REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-27/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, zastupanog po punomoćnici Ines Slutej, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Antonio Zujić & Ines Slutej, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-8562/2023-16 od 22. kolovoza 2025., 22. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-8562/2023-16 od 22. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
„ I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 880,27 eura sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 718,68 eura od 1. srpnja 2023. do isplate,
- na iznos od 161,59 eura od 14. srpnja 2023. do isplate, i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 900,88 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda „poništi“.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 880,27 eura riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467. a ZPP.
7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.
7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe ( argumentum a contrario ) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se posljedično tome žalitelj u žalbi nedopušteno poziva na zakonske žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega o osnovanosti njegove žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom
- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
8.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 880,27 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime nepodmirene i dospjele obveze pravne prednice tuženika RM s osnove korištenja American express osobne kartice ( AMEX kartica ), a utemeljeno na odredbi čl. 8. Općih uvjeta poslovanja PBZ Carda d.o.o. za American express osobne kartice, a koji su sastavni dio Ugovora o korištenju pojedine osobne kartice izdavatelja, ovdje tužitelja.
11. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da je pravna prednica tužitelja, njegova pokojna majka RM, bila korisnica American express osobne kartice i da je iza njezine smrti osnovom nepodmirenih i dospjelih računa tužitelja s osnove korištenja navedene AMEX kartice ostala nepodmirena obveza u ukupnom iznosu od 880,27 eura te da je tuženik, kao njezin jedini zakonski nasljednik iza njezine smrti na temelju odredbe čl. 336. st. 1. u vezi odredbe čl. 342. st. 1. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) dužan isplatiti tužitelju ovu utuženu novčanu tražbinu.
12. U ovom postupku, obzirom i na žalbene razloge žalitelja, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, kao ni činjenica da je njegova pokojna majka RM bila korisnica American express osobne kartice i da je iza njezine smrti osnovom nepodmirenih i dospjelih računa tužitelja s osnove korištenja navedene AMEX kartice ostala nepodmirena i dospjela obveza u ukupnom iznosu od 880,27 eura te da je tuženik jedini zakonski nasljednik iza njezine smrti.
13. Cijeneći ova nesporna činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaj navedenih zakonskih odredbi te odredbu čl. 8. Općih uvjeta poslovanja PBZ Carda d.o.o. za American express osobne kartice, a koji su sastavni dio Ugovora o korištenju pojedine osobne kartice izdavatelja, ovdje tužitelja, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja na tako utvrđeno činjenično stanje, koje kao što je to i prethodno navedeno argumentum a contrario odredbe čl. 467. st. 2. ZPP, ne može biti predmetom preispitivanja u ovom žalbenom postupku, pravilno primijenio materijlno pravo kada je kao osnovan prihvatio zahtjev tužitelja, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj izjavljenom žalbom.
13.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja, u dijelu u kojem ističe da je sporna tražbina tužitelja bila osigurana ugovorom o osiguranju do iznosa od 1.300,00 eura, pa da posljedično tome tužitelju ni ne pripada pravo na zahtijevanu isplatu, valja istaknuti da se prema odredbi čl. 352. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti ( što nije slučaj u ovom postupku), pa kako ovu činjenicu tuženik prvi puta iznosi u svojoj žalbi to ova činjenica ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
14. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 22. siječanj 2026.
S u d a c:
Bruno Franković
