REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-64/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Mike Tripala 6, 21000 Split, zastupanog po punomoćnicima. Draženu Vukoviću i Saši Laliću, odvjetnicima u Splitu, protiv tužene LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-511/2024-5 od 3. rujna 2025., 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-511/2024-5 od 3. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Plenković iz Starog Grada, poslovni broj Ovrv-4025/2021 javnobilježnički broj UPP/OS-Ovrv146/2021 od 16.02.2022, te se cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
»Nalaže se tuženoj LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Mike Tripala 6, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Izvod otvorenih stavki, namiri tražbinu u iznosu od 59,09 € uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
• na iznos od 2,81 € od 16.06.2019.,
• na iznos od 2,81 € od 16.08.2019.,
• na iznos od 2,81 € od 16.09.2019.,
• na iznos od 2,81 € od 16.10.2019.,
• na iznos od 2,81 € od 16.11.2019.,
• na iznos od 2,81 € od 16.12.2019.,
• na iznos od 2,81 € od 16.02.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.03.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.04.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.05.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.06.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.07.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.08.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.09.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.10.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.11.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.12.2020.,
• na iznos od 2,81 € od 16.04.2019.,
• na iznos od 2,81 € od 16.05.2019.,
• na iznos od 2,81 € od 16.07.2019.,
• na iznos od 2,81 € od 16.01.2020.,
pa do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, s pozivom na broj null«
II Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 154,86 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. rujna 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica pobijajući istu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to odredbe iz čl. 354. st.1. toč.11. ZPP, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i „odbaciti tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev pod točkama I i II“, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.; dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.
6. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 59,09 EUR riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/1.3, 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).
7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.
7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti o žalbi tuženice mora odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka i da se žalba ne može podnijeti zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva žaliteljica.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao upravitelja zgrade na adresi [adresa] u [adresa] naspram tužene, kao suvlasnika zgrade, za isplatom iznosa od 59,01 EUR na ime dugovanja za zajedničku pričuvu za razdoblje od travnja 2019. do zaključno sa prosincem 2020.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužena vlasnica stana u zgradi u [adresa] te da tužena nije platila utužene iznose za utuženo razdoblje, da je iz suglasnosti za podizanje pričuve te iz popisa suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 28. svibnja 2024. utvrđeno da su navedenu suglasnosti za podizanje pričuve na ukupan iznos od 2,90 kn/m2 stana (uključeno plaćanje stubišne rasvjete kao i potrošak električne energije za trošak lifta), potpisali HM, AM, CM, TM, ŽM, ZM, IM, UM, ŠM, ĐM, OM, ČM, PM, da su navedeni suvlasnici koji su potpisali suglasnost na povećanje zajedničke pričuve suvlasnici sa ukupnom stambenom površinom od 852,6 m2, da je prema odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje ZVDSP) propisano da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, dok je st. 2 propisano kako se većina glasova računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika, da odluka za povećanje pričuve ne predstavlja poslove izvanredne uprave, već redovne uprave pa kako je na temelju iz priložene dokumentacije utvrđeno da predmetna stambena zgrada ima ukupnu površinu od 1.624,78 m2, kod činjenice da su suvlasnici sa ukupnom stambenom površinom od 852,6 m2 dali suglasnost na povećanje zajedničke pričuve, zaključuje kako postoji volja nadpolovične većine od 52% suvlasnika za povećanjem cijene pričuve u svrhu održavanja i poboljšavanja predmetne nekretnine te da je posljedično odluka o povećanju pričuve koja je donesena od strane većine suvlasnika zakonita i valjanja, slijedom čega ista proizvodi pravne učinke.
9.1. Pri tome je prvostupanjski sud izrazio pravno shvaćanje da se obveza tužene na plaćanje pričuve temelji na odredbi čl. 85. st.2. ZVDSP kojom je propisano da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je odredbom čl. 89. st. 1. istog zakona, propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije što drugo drukčije određeno. Nadalje, da je prema odredbi čl. 90. ZVDSP zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. istog Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (st.1.), da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (st.2.) pa kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je volja većine suvlasnika stambene zgrade u [adresa], bila ta da se poveća cijene pričuve u svrhu održavanja i poboljšavanja nekretnine, da je tužena kao vlasnica stana i obveznica plaćanja pristojbe na temelju citiranih odredbi ZVDSP te odredbe čl. 9. i čl. 65. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) kraj nesporne činjenice da svoju obvezu plaćanja nije izvršila, dužna platiti tužitelju utuženu novčanu tražbinu.
10. Ispitujući, pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
11. U donošenju pobijane odluke i postupku koji joj je prethodio prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj se pazi po službenoj dužnosti.
12. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena, jer pobijana presuda suprotno žalbenim navodima tuženice nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U presudi su, osim toga, navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
13. U odnosu na žalbene navodi tuženice da presuda još iz 2013. nije utvrdila jesu li tužitelji aktivno legitimirani na podnošenje ove tužbe navesti je da je prvostupanjski sud u postupku povodom prigovora tužene utvrđivao aktivnu legitimaciju tužitelja, te je utvrdio sve bitne činjenice o postojanju iste procesne legitimacije, koje činjenice se u postupcima male vrijednosti žalbom ni ne mogu osporavati, tako da je pravilno utvrđeno da Stano-uprava d.o.o. kao upravitelj predmetne stambene zgrade na temelju zakona ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ime svih suvlasnika navedene stambene zgrade. Isto proizlazi iz odredbe čl. 93. st.1. i 2. ZVDSP.
14. Žalbenim navodima tužene da u postupku nije utvrđeno koliko je suvlasnika stanova, je li DM inicijator svih postupaka, je li više od 50% suvlasnika suglasno sa povećanjem pričuve, zatim da nije utvrđeno koji od suvlasnika su preminuli, odselili, dali stan u najam, prodali svoj udio i sl., kao navodima u svezi krivotvorenja isprava, potpisa i punomoći tužena u osnovi pobija utvrđeno činjenično stanje, a u sporovima male vrijednosti, kako je već izneseno, žalba se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi čega takve navode ovaj sud nije ovlašten ispitivati pa nisu od utjecaja na odluku po žalbi.
15. Stoga, polazeći od utvrđenih činjenica da je tužena nesporno vlasnica stana u zgradi u [adresa], da je volja većine suvlasnika stambene zgrade u [adresa], bila ta da se poveća cijene pričuve u svrhu održavanja i poboljšavanja nekretnine, da tužena nije platila utužene iznose te da je za utuženo razdoblje ostao nepodmireni dug u ukupnom iznosu od 59,09 EUR to je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 85. st.2., čl. 86. st.1. alineja 2. i čl. 89. st.1. i 2. ZVDSP u vezi s čl. 65. st.1. i čl. 183. st.1. ZOO kada je u ovom dijelu, kao osnovan prihvatio zahtjev tužitelja odnosno kada je u ovom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP.
16. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP potvrditi pobijanu presudu u točki I izreke kao i odluku o troškovima sadržanu u točki II izreke presude koju žaliteljica pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.
Pula - Pola, 22. siječanj 2026.
S u d a c:
Biljana Pamić
