem smislu riječi može opisati daljnjim tekstom na str. 20. generalno zrelijim obilježjima ličnosti, pa tako i roditeljskoj ulozi. Na pitanje da li se može objasniti kako dolazi do Vergove teorije kontinuiteta s obzirom da kontinuitet na koji se pozivaju vještakinje ne postoji, vještakinja odgovara da su informacije koje su oni imali bile na mjestu boravka djeteta s ocem i da živi s ocem. Na pitanje da li su određena druga načela BG uzimali u obzir i koja, vještakinja odgovara da se vještaci uzeli u obzir sve što su smatrali relevantnim za dobrobit djeteta i stavljanje u prvi plan interesa djeteta, te da je nakon uvažavanja svih kriterija u konačnici njihovoj odluci između ostalog doprinijelo i pravilo održavanja kontinuiteta za dijete, pogotovo zato što su vještaci procijenili da oba roditelja imaju ograničene kompetencije. Na pitanje koji kriterij su koristili, vještakinja odgovara da su vještaci kompetentni da se odrede za kriterij koji smatraju prioritetnim i usklađenim sa svim ostalim rezultatima dobivenim ispitivanjem. Na pitanje koji Wendlov kriterij je korišten vještakinja odgovara da su na uvid imali sve Wendlove kriterije no kako je već navela uz sve ostale rezultate ispitivanja i procjene roditeljskih kompetencija primarno im je bilo pravilo o održavanju kontinuiteta stalnosti odgoja i zbrinjavanja, napominje da rezultat cjelokupnog ispitivanja i zaključak nikada nije samo primjena testova i opservacije u smislu "ček liste". Dobrobit djeteta i interesi djeteta nikada nisu samo suma određenih, pojedinih kriterija pa da će zaključak nastati kao sumiranje prostih faktora. Vještakinja navodi da su procjena dobrobiti djeteta i kompetencije roditelja uvijek je puno više od toga i uzimanje u obzir konkretnog sklopa odnosa baš između tog oca ili majke i tog djeteta i mogućeg predviđanja djelovanja baš takvog odnosa na daljnji razvoj djeteta.

16. Tijekom postupka radi proteka vremena i promijenjenih okolnosti HZSR PU Sisak dostavio je novo mišljenje 15. listopada 2025. u kojem navodi da je održavanje osobnih odnosa roditelja s mlt. djetetom promijenjeno na način da je mlt. dijete prestalo provoditi po tjedan dana kod svakog roditelja, te je nastavio stanovati s ocem i počeo održavati osobne odnose s majkom i to po prijedlogu majke. U odnosu na školske obveze navedeno je da je dijete postiglo veću samostalnost i fokusirano je na školski uspjeh te je uočen napredak u izvršavanju školskih obveza. Zaključno je utvrđeno da je uspješnija suradnja i komunikacija oba roditelja s ciljem djetetova napretka. Dijete je bilo uključeno u psihologijsko praćenje i tretman, a roditelji su i nadalje iznosili prigovore na međusobna postupanja. Tijekom svibnja 2025. određena je mjera stručne pomoći i potpore u trajanju od šest mjeseci sa ciljem usmjeravanja roditelja na potrebe djeteta i uspostavljanja adekvatne suradnje oba roditelja. Voditeljica mjere navodi da je dijete dobrog raspoloženja kod oba roditelja, da se uočava druženje s vršnjacima na adresi roditelja, a dok boravi kod majke uglavnom svaki drugi vikend, te održava svakodnevne telefonske kontakte. Ističe da roditelji aktualno razmjenjuju informacije o djetetu te se ne nalaze značajni problemi u njihovoj suradnji. Što se tiče mlt. djeteta ističe znatne pozitivne stavove spram nastalih promjena vezano uz raspodjelu vremena, te ističe potrebu da i nadalje živi s ocem jer da mu je tu sve bliže i da ima prijatelje, i da održava susrete s majkom. Mlt. dijete je prestalo odlaziti psihijatru, te se procjenjuje poboljšanje u njegovom psihičkom stanju, ali i nadalje se nalazi u praćenju psihologa. U odnosu na ranije periode kada je mlt. dijete bilo izloženo neprimjerenim sadržajima i emocionalnim pritiscima od strane oca, ističe da kako se ne događaju situacije koje bi ga smetale i opterećivale. Zaključno mišljenje HZSR da su kod oba roditelja prisutne poteškoće na planu rješavanja problema i suočavanja sa stresnim situacijama koje se negativno reflektiraju na sposobnost razdvajanja vlastitih potreba od potreba djeteta. Roditeljima je određena mjera stručne pomoći i potpore u povećavanju roditeljskih kapaciteta. Od veljače 2024. mlt. dijete stanuje s ocem a s majkom održava osobne odnose na dosadašnji način i iskazuje svoju želju da i nadalje stanuje s ocem.

17. Ovom mišljenju HZSR tužiteljica je u cijelosti prigovorila i navela da je dijete izloženo emocionalnim pritiscima oca, a da sada dijete navodi da ti pritisci ne postoje. Također prigovara u odnosu na komunikaciju vezano za djetetove školske obveze i zdravlje kao i da postupanje oca ne bi smjelo uzeti njemu u prilog budući da otac ne poštuje prava majke na roditeljsku skrb nad djetetom.

18. Usmeno očitujući se na mišljenje HZSR PU Sisak ističe da je od veljače 2024. Punomoćnica Centra za socijalnu skrb navodi da mišljenje sačinjeno od strane stručnog tima kao i prethodno po istim metodama. Istri stručni tim je sudjelovao u sastavu socijalni radnik, psiholog i pravnik sačinili su i ovo posljednje mišljenje. Od veljače 2024. došlo je do promjena u obiteljskoj dinamici roditelja i mlt. djeteta. Roditelji su još 2016. sačinili plan po zajedničkoj roditeljskoj skrbi po kojem su dogovorili da će dijete stanovati s ocem, a održavati osobne odnose s majkom, utorkom i četvrtkom u trajanju od dva sata te svaki drugi vikend prema uobičajenoj sudskoj praksi. Od prvog razreda OŠ dinamika susreta se promijenila dogovorno i dijete je boravilo tjedan dana kod svakog od roditelja temeljem dogovor roditelja bez sudske odluke. To je zahtijevalo dobru suradnju i fleksibilnost dogovaranja u roditeljskoj ulozi koja je izostala i bile su učestale prijave roditelja na roditeljsku skrb onog drugog roditelja te nemogućnost suradnje. Od veljače 2024. na inicijativu majke ponovno su se osobni odnosi djeteta s majkom počeli održavati prema sudskoj odluci. Roditelji su u Područnom uredu savjetovani kako postupati u roditeljskoj ulozi no bez rezultata. upućeni su u savjetovalište obiteljskog centra u koje se otac uključio odmah, a majka u prosincu 2024. godine. Dijete je bilo uključeno u psihoterapiju i tretmane psihijatra. Iskazivalo je potrebu stabilnog okruženja i od veljače 2024. stanuje s ocem, a redovito održava susrete i druženja s majkom. Zbog poteškoća u roditeljskoj ulozi roditeljima je određena mjera stručne pomoći i potpore u petom mjesecu 2025. kao pomoć u rješavanju roditeljskih problema na što su prvotno iskazali suradnju, no majka se žalila na rješenje. Voditeljica mjere je tijekom šest mjeseci provođenja mjere iskazala pozitivne pomake u suradnji roditelja u roditeljskoj ulozi, a dijete više ne mora pohađati psihijatrijske kontrole i praćenje, već je samo u praćenju psihologa. Dječak je stariji u dobi od 14 godina i unazad godinu i pol ovakve dinamike susreta i druženja s majkom iskazuje svoje zadovoljstvo. Privržen je oboma roditelja i roditelji slijede upute voditeljice mjere te je zbog provođenja mjera koje su dovele do pozitivnih i dobi djeteta stručni tim je zaključio da je ovakva dinamika susreta kakvu smo predložili u najboljem interesu djeteta i dijete je iskazalo da mu ovakva dinamika održavanja osobnih odnosa s majkom odgovara i zadovoljan je te želi stanovati s ocem. Ne doznaje se tijekom postupanja o eventualnim pritiscima od strane oca. Voditeljica mjere ove stručne pomoći nije uočila pritisak oca na dijete u smislu emocionalnog pritiska. Dodaje da je u interesu djeteta tendencija da se roditelji pokušaju dogovoriti, a da je u okviru ovih provedenih mjera utvrđeno kako je navedeno u mišljenju. Na pitanje punomoćnice tužiteljice na koji način je centar utvrdio autentičnost djetetovog iskaza u smislu da emocionalni pritisci više ne postoje, punomoćnica Centra navodi da Centar nije tijelo vještačenja već pomoćno tijelo suda u ovom postupku, a mišljenja daje nakon što provede postupak i razgovara psiholog s djetetom prema pravilima struke psihologa. Na pitanje punomoćnice da li je mišljenje Centra drugačije u odnosu na ranije mišljenje, navodi da je isto promijenjeno utoliko što su poduzimane mjere koje je navela u očitovanju i koje su utjecale na roditeljske kompetencije onako kako je to navedeno u mišljenju. Na pitanje punomoćnice tužiteljice navodi da što su utvrdili o kompetencijama roditelja. Navodi da je o kompetencijama roditelja sve navedeno u nalazu. Na pitanje punomoćnice tužiteljice da li je Centra uzeo u obzir i valorizirano ponašanje oca povodom prijava majke podnesene Centru 20.11.2024., 10.1.2025. i 23.1.2025. gdje se majka potužila da ju otac defakto isključuje iz roditeljske skrbi, navodi da je sve uzeto u obzir i valorizirano na način kako je navedeno u nalazu stručnog tima. Na pitanje punomoćnice tužiteljica da li je Centar uzeo u obzir da je majka u veljači 2024. predala dijete ocu isključivo radi toga što je dijete iskazalo da mu je teško prilagođavati se dinamici tjedan, tjedan stanovanja kod majke i oca naizmjenično, navodi da je uzeo u obzir na način kako je to navedeno u nalazu. Na pitanje punomoćnice tužiteljice zašto je način na koji su utvrđene okolnosti nije naveden u nalazu, punomoćnica Centra da je nalaz izrađen po pravilima struke i sastavljen od stručnog tima koji je zaključno iznio svoj stav te da je u spisu sve navedeno i to izvješća voditeljice nadzora, intervjua s roditeljima, uvid u medicinsku dokumentaciju djeteta, razgovor s djetetom, roditeljima i izvješće iz škole, što obuhvaća sveobuhvatnu obiteljsku procjenu. Na pitanje punomoćnice tužiteljice da li je netko cijenio koliko je dijete izostajalo s nastave, navodi da su tražili od škole uspjeh djeteta u školi i kako funkcionira u izvršavanju školskih obveza na što su dobili odgovor. Punomoćnica tužiteljice navodi kako smatra da obrazloženje Centra dano na ovoj raspravi nije dostatno, navodi da iz nalaza Centra nigdje ne proizlazi da je Centar cijenio ponašanje oca po prijavama majke, nije cijenio očigledno isključivanje majke iz roditeljske skrbi (neobavještavanje majke da je dijete izostajalo iz škole, samostalno otkazivanje psihijatrijskog pregleda u bolnici u Popovači na koje je dijete upućeno, samostalno odlučivanje oca o uključivanju djeteta u tretman privatne klinike, prebacivanje tereta na dijete vezano za organizaciju susreta i druženja s majkom, neobavještavanje majke o zdravstvenom stanju djeteta, nedostavljanje majci liječničkih nalaza za dijete, a što je otac napravio tek nakon što je majka prijavila Centru). Slijedom navedenog, tužiteljica ističe da opravdano sumnjamo da je ovakvo ponašanje oca došlo do produljenja sukoba lojalnosti djeteta te je mišljenje djeteta dano kod ispitivanja u Centru iskaz dan pod manipulacijom oca. Stoga tužiteljica obzirom na nedostatno obrazloženje Centra i nejasno obrazloženje predlaže provođenje psihologijsko–psihijatrijskog vještačenja na okolnost roditeljskih kompetencija i autentičnosti djetetovog iskaza o tome da želi stanovati s ocem.

19. Očitujući se na prigovore HZSR navodi da ovo mišljenje nije sačinjeno na temelju mišljenja djeteta, nego i iz svih već navedenih postupanja koje su već izneseni. Uzete su sve primjedbe koje su izrečene od strane majke na oca i od strane oca na majku koji se međusobno optužuju i teško surađuju i nemaju iste odgojne metode prema djetetu. Iz tog razloga je roditeljima izrečena mjera stručne pomoći i potpore da prevladaju te teškoće i omoguće djetetu zdravo odrastanje.

20. Tuženik očitujući se na očitovanje HZSR PU Sisak i pitanje punomoćnika tuženika da li je Centar, odnosno stručni tim kod izrade mišljenja uzeo u obzir činjenicu da se majka kasnije uključila u rad u obiteljskom savjetovalištu, navodi da je uzeo u obzir. Na upit punomoćnika tuženika da li se majka protivila uvođenju stručne pomoći, i potpori da je uzeo u obzir. Na upit punomoćnika tuženika da li majka ima pristup u e-Dnevnik, navodi da ne zna, ali može imati pa pretpostavlja da ima, te da iz izvješća škole proizlazi da oba roditelja surađuju sa školom i brinu o obvezama djeteta. Na upit punomoćnika tuženika da li je uzeto u obzir da je majka tražila od oca da ju ne kontaktira s njom uopće za vrijeme njenog poroda i babinjanja, navodi da tu činjenicu ne zna. Navodi da je otac odvodio dijete k majci za vrijeme njene trudnoće koja je bila teška i da su u tom dijelu surađivali. Na upit punomoćnika tuženika da li je liječenje djeteta u privatnoj poliklinici imalo utjecaja, navodi da je imalo pozitivnog utjecaja na zdravlje djeteta.

21. Na upit punomoćnice tužiteljice da li je liječenje u državnoj i privatnoj klinici ima razlike, navodi da ne zna. Na upit punomoćnice tužiteljice da li zna da je žalba išla od strane majke zato što je susretalo majku četiri sata tjedno, navodi da je žalba izrečena na rješenje o provođenju mjere, a između ostalog ne sjeća jer to nije predmet ovog postupka.

22. U ponovljenom postupku tužiteljica je ustrajala s tužbom u cijelosti i svim navodima, te dokaznim prijedlozima. Odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje novog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja na okolnost roditeljskih kompetencija u odnosu na mlt. dijete, te utvrđenje mišljenja i želja mlt. djeteta, kao i ukupne obiteljske dinamike od dana prestanka životne zajednice roditelja, budući da je vještačenje provedeno sukladno zadatku vještačenja i sukladno pravilima struke. Prigovori tužiteljice na utvrđeno mišljenje vještaka nisu kod ovoga suda rezultirali sumnjom u stručnost i nepristranost. S obzirom da su se vještaci očitovali na prigovore tužiteljice ostajući u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, nema osnova za provođenje novog vještačenja. Također ovaj sud smatra da protek vremena nije od utjecaja na utvrđeno mišljenje vještaka s obzirom na okolnosti koje su bile u vrijeme vještačenja, te da tužiteljica kod prijedloga za provođenje novog vještačenja ukazuje na iste okolnosti uz daljnje utvrđenje mišljenja mlt. djeteta, a čemu se tuženik protivio smatrajući da su novonastale okolnosti tijekom ovog postupka na način da mlt. dijete više ne održava osobne odnose boraveći kod jednog, odnosno drugog roditelja po tjedan dana, već da se pridržavaju ranije odluke. U odnosu na mišljenje HZSR PU Sisak koji se očitovao o dinamici održavanja osobnih odnosa po ranijem planu i nakon donošenja odluke u ovom predmetu utvrđeno je da su se promijenile okolnosti u promjeni dinamike održavanja osobnih odnosa od veljače 2024. na inicijativu majke ponovno su se osobni odnosi djeteta s drugim roditeljem, ovdje s majkom počeli održavati prema sudskoj odluci. S obzirom da su roditelji i dijete bili uključeni u savjetovalište Obiteljskog centra tijekom 2024. a dijete uključeno u psihoterapiju i tretman psihijatra, dijete je iskazalo potrebu stabilnog okruženja i do veljače 2024. stanuje s ocem te odražava susrete i druženja s majkom. Nadalje voditeljica mjere tijekom šest mjeseci provođenja mjere navodi da su nastali pozitivni pomaci u suradnji roditelja u roditeljskoj ulozi i da dijete više ne mora pohađati psihijatrijske kontrole već samo praćenja psihologa. Dijete je sada u dobi od 14 godina i unazad godinu i pol dinamika susreta i druženja s majkom iskazuje svoje zadovoljstvo, te je privržen oboma roditeljima, te roditelji slijede upute voditeljice mjere koje su dovele do pozitivnih pomaka i stručni tim smatra da je takva dinamika u najboljem interesu mlt. djeteta. Mlt. dijete je iskazalo da mu ovakva dinamika održavanja osobnih odnosa s majkom odgovara i da želi stanovati s ocem, te da se ne doznaje tijekom postupanja o eventualnim pritiscima od strane oca.

23. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za pribavljanje mišljenja mlt. djeteta od strane posebne skrbnice, kao i provođenje novog vještačenja prihvaćajući navode tuženika da bi isti postupci daljnje traumatizirali mlt. dijete koje je očito postiglo određene pomake u psihološkom statusu i pomake u boljem razumijevanju svoje pozicije u odnosu na konkretnu obiteljsku situaciju budući, te da je psihološka potpora sada samo u praćenju psihologa.

24. Posebna skrbnica u bitnome navodi da bi mlt. dijete trebalo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuju u što širem opsegu, budući da to omogućuje djetetu pravilan psihofizički i emocionalni razvoj i ističe da je kod djeteta zamjetan konflikt lojalnosti u odnosu na oba roditelja koji se manifestira u nesigurnošću djeteta osjećajem odgovornosti i zabrinutosti spram mogućih reakcija oca. Nakon provedenog vještačenja posebna skrbnica nije imala prigovor na nalaz i mišljenje, te da isti smatra stručnim, objektivnim i u najboljem interesu djeteta, obzirom je u istom sadržano mišljenje djeteta te se predlaže isto uzeti u obzir, a sve u smislu djetetovih prirodnih i neotuđivih statusnih prava iz čl. 84. st. 4. ObZ-a, također sa konvencijskom dimenzijom iz čl. 9. st. 3. Konvencije, a koje je isti dala jasno te je sukladno svojoj dobi i zrelosti razumio predmetni postupak. Poziva se roditelje da u stave interes mlt. djeteta u dobi od punih 14, stave ispred vlastitih interesa te da se pokušaju dogovoriti, a što bi djetetu unijelo sigurnost, stabilnost, te bi znao da su roditelji tu za njega, da su se oni dogovorili, a ne da je sva težina odluke na njegovim leđima. Ne treba zaboraviti kako su vještaci utvrdili da je dijete u konfliktu lojalnosti, te bi tim više zajednička odluka roditelja predstavljala veliki pozitivni pomak u daljnjem njegovom odrastanju.

25. Temeljem članka 96. stavka 2. ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ) roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, ako roditelji ne stanuju zajedno dijete može imati mjesto stanovanja samo s jednim roditeljem.

26. Temeljem članka 104. ObZ stavak 2. roditelji koji trajno ne žive zajedno dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazum urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. ovoga zakona.

27. Temeljem članka 119. stavak 1. ObZ dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima prava i dužnosti ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

28. Temeljem članka 408. stavak 1. ObZ spor o roditeljskoj skrbi je spor o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati i o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta.

29. Temeljem članka 416. stavak 1. ObZ propisano je da pri donošenju odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje sukladno odredbama ovog zakona (1.) utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa (2.) i po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka (3.). Stavkom 2. točka 2. istoga članka propisano je da će sud u postupku posebno cijeniti spremnost svakog od roditelja na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

30. Temeljem provedenih dokaza, i to saslušanje stranaka, pribavljanja mišljenja Stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak, te provedenog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja i drugih materijalnih dokaza utvrđene su odlučne činjenice za donošenje odluke postavljene tužbenim zahtjevom tužiteljice za donošenje odluke da mlt. dijete nastavi stanovati s tužiteljicom, te za održavanje osobnih odnosa s tuženikom, kao i doprinos tuženika za uzdržavanje mlt. djeteta.

31. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje da je od razvoda braka tužiteljice i tuženika i sačinjavanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. srpnja 2016. mlt. dijete bilo u dobi od 10 godina, te da su se odnosi između roditelja mijenjali i to od činjenice da majka i mlt. dijete nakon razvoda braka nisu ostvarivali osobne kontakte u određenom periodu radi majčinog preseljenja u drugo mjesto stanovanja do činjenice da su se odnosi majke i djeteta uspostavili nakon povratka majke u ranije mjesto stanovanja. Nadalje, utvrđeno je da je kod ponovnog ostvarivanja osobnih odnosa majke s djetetom bila nužna suradnja oba roditelja i da je ta suradnja bila otežana, te opterećena nerazriješenim partnerskim odnosima roditelja. Također je temeljem iskaza stranaka, te sporazumom stranaka u svrhu ostvarivanja potreba mlt. djeteta bez donošenja sudske odluke dogovoreno da mlt. dijete jedan tjedan boravi kod svakog roditelja i o ostvarivanju osobnih kontakata roditelja i djeteta s kojim ne stanuje. Ovaj način stanovanja djeteta kod jednog, odnosno drugog roditelja po tjedan dana iziskivao je stalne potrebe djeteta za privikavanjem eventualnim emocionalnim pritiscima roditelja radi neriješenih partnerskih odnosa. Nadalje nastale su promjene u obitelji majke, kao i potrebe mlt. djeteta za dodatnim radom vezano za školske obveze, slobodne aktivnosti, brigu o zdravlju. Ovakav način stanovanja djeteta prema navodima tužiteljice uzrokovalo je konflikte između roditelja u svezi odgojnih metoda mlt. djeteta te poteškoće u izvršavanju školskih obveza, manjak koncentracije, te zdravstvene poteškoće.

32. U svrhu utvrđenja odlučnih činjenica temeljem pribavljenog mišljenja nadležnog HZSR PU Sisak isti je zaključnog mišljenja da je u interesu mlt. djeteta da nastavi stanovati s majkom i da održava osobne odnose s ocem, a pri tome ukazuje na zamjetan konflikt lojalnosti roditeljima. Utvrđeno je da mlt. dijete verbalizira želju da stanuje s majkom i da održava osobne odnose s ocem te da majka navodi kako dijete lakše prati školske obveze i bolje surađuje s njom dok otac navodi da dijete provodi dosta vremena sa majčinim suprugom i njenim roditeljima, te da zanemaruje zdravstvene i prehrambene potrebe mlt. djeteta.

33. Provedeno je psihijatrijsko psihologijsko vještačenja koje je sud prihvatio, te cijenio dopunsko očitovanje koji zaključno navodi da je u interesu mlt. djeteta da nastavi živjeti s ocem obrazlažući sve pojedine metode na temelju kojih su utvrđene roditeljske kompetencije svakog roditelja. Zaključno navodeno je da oba roditelja imaju smanjene roditeljske kompetencije radi svojih neriješenih partnerskih odnosa, da je otac jasnije strukture i zrelija obilježja osobnosti. Kod majke se uočavaju nezrelija obilježja osobnosti. Što se tiče djeteta, dijete pokazuje emocije i nastoji zadovoljiti oba roditelja što se reflektira na njegovo cjelokupno funkcioniranje. Vještakinje zaključuju da roditelji trebaju raditi na završavanju svojih nezavršenih procesa kroz savjetovanja, odnosno psihoterapiju. Također navode da zavod za socijalnu skrb treba pratiti realizaciju prethodnog i nastaviti odlazak djeteta kod psihologa. Ovaj sud se nije upuštao u način i metode provedenog vještačenja, način obrade pojedinih sudionika procesa vještačenja te je prihvatio zaključno mišljenje.

34. U odnosu na iznesene prigovore tužiteljice koji su usmjereni na način provođenja vještačenja sud smatra da takvi prigovori nisu doveli u sumnju nepristranost i stručnost stalnih sudskih vještaka niti da se radi o selektivnom pristupu kod vještačenja u odnosu na stranke na štetu tužiteljice i da je zaključak suprotan dokumentaciji koja prileži spisu, da je vještački nalaz nepotpun i proturječan ničim dokazan da bi sud imao razloga, iste prigovore prihvatiti. Sud smatra da je provedeno vještačenje po navedenim vještacima u bitnome utvrdio karakteristike i roditeljske kompetencije stranaka u odnosu na mlt. dijete, a temeljem stručnih metoda za koje sud nema razloga sumnjati da nisu u skladu s pravilima struke i nepristranim pristupom stalnih sudskih vještaka.

35. Što se tiče želje mlt. djeteta vještaci u tom dijelu uviđaju također da se dijete prilagođava pretpostavljenim očekivanjima roditelja, tako da je odlučujuća činjenica procijenjeni interes mlt. djeteta utvrđen u postupku vještačenja. Vještaci ukazuju da je za mlt. dijete a uzimajući u obzir podjednake roditeljske kompetencije tužiteljice i tuženika značajan kontinuitet koje dijete ostvaruje od rođenja s oba roditelja. Naime, utvrđen je kontinuitet stanovanja mlt. djeteta s ocem od rođenja pa nadalje u razdoblju kada je majka napustila obitelj, kao i nakon razvoda braka roditelja, dijete je u kontinuitetu živjelo s ocem, te pohađalo istu školu, ima uobičajeni način provođenja vremena sa ocem u učenju, bavljenju sportom, provođenju instrukcija i posjet logopedu. Održavanje osobnih odnosa s tužiteljicom uslijedilo je nakon njenog povratka iz Rijeke postupnim prilagođavanjem kako je majka prvotno bila u mogućnosti, a naknadno stupanjem u brak osnovala drugu obitelj u kojoj ima i širu obitelj osim supruga i mlt. djeteta. Cijeneći navedene činjenice da je tuženik nakon što je tužiteljica iskazala mogućnosti i želju da mlt. dijete jedan tjedan stanuje s njom iako za to nije bilo sudske odluke ukazuje na suradnju tuženika s tužiteljicom u svrhu dobrobiti mlt. djeteta.

36. Tvrdnje tužiteljice da je mlt. dijete izloženo zabranama kao što je spominjanje majke i njene obitelji ili članova njene obitelji, te izlaganje mlt. djeteta neprimjerenim sadržajima od strane tuženika, u suprotnosti je sa navedenom činjenicom da je tuženik prihvatio želje tužiteljice da mlt. dijete stanuje jedan tjedan kod nje, da je time omogućeno kako tužiteljici, tako i mlt. djetetu bolje prilagođavanje nakon odsutnosti tužiteljice i prestanka bračne zajednice kao i nakon ponovnog dogovora roditelja da dijete živi s ocem tijekom ovog postupka.

37. Roditelji su verbalizirali želju da dijete stanuje s jednim, odnosno drugim roditeljem te je značajna činjenica da nije postojao kontinuitet u dijelu provođenja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi budući da je dijete prvotno stanovalo s ocem, a nakon toga naizmjenično kod jednog odnosno drugog roditelja po tjedan dana što se pokazalo opterećujućim faktorom za dijete. Nakon što su roditelji postigli novi dogovor da dijete nastavi stanovati s ocem od veljače 2024. što je do zaključenja ove rasprave održavano u kontinuitetu i rezultiralo iskazivanjem zadovoljstva mlt. djeteta koji je sada u dobi od 14 godina i u mogućnosti je dati relevantan iskaz. Mlt. dijete iskazuje želju da nastaviti živjeti kod oca i da održava osobne odnose s majkom. Značajna je činjenica da su se roditelji uključili u savjetovalište Obiteljskog centra, a dijete je uključeno u psihoterapiju i tretman psihijatra. Stručni tim HZSR PU Sisak zaključuje da je dijete privrženo oboma roditeljima, da je došlo do pozitivnih efekata u odnosima roditelja i mlt. djeteta, da je smanjen emocionalni pritisak na dijete.

38. Prigovori tužiteljice na iskazano mišljenje HZSR uglavnom su usmjereni u odnosu na ranije mišljenje i razloge koji su doveli do promjene mišljenja na što je HZSR PU Sisak ukazao da su uzeli u obzir izvješće voditeljice mjere stručne pomoći tijekom 6 mjeseci koja je ukazala na suradnju roditelja u roditeljskoj ulozi i da je značajna činjenica iskazana želja djeteta da nastavi stanovati s ocem za koju tužiteljica navodi na koji način je utvrđena autentičnost djetetovog iskaza u smislu mogućeg emocionalnog pritiska. Očitujući se na ovaj prigovor HZSR ističe da volju i želju djeteta procjenjuje psiholog po pravilima struke.

39. Uzimajući u obzir navedeno sud smatra da je temeljem medicinskog vještačenja, psihijatrijsko psihologijske struke utvrđeno da je u interesu djeteta da nastavi stanovati s ocem i da održava osobne odnose s majkom a što je u konačnici utvrđeno i temeljem mišljenja HZSR PU Sisak nakon provođenja postupka stručne pomoći i potpore i sudjelovanja u Savjetovalištu obiteljskog centra što je dovelo do poboljšanja roditeljskih kapaciteta oba roditelja, do poboljšanja međusobne suradnje roditelja, prihvaćanja mjera stručne pomoći voditelja provođenja mjera. U odnosu na mlt. dijete koje je sada u dobi od 14 godina praćeno od strane psihologa uz kontinuitet održavanja osobnih odnosa s majkom te stanovanja kod oca iskazalo zadovoljstvo i želju da živi s ocem sud smatra adekvatnim za nastavak istog načina života mlt. djeteta u odnosu na roditelje, te da se autentičnost iskaza djeteta u ovoj dobi ima prihvatiti. Sud smatra da provedeni postupak ukazuje da tužiteljica nije dokazala bitne činjenice za donošenje odluke u ovom postupku koje bi imale osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva, odnosno nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izmjenu odluke o tome s kojim roditeljem će nastaviti stanovati mlt. dijete. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev da dijete nastavi stanovati s majkom kako je to pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu, a cijeneći interes mlt. djeteta. .

40. Na temelju članka 366. ObZ uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu odlučeno je da je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi trošak postupka i to u visini jednokratne nagrade u iznosu od 400,00 eura, sastav podneska 29. kolovoza 2023. 100,00 eura, zastupanje 26. rujna 2023. u iznosu od 100,00 eura, 25. listopada 2023. u iznosu od 100,00 eura, 5. prosinca 2023. u iznosu od 100,00 eura, 23. siječnja 2024. u iznosu od 100,00 eura, jednokratna nagrada u ponovljenom postupku u iznosu od 400,00 eura i zastupanje 10. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 eura, sve sa pripadajućim PDV u iznosu od 350,00 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 1.274,04 eura što ukupno iznosi 3.024,04 eura.

41. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Jelena Lenić-Brkić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljica po punomoćnici

2. Tuženik po punomoćniku

3. Mlt. dijete po posebnom skrbniku,