REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1439/2017-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari 1.-tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.-tužiteljice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3.-tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Dobriši Rubesu, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1.-tuženika ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu i 2.-tuženice LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, proglašenja i uspostave zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2025. u prisutnosti 2.-tužiteljice i punomoćnika tužitelja, te punomoćnika 1. -tuženika i zamjenice punomoćnika 2.-tuženice, ĐE, odvjetničke vježbenice, dana 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ne proizvodi nikakve pravne učinke, niti je isprava podobna za upis vlasništva 1.-tuženika ŽE Kupoprodajni ugovor od 28.8.2008. između ME i 1.-tuženika ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji zahtijevaju od suda utvrditi da je ništetan Kupoprodajni ugovor od 28.8.2008. između ME i 1.-tuženika ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Utvrđuje se da Kupoprodajni ugovor između 1. -tuženIka ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. -tuženice LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 1.6.2016. ovjeren po javnom bilježniku Marini Babić pod brojem ovjere Ov-4088/2016, ne proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama, niti je isprava podobna za upis vlasništva 2.-tuženice LE.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji zahtijevaju od suda utvrditi da je ništetan Kupoprodajni ugovor između 1.-tuženIka ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. -tuženice LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 1.6.2016. ovjeren po javnom bilježniku Marini Babić pod brojem ovjere Ov-4088/2016, kao i u dijelu zahtjeva tužitelja za utvrđenje preko utvrđenja da navedeni ugovor ne proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama do utvrđenja da navedeni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke.

V. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim 1. -tužitelj AE zahtijeva od suda utvrditi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod ovoga suda i to kat. čestice broj: [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa], kat. čestice broj: [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa], kat. čestice broj [katastarska čestica] Oranica dol u [adresa], te kat. čestice broj: [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], ukupne površine 656 čhv, pa odrediti da se u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik, kao i u dijelu kojim zahtijeva naložiti zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u zk. uložak [broj ZK uloška] kat. općina [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], te kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], ukupne površine 656 čhv, tako da se on upiše kao vlasnik.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

r i j e š i o  je

I. Utvrđuje se da je 1.-tužiteljica VE povukla tužbu u dijelu kojim je zahtijevala od suda utvrditi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod ovoga suda i to k.ć.br. 3381 Oranica [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], te k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], ukupne površine 656 čhv, pa odrediti da se u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik, kao i u dijelu kojim je zahtijevala od suda naložiti zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to naprijed navedenih čestica, tako da se ona upiše kao vlasnica.

II. U ovoj pravnoj stvari određuje se VPS u iznosu od 750.000,00 kuna / 99.542,11 eura.

III. Dopušta se preinaka tužbe.

IV. Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 5. ožujka 2020. godine.

V. Odbacuje se tužba u dijelu kojim je postavljen tužbeni zahtjev koji glasi: "Proglašavaju se bez pravnog učinka provedbe rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojevima Z-31966/15 kojim je upisano pravo vlasništva u korist ŽE, te rješenje Z-24922/16 kojim je upisano pravo vlasništva u korist LE.".

VI. Odbija se, kao neosnovan, prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koji glasi:

"Zabranjuje se tuženici (protivnici osiguranja) LE da otuđi i/ili optereti vlasništvo nekretnine upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] kat. općina [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to kat. čestice [katastarska čestica] Oranica dol u Mikučiću, kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], te kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa]. Ova privremena mjera ima se provesti u Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda, a ista vrijedi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.".

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi naveli, u bitnom, da je do trenutka neistinite i nevaljane uknjižbe pok. ME iz [adresa] bio vlasnik nekretnine upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] kat. općina [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], te kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], ukupne površine 656 čhv. Tužitelji su nasljednici pok. ME umrlog **.**.1984. godine. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu od 1. kolovoza 1988. broj: O-4895/84, pok. ME naslijedili su BE, ČE i tada još malodobni 3.-tužitelj NE, u rješenju o nasljeđivanju naveden kao AE. Rješenjem o nasljeđivanju sud je na spomenute nasljednike rasporedio vanknjižno vlasništvo nad nekretninama, što je provedeno u katastarskom operatu. Nakon smrti pok. BE vođen je ostavinski postupak, te je 8.2.1990. Općinski sud u Zagrebu pod brojem O-3746/89 donio rješenje o nasljeđivanju prema kojem pok. BE nasljeđuju 1. -tužitelj AE i njegova sestra FE. Nasljednici su temeljem tog rješenja o nasljeđivanju stekli svaki u 1/2 dijela nekretnine prema rješenju Općinskog suda u Zagrebu od 1.8.1988. pod brojem: O-4895/84. HE, brat 2.-tužiteljice VE, je umro, a tužitelji nemaju rješenje o nasljeđivanju iza njega. Međutim, jasno je da su Markovi nasljednici majka FE i otac ZE, koji su umrli, pa je nedvojbeno da je nasljednica i osoba koja polaže pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini 2. -tužiteljica VE, koja je zakonita, istinita i poštena posjednica predmetne nekretnine više od 20 godina, pa je stekla vlasništvo nekretnine dosjelošću. 1-tužitelj AE htio je raspolagati svojim suvlasničkim udjelom i urediti zemljišnoknjižno stanje na način da ga daruje nećakinji 2-tužiteljici VE, pa je u svrhu rješavanja zemljišnoknjižnog stanja i darovanja suvlasničkog udjela zatražio podatak o zemljišnoknjižnim česticama i uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrdio da je vlasništvo na nekretnini upisano u korist njemu nepoznate osobe LE. Utvrdio je i da je nekretninu temeljem Kupoprodajnog ugovora kupio ŽE od GE **.**.2008., te da je ugovor ovjeren 29.8.2008. po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 12. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu proveo je upis promjene vlasništva sa osobe koja nikada nije bila upisana u zemljišne knjige (GE), niti je ta osoba ikada postojala, na ŽE. Kupoprodajni ugovor od 28.8.2008. je ništetan, sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Nadalje, javna bilježnica Željka Maroslavac je obavijestila 1.-tužitelja AE da je se pod brojem ovjere u njenom registru nalazi drugi dokument. Tužitelji su mišljenja da je Kupoprodajni ugovor kojim je LE stekla nekretninu fiktivan, da nikada nije predala ŽE 100.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene, već da je prijenos nekretnine izvršen jedino u cilju prikrivanja kriminalne i nezakonite djelatnosti ŽE. Tužitelji su stava da je 2. -tuženica LE nepoštena treća osoba, koja je upisala svoje pravo izvodeći ga iz neistinitog, nevaljanog prednikova upisa. Znala je ili je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da je upis njezina prednika nevaljan i neistinit.

2. Stoga, zahtijevaju od suda:

- utvrditi da je ništetan Kupoprodajni ugovor od 28.8.2008. između ME i 1.-tuženika ŽE, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, niti je isprava podobna za upis vlasništva 1.-tuženika ŽE,

- utvrditi da je ništetan Kupoprodajni ugovor između 1.-tuženika ŽE i 2.- tuženice LE od 1.6.2016. ovjeren po javnom bilježniku Marini Babić pod brojem ovjere Ov-4088/2016, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, niti je isprava podobna za upis vlasništva LE,

- utvrditi da je 2.-tužiteljica VE dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] kat. općine [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to kat. čestice [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa], kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], te kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], ukupne površine 656 čhv, pa odrediti da se u zemljišnim knjigama ona upiše kao vlasnica,

- proglasiti bez pravnog učinka provedbe rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda pod poslovnim brojevima Z-31966/15 kojim je upisano pravo vlasništva u korist ŽE, te Z-24922/16 kojim je upisano pravo vlasništva u korist LE, te naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga sud uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u zk. uložak [broj ZK uloška] kat. općina [katastarska općina] kod ovoga suda i to kat. čestice [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa], kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], te kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], ukupne površine 656 čhv, tako da se kao vlasnica upiše 2.-tuženica VE.

3. Ujedno su tužitelji, pozivajući se na odredbe čl. 316. Ovršnog zakona, predložili određivanje privremene mjere kojom se zabranjuje 2. -tuženici LE otuđenje i/ili opterećenje vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod ovoga suda i to k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], te k. č. br. [katastarska čestica] vinograd dol u [adresa].

4. Izloženi prijedlog temelje na tvrdnjama da su u dovoljnoj mjeri učinili vjerojatnim da je njihovim vlasničkim pravima na nekretnini raspolagano nezakonito i prijevarno, a na njihovu štetu, te da postoje određeni opravdani razlozi zašto smatraju da 2.-tuženica LE nije kupac u dobroj vjeri, već da je nezakonito stekla nekretninu ili kao supočinitelj kaznenog djela ili kao pomagatelj ŽE, te da sumnjaju da tuženici namjeravaju nekretninu prodati, a dodatno će otežati povrat nekretnine stvarnom vlasniku kada shvate da policijski djelatnici provode izvide, pa će biti motivirani da nekretninu prodaju za puno nižu cijenu od tržišne, što može privući potencijalnog kupca.

5. Nakon što je tužba dostavljena tuženicima na odgovor (1. -tuženiku ŽE **.**.2017., a 2.-tuženici LE **.**.2017.), tužitelji su u podnesku od 10. travnja 2017. naveli da je punomoćnik tužitelja zbog nesporazuma sa strankama pogrešno naveo činjenice vezane uz vlasništvo sporne nekretnine smatrajući da je vanknjižna vlasnica i posjednica nekretnine 2.-tužiteljica VE, a posjednik predmetne nekretnine i vanknjižni vlasnik je 1.-tužitelj AE, koji je zakonit, istinit i pošten posjednik predmetne nekretnine, a u posjedu nekretnine je više od 20 godina, pa je stekao vlasništvo nekretnine dosjelošću.

6. Stoga je 2.-tužitelj AE postavio zahtjev za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva naprijed opisane nekretnine i za određenje da se on u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik, kao i da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda uspostavu zemljišnoknjižnog stanja tako da se on upiše kao vlasnik, dok je 2.-tužiteljica VE odustala od ovakvih svojih zahtjeva.

7. Budući da je VE u podnesku od 10. travnja 2017., prije nego što su se tuženici upustili u raspravljanje o glavnoj stvari, povukla svoj zahtjev za stjecanje prava vlasništva dosjeloću predmetne nekretnine i za pa određivanjem da se u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnica, kao i u dijelu kojim je zahtijevala od suda naložiti zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da se ona upiše kao vlasnica, to je ovaj sud, a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), primjenom odredbe čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, odlučio kao u toč. I. izreke rješenja.

8. Pritom valja kazati da ovaj sud drži da tužitelji podneskom od 10. travnja 2017. nisu subjektivno preinačili tužbu u smislu odredbe čl. 192. st. 3. ZPP-a, budući da 1.-tužitelj AE nije stupio u parnicu tek spomenutim podneskom, već je kao tužitelj u odnosu na druge zahtjeve naveden u tužbi, a 2.-tužiteljica VE nije prestala biti tužiteljicom, već je ustrajala zajedno s ostalim tužiteljima u drugim zahtjevima postavljenim u tužbi.

9. U odgovoru na tužbu, 1. -tuženik ŽE naveo je da predlaže tužbu odbiti, jer je neosnovana i radi mnogih neistina navedenih u tužbi i jer nije sročena po Zakonu o parničnom postupku.

10. U odgovoru na tužbu 2. -tuženica LE navela je, u bitnom, da smatra da je tužba neosnovana, te da navodi u istoj ne odgovaraju istini.

11. Potom je 1.-tuženik ŽE u podnesku od 28. travnja 2017. naveo, u bitnom, da smatra da predmetni ugovori nisu ništetni. Naime, on je ušao u posjed nekretnine još 2008., nakon sklapanja ugovora, te se valjano uknjižio, vjerujući da je ME vlasnik, a kako i piše u zemljišnim knjigama. Obzirom da je gospodina ME poznavao od prije i da je navedeni ugovor proveden, nije imao razloga posumnjati da je ME vlasnik navedenog zemljišta. Stoga je imao valjano pravo prodati nekretninu 2.-tuženici LE, koja je sada valjani vlasnik. Također je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim oni traže utvrđenje da su stekli vlasništvo dosjelošću, jer je njemu gospodin ME predao u posjed predmetnu nekretninu, nakon čega se on s potpunim povjerenjem u zemljišne knjige uknjižio kao vlasnik i dalje raspolagao tom nekretninom. Stoga je neosnovan i tužbeni zahtjev kojim se traži brisanje vlasništva i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

12. Nakon toga je 2.-tuženica LE u podnesku od 4. svibnja 2017. navela da prigovara naznačenoj vrijednosti spora u tužbi kao preniskoj, jer je predmet spora nekretnina u Zagrebu površine 656 m2, a tužitelji su postavili čak četiri tužbena zahtjeva i ukupnu vrijednost predmeta spora odredili sa 50.000,00 kuna, a što je očito suviše nisko, pa predlaže sudu odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od najmanje 750.000,00 kuna, prema čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Ujedno je navela da se, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, protivi preinaci tužbe koja je učinjena u podnesku od 10. travnja 2017. godine. Ujedno je navela da ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, a osporava i pravni interes tužitelja za vođenje ove parnice. Pritom je navela da osporava tijek nasljeđivanja od pokojnog ME koji se opisuje u historijatu tužbe, jer se tužitelji pozivaju na potpuno nečitka rješenja o nasljeđivanju iz kojih ni uz najbolju volju nije moguće utvrditi iza koga je provođena ostavina, što je predmet ostavine i tko je nasljednik, kao niti da bi upravo ovi tužitelji iz tužbe bili pravni sljednici istoga. Iz dokumentacije koja prileži spisu uopće nije razvidno da bi prednici tužitelja imali bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini, niti da su svoja navodna prava po svojoj smrti prenijeli na svoje nasljednike. Nadalje iz spisa nije razvidno niti da bi bilo VE, bilo AE bili zakoniti i istiniti ili barem pošteni posjednici u vremenu potrebnom za stjecanje vlasništva dosjelošću. Osporava tvrdnje da bi ona bila nesavjesni stjecatelj, jer tužitelji uopće ne navode, a kamoli dokazuju kako bi to ona s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da je upis njezina prednika nevaljan i neistinit i da bi zajednički dogovorno postupala na štetu tužitelja. Nadalje je navela da je tužbeni zahtjev protivan odredbi čl. 187. ZPP-a, sukladno kojoj tužitelj ne može u tužbi tražiti da se utvrdi kakva činjenica. Navela je i da odredba čl. 382. ZOO-a propisuje da kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, a da kupac koji nije znao ili morao znati da je stvar tuđa može ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Dakle, sve kada bi i bili istiniti navodi tužitelja da joj je prodana tuđu stvar, takvo postupanje nema za posljedicu ništetnost ugovora.

13. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere navela je, u bitnom, da tužitelji nisu uopće dokazali vjerojatnim postojanje svoje tražbine, niti naveli tvrdnje o postojanju radnji iz kojih bi proizlazila opasnost da bi bez predložene privremene mjere ona, kao protivnik osiguranja, spriječila ili znatno otežala ostvarenje tražbine, odnosno tužitelji nisu dokazali postojanje uvjeta iz čl. 346. Ovršnog zakona.

14. Ovaj sud je na pripremnom ročištu održanom 29. lipnja 2017. riješio da se u ovoj pravnoj stvari određuje VPS u iznosu od 750.000,00 kuna (današnjih 99.542,11 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna), primjenom odredbe čl. 40. st. 3. naprijed navedenog ZPP-a, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, budući da je ocijenio da su tužitelji u tužbi očito prenisko naznačili vrijednost predmeta spora, tako da se postavlja pitanje prava na izjavljivanje revizije (koja je prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. spomenutog ZPP-a bila dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna), a imajući u vidu, pritom, da se tužbeni zahtjevi odnose na utvrđenje ništetnosti dva kupoprodajna ugovora predmet kojih je nekretnina u Zagrebu, površine 656 čhv, stjecanje te nekretnine dosjelošću i proglašenja bez pravnog učinka provedbi rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda, a kojim provedbama su tuženici upisani kao vlasnici te nekretnine (pod toč. II. rješenja).

15. Nakon geodetskog vještačenja provedenog u ovom postupku u podnesku tužitelja koji je sud primio 13. srpnja 2018. 1.-tužitelj AE je zahtjevima za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću i za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na način da se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše on kao vlasnik, uz ranije navedene k. č. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa], te k. č. br. [katastarska čestica] vinograd dol u [adresa], obuhvatio i k. č. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa].

16. Tuženici su naveli da se protive preinaci tužbe i to 1. -tuženik ŽE u podnesku od 20. srpnja 2018., a 2.-tuženica LE u podnesku od 29. listopada 2018. godine.

17. Na ročištu održanom 30. siječnja 2020. ovaj sud je dopustio preinaku tužbe, primjenom odredbe čl. 190. st. 2. naprijed navedenog ZPP-a, važećeg u vrijeme podnošenje tužbe, budući da je 1.-tužitelj AE tužbu preinačio podneskom od 10. travnja 2017., dakle prije zaključenja prethodnog postupka (29.6.2017.), a na način opisan pod toč. 6. ovog obrazloženja i budući da je ovaj sud, a imajući u vidu da se do tada nisu izvodili nikakvi dokazi, ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

18. I kada bi se uzelo da su tužitelji u podnesku od 10. travnja 2017. subjektivno preinačili tužbu, a kako to tužitelji tvrde, i tada bi preinaka tužbe bila dopuštena, budući da je učinjena prije nego što su se tuženici upustili u raspravljanje (čl. 192. st. 3. ZPP-a).

19. Pritom valja kazati da, suprotno tvrdnjama tuženika, tužba nije preinačena time što su tužitelji u toč. I. tužbenog zahtjeva u tužbi pogrešno naveli prezime 1.-tuženika " A", a potom u podnesku od 10. travnja 2017. u toč. I. tužbenog zahtjeva naveli ispravno prezime 1.-tuženika " ŽE", budući da su u uvodu tužbe i ostalom dijelu tužbe jasno naveli ime i prezime 1.-tuženika ŽE i njegov OIB, koji su naveli u i u toč. I. tužbenog zahtjeva u tužbi, pa je očito da se radilo o omašci u pisanju, a ne o subjektivnoj preinaci tužbe, kojom bi umjesto prvobitnog tuženika tužili neku drugu osobu, a ne 1.- tuženika ŽE, koji je odgovorio na tužbu.

20. Valja kazati i da 1.-tužitelj AE nije preinačio tužbu podneskom od 13. srpnja 2018., dakle nakon geodetskog vještačenja provedenog u ovom postupku, kada je, a kako je to naprijed izloženo, tužbenim zahtjevom obuhvatio i k. č. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa].

21. Naime, prema odredbi čl. 191. st.1. ZPP-a, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći dok sukladno odredbi st. 3. istog članka tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

22. Budući da se u konkretnom slučaju geodetsko vještačenje provodilo upravo radi identifikacije zemljišnoknjižnih čestica koje odgovaraju katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] upisanoj u posjedovni list 1749 k. o. [katastarska općina], a koja je predmetom rješenja o nasljeđivanju iza pok. ME i BE i budući da je k. č. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa] upisana u isti zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji su upisane i ostale čestice (navedene u podnesku tužitelja od 10. travnja 2017.), a koje tek zajedno sa spomenutom k. č. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa] čine jedno zemljišnoknjižno tijelo, dakle jednu nekretninu površine 656 čhv, a koji zemljišnoknjižni uložak i koja površina nekretnine je navedena već u tužbenom zahtjevu od 10. travnja 2017., to je za zaključiti da je 1.-tužitelj AE svoj zahtjev iz podneska od 10. travnja 2017. (u odnosu na koji je preinaka dopuštena) ispravio na način da je nekretninu koja je bila predmetom zahtjeva u navedenom podnesku opisao sukladno rezultatima geodetskog vještačenja, što znači da zahtjevom nije obuhvatio neku drugu nekretninu, a ni veću površinu.

23. Potom su tužitelji u podnesku od 5. ožujka 2020., koji je sud primio 11. ožujka 2020., preinačili tužbu na način da su umjesto zahtjeva za utvrđenje ništetnosti Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između ME i ŽE zahtijevali utvrđenje da je taj ugovor ne postojeći, a tuženici su se, ne upuštajući se prethodno u raspravljanje, navedenoj preinaci protivili i to 1. -tužitelj ŽE u podnesku predanom 22. srpnja 2020., a 2.-tuženica LE u podnesku od 28. travnja 2020. godine.

24. Ovaj sud na ročištu održanom 5. rujna 2021. nije dopustio preinaku tužbe iz navedenog podneska tužitelja od 5. ožujka 2020., primjenom odredbe čl. 39. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 70/19., dalje: ZID ZPP/19), a koja se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19, budući da je ta preinaka tužbe uslijedila nakon zaključenja prethodnog postupka, a da tužitelji nisu iznijeli niti jedan razlog zbog kojega bi se moglo smatrati da taj zahtjev nisu mogli postaviti, bez svoje krivnje, prije zaključenja prethodnog postupka (pod toč. III. rješenja).

25. Pritom je ovaj sud imao u vidu odredbu čl. 187. st. 3. ZPP-a, kojom je propisano da ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.

26. Međutim, u ovoj pravnoj stvari tužitelji nisu postavili kondemnatorni zahtjev koji bi opravdavali preinačenim deklaratornim zahtjevom, dakle nisu postavili zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa provedenih na temelju predmetnih ugovora, već je 1.-tužitelj AE postavio zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na način da se njega upiše kao vlasnika predmetne nekretnine, uz tvrdnju da je pravo vlasništva stekao dosjelošću.

27. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je odlučivao o zahtjevima tužitelja postavljenim u podnesku od 13. srpnja 2018. godine.

28. Izvodeći sve dokaze koje su stranke tijekom postupka predložile, a od kojih nisu odustale izričito (1.-tuženik ŽE se odrekao prava na svoje saslušanje u ovom postupku na ročištu održanom 16. studenoga 2017.) ili predlažući zaključenje glavne rasprave, ovaj sud je izvršio uvid u odluku o pomilovanjima po molbama osuđenih osoba (str. 7 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-4895/84 od 1.8.1988. i poslovni broj: O-3746/89 od 8.2.1990. (str. 8-9 i 10-12 spisa), prijepis posjedovnog lista (str. 13 spisa), potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb od 28.2.2017. (str. 14 spisa), Kupoprodajni ugovor od 1.6.2016. s javnobilježničkom potvrdom (str. 15-17 spisa), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (str. 18 spisa), Kupoprodajni ugovor od 28.8.2008. s javnobilježničkom potvrdom (str. 19- 20 spisa), preslike spisa Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda poslovni broj: Z-31966/15 (str. 40-45 spisa) i Z-24922/16 (str. 48-57 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (str. 75-78 spisa), dopis MUP-a, PU Zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 6.2.2020. (str. 124 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec od 24.2.2020. (str. 126-127 spisa) i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Koprivnica od 13.1.2021. (str. 177-178 spisa) i dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica od 6.2.2019. s planom otplate reprogramiranih obaveza sklopljenih upravnim ugovorom (str. 179-182 spisa), te je izveo dokaz očevidom i geodetskim vještačenjem (str. 92-102 spisa), saslušanjem tužitelja (str. 71-73 i 169-170 spisa), i 2.-tuženice LE (str. 69-71 i 170-171 spisa), te svjedoka KE (str. 148-149 spisa), IE (str. 149 spisa), CE (str. 152-153 spisa), AEB (str. 153 spisa), UE (str. 171 spisa), ĆE (str. 201 spisa), RE (str. 201-202 spisa) i PE (str. 124-125 spisa).

29. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično (ne) osnovan, a djelomično nedopušten.

30. Naime, Iz izvatka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, proizlazi:

- da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] vinograd dol u [adresa] i k. č. br. [katastarska čestica] Oranica dol u [adresa]), površine 656 čhv, bio upisan ME,

- da je potom kao vlasnik te nekretnine uknjižen 1. -tuženik ŽE na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. kolovoza 2008. i čl. 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima preko vanknjižnog društvenog vlasništva i

- da je nakon toga kao vlasnica te nekretnine uknjižena 2.-tuženica LE temeljem kupoprodajnog ugovora od 1. lipnja 2016. godine.

31. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-4895/84 od 1. kolovoza 1988., koje je postalo pravomoćno 28. rujna 1988., proizlazi da je ME umro **.**.1984., te da su nasljednicima iza pok. ME proglašeni:

- vanbračna supruga BE kojoj pripada, među ostalim, 6/8 dijela čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] upisana u posjedovni list br. 1749 k. o. [katastarska općina] i

- nesrodni mldb. ČE iz [adresa] (zastupan po majci i zz FE) i nesrodni mldb. AE iz [adresa] (zastupan po zz i ocu AE), kojima pripada po 1/8 dijela, svakom, čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] upisana u posjedovni list br. 1749 k. o. [katastarska općina].

32. Iz prijepisa posjedovnog lista Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 24. veljače 2017. proizlazi da su BE, ČE i AE upisani kao posjednici k. č. br. [katastarska čestica] u posjedovni list br. 1749 k. o. [katastarska općina], a koja čestica predstavlja kuću, [adresa], dvorište i oranicu, ukupne površine 2397m2.

33. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-3746/89 od 8. veljače 1990., koje je postalo pravomoćno 5. ožujka 1990., proizlazi da su tim rješenjem nasljednicima iza pok. BE iz [adresa], proglašeni AE, sin EE iz [adresa] i FE, rođena AE, iz [adresa], kojima, među ostalim, pripada po 1/2 dijela, svakom, nekretnine pok. BE prema rješenju toga suda poslovni broj:O-4895/84.

34. Stalni sudski vještak za geodeziju Željko Perić iz Kvadrat Plus d.o.o. je u svom jasnom, stručnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenom, nalazu i mišljenju, na koji niti jedna stranka nije imala prigovora, naveo u bitnom:

- da je prema evidenciji Ureda za katastar, u posjedovnom listu br. 1749 evidentirana katastarska čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 2397 m2 s evidentiranom kućom br. 190, dvorištem i oranicom,

- da su prema evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] evidentirane parcele oznake zk.č.br. 3381 (površine 151 čhv), zk.č.br. 3382 (površine 252 čhv), zk.č.br. 3383 (površine 167 čhv) i zk.č.br. 3384 (površine 86 čhv), sveukupne površine 656 čhv odnosno 2359 m2,

- da su na očevidu prisutni tužitelji i tuženica pokazali granice parcele evidentirane u Uredu za katastar k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi kuća s okućnicom i zaraštenim ostatkom parcele (fotografije i pribavljena povijest promjena na predmetnoj k.č.br. [adresa] su sastavni dio nalaza),

- da stanje na terenu ne odgovara stanju evidentiranom u Uredu za katastar, pogotovu na dijelu prema [adresa], a isto tako evidencija Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda nije usklađena s evidencijom Ureda za katastar, odnosno stvarnim stanjem,

- da pokazana predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara zemljišnoknjižnim česticama evidentiranim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 3381, 3382, 3383 i 3384 k. o. [katastarska općina], time da dio parcele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalazi kuća odgovara zemljišnoknjižnoj čestici br. 3383 k. o. [katastarska općina], a preostali dio čestice odgovara zemljišnoknjižnim česticama br. 3381, 3382 i 3384 k. o. [katastarska općina] i

- da je na grafičkom dijelu nalaza prikazan snimak stvarnog stanja na koji je izvršen preklop katastarskog plana i uklop zemljišnoknjižnog plana, time da je crvenom bojom prikazano stvarno i pokazano stanje, crnom katastarski plan, a zelenom bojom zemljišnoknjižni plan, time da prikazani nesklad na nekim dijelovima predmetne nekretnine u odnosu na evidenciju Ureda za katastar nije od bitne važnosti za predmet ovog vještačenja.

35. U uvodu Kupoprodajnog ugovora od 28. kolovoza 2008. navedeno je kao ime i prezime prodavatelja " TE" i naveden je JMBG: [jedinstveni matični broj građana], dok je na kraju kupoprodajnog ugovora kao prodavatelj i kao osoba čiji je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika naveden " ME" i "0062938" kao broj osobne iskaznice u koju je javni bilježnik izvršio uvid radi utvrđenja istovjetnosti.

36. Budući da je ME umro **.**.1984., to on s 1. -tuženikom ŽE nije mogao sklopiti Kupoprodajni ugovor 28. kolovoza 2008., a niti taj Ugovor potpisati, time da taj Ugovor s 1.-tuženikom ŽE nije mogla sklopiti ni osoba kojoj bi bio dodijeljen JMBG: [jedinstveni matični broj građana], a niti je javni bilježnik mogao utvrditi istovjetnost ME uvidom u osobnu iskaznicu br. [broj osobne iskaznice], budući da iz dopisa MUP-a od 5. veljače 2020. jasno proizlazi da naprijed navedeni matični broj nije dodijeljen i da osobna iskaznica navedenog serijskog broja nije izdana.

37. Odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

38. Imajući u vidu naprijed navedeno za zaključiti je da predmetni Kupoprodajni ugovor od 28. kolovoza 2008. nije ni sklopljen, jer nije mogao biti sklopljen s mrtvom osobom, kao ni s ne postojećom osobom, pa budući da nije sklopljen, on ne proizvodi pravne učinke i nije isprava podobna za upis vlasništva ŽE, ali ne može biti ništetan (jer nije ni sklopljen).

39. Nadalje, radi utvrđenja (ne)osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti, ne proizvođenje pravnih učinaka i ne podobnosti za upis vlasništva 2. -tuženice LE i zahtjeva 1.-tužitelja AE za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva navedene nekretnine, ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka (osim 1. - tuženika ŽE koji se odrekao prava na svoje saslušanje) i svjedoka KE, IE, CE, AEB, UE, ĆE, RE i PE.

40. Saslušan na ročištu 16. studenoga 2017., 1. -tužitelj AE iskazao je, u bitnom, da je njegov očuh ME 1966. ili 1967. kupio predmetnu nekretninu. Jedno vrijeme je on živio na Lašćini, a kasnije je na ovoj predmetnoj nekretnini sagradio kućicu. BE, njegova (1. -tužiteljeva) majka je bila udovica i živjela je s ME. Nakon što je sagradio kuću koja je u naravi bila podrum i prizemnica, on je u istoj živio sve do svoje smrti 1984. godine. U podrumu mu je bila kuhinja, a na prvom katu je imao dvije sobe i kupaonicu. Nakon njegove smrti njega je naslijedila 1.-tužiteljeva majka BE, koja je tamo dolazila i obrađivala tu zemlju i tamo je čak 1989. preživjela i moždani udar, od kuda su je odvezli u bolnicu. Umrla je 31. ožujka 1989. i nju su naslijedili 1.-tužitelj AE i FE na jednake dijelove. Rješenja o nasljeđivanju iza smrti ME i BE nisu uknjižena, jer on nije podnosio prijedlog za uknjižbu, a ne zna je li prijedlog podnijela njegova sestra FE. Poznato mu je da su u katastru bili upisani kao posjednici. U pogledu posjeda, on nije bio na toj nekretnini, već je to sve više-manje obrađivao njegov šogor ZE i njegova djeca sve do njegove smrti 2016., jer je on živio u kući koju je od predmetne nekretnine dijelila samo međa u obliku betona i stupića, sa njegovom (1.- tužiteljevom) sestrom FE i njihovom djecom VE i ČE. FE, njegova sestra i supruga ZE je umrla prije ZE i predmetna nekretnina je bila predmet ostavinske imovine i naslijedili su je njen suprug ZE i djeca VE i ČE. Kada je vođen ostavinski postupak iza ZE, tada mu je nećakinja VE rekla da su na predmetnoj nekretnini upisani ŽE i LE. Nakon toga su to vidjeli na Internetu i bili su u šoku, a potom su otišli u ZK odjel i vidjeli temeljem čega su se upisali tuženici. Nakon toga su otišli kod javnog bilježnika gdje je potpisan kupoprodajni ugovor iz 2008., u Sopot ili Siget, s obzirom da je ME preminuo 1984., a da je ugovor zaključen 2008., a javni bilježnik je rekao da to nije njegov pečat i tada su otišli odvjetniku koji je pokrenuo ovaj i kazneni postupak. Ta nekretnina je nakon smrti njegovog šogora dosta zapuštena. VE gore stanuje i ona pokosi predmetnu nekretninu, na kojoj postoje priključci za vodu i struju, a on dođe, barem dva puta godišnje, svake godine, preko ljeta i pomogne VE. Nikad nije ulazio u trošnu kućicu, jer VE ima ključ. Ujedno je, posebno upitan od pun. 1. -tužitelja ŽE, da objasni tko su osobe navedene u izreci iza smrti ME i BE, vezano za AE, naveo da je on AE sin BE i EE, a NE (ovdje 3.-tužitelj) je sin njega i ŠE, dakle njegov sin.

41. Dopunski saslušan na ročištu 18. siječnja 2024. naveo je da u cijelosti ustraje u naprijed izloženom iskazu, te da 2. -tuženicu LE nikada nije vidio do saslušanja u ovom postupku i očevida u ovom predmetu. On je bez problema mogao otključati i dvorište i kuću dan prije očevida, a već drugi dan nije mogao ući u dvorište, jer je netko promijenio lokot. Predmetnim zemljištem gospodari 2. -tužiteljica VE i to na način da je nakon smrti sestre i šogora on rekao VE da njemu to zemljište ne treba i da ga ona nastavi posjedovati, a NE je nastavio posjedovati dio tog zemljišta. On želi da njegova nećakinja to dobije, a on je imao dva srčana i jedan moždani udar, te druge bolesti i ne može brinuti o tom zemljištu.

42. Saslušana na ročištu 16. studenoga 2017., 2.-tužiteljica VE je iskazala, u bitnom, da su nakon smrti njene majke 2004. predmetnu nekretninu držali u posjedu i brinuli se o njoj ona i njen otac, koji je nekretninu i obrađivao sve do njegove smrti 12. rujna 2016. godine. Kako je ona samohrana majka i radi 10 sati na dan, ta nekretnina je sada dosta zapuštena. Na njoj je jedna trošna kuća čiji ključ ima ona i dan danas točno zna što je u istoj. Tamo je bila prije tjedan dana i u njoj drži neke svoje stvari. Cijelo ovo vrijeme nije vidjela da na nekretninu dolaze neke treće osobe, a to nisu vidjeli ni njeni susjedi. Nikada tamo nije bilo nikakvo košenje, ni roštiljanje od njoj nepoznatih osoba, a da je bilo, susjedi bi joj rekli. Kako je njen ujak, 1. -tužitelj AE, znao da joj je ostao hipotekarni kredit od majke za kuću na adresi [adresa], to se ona njemu obratila i on joj je rekao da joj želi pomoći i da idu riješiti ovu nekretninu da će je prodati i na taj način da riješi kredit i nastavi mirno živjeti. Kada je otišla u ZK odjel vidjela je da je vlasnica LE, nazvala je ujaka, on je vidio na Internetu, onda su otišli na policiju, pa su nakon toga angažirali i odvjetnika. Vlasnik predmetne nekretnine je 1. - tužitelj AE, HE je njen pokojni brat koji je preminuo **.**.2003..

43. Dopunski saslušana na ročištu 18. siječnja 2024. navela je da ustraje u svom naprijed izloženom iskazu, time da je pojasnila da je predmetno zemljište iza njezine pok. bake naslijedio njezin ujak AE i njezina majka FE. Ujak se htio odreći svog dijela predmetnog zemljišta u njezinu korist kako bi ona vratila kredit banci. Ona živi udaljena 10 do 20 metara u odnosu na predmetnu nekretninu i to od 1984. godine. Prije ovog predmeta ona nikada nije vidjela 2.-tuženicu LE, a 1. - tuženika ŽE nije nikada nije vidjela.

44. Saslušan na ročištu 16. studenoga 2017., a u kojem je ustrajao i na ročištu 18. siječnja 2024., 3.-tužitelj NE je iskazao, u bitnom, da se u cijelosti pridružuje navodima 1.-tužitelja AE, koji mu je otac. Naime, sva saznanja koje je naveo 1.-tužitelj AE on ima ne samo iz priče, nego jer je na tu nekretninu išao često koliko i njegov otac, koji u neposrednoj blizini posjeduje još jedno zemljište, te kad bi išao na tu nekretninu obišao bi i predmetnu nekretninu. On (3. -tužitelj) nije pokušavao rješavati stanje u zemljišnim knjigama, a u katastru je upisan AE za 1/3, a za ostalih dvoje ne zna.

45. Na ročištu održanom 16. studenoga 2017. saslušana 2. -tuženica LE iskazala je, u bitnom, da je nekretnine koje su predmetom kupoprodajnog ugovora, koji je osobno potpisala, našla preko oglasnika u novinama i odmah je kontaktirala 1. -tuženika ŽE, te su se dogovorili da ona iste vidi. Pitala je prodavatelja koliko on traži, a on joj je rekao da ne ide ispod 100.000,00 eura. On je tada njoj nešto pričao da on ime probleme i da sada ne želi ih njoj reći, da su mu za vratom kamatari, da je kockar, da je u dugovima i da to želi riješiti. Najprije je sa sinom i snahom otišla u zemljišne knjige i vidjela da je na predmetnim česticama kao vlasnik upisan 1. -tuženik ŽE i da nema nikakvog tereta, ni ništa. Nakon toga su odmah otišli na predmetnu nekretninu. 1.-tuženik ŽE je vozio ispred njih, a ona, njen sin i snaha su bili u vozilu iza i kad su došli na predmetnu nekretninu vidjeli su da je ista šikara i tamo je bila jedna manja trošna kućica. Njoj se to nije sviđalo radi brdovitog terena, no djeca su rekla da su [adresa] "in" naselje i da nekretnine tamo uvijek više vrijede. Nije se raspitivala u katastru ili kod susjeda okolo. To nije radila ni kad je kupovala kuću u [adresa], općina [adresa]. Bilo joj je bitno da su papiri bili čisti u ZK odjelu. Ona je onda postupila kako su sin i snaha željeli i odmah su istog dana potpisali kupoprodajni ugovor, ovjerili potpise, odmah je predala prodavatelju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 100.000,00 eura, koji je imala pripremljen na taj dan, a isti dan je podnijela i prijedlog za uknjižbu u zemljišne knjige. To je bilo 1. lipnja 2016. godine. Od zaključenja kupoprodajnog ugovora pa sve do tužbe nije sumnjala u ništa. Nije direktno stupila u posjed, već njen sin i snaha i to na način da su nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora dolazili na predmetnu nekretninu zajedno s društvom, njih 5-6, te su nekretninu kosili, nisu baš sve očistili. Nisu ušli u trošnu kuću, jer je stvarno trošna i njen sin je imao namjeru angažirati mjernika kako bi se izvršili potrebni preduvjeti i dobila dozvola za adaptaciju, odnosno gradnju malo veće kuće. Ona je sukladno tome mislila da će sa sinom sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju s obzirom da je 2013. imala zdravstvenih problema, te je imala moždani udar. Kada je dobila ovu tužbu negdje u travnju 2017. bila je u šoku. Ubrzo je kontaktirana i od strane policijskih inspektora. Kupoprodajni ugovor je sastavio sam prodavatelj i donio ga kada su se dogovorili za isplatu, ona ga je pročitala i vidjela da je to to, a odvjetnike nije kontaktirala, jer je vidjela da je sve čisto. Nakon što je dobila rješenje ZK odjela o uknjižbi predmetnih nekretnina na njeno ime, angažirala je mjernika, agenciju, sada ne zna njen naziv (zna sin, jer se on tim bavio u pogledu mjernika). Odmah nakon predaje prijedloga za uknjižbu predala je požurnice 20.6.2016., 24.6.2016., 8.9.2016. i 10.10.2016., jer je imala moždani udar, te je to radila zbog djece kako ne bi možda umrla i kako bi mogli angažirati mjernika. Prije zaključenja predmetnog ugovora nije izvršila uvid u generalni urbanistički plan, vidjela je da je naselje i sve okolo su kuće. Njena namjera je bila kupiti nekretninu na području Zagreba, a njena djeca su htjela da dobiju novce. Nakon kupoprodajnog ugovora njena djeca i to osobito snaha rekli su da se ništa ne brine i da se tu može graditi, pričala je da se na predmetnoj nekretnini može graditi više kvadrata nego je to ta trošna kućica. U kući za koju je kupljena nekretnina trebala je živjeti ona sa suprugom i sin i snaha. Ona je imala namjeru zaključiti sa sinom ugovor o doživotnom uzdržavanju i zbog toga je požurivala uknjižbu. Ona je radila kao daktilograf na Županijskom sudu u Zagrebu i to 10 godina u istrazi, 20 godina na kaznenom, te u građanskom preostale godine, s obzirom da je imala 44 godine. Njen suprug je bio pomorac na strancu. Nije platila porez na promet predmetne nekretnine, dobila je privremeno rješenje, jer je stavila žalbu na razrez poreza, jer joj je bio odmjeren preveliki iznos. Znala je u trenutku kupoprodaje otprilike koliko će joj biti porez, ali da će žalbom odugovlačiti. Nije tražila od prodavatelja na uvid kupoprodajni ugovor na temelju kojeg je on stekao pravo vlasništva, a ni uvid u zbirku isprava, kao ni pravomoćnost na upis prodavatelja. Upitana može li opisati kojom cestom se dolazi do predmetne nekretnine, navela je da ju je vozio sin, te da je nasuprot jedna kuća gdje su parkirali vozilo, a na toj nekretnini je bila samo jednom i zadržala se oko pola sata. Misli da je površina bila oko 2000 m2. Nije pitala ima li predmetna nekretnina priključak za struju, vodu i plin. Mislila je da ima s obzirom da je tamo bila trošna kuća i to nije bilo u nekoj zabiti.

46. Dopunski saslušana na ročištu 18. siječnja 2024., 2. -tuženica LE je iskazala da je u kontakt sa ŽE stupila preko Njuškala. Ne sjeća se točno sadržaja tog oglasa, ali se sjeća da je predmet oglasa bila nekretnina u [adresa], a njezina snaha i sin su rekli da im je atraktivnija nekretnina u [adresa] nego druge nekretnine koje su gledali. Ona nije od prije poznavala ŽE. Prvi put je shvatila da nešto nije u redu s prijenosom vlasništva kada je primila tužbu i priloge uz tužbu, tada se šokirala. Otišla je u odvjetnički ured Ramljak, jer ga pozna, da vidi što napraviti. Nije kontaktirala ŽE, ionako se uzrujavala, pa nije vidjela zašto bi ga kontaktirala. Naknadno je, u obrocima, platila porez na predmetnu nekretninu. Što se tiče novaca za kupnju predmetne nekretnine ona ih je imala, jer je njezin muž bio pomorac, prodala je jedan stan u [adresa] za 185.000,00 DEM, time da taj stan u [adresa] nije bio njezino vlasništvo na papiru, nego je bio vlasništvo DE, a to je dečko koji je vozio šampinjone za njezinog sina, radio je za njega. On je taj stan prenio na svog mldb. sina, ti novci su išli njoj, jer je on prodao stan za svog mldb. sina. Prodala je stan i garažu u Zaprešiću za 87.000,00 eura i to JE. To je prodala, jer su išli živjeti u [adresa] i putovala je na posao u Zagreb. Za tih 87.000,00 eura su kupovali neke aute i trošili su za život. Imali su ušteđevinu od supruga pomorca, a imali su dvoje djece. Ne sjeća se kada je prodala predmetne nekretnine. Za ove nekretnine iznos kupoprodajne cijene joj je plaćen na ruke, a plaćen je i porez na te nekretnine. Ne sjeća se točno kada je kupila kuću u [adresa]. Misli da su tu kuću platili oko 60.000,00 eura. Kupnja kuće u [adresa] je financirana novčanim sredstvima koje su imali u kasi. Njezin suprug je još uvijek živ. Ne plovi već godinama. Platila je gotovinom, jer je imala novce kod sebe, a ŽE je rekao da može platiti gotovinom. Prethodno je taj novac podigla iz svoje ušteđevine koju je držala u sefu, tj. kasi. Porezna uprava je došla kod nje doma na njezin poziv, jer je bila bolesna i za otplatu poreza na dodanu vrijednost uzeli su pod zalog njezin Mercedes. Nema saznanja da bi njezin sin poznavao ŽE u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora, niti je stekla takav dojam, a niti joj je sin naknadno rekao da poznaje gospodina ŽE.

47. Svjedokinja KE, s prebivalištem u [adresa], na adresi: [adresa], iskazala je, u bitnom, da pozna tužitelje, jer je VE njezina susjeda i prijateljica, AE je njezin ujak, a NE je njegov sin. Kada joj je pokazana kuća na str. 95 spisa kazala je da se radi o kući u kojoj je živjela Majina baka i suprug Majine bake ME i gdje su se oni igrali kao djeca. Ne sjeća se kako se točno zvala Majina baka, oni su bili djeca. Ona od rođenja pa do danas stanuje na drugoj strani ulice od ove strane na kojoj se vidi ta kuća, ali ne odmah preko puta nego dvije kuće dalje. Koliko ona zna, osim Majine bake i njenog supruga u toj kući nitko nikad nije živio. Ona je bila dijete kada su oni umrli i to je ostalo u Majinoj obitelji. U kuću je dolazila VE, jer živi u kući do te kuće, a u kuću je dolazio i održavao ju Majin ujak AE. Nikada u toj kući nije viđala neke druge ljude osim VE, njenog ujaka i njegovog sina. VE joj je ispričala da kada joj je umro tata, onda je ona išla u zemljišne knjige izvaditi papire vezano za nekretnine iza njenog oca, pa je usput išla podići i papire vezane za nekretninu na kojoj se nalazi predmetna kuća i to za ujaka, jer joj je pok. mama kazala da s ujakom ima dogovor da to zemljište pripadne njemu. Kada je vidjela da je u zemljišnim knjigama upisan netko koga u životu nije vidjela ostala je šokirana. Ona (svjedokinja) je u radnom odnosu i zadnje četiri godine radi ujutro. Međutim, s njom u kući žive njeni roditelji, koji su u mirovini, suprug, koji radi u tri smjene i troje djece, koja idu u školu i vrtić. Da je bio tko nepoznat dolazio na predmetnu nekretninu, to bi primijetili njezini roditelji ili netko drugi od susjeda i sigurno bi pitali VE o tome. Posljednje četiri godine kuću je isto održavala VE, unatoč tome što je saznala da je netko drugi upisan u zemljišne knjige, jer je to njezino, odnosno njezinog ujaka, a u kući se i nalaze njezine stvari iz obrta koji je ranije imala.

48. Svjedokinja SE, s prebivalištem na adresi: [adresa], iskazala je, u bitnom, da joj je poznata kuća na str. 95 spisa, to je kuća od Majinog djeda, odnosno njezinog ujaka. Ona (svjedokinja) je od rođenja pa do svoje 11. godine živjela u [adresa], jednu autobusnu stanicu dalje od ove kuće koja joj je pokazana, a potom je od svoje 11. do 18. godine živjela na Borčecu, a ponovno se vratila živjeti u [adresa] u svojoj 18. godini. Dok je živjela na Borčecu dolazila je u [adresa], jer su njezini baka i djeda ostali živjeti u [adresa]. VE pozna oduvijek i njezine roditelje, a pozna i Majinog ujaka AE. Dok je bila živa, Majina mama je pričala da postoji dogovor između nje i njenog brata da će ta kuća sa zemljištem pripasti njenom bratu. Majinog djeda ona nije nikada niti vidjela i misli da on nije bio živ kada je ona bila mala. Ne sjeća ga se. Ne sjeća se ni Majine bake. U posjedu te kuće je Majin ujak i to od kad ona zna za sebe i tu kuću, a to zna jer su Majin pok. tata, Majin ujak i VE održavali tu kuću i brinuli se o svemu. Nije vidjela nikoga drugoga da bi dolazio u tu kuću. VE je saznala da je netko drugi upisan na predmetnu nekretninu kada je išla vaditi papire za ostavinsku raspravu iza smrti svog pok. oca. Nije joj poznato da bi u posljednje četiri godine na predmetnu nekretninu dolazili neki drugi ljudi osim VE i njezinog ujaka.

49. Svjedok CE, iskazao je, u bitnom, da je 1. -tuženica LE njegova majka, a ŽE je prodavatelj nekretnine koju je njegova majka kupila na [adresa]. Prije kupnje, mama je pokazala nekretninu njemu, njegovoj supruzi i njegovoj sestri, jer ih je htjela zbrinuti, budući da su podstanari (mislila im je pomoći pri izgradnji objekta od dva stana, te dići kredit za to, a još je nešto imala i novaca u gotovini, međutim kako je oboljela od toga nije bilo ništa). Nakon toga je sve sama dogovarala sa ŽE. Oni su prije gledali jedno zemljište na Jelenovcu i u Gornjoj Kustošiji, ali im se nisu svidjela, a ovo zemljište u [adresa] za koje je oglas bio na Njuškalu, im se svidjelo. Njemu je nekretnina bila lijepa, jer mu je bio lijep pogled s nje i jer se nalazi na glavnoj cesti. Njegova majka je imala ušteđevinu, tata je plovio cijeli život i nisu bili lošeg imovnog stanja. Ne zna da li je ona ušteđevinu imala na knjižicama, odnosno računima ili je štedjela na neki drugi način. Ona je provjeravala zemljišnoknjižno stanje u zemljišnim knjigama i tamo je bio upisan ŽE, a i na sam dan sklapanja ugovora o kupoprodaji isto je provjeravala u gruntovnici. Nije provjeravala katastarsko stanje, jer su pravnici savjetovali da je potrebno samo izvršiti uvid u zemljišne knjige, mislili su da je katastar nebitan, a ugovor je špranciran. Čim je kupoprodaja odrađena, mama je išla predati ugovor. Dolazio je na predmetnu nekretninu, pa čak i obilazio susjede kada su bili mjernici, uključujući i Kiseljaka, pretpostavlja AE, ali on nije otvarao. Ulazio je u kuću i imao je čak u njoj osobne stvari, a kada je bila provala u tu kuću, odnesena im je lojtra i bušilica. Povremeno se vidi sa ŽE, jer su se upoznali kada je bila kupoprodaja. Ne zna je li majka podnijela kaznenu prijavu protiv ŽE, ali zna da je par puta išla na policiju. Majka je upoznala 1.-tuženika ŽE zbog kupoprodaje i to su stupili u kontakt preko Njuškala. Ona je u posjedu te nekretnine od prvog dana kupoprodaje. Oni uredno plaćaju režije za tu nekretninu, znali su doći kositi i nešto malo očistiti dvorište. Dok su oni to uređivali i čistili, nije ih nitko kontaktirao od tužitelja.

50. Svjedokinja AEB iskazala je, u bitnom, da poznaje 1. -tuženika ŽE, jer je njena svekrva 1. -tuženica LE od njega kupila zemljište, a prije te kupnje ga nije poznavala. Vozila je svekrvu kada je bila ta kupoprodaja i to su išli prvo u gruntovnicu provjeriti papire, a potom kod javnog bilježnika. Bila je prisutna kada je njezina svekrva predala 100.000,00 eura ŽE u automobilu. Misli da je taj novac prethodno nosila u torbi. Ne sjeća se da li je ona taj novac brojala u automobilu, a i ne sjeća se da li je ŽE taj novac brojao u automobilu. Ne zna gdje je njezina svekrva držala taj novac prije nego što ga je predala ŽE. Njezina svekrva je kupila to zemljište da nešto osigura svome sinu, a njezinom mužu, a htjela je sklopiti s njim i ugovor o doživotnom uzdržavanju. Koliko je njoj poznato dio novaca je bila ušteđevina, a dio novaca je naslijedila od mame, ali ona ne zna točno. Na tom zemljištu suprug i ona su trebali graditi kuću. Nije njima dala novce da oni kupe kuću zato što se radi o osobi koja voli imati stvari pod kontrolom. Oni bi gradili kuću svojim novcima, ne zna koliko bi ih ona koštala (ali bi to znao njezin suprug), a imaju puno prijatelja koji se bave građevinskim radovima, pa bi im oni u tome mogli pomoći. Ona je bila u [adresa] dva, tri puta i tada je upoznavala susjede koje je njezin suprug već poznavao. Naime, on je dolazio gore, pa je i ostavio neke stvari u trošnoj kućici.

51. Svjedok UE, ing. geodezije, iskazao je, u bitnom, da mu se CE obratio radi izmjere nekretnine za koju mu je rekao da je vlasnik. Otišao je vidjeti nekretninu sam i zatekao je staru kuću na zapuštenom zemljištu. Kasnije je izmjeru napravio njegov kolega i zaposlenik iz ureda OE s kojim je, koliko se sjeća, bio CE. Kolega je stavio kolčiće na lijevu među, čini mu se da tamo nije bilo međe. Svrha je bila da se uskladi katastar sa zemljišnim knjigama, pa je smisao izmjere bio da se izradi geodetski elaborat usklađenja. Nisu obavijestili vlasnike susjednih nekretnina zato što su shvatili da cesta zadire duboko u ovu parcelu, pa bi se moglo raditi usklađenje tek kad grad napravi elaborat za cestu. Vlasnike bi obavijestili u slučaju da su mogli raditi elaborat koji su planirali i tada bi ih pozvali na utvrđenje međe pisanim putem.

52. Svjedok ĆE iskazao je da je prijatelj CE od srednje škole u koju su zajedno išli. Oni su bili kućni prijatelji, pa je on upoznao njegovu mamu LE. AS mu je rekao da su oni kupili kuću u [adresa] i da se jako veseli, jer je riješio svoje stambeno pitanje. Naime, on je još uvijek podstanar u Novom Zagrebu. Jednom prilikom je otišao na predmetnu nekretninu zajedno s AS i AEB, njegovom suprugom, te još dva Nevenova prijatelja, kako bi pokosili travu, kosili su oko kuće, ali nisu puno pokosili, jer je bilo zaraslo, pa bi zapravo trebao malčer doći. To je bilo jedno dva mjeseca nakon što su oni kupili tu nekretninu. Ne sjeća se kako su ušli u dvorište kuće. U kuću nije ulazio. Koliko se sjeća, kada je on bio na nekretnini tada je s lijeve strane kuće, koja je bila u jako trošnom stanju i zatvorena daskama, bila livada, a s desne strane nekakva kuća. Parkirali su preko puta kuće. Ne može se sjetiti da li je s druge strane ulice bilo kuća. Misli da je bilo ljeto i da je to bilo prije negdje osam godina. Nikad više nije bio na toj nekretnini. LE nije mislio odmah useliti, već je to htio urediti za stanovanje uz prethodno dizanje kredita. On nije ulazio u kuću. Misli da se radi o kući na fotografijama na str. 95. i 96. spisa.

53. Svjedok RE iskazao je, u bitnom, da poznaje CE već nekih 25 godina od kada su radili neki posao u vezi s gljivama. Upoznao je i njegovu mamu LE. Jedan dan mu je prije nekih 7, 8, a možda i više godina CE rekao da je kupio kuću u [adresa] i pitao ga bi li on to htio vidjeti, time da ne zna zašto mu je predložio da on to gleda, pa kako je rekao da bi, to je on jedan dan njega odvezao da vidi tu kuću. Parkirali su preko puta, jer je ispred kuće nogostup, pa se nije moglo parkirati ispred kuće. Vrata od ograde su bila otvorena i silazilo se u dvorište štengama. Oni su bili na štengama i on je odatle gledao kuću, nije ulazio u dvorište, a niti je ulazio u kuću. To je bilo dosta zapušteno. CE ga je pitao što on misli koliko je on to platio i poslije mu je rekao da je platio 100.000,00 eura i da tu namjerava graditi jedan stambeni objekt koji će biti za prodaju. Ne može detaljno opisati predmetnu kuću, jer je to bilo davno. Bilo je par voćaka koje su se mogle vidjeti sa štengi. Te voćke su bile iza kuće. Oni nisu razgovarali o financijama, pa tako njemu CE nije rekao od kuda bi smogao novce za gradnju objekta. Ne zna kojim se poslom CE tada bavio. Ne zna kakve veze ima svjedok koji je svjedočio prije njega s AS. Taj svjedok ima automehaničarsku radnju i on je popravljao svoj automobil dva puta.

54. Svjedok PE iskazao je, u bitnom, da mu je CE prijatelj. Pozna ga negdje od 2008., a zna i njegovog oca i majku, time da se njegov otac, koliko se sjeća, zove Željko. Nalaze se po kafićima, jer ne stanuju blizu jedan drugom. CE mu je pričao da su gledali jednu kuću u [adresa] i da su je kupili, jer su CE i njegova supruga AEB podstanari. Ako se ne vara, pregovarali su cijenu oko 120.000,00 eura, a onda je dobio nešto povoljnije. Ne zna tko je dao novce za kupnju, ali AS je uvijek slovio kao tatin sin, time da mu je tata bio plovio. Tu je derutnu kuću trebalo uređivati. Nisu raspravljali o tome koliko bi trebalo uložiti u tu kuću. On je vidio tu kuću, jer je CE organizirao neku radnu akciju da se kuća sredi. Koliko je njemu poznato, nisu ranije uređivali tu kuću. Oni (on, AS, V, N i AEB) su tamo nešto pokušali srediti, ali su imali malo alata, pa ju nisu sredili. Točno je da je netko već ranije bio u toj kući, pa je to sređivao. Nisu ulazili u kuću, već su bili u prostorijama koje su u podrumu te kuće, a koje su imale na sebi vrata. On ne zna da li su se ta vrata trebala otključati prije nego što su oni ušli u kuću, jer je on bio zadnji koji je došao, a tamo je bio taj neki alat. Ne zna da li je bilo vode i struje. Ne može ni približno reći kada je to bilo.

55. Analizirajući iskaze stranaka i svjedoka i dovodeći ih u vezu s ostalim dokazima, te cijeneći činjenicu da se 1.-tuženik ŽE odrekao prava na svoje saslušanje, ovaj sud je stekao uvjerenje da su 1.-tuženik ŽE i 2.-tuženica LE simulirali sklapanje Kupoprodajnog ugovora od 1. lipnja 2016. godine.

56. Naime, ovaj sud je posumnjao u istinitost naprijed izloženog iskaza 2. -tuženice LE, jer ovom sudu nije životno uvjerljivo da je 2.tuženica pripremila svotu od 100.000,00 eura za kupnju predmetne nekretnine i ponijela ju sa sobom kako bi ju predala 1.-tuženiku ŽE prije nego što je uopće provjerila stanje u zemljišnim knjigama i vidjela nekretninu (kako to proizlazi iz njenog iskaza).

57. Pritom valja kazati da iz iskaza 2. -tuženice LE jasno proizlazi da je ona stanje u zemljišnim knjigama provjerila isti dan kad je sklopila kupoprodajni ugovor, a ne i ranije, kako je to iskazao svjedok CE.

58. Nije logično, ni životno uvjerljivo ni da bi 2. -tuženica LE doista predala 1.-tuženiku ŽE navedenu svotu bez da je prethodno ušla u kuću koja je sastavni dio predmetne nekretnine i bez da je pitala prodavatelja da li kuća ima priključak za struju, vodu i plin, a posebice u okolnostima koje je sama navela, a to je da je kuća bila doista troška i da je njen sin imao namjeru adaptirati tu kuću, odnosno sagraditi malo veću kuću, a u kojoj bi onda živjela ona sa suprugom, njen sin i snaha.

59. Izloženu nelogičnost i neuvjerljivost ne otklanja tvrdnja svjedokinje AEB, koju je ovaj sud ocijenio pristranom zbog srodstva s 2. -tuženicom LE, da je njena svekrva 2.-tuženica LE u njenoj prisutnosti predala 100.000,00 eura 1.-tuženiku ŽE u automobilu, budući da bi bilo logično i životno da se ona u tom slučaju sjeća i da li su oni brojali taj novac u automobilu, a ona je iskazala da se ne sjeća.

60. I naposljetku, ovom sudu nisu životno uvjerljive tvrdnje 2.-tuženice LE i svjedoka CE iz kojih proizlazi da je 2.-tuženica VS imala gotovine u visini od 100.000,00 eura za kupnju predmetne nekretnine, jer je protiv nje Područni ured Koprivnica donio rješenje o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom nekretnina, temeljem ovršne isprave od 19. rujna 2018., radi naplate poreza na promet nekretnina u visini od 38.557,51 kuna, a koji ovršni postupak je obustavljen rješenjem Porezne uprave od 13. siječnja 2021., budući da je dugovanje prema rješenju od 19. rujna 2018. podmireno obročno, temeljem upravnog ugovora od 28. siječnja 2019., u razdoblju od veljače 2019. do siječnja 2021., a kako to proizlazi iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec od 24.2.2020., rješenja Porezne uprave, Područni ured Koprivnica od 13.1.2021. i dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica od 6.2.2019. s planom otplate reprogramiranih obaveza sklopljenih upravnim ugovorom.

61. Naime, iz iskaza 2.-tuženice LE proizlazi da je znala otprilike koliki će joj biti porez, pa ovom sudu nije logično i životno uvjerljivo da bi se 2.-tuženica upustila u istinitu kupnju nekretnine u situaciji kada nije imala dovoljno gotovine za platiti porez na promet nekretnina.

62. Izloženu nelogičnost i ne uvjerljivost ne otklanja tvrdnja 2. -tuženice LE da je mislila žalbom odugovlačiti, a ni tvrdnje, zbog srodstva pristranog, svjedoka CE da je 2.-tuženica LE nakon isplate cijene nekretnine imala još nešto gotovine, jer nije uvjerljivo da bi osoba koja ima gotovinu za plaćanje poreza isti otplaćivala obročno i na kraju uz iznos porezne obveze platila i kamate i troškove ovršnog postupka.

63. Nadalje, izloženu nelogičnost i ne uvjerljivost ne otklanjaju ni iskazi svjedoka RE i PE, budući da oni nema nikakvih neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora i isplati kupoprodajne cijene, već samo iz pričanja za ishod spora zainteresiranog CE.

64. Budući da je ovaj sud utvrdio da 2. -tuženica LE nije imala gotovinu za isplatu cijene, a za koju je tvrdila da ju je predala 1.-tuženiku ŽE, ovaj sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru.

65. Pritom valja kazati da činjenica da je ŽE na predmetnom kupoprodajnom ugovoru od 1. lipnja 2016. svojim potpisom potvrdio da je u cijelosti isplaćen (na ruke) nije od utjecaja na naprijed navedeni zaključak ovoga suda, budući da se njegov potpis nalazi i na kupoprodajnom ugovoru od 28. kolovoza 2008. koji je "sklopio" s umrlom, odnosno ne postojećom osobom, a koja je "potvrdila" da je primila cjelokupni kupoprodajni iznos iz tog ugovora.

66. Osim toga, da se u konkretnom slučaju doista radi o ugovoru koji nije prividan, onda bi bilo životno da se 1.-tuženik ŽE odazvao pozivu na svoje saslušanje kako bi otklonio sumnje u poštenje, ako ne svoje, a onda barem 2. -tuženice LE s čijim sinom se povremeno viđa, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka CE (sina 2.-tuženice LE), a on to nije učinio, već se odrekao prava na svoje saslušanje.

67. Prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (čl. 66. st. 1. ZOO-a), pa time predmetni kupoprodajni ugovor od 1. lipnja 2016. nije isprava podobna za upis vlasništva 2.-tuženice LE, ali se ne može utvrditi da on ne proizvodi nikakve pravne učinke, kao ni da je ništetan, budući da on može proizvoditi pravne učinke u odnosu na treću savjesnu osobu, jer je odredbom čl. 65. st. 3. ZOO-a propisano da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi, a ništetan može biti samo ugovor koji nije prividan.

68. Nadalje, iz iskaza svjedoka UE, ĆE, i PE proizlazi da je svjedok CE (sin 2. -tuženice LE) angažirao geodetu radi izrade geodetskog elaborata koji nije izrađen (svjedok UE), prijatelje radi košnje trave koji nisu puno pokosili (ĆE) i prijatelje radi sređivanja kuće, koju nisu sredili (PE), što znači da nije izvršio nikakva bitna ulaganja u predmetnu nekretninu.

69. Međutim, neosnovanost zahtjeva 1.-tužitelja AE za utvrđenje da je dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine ne proizlazi iz iskaza naprijed navedenih svjedoka, već iz tvrdnji samih tužitelja i dokumentacije koju su priložili u spis i tvrdnji 1.-tužitelja AE koje su navedene u prijavi koju je podnio II. Policijskoj postaji Zagreb 28. veljače 2017. godine.

70. Naime, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), a bez poštenog posjeda ne može se steći vlasništvo nekretnine dosjelošću (čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP-a),

71. iz naprijed opisanih rješenja o nasljeđivanju i izloženog iskaza 1.-tužitelja AE jasno proizlazi, kao prvo, da on nije mogao biti u poštenom posjedu cijele nekretnine, budući da nije mogao ne znati da ne može biti vlasnikom predmetne nekretnine u više od 3/8 dijela, jer je pok. ME naslijedila njegova nevjenčana supruga BE (majka 1. -tužitelja AE i FE) u 6/8 dijela i njeni unuci tada mldb. HE (sin FE i ZE) u 1/8 dijela i tada mldb. 3. -tužitelj NE (sin 1.-tužitelja AE) u 1/8 dijela, nakon čega su suvlasnički dio BE od 6/8 naslijedili 1.-tužitelj AE u 3/8 dijela i FE u 3/8 dijela, kao i da su zakonski nasljednici iza HE (koji je prema iskazu 2. -tužiteljice VE umro 2003.) njegovi roditelji FE i ZE, a zakonski nasljednici iza smrti FE (prema iskazima tužitelja umrla 2004.) njen suprug ZE i kćer 2.-tužiteljica VE, kao i da je zakonska nasljednica iza ZE 2.-tužiteljica VE.

72. Osim toga, sam 1.-tužitelj AE je, a kako to proizlazi iz potvrde II. PP Zagreb od 28. veljače 2017., naveo da je svojoj sestri FE za njenog života poklonio svoj dio, tj. 3/8 navedene nekretnine, ali da to nisu proknjižili, jer ona nije bila upisana kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, a dopunski saslušan je naveo da je nakon smrti sestre i šogora rekao VE da njemu to zemljište ne treba i da ga ona nastavi posjedovati, a NE je nastavio posjedovati dio tog zemljišta.

73. Dakle, na temelju naprijed navedenoga ovaj sud nije mogao zaključiti ni da je 1. - tužitelj AE dosjelošću stekao 3/8 predmetne nekretnine, ali ni isključiti njegov pravni interes u odnosu na zahtjeve za utvrđenje, budući da spisu nije priložen ni darovni ugovor njegovih 3/8 dijela FE, a ni 2. -tužiteljici VE, pa da bi se moglo zaključiti da on, koji je nasljednik BE, koja je nasljednica ME, nema pravni interes za tužbu za utvrđenje ništetnosti, ne proizvođenja pravnih učinaka i nepodobnosti za upis predmetnih kupoprodajnih ugovora.

74. Pritom valja kazati da iz iskaza 1. -tužitelja AE doista ne proizlazi da bi on nakon smrti majke BE nastavio posjedovati predmetnu nekretninu kao posredni posjednik, dok bi neposredni posjednici bili 2.-tužiteljica VE i 3,- tužitelj NE.

75. To ne proizlazi ni iz naprijed izloženog iskaza 2. -tužiteljice VE, pri čemu njenu tvrdnju da je vlasnik predmetne nekretnine 1. -tuženik AE valja promatrati u svjetlu njene pravne neukosti, a ni iz naprijed izloženog iskaza 3. -tužitelja NE, prema kojemu su posjednici predmetne nekretnine bili svoje troje tužitelja, kao ni iz naprijed izloženih iskaza svjedokinje KE i IE, prema kojima su u posjedu predmetne nekretnine bili i 1. -tužitelj AE i 2.- tužiteljica VE.

76. Nadalje, odredbom čl. 187, st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

77. Stoga, stranka ne može u parnici pobijati odluku suda podnošenjem tužbe za proglašenje da je bez pravnog učinka provedba odluka suda, već se o pravilnosti sudske odluke može raspravljati i njezina zakonitost ocjenjivati isključivo u postupku redovnih, odnosno izvanrednih pravnih lijekova, te, možebitno, podnošenjem ustavne tužbe ako su za njeno podnošenje ispunjene određene pretpostavke (ŽS u Varaždinu Gž-156/05 od 31.1.2005. - IO 2/05-280).

78. Slijedom naprijed navedenoga, zahtjev tužitelja za proglašenje da su bez učinka provedbe rješenja ovoga suda nije dopušten.

79. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je djelomično prihvatio prva dva zahtjeva svih tužitelja za utvrđenje, a djelomično ih je kao neosnovane odbio, kako je opisano u toč. I., II., III. i IV. izreke, te je odbio, kao neosnovane, posebne zahtjeve 1. -tužitelja AE za utvrđenje stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću i za upis njega kao vlasnika predmetne nekretnine, a odbacio, kao nedopušten, zahtjev tužitelja za proglašenje bez pravnog učinka provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda.

80. Pritom valja kazati aktivna legitimacija 1. -tužitelja AE proizlazi iz činjenice da je on nasljednik pok. BE (koja je nasljednica pok. ME), a 2.-tužiteljice VE iz činjenice da je ona kćer, dakle zakonska nasljednica pok. FE (koja je nasljednica pok. BE, koja je nasljednica pok. ME), te je sestra, dakle zakonska nasljednica pok. HE (koji je nasljednik pok. NS), a 3.-tužitelja NE iz činjenice što je on nasljednik pok. NS.

81. Pritom valja kazati da je ovom sudu uvjerljiva tvrdnja tužitelja da je u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ME za 3.-tužitelja pogrešno napisano AE umjesto pravilno NE, budući da je 3.-tužitelj u vrijeme smrti ME bio malodoban i u ostavinskom postupku iza ME zastupan po ocu 1.-tužitelju AE (čiji je otac EE).

82. Nadalje, pravni interes tužitelja kao pravnih sljednika pok. ME ogleda se u mogućnosti podnošenja brisovne tužbe kojom bi pokrenuli postupak u kojemu bi sud bio vezan za izložena utvrđenja.

83. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz činjenice da su oni sklopili kupoprodajne ugovore koji su predmet ovoga spora i na temelju njih se upisali kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišne knjige.

84. Još valja kazati da je ovaj sud zahtjeve tužitelja za utvrđenja da predmetni kupoprodajni ugovori nisu isprave podobne za upis tuženika u zemljišne knjige promatrao kao zahtjeve za utvrđenje nevjerodostojnosti i neistinitosti privatnih isprava, a koji su dopušteni temeljem naprijed navedene odredbe čl. 187. st. 1. ZPP-a.

85. Valja kazati i da ovaj sud drži da zahtjev tužitelja za utvrđenje da Kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika ne proizvodi nikakve pravne učinke sadrži u sebi i manji zahtjev za utvrđenje da predmetni ugovor ne proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama.

86. Nadalje, odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine“ broj 112/12, 25/13., 93/14. i 55/16., u daljnjem tekstu OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

87. Odredbom čl. 347. st. 1. toč. 4. OZ-a propisano je, među ostalim, da se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu.

88. Tužitelji svoj prijedlog za donošenje privremene mjere temelje na tvrdnji da će 2. - tuženica LE prodati predmetnu nekretninu, čime će spriječiti, odnosno znatno otežati ostvarenje njihove tražbine.

89. Međutim, ni iz jednog dokaza ne proizlazi da 2. -tuženica LE ima namjeru otuđiti predmetnu nekretninu, pa ni iz njenih požurnica Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda od 14. i 23. lipnja 2016., 8. rujna 2016. i 10. listopada 2016. u kojima spominje svoju namjeru potpisvanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

90. Kako tužitelji nisu dokazali opravdanost razloga na kojima temelje svoj prijedlog za određivanje privremene mjere, to ga je ovaj sud, kao neosnovan, odbio.

91. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, budući da su stranke u ovoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima.

92. Pritom, posebno, valja kazati da tuženicima nije nastao nikakav poseban trošak vezano za djelomično povlačenje tužbe 2. -tužiteljice VE, jer je ono učinjeno prije nego što su tuženici odgovorili na tužbu, pa bi im mogao pripadati jedino trošak sastava odgovora na tužbu, a koji oni u konkretnom slučaju nemaju, budući da su odgovore na tužbu sastavljali sami, a ne po punomoćnicima odvjetnicima.

93. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 22. siječnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Protiv rješenja pod toč. II. i III. izreke rješenja posebna žalba nije dopuštena, dok je protiv ostalih rješenja dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja.

DNA:

I. Pun. tužitelja

II. Pun. 1.-tuženika

III. Pun. 2.-tuženice

.