REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-1099/2022-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po pun. Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po pun. Željki Pintarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., Varaždin, Anina ulica br. 2/II, radi utvrđenja sadržaja oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je pok. UR ŠR, sin H, sa posljednjim prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1926. a umro **.**.2008. svojom vlastoručnom pisanom oporukom od 16. rujna 2006. kao jedinog i univerzalnog nasljednika cjelokupne svoje imovine imenovao tužitelja HR, [adresa] 50, OIB [osobni identifikacijski broj].

II. Utvrđuje se kako je pok. HR ŠR, sin H, sa posljednjim prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1926. a umro **.**.2008. svojom vlastoručnom pisanom oporukom od 16. rujna 2006. oporučnom nasljedniku HR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ostavio u cijelosti i sve svoje novčane tražbine po svim svojim kunskim i deviznim štednim računima i oročenoj štednji, pa tako u cijelosti i svoje novčane tražbine: a) prema HZMO, u neutvrđenom iznosu

b) prema Samoborskoj banci d.d. Samobor:

po deviznoj štednoj knjižici broj: [broj štedne knjižice] sa saldom 54,84 eura po tekućem računu broj: 3254000151 sa saldom 77,93 kn c) prema Privrednoj banci Zagreb, d.d. Zagreb:

po oročenoj štednji broj: 20114320080, sa saldom 190.000,00 eura, a koji iznos oročene štednje se zajedno s kamatama sada nalazi na računu 20116814765.

d) prema Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb:

po tekućem računu broj: 3207720022, sa saldom 474,40 kn e) prema Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb:

po deviznom računu broj: 043-25-932089, sa saldom 2.339,15 USD po deviznom računu broj: 043-30-126047, sa saldom 20.000,00 USD, a koji iznos se zajedno s kamatama sada nalazi na računu 3291083199 f) prema Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb:

po deviznoj štednji "Avista" broj: 2565205618, sa saldom 35,86 eura po oročenoj štednji broj: 2522531328, sa saldom 170.000,00 USD po oročenoj štednji broj: 2522534898, sa saldom 64.000,00 USD, a koji iznosi se zajedno s kamatama po zatvaranju tih računa sada nalaze na prolaznom računu Zagrebačke banke d.d. pod MBG ostavitelja pok. ŠR te tužitelju pripada pravo nasljedstva na ostavinskoj imovini iza pok. ŠR u cijelosti.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 75.695,68 eura (sedamdesetpettisućašestodevedesetpeteuraišezdesetosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.337,50 eura (devettisućatristotridesetsedam eura i pedeset centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je ŠR dana 16. rujna 2006. sastavio vlastoručnu pisanu oporuku sljedećeg sadržaja:

„Ja ŠR iz [adresa] pri punoj svijesti bez ičijeg nagovaranja ili prisile za slučaj svoje smrti raspolažem svojom imovinom kako slijedi: 1. Kuća sa zemljištem [adresa]

2. Devize po oročenoj štednji i štednji u Privrednoj banci poslovna jedinica 07 116 Rački b.r.š.r. 71410-0-20-116-81476-5 u čitavom iznosu.

3. Devize po štednji i oročenoj štednji u Zagrebačkoj banci broj št. računa 2521505982 u čitavom iznosu.

Svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljam CR iz [adresa].

Ovo je moja posljednja volja i želim da se po njoj postupi.“

1.2. Nadalje, ŠR je dana **.**.2008. umro, pa je Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, u ostavinskom postupku O-3950/21 rješenjem od 25. travnja 2022, između ostaloga, utvrdio ostavinsku imovinu pok. ŠR, a koja se odnose na njegova novčana potraživanja u ½ dijela. Navedene novčane tražbine utvrđene su kao ostavinska imovina pok. ŠR u ½ dijela budući je već pravomoćno utvrđeno da su navedene novčane tražbine u preostalih ½ dijela bračna stečevina KR. Navodi kako je u tumačenju sadržaja oporuke ostavinski sud zaključio kako ovdje tužitelju u cijelosti temeljem oporuke pripadaju novčane tražbine pok. ŠR koje su izričito brojem računa navedene u oporuci, dakle novčana tražbina prema Privrednoj banci d.d. Zagreb po deviznom računu 71410-0-20-116-81476-5 (20116814765) te prema Zagrebačkoj banci d.d. po deviznom računu 2521505982 dok je nasljednicima ostalih novčanih tražbina proglasio oporučnog i zakonske nasljednike ostavitelja tj. ovdje tužitelja HR, njegova brata UR i suprugu ostavitelja KR, svakog u 1/3 dijela tih preostalih novčanih tražbina. Povodom žalbe ovdje tužitelja Županijski sud u Zagrebu rješenjem pod oznakom Gž2228/22 od 28. srpnja 2022. ukinuo je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, O- 3950/21 od 25. travnja 2022. u pobijanoj točki II tj. u dijelu u kojem su na preostalim novčanim tražbinama koje nisu specificirane u oporuci pok. ŠR proglašeni zakonski i oporučni nasljednik ovdje tužitelj te zakonski nasljednici ovdje tuženik i KR i to svaki u 1/3 dijela. U međuvremenu, KR je preminula, a njezini zakonski nasljednici su njezina djeca tj. ovdje tužitelj i tuženi. Sukladno uputi županijskog suda Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, rješenjem O-3450/22 od 11. studenoga 2022. prekinuo je ostavinski postupak iza pok. ŠR te uputio ovdje tužitelja da pokrene parnični postupak protiv ovdje tuženoga, a radi utvrđivanja sadržaja oporuke pok. ŠR od 16. rujna 2006.

1.3 Tužitelj tvrdi i smatra kako je oporučna volja ostavitelja pok. ŠR izrazito jasna te glasi (zadnji pasus na prvoj stranici oporuke): „… Svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljam HR iz [adresa] ….“. Smatra kako se radi o klasičnom i vrlo jasnom imenovanju odnosno određivanju univerzalog sukcesora odnosno univerzalnog nasljednika, dakle oporučnog nasljednika cjelokupne imovine, a to je upravo HR tj. ovdje tužitelj, a sve u smislu odredbi čl. 90. st. 1. i čl. 84. st. 2. ZN-a. Kao oporučni nasljednik nije naznačen nitko drugi a da bi postojala bilo koja dvojba tko bi bio nasljednik cjelokupne i/ili nekog dijela imovine ostavitelja. Novčana potraživanja svake vrste nedvojbeno jesu također ostavinska imovina ostavitelja te se imaju raspodijeliti sukladno izraženoj volji ostavitelja. Ne postoji niti praksa a niti potreba da bi se novčana potraživanja označavala bilo kako posebice ili drukčije ako je volja ostavitelja da nekoga (jednu, poimence jasno određenu osobu) odredi odnosno imenuje oporučnim nasljednikom svoje „cjelokupne pokretne i nepokretne imovine“. To nije potreba, a niti praksa, čak i kada oporuku sastavljaju pravno školovane osobe a posebice nije potreba i praksa u konkretnom slučaju kada je vlastoručnu oporuku sastavljala osoba koja je pravni laik te je smatrala (a što je i točno) kako je sintagmom „cjelokupne pokretne i nepokretne imovine“ obuhvaćena sva imovina, odnosno imovina općenito, pa tako i sva ušteđevina te osobe. Uostalom, što je i lako i jedino razumljivo, i na proglašenju oporuke dana 28. studenoga 2008. utvrđeno je „…. da je ostavitelj svojim univerzalnim nasljednikom imenovao svoga sina HR …“. Premda su sva novčana potraživanja kao sastavni dio sve druge pokretne i nepokretne imovine ostavitelja već obuhvaćena citiranom oporučnom odredbom ostavinski sud potpuno pogrešno tumači i odredbe oporuke koje se specifično odnose na novčane tražbine. Naime, oporučna odredba ostavitelja glasi da se HR ostavljaju i „…devize po oročenoj štednji i štednji u ….“ te se potom navodi štedni račun u Privrednoj banci i štedni račun u Zagrebačkoj banci. Oročena štednja i štednja nisu sinonimi. Štednja se nalazi na računu (tekućem računu, deviznom računu ili štednoj knjižici) te je dostupna u bilo kojem trenutku dok se oročena štednja nalazi vezana određeno vrijeme temeljem ugovora o oročenju. Ostavitelj je svojom oporučnom odredbom imao potrebu posebice naglasiti kako se HR ostavljaju devize i po oročenoj štednji i po štednji. Dakle, i jedno i drugo. Ostavinski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer pukim navođenjem brojeva koje sud neselektivno i općenito naziva „računima“ nije vidljivo pravo stanje stvari, a to je da je ostavitelj imao štedni račun u Privrednoj banci 20116814765 (dakle štednju) sa kojega je ostavitelj uzeo sredstva i ista oročio po ugovoru o oročenju 20114320080 (a to je oročena štednja). Isto tako, ostavitelj je imao štedni račun u Zagrebačkoj banci 2521505982 (dakle štednja) sa koga je uzeo sredstva i ista oročio po ugovorima o oročenju 2522531328 i 2522534898 (a to je oročena štednja). Naplata kamata po ugovorima o oročenju vršila se je na već spomenute štedne račune 20116814765 i 2521505982, a isto tako i po prestanku oročenja oročena sredstva se vraćaju natrag na štedne račune sa kojih su i uplaćena. Dakle, volja oporučitelja je i u ovom slučaju jasna tj. tužitelju pripadaju devize kako po štednji (naznačenoj u oporuci brojevima štednih računa, koji se a kako je opće poznato, obično ne mijenjaju) tako i po oročenoj štednji (koja nije u oporuci naznačena brojevima ugovora o oročenju, jer se oročenja i ti brojevi ugovora o oročenju mogu i promijeniti) u Privrednoj banci i Zagrebačkoj banci ali je vrlo lako odredivo koju je oročenu štednju imao ostavitelj. Drugim riječima, ono što ostavinski sud naziva „računima“ 20114320080 u Privrednoj banci i 2522531328 i 2522534898 u Zagrebačkoj banci d.d. su brojevi ugovora o oročenoj štednji u tim bankama a novac koji je tako oročen uzet je sa štednih računa 20116814765 i 2521505982 u istim tim bankama, a koja sva oročena štednja izričitom voljom ostavitelja zajedno uz redovitu štednju u tim bankama također pripada tužitelju.

1.4. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i da obveže tuženika na plaćanje parničnih troškova. Ukazuje se da je tužitelj nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 5. studenog 2024. (list 237-239 spisa) pa je sud odlučivao po tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nadležnosti i smatra da je mjesno nadležan Općinski sud u Varaždinu jer je on općemjesno nadležan za tuženika. U odnosu na glavnu stvar ne osporava tijek i utvrđenja iz prethodnog ostavinskog postupka kako ih navodi tužitelj niti osporava sadržaj predmetne oporuke kako je naveden u tužbi. Tuženik osporava tužiteljevo tumačenje sadržaja predmetne oporuke i navodi da nije sporno da iz oporuke pok. ŠR proizlazi da je isti namijenio svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu tužitelju, međutim ista formulacija ne znači niti pak nužno pretpostavlja da se time podrazumijeva da i druga imovina koja nije navedena, dakle imovina osim pokretnina i nekretnina, također treba pripasti istoj osobi, a ako tako nije izrijekom određeno. Novčana sredstva koja su ovdje sporna, nisu ni pokretna ni nepokretna imovina već posebna kategorija. Zaključak tužitelja da se radi o klasičnom i vrlo jasnom imenovanju, odnosno određivanju univerzalnog sukcesora frazom „svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljam“ za cjelokupnu imovinu je apsurdan jer ako ostavitelj izrijekom određuje pojedinu imovinu, konkretno račune, tada je upravo vrlo jasno i nedvojbeno naveo kojom imovinom raspolaže oporukom. Nastavno nelogičan je i netočan zaključak tužitelja da bi se zbog činjenice da je javni bilježnik u zapisniku s ostavinskog ročišta tužitelja imenovao univerzalnim sukcesorom, imalo smatrati da je tužitelj univerzalni sukcesor apsolutno sve imovine. Pok. ostavitelj vrlo jasno i određeno je izrazio svoju posljednju volju. Da je novčana sredstva namijenio tužitelju ili da je iste smatrao da su obuhvaćeni frazom sve svoje pokretnine i nekretnine, tada novčana sredstva odnosno račune ne bi uopće navodio, a iz oporuke se vidi da je zapravo točno i određeno izrazio svoju volju u pogledu novčanih sredstava, odnosno točno je odredio koja novčana sredstva pripadaju oporučnom nasljedniku, a to nisu sva novčana sredstva na svim njegovim računima, već samo ona na točno određenim i izrijekom navedenim računima. Smatra da je ostavinski sud potpuno ispravno protumačio posljednju volju pok. ŠR i sasvim ispravno rasporedio novčana sredstva pok. ostavitelja. Navodi da tužitelj uporno pokušava tumačiti oporuku kako njemu odgovara međutim budući je ostavitelj točno odredio po kojem računu (štednji) ostavlja novčana sredstva tužitelju, to je oporuku potrebno i tako tumačiti. Što je ostavitelj mislio pod štednja i oročena štednja, da li su to za njega bili sinonimi, tužitelj ne može znati pa se upravo stoga oporuka treba tumačiti onako kako je napisana. Da je ostavitelj mislio na apsolutno sve račune, tada zasigurno ne bi pojedine posebno navodio. Upravo isticanje određenih računa ukazuje da je ostavitelj vrlo točno odredio svoju posljednju volju koju tužitelj sada pokušava protumačiti na drugačiji, sebi pristran način. Tuženik ponavlja da bez obzira kako tužitelj pokušava oporuku protumačiti u svoju korist, ista je vrlo jasna i određena. Ono što je pok. ostavitelj namijenio tužitelju točno je odredio, a sva druga imovina ima se rasporediti na sve nasljednike, sukladno njihovim zakonskim dijelovima.

2.2. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, a posebno toč. I. tužbenog zahtjeva budući je iz dosadašnjeg tijeka ostavinskog postupka odnosno parničnog postupka koji je već vođen između stranaka radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, razvidno kako tužitelj nije jedini nasljednik imovine iz oporuke pok. ŠR, a isto tako nije razvidno koji je pravni interes takvog utvrđenja. Naime, kada se utvrdi što je predmetom oporuke, tada će sud u ostavinskom, a ne u ovom postupku, rasporediti imovinu, sukladno oporuci, a ovaj sud u ovom postupku nije ovlašten niti je tužitelj upućen na parnicu radi utvrđenja tko je i kakav nasljednik. Obzirom na sve navedeno, tuženik prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže da sud isti odbije i obveže tužitelja da naknadi troškove postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao presliku zapisnika o proglašenju oporuke (list 8 spisa), presliku oporuke (list 9-10 spisa), rješenja iz ostavinskog predmeta O-3950/21 (list 11-24 spisa), zapisnik (list 25-26 spisa), odgovori banaka i dostavljeni podaci o računima (list 44-51, 59, 66, 73-85, 99-105, 119-182, 187-212 spisa), saslušao tužitelja (list 61-62, 240-241 spisa), dopis (list 70 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 216-227 spisa) te je saslušao tuženika (list 241- 243 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 5. studenog 2024. je osnovan.

5. Prije svega valja reći da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru posl. br. O-3450/22-31 od 11. studenog 2022. godine upućen pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika UR radi utvrđenja sadržaja oporuke pok. ŠR od 16. rujna 2006. Tužitelj je postupio sukladno navedenom pravomoćnom rješenju i u ovom postupku podnio tužbu za utvrđenje sukladno čl. 187. st. 1. ZPP-a radi utvrđenja postojanja prava ili pravnog odnosa i to njegovog nasljednog prava po osnovi navedene oporuke. Tužitelj, stoga, tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi pravi sadržaj predmetne oporuke, odnosno da je tužitelj jedini i univerzalni oporučni nasljednika iza pok. ŠR i to u odnosu na svu oporučiteljevu pokretnu i nepokretnu imovinu, uključujući i novčane tražbine po svim kunskim i deviznim štednim računima i oročenoj štednji oporučitelja, a koji računi su pobliže označene u tužbenom zahtjevu.

6. Među strankama su sporne sljedeće činjenice:

- koji je opseg oporučne imovine, odnosno kojom je imovinom oporučitelj raspolagao u oporuci, odnosno jesu li novčana sredstva obuhvaćena oporukom u cijelosti ili samo u dijelu.

7. Među strankama su sporna sljedeća pravna pitanja:

- je li novac kojim je oporučitelj raspolagao u oporuci pokretnina ili nije.

8. Stranke nisu učinile spornim pa sud smatra da je među strankama nesporno:

- da je pok. ŠR dana 16. rujna 2006. godine sastavio vlastoručnu pisanu oporuku sadržaja kako se navodi u tužbi (list 1 spisa)

- da je pok. ŠR umro dana **.**.2008.

- da je sud u ostavinskom postupku utvrdio sporne novčane tražbine kao ostavinsku imovinu pok. ŠR u ½ dijela dok su u preostalih ½ dijela bračna stečevina pok. KR

- da je pok. KR preminula te da su njezini zakonski nasljednici ovdje tužitelj i tuženik.

9. Prije upuštanja u odlučivanje o glavnoj stvari valjalo je prvo odlučiti o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda.

10. Člankom 46. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika dok je stavkom 2. istog članka propisano da u slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.

11. Člankom 47. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište.

12. Člankom 62. ZPP-a propisano je da dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa te u sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu, pored suda općemjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak.

13. Člankom 2. stavkom 1. točkom XI. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine, broj 67/18 i 21/22) propisano je da područje Općinskog suda u Varaždinu obuhvaća i općinu [adresa] dok je točkom XIII. istog stavka propisano da područje Općinskog suda u Novom Zagrebu obuhvaća i grad Samobor.

14. Ukazuje se da iz spisa nesporno proizlazi da tuženik ima prebivalište na području općine [adresa], a za koje područje je mjesno nadležan Općinski sud u Varaždinu kao i da na istom području prebivalište ima i tužitelj, no tuženikov prigovor da je navedeni sud primarno mjesno nadležan u ovom predmetu nije osnovan. Naime, odredbom čl. 62. ZPP-a nije propisana supsidijarna nadležnost suda na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak u odnosu na općemjesno nadležni sud, već je takva nadležnost elektivna što znači da je zakonodavac ostavio na izbor tužitelju pred kojim će od navedenih sudova pokrenuti i voditi postupak. Kako je tužitelj konzumirao navedeno pravo podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Novom Zagrebu, a uzevši u obzir da je ostavinski postupak iza pok. ŠR provodio Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, razvidno je da je prema čl. 62. ZPP- a ovaj sud nadležan za suđenje u ovom postupku.

15. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.

16. Ukazuje se da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru posl. broj O-3950/2021-3 od 25. travnja 2022. toč. I. izreke utvrđena ostavinska imovina iza pok. ŠR pri čemu istu čine i sljedeće novčane tražbine:

- a) prema HZMO, u neutvrđenom iznosu,

b) prema Samoborskoj banci d.d. Samobor:

po deviznoj štednoj knjižici broj: [broj štedne knjižice] sa saldom 54,84 EUR po tekućem računu broj: 3254000151 sa saldom 77,93 kn c) prema Privrednoj banci Zagreb, d.d. Zagreb:

po deviznom računu broj: 20114320080, sa saldom 190.000,00 EUR. po deviznom računu broj: 71410-0-20-116-81476-5, sa saldom 16.137,82 EUR

d) prema Hrvatskoj poštanskoj banci po tekućem računu broj: 3207720022, sa saldom 474,40 kn

e) prema Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb:

po deviznom računu broj:043-25-932089, sa saldom 2.339,15 USD po deviznom računu broj: 043-30-126047, sa saldom 20.000,00 USD f) prema Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb:

po deviznom računu broj: 2521505982, sa saldom 0,14 CHF i 45.047,64 USD

po deviznoj štednji " U" broj: 2565205618, sa saldom 35,86 EUR po deviznom računu broj: 2522531328, sa saldom 170.000,00 USD po deviznom računu broj: 2522534898, sa saldom 64.000,00 USD.

17. Nadalje, iz oporuke pok. ŠR od 16. rujna 2006. proizlazi da ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti na način da navodi da ostavlja ovdje tužitelju:

- devize po oročenoj štednji i štednji u Privrednoj banci b.r.š.r. 71410-0-20-116- 81476-5 u čitavom iznosu,

- devize po štednji i oročenoj štednji u Zagrebačkoj banci banci broj št. računa 2521505982 u čitavom iznosu,

-svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu.

18. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Ukazuje se da s obzirom na gore navedeno stranka ne mora dokazati sa stupnjem apsolutne izvjesnosti, već s dovoljno uvjerljivim stupnjem životne i logične vjerojatnosti.

21.1. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu od 17. listopada 2023. (list 61-63 spisa) u bitnom proizlazi da ga je otac, pok. ŠR, pozvao da odu kod javnog bilježnika sastaviti oporuku jer je otac htio njemu ostaviti imovinu, a s obzirom na to da je bratu, ovdje tuženiku, dao dovoljno i to kuću u [adresa] i proizvodnju blokova u [adresa] kao i da mu je inače stalno pomagao te zato što je tuženik rastrošan. Navodi da su otišli kod javnog bilježnika u centru Samobora te da ih je primila ženska osoba koja im je rekla da je dovoljno da otac vlastoručno napiše i potpiše oporuku, da je otac zatražio primjerak kako bi to trebalo izgledati pa mu je gospođa dala tiskani primjerak u kojem je trebalo nadopisati podatke pa je otac po tome napravio oporuku. Potvrđuje da se radi o oporuci s lista 9 i 10 spisa te da ju je otac potpisao u njegovoj prisutnosti. Navodi da je razloga zašto je otac unio brojeve računa u oporuku taj da je sa sobom u tom trenutku imao dvije knjižice i to knjižice Privredne banke Zagreb i Zagrebačke banke te da je upisivao brojeve tih knjižica, a da je uz svaku knjižicu bila vezana i oročena štednja koja se uplaćivala na knjižicu, a nakon što je istekao rok za štednju zajedno s kamatama. Navodi da je očeva volja bila da njemu ostavi i štednju i oročenu štednju pri čemu navodi da kada je otac naveo da tužitelju ostavlja svu pokretnu i nepokretnu imovinu smatra da je pok. ŠR pod tim mislio da je ostavio tužitelju sve što je imao. Naime otac nije imao nikakvu pravnu naobrazbu, već je samo imao završenu trgovačku školu. Navodi da je otac dobro znao s novcem kao i razliku između štednje i oročene štednje te ga je 2006. vodio u Privrednu banku da oroči novac. Otac je imao 80 godina kada je sastavio oporuku. Navodi i da ne zna je li mu majka znala za predmetnu oporuku te da joj on nije rekao, ali da je oporuka sastavljena u njegovoj kući na adresi [adresa], a otac je došao kod njega jer je živio cca 50 m od njega i rekao da želi da se to jednom napravi. Navodi i da otac ništa nije ostavio majci jer je ona imala oročenu štednju kod Hrvatske poštanske banke i Privredne banke Zagreb.

21.2. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu od 19. ožujka 2025. (list 240-243 spisa) u bitnom proizlazi da je otac oporuku iz rujna 2006. pisao pred njim i ponovio da je otac rekao da je tuženiku dao previše i da je brat rastrošan te hoće da ovo ostalo ostane tužitelju. Navodi da je otac tuženiku dao kuću u [adresa] u [adresa], da je brat još 1984. dobio bloketaru i uzimao profit od toga iako je bloketara glasila na drugu osobu jer otac nije imao papire za otvaranje obrta jer nije bio zidar nego trgovac. Bloketara ne radi već 1,5 godina, a na tuženika je prenesena 2005. ili 2006. godine. Navodi i da otac nije ostavio ništa majci jer je ona imala svoj novac u Privrednoj i Poštanskoj banci. Navodi i da su u oporuci izrijekom navedena samo dva računa jer je početkom Domovinskog rata u Privrednoj banci otac imao cca 600.000,00 DEM te je polovicu tog iznosa podigao i odnio u Zagrebačku banku. Novčane su iznose dijelom konvertirali u USD, a otac ih je oročavao na 36 mjeseci s mogućnosti automatskog produljenja pa je zbog takvog postupanja banka formirala druge račune s oročenim deviznim sredstvima, a koji se ne spominju izrijekom u oporuci. Naime, sva sporna oročenja upravo su nastala na temelju novčanih iznosa iz dva računa koja su izrijekom spomenuta u oporuci. Kada je otac naveo da svu pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja tužitelju, mislio je i želio je ostaviti tužitelju sve što je imao u trenutku smrti. Navodi da je otac znao baratati novcem, u kojim bankama ima račune i koliko novaca ima na računima te da je od oca za života dobio kamion Fa i gradilište gdje ima kuću. Otac nije majci ostavio nekretnine jer je imala kuću na moru te je svako od njih dvoje imao svoju imovinu i svoje prihode.

22. Iz iskaza tuženika saslušanog na ročištu od 19. ožujka 2025. (list 242-243 spisa) proizlazi da je točno da je od oca dobio bloketaru, ali je morao krenuti s poslom od nule jer je otac šparao na cementu pa su blokovi bili loše kvalitete i zbog toga su izgubili sve kupce pa je morao naći nove i zaposliti nove radnike cca 20 ljudi, a 2000. je zemljište bloketare preneseno na njega kada mu ga je otac darovao iako je u kasnijem parničnom postupku utvrđeno da je on vlasnik 2/3, a tužitelj 1/3 dijela. Navodi da nije rastrošan, sav luksuz mu je bio da ode u kafić i kupi novine, nikada nije kockao iako je tužitelj ocu pričao da kocka. Znao bi nekada igrati loto ili jackpot i kartati u vikendici jednog prijatelja u Trakošćanu, ali nikada za novac. Zaista je od oca dobio kuću u [adresa], ali nije bila za stanovanje pa ju je u potpunosti srušio i izgradio novu kuću da bi zatim sve to prodao i uložio u betonaru. Prošle godine je zatvorio bloketaru i otišao u mirovinu. Navodi da je tužitelj od oca dobio 119.000,00 eura iz SR Njemačke i mašine za izradu betonskog crijepa. Sam je od svog novca kupio sve strojeve 1987., a tužitelj je stroj doveo u Šasu. Navodi da je majka imala ušteđevinu u PBZ i Zagrebačkoj banci te račun u Samoborskoj banci. On je stekao sve novčane iznose temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju s majkom, ali ne zna koliko je iznos u pitanju. Majka je imala i vikendicu na moru i 1/3 zemlje na kojoj je bloketara te je on te nekretnine stekao temeljem navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju s majkom. Navodi i da je vozio oca i majku kada do Zagrebačke i Privredne banke, ali nije htio ući s njima jer je rekao da je to njihov novac. Navodi da je otac u trenutku smrti bio maher i znao je s novcem, što znači štednja, oročena štednja i tekući račun i sve je radio u dogovoru s mamom koja je bila šef računovodstva. Misli da je otac znao razlikovati pokretnine i nekretnine. Navodi da otac za života nije govorio kako će rasporediti svoju imovinu, a ni kad bi darovao nešto njemu ili tužitelju ne bi rekao da je itko od njih time namiren. Kada je oporuka sastavljena 2006. godine bio je u dobrim odnosima s ocem, ali je moguće da bi nekada bili u konfliktu jer bi ga otac optuživao da hoda po gostionicama i da kocka iako on to nikada nije činio.

23. Cijeneći iskaze stranaka, sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim, istinitim i uvjerljivim u cijelosti, a iskaz tuženika u dijelu u kojem nije u suprotnosti s iskazom tužitelja. Naime, tužiteljevi navodi o okolnostima nastanka oporuke su logični i u skladu s ostalim dokazima u spisu, a osobito zapisnikom o proglašenju oporuke i vlastoručno napisanom oporukom koji prileže spisu na listovima 8-10, a iako tuženik u cijelosti prigovara iskazu tuženika vlastitim ga iskazom potvrđuje u dalje navedenim dijelovima. Tako sud vjeruje tužiteljevom navodu da je razlog zašto je njemu, a ne tuženiku otac htio oporučno ostaviti svu imovinu taj što je već tuženiku darovao zemlju i bloketaru i jer je tuženik bio rastrošan. Naime, tuženik i sam priznaje da je od oca dobio navedenu zemlju i bloketaru, a iako poriče da bi bio rastrošan navodi da je nekada znao dolaziti u konflikte s ocem jer bi ga otac optuživao da hoda po gostionicama i da kocka iz čega proizlazi da je otac zaista tuženika smatrao rastrošnim bez obzira na to je li on zaista i bio takav. Ukazuje se i da obje stranke suglasno iskazuju o tome da je otac znao s novcem te da je mogao razlikovati pokretnine i nekretnine. Nadalje, tužitelj iskazuje da je razlog zašto otac nije uključio majku u oporučno raspolaganje taj što je majka imala oročenu štednju kod Hrvatske poštanske banke i Privredne banke Zagreb odnosno jer je imala kuću na moru te je svako od njih dvoje imao svoju imovinu i svoje prihode, a što potvrđuje i tuženik kada navodi da je majka imala ušteđevinu u PBZ i Zagrebačkoj banci te račun u Samoborskoj banci kao i da je imala vikendicu na moru i 1/3 zemlje na kojoj je bloketara. Tužitelj navodi i da je razlog zašto su samo dva računa izrijekom navedena u oporuci taj što je otac prilikom pisanja oporuke kod sebe imao štedne knjižice Privredne i Zagrebačke banke na kojima su bili navedeni ti brojevi računa te da su svi ostali računi nastali iz ta dva izvorna računa na kojima je bila oročena štednja oporučitelja. Iako je tuženik prigovorom protiv tužiteljevog iskaza u cijelosti osporio i navedene tvrdnje, u svojem iskazu ne navodi išta čime bi im proturječio, već na upit je li bio nazočan oročavanju sredstava u navedenim bankama naveo da je vozio roditelje do istih banaka, ali da nije ulazio unutra jer se radilo o njihovim novcima. U preostalom dijelu sud nije cijenio iskaze stranaka budući da isti nisu bili odlučni za odluku u ovoj stvari.

24. Sud je raspravnim rješenjem od 17. travnja 2023. naložio provođenje financijskog vještačenja po vještaku Darku Prpiću iz Trgovačkog društva Darfin d.o.o., Radnička cesta 34.a, Zagreb te odredio zadatak vještaka pri čemu je isti dopunio na zapisnik od 10. siječnja 2024. (list 87 spisa) .

25. Zadatak vještaka bio je da se iz dokumentacije u spisu, te dokumentacije koje će dostaviti banke utvrdi koju je štednju imao ostavitelj, a koju je oročenu štednju imao ostavitelj sa oznakama odnosno brojevima računa te štednje, sa kojih računa su uplaćeni iznosi na tu oročenu štednju i na koje su račune isplaćivane kamate te na kojim računima će se u trenutku izrade vještačkog nalaza nalaziti sredstva ostavitelja.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 216-227 spisa) proizlazi da u trenutku izrade vještačkog nalaza (30. svibnja 2024.) ukupna sredstva na računima ostavitelja iznose 229.948,99 eura, 194.008,76 USD i 0,07 CHF pri čemu se jedino Zagrebačka banka d.d. očitovala da se u trenutku izrade nalaza i mišljenja iznosi s računa nalaze na prolaznom računu banke pod MBG pok. ŠR. Tako je vještak utvrdio da se na:

- a vista računu u Privrednoj banci Zagreb d.d. broj 20116814765 nalazi iznos od 229.849,72 eura pri čemu navedeni iznos predstavlja iznos kamata i oročenog depozita od 190.000,00 eura koji su na račun isplaćeni s računa oročenog depozita broj [broj depozita],

- a vista računu u Zagrebačkoj banci d.d. broj 23600002521505982 iznos od 53.545,28 USD koji predstavlja kamate prenesenih s računa oročene štednje 23600002522531328 i 23600002522534898 i iznos od 0,07 CHF pri čemu su svi navedeni računi zatvoreni 15. srpnja 2022. po nalogu pok. KR kojoj je isplaćena ½ bračne stečevine i koji iznosi,

- računu oročene štednje u Zagrebačkoj banci d.d. broj 23600002522531328 iznos od 92.651,60 USD, računu broj 23600002522534898 iznos od 34.908,95 USD i na računu broj 23600002565205618 iznos od 17,93 eura,

- tekućem računu u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. broj 3207720022 nalazi iznos od 18,80 eura koji je zatvoren 1. lipnja 2012. na koji je uplaćivana mirovina i vršene isplate,

- na računu u Samoborskoj banci d.d. broj [broj bankovnog računa] sa saldom 54,84 eura, a na računu broj [broj bankovnog računa] iznos od 10,65 eura na koji je uplaćivana mirovina i vršene isplate i koji je do 31. prosinca 2022. bio u kunama,

- na računu u Raiffeisenbank broj 043-30-126047 u iznosu od 0,00 eura, ali sa kojeg je oročeni depozit od 20.000,00 USD zajedno s kamatama uplaćen na račun broj [broj bankovnog računa] na kojem se u vrijeme izrade nalaza nalzio iznos od 12.902,93 USD jer je dana **.**.2022. KR isplaćeno 12.938,87 eura.

27. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeni su strankama na očitovanje pri čemu su se stranke na isti očitovale na način da nemaju primjedaba ili prigovora (list 235 i 237 spisa).

28. Navedeni pisani nalaze i mišljenje vještaka, sud je prihvatio u cijelosti, jer je isti dan od osobe koja raspolaže posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, i nalaz cijeni objektivnim, uvjerljivim i logičnim, a uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale nikakve prigovore ili primjedbe na isti.

29. Slijedom navedenoga, proizlazi da je u vrijeme izrade nalaza i mišljenja na ostaviteljevom računu u Privrednoj banci Zagreb broj 20116814765 koji brojem odgovara računu 71410-0-20-116-81476-5 koji je izričito naveden u oporuci iznos od 229.849,72 eura dok je na računu u Zagrebačkoj banci broj 23600002521505982, a koji također brojem odgovara računu 2521505982 izričito navedenom u oporuci, iznos od 53.545,28 eura. Nadalje, utvrđeno je kako je ostavitelj u Zagrebačkoj banci imao još tri računa od kojih dva računa broj 23600002522531328 i 23600002522534898 pri čemu su se kamate s navedenih računa uplaćivale na prethodno navedeni račun broj 23600002521505982 koji je naveden i u oporuci, a iznosi sa svih navedenih računa se nalaze na prolaznom računu banke pod MBG pok. ŠR. Iz nalaza i mišljenja vještaka su također vidljivi iznosi salda na ostalim računima oporučitelja koji su navedeni kao dio ostavine i na kojima su utvrđeni novčani iznosi, ali koji računi nisu bili izričito spomenuti u oporuci.

30. Stoga je sporno jesu li i novčani iznosi sa svih ostalih navedenih računa, osim računa u Privrednoj banci Zagreb broj 20116814765 i računa u Zagrebačkoj banci broj 23600002521505982, obuhvaćeni sadržajem oporuke s obzirom na to da je u istoj navedeno da oporučitelj tužitelju ostavlja svu svoju pokretnu imovinu, odnosno sporno je može li se novac smatrati pokretnom stvari.

31. Člankom 2. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisano je da predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne.

32. Člankom 2. stavkom 3. ZV-a propisano je da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.

33. Člankom 2. stavkom 4. ZV-a propisano je da su pokretnine stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se ne povrijedi bit (supstanca) dok je stavkom 7. istog članka određeno da se u sumnji je li što pokretna ili nepokretna stvar, smatra da je pokretna.

34. Ukazuje se da je zakonom jasno definirano da sve stvari mogu biti ili pokretne ili nepokretne pri čemu zakon daje jasnu definiciju nekretnina i uputu da se u sumnji smatra da je stvar pokretna. S obzirom na to da novac ne ispunjava uvjete koji su zakonom propisani da bi se stvar smatrala nekretninom jasno je da se radi o pokretnoj stvari.

35. Člankom 990. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da je ugovor o novčanom pologu sklopljen kad se banka obveže primiti, a položitelj položiti kod banke određeni novčani iznos, a stavkom 2. je propisano da takvim ugovorom banka stječe pravo raspolagati položenim novcem i dužna je vratiti ga prema uvjetima predviđenim u ugovoru.

36. Člankom 998. stavkom 1. ZOO-a propisano je da ako je novčani polog primljen kao ulog na štednju, banka, odnosno štedionica izdaje položitelju štednu knjižicu.

37. Člankom 1001. ZOO-a propisano je da ulozi na štednju mogu biti po viđenju ili oročeni s otkaznim rokom i bez otkaznog roka.

38. Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da je bez obzira na vrstu bankovnog računa o kojoj se u konkretnom slučaju radi, uvijek potrebno prilikom ugovaranja istog položiti novčani polog u banci pa sporni novčani iznosi oporučitelja položeni u banci ne predstavljaju, kako to tvrdi tuženik, neku posebnu kategoriju imovine različitu od pokretnina i nekretnina, već pokretnine u vlasništvu oporučitelja koje su pod ugovornim odredbama dane banci na raspolaganje, ali koje je ona isto tako dužna vratiti oporučitelju kao vlasniku. Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir da novac predstavlja pokretnu stvar, novčani iznosi koje je ostavitelj imao na računima u različitim bankama i po različitim osnovama, bilo da se radi o oročenoj ili neoročenoj štednji, uplatama s osnove mirovine, kamatama s drugih štednih računa ili kojoj drugoj osnovi, predstavljaju njegove pokretne stvari i čine dio njegove imovine.

39. Člankom 5. stavkom 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, dalje: ZN) propisano je da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

40. Člankom 42. stavkom 1. ZN-a propisano je da je ostavitelj ovlašten za slučaj smrti oporukom raspolagati svime čime je bio ovlašten raspolagati i za života, ako nije što posebno propisano.

41. Člankom 50. stavkom 1. ZN-a propisano je da odredbe oporuke valja tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se u dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba držati onoga što je povoljnije za oporučnog, a ne zakonskog nasljednika.

42. Slijedom navedenoga, razvidno je da prilikom tumačenja sadržaja predmetne oporuke potrebno istu tumačiti na način da su predmetnim oporučnim raspolaganjem obuhvaćeni svi novčani iznosi koji čine ostavinu, dakle ne samo novčani iznosi na računima specificiranima u oporuci, već i svi ostali, jer isti iznosi predstavljaju pokretne stvari u imovini oporučitelja kojima je isti mogao slobodno raspolagati. Činjenica da se u oporuci prvo izričito navodi da naznačenu nekretninu i novčane iznose na specificiranim računima oporučitelj ostavlja tužitelju da bi nakon toga naveo i da svu pokretnu i nepokretnu imovinu također ostavlja tužitelju, ne može ići na štetu oporučnog nasljednika niti se može tumačiti na način da time nisu obuhvaćeni ovdje sporni novčani iznosi. Naime, prema mišljenju ovoga suda oporučitelj je riječima „svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljam“ jasno izrazio svoju pravu namjeru da navedenim oporučnim raspolaganjem zaista i obuhvati svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu bez obzira na to što nije specificirao sve što u istu imovinu ulazi. Prigovori tuženika upereni na to da je navedenom oporukom obuhvaćena samo izričito specificirana imovina u vidu dva izrijekom navedena bankovna računa nisu osnovani s obzirom na to da je po mišljenju ovoga suda u predmetnoj oporuci vrlo jasno navedena opća odredba kojom oporučitelj raspolaže svom pokretnom imovinom, a u koju iz gore navedenih razloga ulaze i sporna novčana potraživanja. Nadalje, tuženik i sam navodi da je prema njegovom mišljenju oporučitelj znao razlikovati pokretnu i nepokretnu imovinu, a što je i logičan zaključak s obzirom na to da se oporučitelj bavio gospodarskom djelatnošću te je prema suglasnim iskazima stranaka bio dobar s novcem pa je iz svega do sad navedenog razvidno da je pod pojmom sve pokretne i nepokretne imovine obuhvatio i novčane iznose koje bi imao na različitim računima u trenutku smrti. Također, sud je cijenio kao istinit i uvjerljiv iskaz tužitelja u kojem navodi zašto oporučitelj nije oporukom ostavio dio imovine tuženiku ili majci stranaka te u dijelu u kojem ukazuje da su u oporuci bili specificirani oni računi u kojima su izvorno položeni novci oporučitelja i iz kojih su nastali oročeni iznosi koje su banke prebacile na druge ostavinom obuhvaćene račune. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da je oporučitelj kao osoba bez posebnog pravničkog znanja navedenom oporukom, koristeći spomenutu formulaciju zaista htio tužitelju ostaviti svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, uključujući i sporne novčane iznose. Osobito se ukazuje da je oporučitelj izraz „svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljam“ u oporuci naveo na kraju, nakon specificiranja pojedine pokretne i nepokretne imovine i neposredno prije nego je naveo da je to njegova posljednja volja i da želi da se po njoj postupi. Time je oporučitelj jasno sažeo i izrazio svoju cjelokupnu volju kao ostavitelj, odnosno jasno iskazao da je oporukom obuhvatio svu imovinu kojom će u trenutku smrti raspolagati. Ukazuje se i da među strankama nije sporno da svi sporni novčani iznosi zaista predstavljaju oporučiteljevu imovinu kojom je on mogao valjano oporučno raspolagati pa s obzirom na to da je oporučitelj jasno naveo da svu pokretnu imovinu ostavlja tužitelju ovaj sud smatra da je time obuhvatio i u ovom predmetu sporne novčane iznose.

43. Ukazuje se da nije osnovan niti prigovor tuženika kojim isti u bitnome navodi da bi se usvajanjem tužbenog zahtjeva prekoračile granice tužiteljevog pravnog interesa za utvrđenje sukladno uputi iz rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru posl. br. O-3450/2022-31 od 11. studenog 2022. jer se u ostavinskom, a ne ovom postupku treba utvrditi i raspodijeliti imovina iz ostavine i utvrditi tko su sve i kakvi nasljednici iza pok. ŠR. Naime, utvrđenjima iz tužbenog zahtjeva isključivo se utvrđuje sadržaj predmetne oporuke i nasljedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz iste. Pri tom se ne utvrđuje tko bi još mogao biti nasljednikom iza pok. ŠR niti koja sve imovina ulazi u ostavinu izvan onoga što je u ovom predmetu sporno, a niti se ne raspodjeljuje imovina iz ostavine među nasljednicima. Naprotiv, utvrđenjem da je pravi sadržaj predmetne oporuke taj da je oporučitelj ovdje tužitelju oporučno ostavio cijelu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, a time i sporne novčane iznose pa da time po osnovi predmetne oporuke tužitelj ima nasljedno pravo nad cijelom imovinom ostavitelja nije isključeno pravo i ovlast ostavinskog suda da u ostavinskom postupku utvrdi ima li još tko, po kojoj osnovi i u odnosu na koju sve ostavinsku imovinu nasljedno pravo.

44. Nadalje, ukazuje se da je rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru posl. br. O-3950/2021-3 od 25. travnja 2022. u dijelu pod toč. I. izreke u kojoj se utvrđuje što čini ostavinsku imovinu postalo pravomoćno pa je i ovaj sud u tom dijelu vezan navedenim utvrđenjem ostavinskog suda. Pri tom se ukazuje da je navedenim rješenjem utvrđen i iznos novčanih sredstava na spornim računima oporučitelja te se ukazuje da je tužbenim zahtjevom traženo utvrđenje sadržaja oporučnog raspolaganja upravo u granicama tako određene ostavinske imovine oporučitelja. Kako je ovaj sud utvrdio da je pok. ŠR predmetnom oporukom tužitelju ostavio svu svoju pokretnu imovinu, a tako i sporne novčane iznose oporučitelja te da je u pogledu visine istih vezan spomenutim rješenjem ostavinskog suda tako je odlučio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan i u pogledu visine.

45. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti i temeljem čl. 187. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude pod toč. I i II.

46. Tužitelj potražuje parnične troškove u ovom postupku koje je specificirao u troškovniku koji prileži spisu (list 245 spisa).

47. Odluka o parničnim troškovima tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: OT), te je tužitelju kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 7.520,00 eura, sastav podneska od 13. studenog 2023. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. OT jer se isti ne može smatrati obrazloženim podneskom s obzirom na to da njime tužitelj samo ustraje na pribavljanju podataka od Zagrebačke banke iz istih razloga kako je to prvotno naznačeno uz preciziranje vrsta podataka, za podnesak od 5. studenog 2024. u iznosu od 7.520,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. OT jer se istim očituje na nalaz i mišljenje vještaka te specificira tužbeni zahtjev, za zastupanje na ročištu od 17. travnja 2023. u iznosu od 7.520,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari i zaključio prethodni postupak, za zastupanje na ročištu od 17. listopada 2023. u iznosu od 7.520,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT jer se na istom saslušavalo tužitelja, za zastupanje na ročištu od 10. siječnja 2024. u iznosu od 7.520,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT, za zastupanje na ročištu od 13. ožujka 2024. u iznosu od 7.520,00 eura sukladno Tbr 9. toč. 1. OT, za zastupanje na ročištu od 19. ožujka 2025. u iznosu od 7.520,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT te za zastupanje na ročištu 10. prosinca 2025. u iznosu od 7.520,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT što čini ukupno 60.210,00 eura uvećanih za zatraženi PDV od 25% u iznosu od 15.052,50 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, odnosno ukupno 66.295,68 eura opravdanog parničnog troška tužitelja.

48. Na zatraženi parnični trošak tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada zatezna kamata od dana donošenja presude po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

49. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. III izreke presude.

50. S obzirom na to da je tužitelj za sastav podneska od 13. studenog 2023. zatražio trošak u iznosu od 7.520,00 eura uvećan za PDV u iznosu od 1.867,50 eura, a da je sukladno Tbr. 8. toč. 4. OT priznat trošak u iznosu od 50,00 eura, tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.337,50 eura je neosnovan pa je odlučeno kao pod toč. IV. izreke presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika