REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-13/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, zastupanog po punomoćniku GR iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri, odvjetnicima iz Varaždina, protiv ovršenika ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-1129/2025-2 od 13. studenog 2025., 22. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-1129/2025-2 od 13. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke ovršeniku je naloženo da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka koji se odnosi na troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 21,88 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje na taj iznos teku od dana donošenja navedenog rješenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana, dok je u točki II. izreke, u preostalom dijelu, zahtjev ovrhovoditelja, kao neosnovan odbijen.
2. Protiv odbijajućeg dijela ovog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba ovršnog zakona i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da mu pravo na troškove postupka koji se odnose na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti pripada temeljem Tbr. 36. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) i da se pri tome odredbama navedene Tarife nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, posljedično čemu smatra da mu je trebalo priznati i ovaj zahtijevani trošak, pri čemu ukazuje i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj: Rev-633/2023-2 od 27.rujna 2023., Rev-229/2023-2 od 19.prosinca 2023. i Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. poslovni broj: Su-IV-101/2023-5. Ukazuje i na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova u sličnim predmetima. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Tijekom ovog postupka utvrđeno je da je ovrhovoditelj putem ovlaštenog punomoćnika (odvjetnika) podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine koju ima u odnosu na ovršenika, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, poslovni broj: Ovrv-12013/2024 od 26. studenog 2024., da je podneskom od 23. travnja 2025. podnio sudu prvog stupnja zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 84,38 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na ime izvida pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sastava zahtjeva za izravnu naplatu te troškova sastava prijedloga za naknadu troškova, da mu je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, priznao pravo na troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 21,88 eura i to na ime troškova sastava prijedloga radi dostave FINA-i pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika i troškova sastava prijedloga za naknadu troškova ovrhe, sve uvećano za troškove PDV-a, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova ove ovrhe odbio kao neosnovan.
5.1. Pri tome je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti obzirom da javni bilježnik sukladno članku 283. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - OZ ) sam po službenoj dužnosti dostavlja klauzule zainteresiranoj stranci, odnosno ovrhovoditelju obzirom da je navedenom zakonskom odredbom u stavku 1. propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je odredbom stavka 4. navedenog članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Posljedično tome, sud prvog stupnja zaključuje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na ovaj zahtijevani trošak jer on za ovrhovoditelja nije ni nastao.
6. Ispitujući, pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno – po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ), a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba ovršnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja, ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ocjena je ovog suda drugog stupnja da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.
7. U ovom postupku, ovdje spornom dijelu, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
8. Obzirom na žalbu žalitelja, u ovom dijelu postupka nije sporno da ovrhovoditelj ima pravo na trošak izvansudske ovrhe kod Financijske agencije, već je sporno ima li pravo i na troškove koji se odnosi na trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti utemeljen na odredbi Tbr. 36. st. 2. Tarife.
9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, o ovom je spornom pitanju sud prvog stupnja pravilno zaključio i primijenio materijalno pravo zaključujući da zahtjev ovrhovoditelja za naknadu ovih troškova postupka, u ovom dijelu, nije osnovan.
10. Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
11. Odredbom čl. 283. st. 1. OZ propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je odredbom stavka 4. ovog članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.
12. U konkretnom slučaju ne radi se o izravnoj naplati iz čl. 209. OZ, pa se, suprotno žalbenim navodima žalitelja ni ne radi o troškovima izravne naplate kod Financijske agencije, već se radi o troškovima izvansudske ovrhe kod Financijske agencije, koja se kod Financijske agencije provodi u smislu odredbe čl. 284. st. 1. OZ i koja se pokreće na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobliže navedenih u čl. 209. OZ.
13. Budući u konkretnom slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, poslovni broj: Ovrv-12013/2024 od 26. studenog 2024., to sukladno citiranoj odredbi članka 283. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao, i bez zahtjeva ovrhovoditelja, a kako to proizlazi iz spisa predmeta, pa se posljedično tome tako zatraženi trošak ne može priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao trošak koji je potreban za ovrhu (čl. 14. st. 4. OZ).
14. U prilog iznijetom shvaćanju, prema kojem ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe, govori i to da je u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja članka 16. novele Ovršnog zakona 2020. („Narodne novine“, broj: 131/20- ZID OZ/20) kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ navedeno: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“
15. Posljedično tome, kako je to i prethodno navedeno, budući se u konkretnom slučaju ne radi se o izravnoj naplati iz čl. 209. OZ, već radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. st. 1. OZ , jer je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji dostavio na naplatu pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, poslovni broj: Ovrv- 12013/2024 od 26. studenog 2024., to se u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ne mogu primijeniti pravna shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koja se u žalbi poziva žalitelj, jer je ono izraženo u odnosu na drugačija činjenično i materijalno pravna utvrđenja (trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate - čl. 209.OZ), dok se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu troška s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe (čl. 283.OZ), a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
15.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023. valja istaknuti da iz prethodno navedenih razloga ni ono nije primjenjivo u okolnostima konkretnog slučaju jer je ono izraženo u odnosu na troškove ovrhe nastalih u postupku izravne naplate ( čl. 209. OZ), a što u ovom slučaju nije riječ.
15.2. Osim toga, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudovima izraženim u sličnim predmetima, kakav je i ovaj aktualan, valja istaknuti da ovaj sud drugog stupnja nije „vezan“ navedenim pravnim shvaćanjima, sve imajući u vidu da prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 14. travnja 2025., poslovni broj: 6 Su-197/2025 ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe.
16. Slijedom navedenog, valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu ovrhovoditelja i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Pula - Pola, 22. siječanj 2026 .
S u d a c:
Bruno Franković
