REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-3845/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Josipu Ćorluki, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Renate Josimović, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika TISAK plus d.o.o. i II. okrivljenika PU, zbog prekršaja iz čl. 165. st. 1. t. 16. i st. 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 14/19, 24/19, 22/20, 16/22, 15/23, 42/23, 40/24) odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenog protiv obaveznog prekršajnog naloga Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa: 363-04/25- 06/701 Urbroj: 251-10-72-6/004-25-5 od 5. rujna 2025., 22. siječnja 2026. donio i

p r e s u d i o  j e

I. I-okrivljenik TISAK plus d.o.o., sjedište: Zagreb, Slavonska avenija 11A, OIB: 32497003047, prekršajno osuđivani,

II Okrivljenik: okrivljenik PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1992., s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno osuđivan,

k r i v i  s u:

što su dana 14.8.2025. u 10:15 sati u Zagrebu, Trnsko 29, postavili na površini javne namjene pokretnu naprave - rashladnu ledenicu bez rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove

čime su počinili prekršaj i to I okr. iz čl. 164. st. 1. t. 16. Odluke o komunalnom redu, a II okr. prekršaj iz čl. 164. st. 1. t. 16. uz primjenu st. 2. iste Odluke,

te se primjenom odredbe čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, I. i II. okrivljenici u cijelosti

O S L O B A Đ A J U O D K A Z N E

za opisano prekršajno djelo.

II. Temeljem čl. 139. st. 3., a u svezi čl. 138.st.2. t.3.a. i st.3. Prekršajnog zakona I-okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

III. Temeljem čl. 139. st. 3., a u svezi čl. 138.st.2. t.3.a. i st.3. Prekršajnog zakona II- okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

1. Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove pod gornjim brojem podnijelo je sudu optužni prijedlog protiv I. i II. okrivljenika radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. I. i II. okrivljenici u svojoj pisanoj obrani navode da se ne smatraju krivima za počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret te ostaju kod svih navoda istaknutih u dosadašnjem tijeku postupka a to je: da su na vrijeme podnijeli zamolbu za korištenje javne površine, da je istu Grad Zagreb zaprimio i da Grad Zagreb donosi rješenja retroaktivno pa i po isteku rokova za koji je korištenje traženo time konvalidira razdoblje korištenja bez rješenja, te da su postupali po praksi koju je razvio Grad Zagreb. Priložili su Zaključak gradonačelnika Grada Zagreba od 19.09.2025. godine, kojim im se dodjeljuje neposredno na korištenje površna koja je predmet ovog postupka u razdoblju od 22.5.2025. do 30.4.2026. godine i Ugovor o korištenju površine javne namjene, sklopljen 3.10.2025. godine, između njih i Grada Zagreba, a radi korištenja javne površine radi čega je pokrenut ovaj prekršajni postupak. Po donošenju Zaključka gradonačelnika i sklapanju ugovora Grad Zagreb po Gradskom uredu donosi rješenje o odobrenju, a rješenje o odobrenju nije doneseno zbog bolovanja osobe koja ga treba donijeti. Iz zaključka i sklopljenog Ugovora vidljivo je da je sklopljen s retroaktivnim djelovanjem za razdoblje od 22.5.2025. do 30.4.2026. godine te da su pravovremeno, dana 28.4.2025. godine, podnijeli zamolbu za korištenjem javnih površina. Iz priloženog je vidljivo i da su Zaključak i Ugovor doneseni i sklopljeni značajno nakon podnošenja zahtjeva, u vremenskom odmaku od pola godine, svakako višestruko premašujući zakonom propisane upravno pravne rokove o zahtjevima stranaka koji jamče učinkovito i pravodobno odlučivanje, a sve u razdoblju dok koriste spornu javnu površinu. Iz priloženih dokaza jasno su dokazane tvrdnje koje se odnose na način poslovanja Grada Zagreba to jest na naknadno provođenje postupka i retroaktivno odlučivanje. Istaknuli su i kako je donošenje Zaključka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja u rujnu 2025. godine, rezultat upornog zahtijevanja da se postupak provede te da je po informacijama koje imaju uobičajeno vrijeme održavanja sjednica povjerenstva koje odlučuje o davanju javnih površina u zakup mjesec studeni. Da ovakav postupak predstavlja uobičajenu praksu koja se ponavlja u dužem vremenskom periodu pokazuje i relevantna sudska praksa. Presudom od 2.6.2025. godine, u predmetu koji se vodio kod Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, posl. br. Pp-4514/2025, su oslobođeni od optužbe da su počinili prekršaj koji im se u istom biću stavlja na teret. U navedenom se predmetu pozvao na rješenje nadležnog gradskog ureda od 20.11.2024. g. iz čijeg je sadržaja razvidno da mu se u vremenu od 1.3. do 31.10.2024.g. odobrava postavljanje pokretne naprave — ledenice. Istaknuli su da se ne smatraju krivima za počinjeni prekršaj te pozivaju naslov da ih oslobodi optužbe. Ističu kako je u međuvremenu od izdavanja optužnog naloga Gradonačelnik Grada Zagreba na temelju mišljenja povjerenstva za dodjelu javnih površina na korištenje donio zaključak kojim im se retroaktivno dodjeljuje javna površina na korištenje. Na temelju spomenutog rješenja sklopljen je i ugovor između Grada Zagreba i njih. Posljednji korak ovog upravnog postupka je izdavanje rješenja kojeg na temelju Zaključka izdaje upravni odjel, po donošenju Zaključka izdavanje rješenja je nesporno, a izdavanje ovisi samo o prisutnosti potpisnika na poslu. Svi ovi dokumenti izdaju se sa retroaktivnim učinkom, a sve zbog ustava funkcioniranja kakvog je razvio Grad Zagreb, a kojemu se oni mogu samo prilagoditi i pokušati stvari ubrzavati kao što su i činili. S time u svezi smatraju kako bi bilo apsolutno pogrešno te protivno pravnim načelima i svrsi kažnjavanja izreći javni prijekor zbog prekršaja zbog kojeg se vodi ovaj postupak, budući da djeluje i ovisan je o načinu rada Grada Zagreba kao kreatora javnog poretka u okviru svojih nadležnosti. Istaknuli su kako je pogrešno utvrđena odgovorna osoba u ovom prekršajnom postupku, sve na temelju paušalnog uvida u sudski registar, gdje je II. okrivljenik naveden kao član uprave l. okrivljenika, a nipošto kao odgovorna osoba temeljem stvarnog činjeničnog stanja. Naime sukladno internim pravilnicima u nadležnosti Sektora maloprodaje, vođenog po rukovoditelju regije, su poslovi koji su predmet ovog prekršajnog postupka. S tim u svezi smatraju da kao član uprave l nikako ne može biti utvrđen odgovornom osobom za počinjeni prekršaj, obzirom da kod l. okrivljenika ni u kojem slučaju nije povjereno obavljanje poslova koji su predmet ovoga postupka.

3. I. i II. okrivljenici su u dopuni pisane obrane naveli kako su zaprimili Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju i dr. kojim im se dozvoljava postavljanje ledenice na lokaciji „Trnsko 29". Iz navedenog rješenja vidljivo je da je izdano retroaktivno za razdoblje od 22.05.2025. godine do 20.04.2026. g. čime su se pokazale istinitim tvrdnje iznesene u ranije u postupku. Budući da je doneseno retroaktivno rješenje, smatraju da više nisu ostvarene pretpostavke prekršajno pravne odgovornosti budući da nije ostvareno obilježje bića djela koje im se stavlja na teret jer dostavljeno rješenje vrijedi na datum kada je inspektor obavio nadzor. Istaknuli su da iako su svjesni da je jedno od načela kaznenog i prekršajnog procesnog prava zabrana retroaktivnosti, to načelo ima svoje iznimke. Te iznimke su i izraz svijesti zakonodavca o svojoj nesavršenosti i prepoznanju mogućnosti promjene vremena, a i praktičnosti u vidu izbjegavanja posljedica potpune mehaničke primjene zakona i neživotnosti sudstva. Tako zakonodavac odustaje od zabrane retroaktivnosti u slučaju donošenja blažeg zakona u slučaju izmjena zakona, a i u slučaju potpune dekriminalizacije određenog kaznenog djela, jer bi presuđivanja po zakonu važećem u trenutku činjenja kaznenog djela nečega što je dekriminilizirano bilo apsolutno neživotno. Smatraju kako se ista analogija ima primijeniti u ovom slučaju. U trenutku presuđenja postoji Rješenje izdano od strane Grada Zagreba kojim im je retroaktivno dozvoljeno postavljanje ledenice na datum kada je utvrđen prekršaj.

4. U tijeku postupka sud je ispitao svjedoka VU koji je iskazao da je on bio u nadzoru nekoliko Tisaka radi postavljanja pokretne rashladne ledenice ispred prostora Tiska. 14. kolovoza 2025. u Zagrebu, Trnsko 29 je zatekao postavljenu pokretnu napravu, rashladnu ledenicu od Leda. Kontaktirao je I. okrivljenika gdje je u nadzoru utvrdio da isti nemaju rješenje gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove kojim im se odobrava postavljanje te ledenice. Budući da isti nisu imali odobrenje već mu je gospođa EU, tajnica regije Zagreb, poslala zamolbu za korištenje javne površine za postavu Ledo škrinje uz kiosk tisak za period od 01.05.2025 do 30.4.2026. a mail mu je poslan 14. kolovoza 2025. nakon što je bio u nadzoru. Budući da nisu imali odobrenje u komunalnom redarstvu je izdan obvezni prekršajni nalog jer je prekršaj bio nesporan. Iskazao je da iz stanja spisa proizlazi da su naknadno sklopili ugovor o korištenju površine javne namjene za period od 22.05.2025. do 30.04.2026. i da je ugovor sklopljen 03.10.2025. ali u momentu kada je on bio u nadzoru taj ugovor nije bio sklopljen odnosno pravna osoba nije imala odobrenje i zbog toga je izdan obavezni prekršajni nalog. Iskazao je da je odobrenje izdano za 23 lokacije od kojih je 9 u [adresa] i po tom odobrenju je obuhvaćena i lokacija u Trnskom za period od 5. mjeseca 2025. do 4. mjeseca 2026. Iskazao je da su zamolbu za izdavanje odobrenja podnijeli 28.04.2024. a 26.05.2025. Grad Zagreb je zatražio dodatnu dokumentaciju koju su oni poslali 16.06.2025. a Grad je očito 03.10.2025. sklopio ugovor o korištenju površine.

5. Prijedlog okrivljenika za ispitivanjem svjedoka LU sud je odbio budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno bez provođenja ovog dokaza a sve u svrhu ekonomičnosti i svrsishodnosti prekršajnog postupka.

6. Temeljem provedenoga postupka, pisane obrane I. i II. okrivljenika, iskaza ispitanog svjedoka, sudac je kao nesporno utvrdio da su I. i II. okrivljenik kritične zgode postupili suprotno odredbi čl. 67. st. 1. Odluke o komunalnom redu.

7. Izvršenim uvidom u izvadak iz evidencije osuđivanosti Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da je I. okrivljenik prekršajno osuđivan iz oblasti gospodarstva.

8. Izvršenim uvidom u izvadak iz evidencije osuđivanosti Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da je II. okrivljenik prekršajno osuđivan.

9. Izvršenim uvidom u izvadak iz Sudskog registra utvrđeno je da su osobe ovlaštene na zastupanje za TISAK plus d.o.o. PU, predsjednik uprave i da društvo zastupa zajedno s jednim članom uprave i DU, član uprave, koji zastupa društvo zajedno s predsjednikom uprave ili s jednim članom uprave.

10. Pročitanim rješenjem Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odjel za komunalne poslove i zelenilo, Odsjek za komunalne poslove od 20. listopada 2025. je utvrđeno da je okrivljenik ishodio odobrenje za postavljanje po jedne pokretne naprave – ledenice na površini javne namjene na 23 lokacije uz kioske "TISAK", namjene: trgovina novinama i duhanskim prerađevinama, u svrhu prigodne prodaje sladoleda u vremenu od 22. svibnja 2025. do 30. travnja 2026., između ostaloga i predmetnu lokaciju koja je predmet prekršaja.

11. Obranu I. i II. okrivljenika sudac nije prihvatio budući se temeljem provedenog postupka obrana I. i II. okrivljenika ukazuje neuvjerljivom i neosnovanom. Naime nesporno iz provedenog postupka proizlazi da je 14. kolovoza 2025. bila postavljena pokretna naprava – ledenica na površini javne namjene bez rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove, odnosno okrivljeniku nije odobreno postavljanje istog pa se stoga obrana okrivljenika u cijelosti ukazuje neosnovanom. Sama činjenica da su okrivljenici naknadno ishodili potrebno rješenje gradskog upravnog tijela za komunalne poslove za postavljanje pokretne naprave – ledenice iste ne može eskulpirati od odgovornosti već eventualno ta činjenica može biti od utjecaja na odluku o kazni. Isto tako obrana II. okrivljenika u kojoj navodi da on nije odgovorna osoba nije prihvaćena budući da iz izvatka iz Sudskog registra proizlazi da je isti predsjednik uprave i da zastupa I. okrivljenika te je odgovorna osoba utvrđena sukladno odredbi čl. 61. Prekršajnog zakona. Naime, II. okrivljenik kao predsjednik uprave trgovačkog društva i osoba koja zastupa društvo je morao proces rada trgovačkog društva organizirati na način da do ovakvih propusta ne dođe. Iz same obrane je vidljivo da isti nije niti naveo osobu koja bi bila odgovorna za ovakav propust pa samim time se obrana istoga ukazuje neosnovanom i kao takva nije niti prihvaćena.

12. Svoju vjeru sudac je u cijelosti poklonio iskazu ispitanog svjedoka VU čiji iskaz je logičan, uvjerljiv te nije u suprotnosti sa materijalnim dokazima koji prileže spisu. Naime iz samog iskaza ispitanog svjedoka je razvidno da je isti vršio nadzor nekoliko Tisaka 14. kolovoza 2025. godine te je u Zagrebu, Trnsko 29 zatekao postavljenu pokretnu napravu, rashladnu ledenicu, za koju je u daljnjem nadzoru utvrdio da je ista postavljena bez rješenja gradskog upravnog tijela. Iskaz ispitanog svjedoka je prihvaćen u cijelosti.

13. Na temelju ovako provedenog postupka cijeneći sve dokaze zasebno i u njihovoj cjelokupnosti kao neprijeporno proizlazi da su I. i II. okrivljenici ostvarili obilježje prekršaja koji im se stavljaju na teret na način kako je to navedeno u izreci presude.

14. Sudac je I. i II. okrivljenika proglasio krivima ali je umjesto propisane novčane kazne za počinjeni prekršaj primjenom čl. 38. st. 2.toč.2. Prekršajnog zakona iste oslobodio od kazne. Prilikom donošenja odluke o kazni sudac je cijenio činjenicu da su I. i II. okrivljenici retroaktivno ishodili potrebito rješenje za postavljanje pokretne naprave, općenito tešku gospodarsku situaciju u državi, okolnosti počinjenja prekršaja. Uzimajući u obzir sve navedene olakotne okolnosti, sudac je mišljenja da će se navedenom odlukom u izreci djelovati na okrivljenike da ubuduće neće činiti ovakve niti slične prekršaje.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima navedenim u izreci, a visina troška odmjerena je u skladu s duljinom trajanja i složenošću provedenog postupka. Temeljem Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/2013) propisano je da paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje se u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna izraženo u eurima 13,27 do 663,61 eura.

16. Paušalni trošak postupka propisan je u kunama te je isti u presudi izražen u eurima, sukladno čl. 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.

17. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. siječnja 2026.

Zapisničarka:

S U D A C:

Renata Josimović, v.r.

Josip Ćorluka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okr. i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana po primitku ovjerovljenoga prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno, u tri primjerka, putem ovoga suda, bez naplate pristojbe, i to poštanskom pošiljkom na adresu [adresa].

DNA:

1. I. okrivljenik TISAK plus d.o.o.

2. II. okrivljenik PU

3. tužitelj Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet