Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj Pn-33/2021-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice NT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Jajaš i Vukelić d.o.o. Rijeka, Trg 128. brigade HV 4, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 11. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnika odvjetnika Andriju Boškovića i punomoćnice tuženika odvjetnice Marijane Tokić, 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb da tužiteljici NT isplati iznos od 4.803,24 eura (slovima:četiritisućeosamstotrieurai dvadesetčetiricenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. lipnja 2021. do isplate, a koje se izračunavaju od 30. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži od tuženika isplatu preostalog utuženog iznosa od ukupnih 6.356,09 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 4.933,30 eura od 30. lipnja 2021. do isplate, te
- na iznos od 1.422,79 eura od 2. rujna 2019. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb nadoknaditi tužiteljici NT trošak postupka u iznosu od 679,77 eura (slovima: šestosedamdesetdeveteuraisedamdesetsedamcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 22. siječnja 2026. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 30. lipnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj potražuje isplatu iznosa nematerijalne štete od 73.360,00 kuna (9.736,55 eura konvertirano po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i 10.720,00 kuna (1.422,79 eura) materijalne štete uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od 2. rujna 2019. do isplate, dakle ukupno 84.080,00 kuna (11.159,33 eura). U tužbi navodi da se 2. rujna 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je ŽT, upravljajući automobilom u marke Renault Megane registracijske oznake [registarska oznaka], osiguran obveznim osiguranjem kod tuženika, započeo radnju skretanja ulijevo na dijelu kolnika gdje je zabranjeno postavljenom prometnom uzdužnom linijom na kolniku, kad je CT, kao vozač i tužiteljica kao suvozač, na motociklu marke Yamaha, registracijske oznake [registarska oznaka], prednjim dijelom motocikla udarili u lijevu bočnu stranu osobnog automobila ŽT, nakon čega su UT i tužiteljica izgubili nadzor nada motociklom i pali na kolnik zbog čega je tužiteljica pretrpjela povrede teške naravi. Protiv vozača osobnog vozila marke „Renault Megane“ ŽT je proveden je kazneni postupak te je ustanovljeno da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st. 1. i 2. KZ.
2. U nesreći je tužiteljica zadobila povrede koljena i vratne kralježnice zbog kojih je bolnički liječena od 3. do 6. rujna 2018. Nakon izlaska iz bolnice tegobe s desnim koljenom ustraju, koljeno natiče i boli. Isto tako ustraju i tegobe s vratnom kralježnicom uz trnce u lijevoj ruci i parestezije obostrano. MR pretragom dokazana je diskus hernija. Neurokirurg je preporučio operacijski zahvat da smanji bolove i tegobe. Tužiteljica je provodila fizikalnu terapiju ambulatnog i stacionarnog tipa, ali tegobe ustraju. Tužiteljica ima česte glavobolje od kojih prije nije patila, nemir i nesanicu, anksioznost, povremenu nervozu i dijelom izmijenjenu ličnost, a u perspektivi postoji rizik razvoja psihoorganskog sindroma.
3. Tužiteljica je 26. rujna 2019. podnijela zahtjev za naknadu štete tuženiku na koji je tuženik odgovorio 27. svibnja 2021. navodeći da s obzirom da liječenje nije okončano spremni su platiti iznos od 22.700,00 kuna na ime nematerijalne štete te tuđe pomoći i njege, za kojeg tužiteljica smatra da je prenizak, kao što smatra da nisu uračunati materijalni troškovi koje je tužiteljica pretrpjela u nesreći.
4. Prilikom određivanja visine nematerijalne štete treba uzeti u obzir bolove koje će tužiteljica trpjeti u budućnosti i koje će osjećati cijeli život. Potrebno je i naglasiti da tužiteljica ima oslabljenu mišićnu masu i umanjenje radne sposobnosti što izravno utječe na mogućnost obavljanja svakodnevnih radnih zadataka. Tužiteljica je pretrpjela i naruženje u vidu ožiljka na desnom koljenu. Zbog težine ozljeda pretrpjela je strah jakog intenziteta zbog prepasti i prestravljenosti predmetnom nezgodom i strah srednjeg i slabog intenziteta dok su cjelokupni period liječenja postojali strah i neizvjesnost ishoda liječenja a što se očituje kroz brigu za ozdravljanje, dugotrajne potrebe za fizikalnom terapijom te i danas izostaje potpuni oporavak. Tužiteljici je za vrijeme trajanja liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 20 dana po 4 sata, zatim u trajanju od 30 dana po 2 sata na dan i to za vrijeme zarastanja rana, obavljanja fizikalne terapije, pomoći u kući i oko kuće, a koju štetu je tuženik nadoknadio po podnesenom odštetnom zahtjevu. Stoga tužiteljica potražuje naknadu kako slijedi: 15.860,00 kuna za fizičke boli, 25.000,00 kuna za pretrpljeni strah, 25.000,00 kuna za smanjenje životnih aktivnosti i 7.500,00 kuna za naruženje lakog stupnja, ukupno 73.360,00 kuna.
5. Tužiteljica potražuje naknadu i za troškove liječenja i putne troškove (benzin, cestarine, najam automobila) za potrebe liječenja u iznosu od 1.999,15 kuna. Također, ista je pretrpjela i štetu oštećenjem opreme u iznosu od 8.721,00 kuna, pa tužiteljica potražuje naknadu ukupne materijalne štete od 10.720,00 kuna.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu (str. 65. – 72. spisa) navodi da ne osporava činjenicu nastanka štetnog događaja, da je u događaju sudjelovala tužiteljica kao putnica na motociklu marke Yamaha kojim je upravljao osiguranik tuženika UT. Tuženik je osporio da bi osiguranik tuženika skrivio prometnu ne sreću jer je istu skrivio ŽT koji je i proglašen krivim u kaznenom postupku. S obzirom da osiguranik tuženika nije niti djelomično pridonio nastanku prometne nesreće tužiteljici nema osnove niti za postojanje solidarne odgovornosti štetnika. Radnja štetnika koji je u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaja, kao radnja treće osobe, predstavlja ekskulpacijski razlog na strani osiguranika tuženika od objektivne odgovornosti pa tuženik ne može niti samostalno niti solidarno odgovarati tužiteljici skupa sa štetnikom.
7. Tuženik ne osporava niti da je tužiteljica postavila odštetni zahtjev sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik je povodom zahtjeva isplatio tuženici 21.200,00 kuna 10. svibnja 2021. te iznose od 1.500,00 kuna 31. svibnja 2021., ukupno 22.700,00 kuna na ime pravične novčane naknade čime je u cijelosti nadoknađena šteta koju je pretrpjela.
8. Tuženik smatra da je tužiteljici zaostalo umanjenje opće životne aktivnosti od 5%. Zdravstvene tegobe koje su vezane uz vratnu kralježnicu nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer u njemu nije ozlijeđena vratna kralježnica, a tegobe su postojale i ranije. U odnosu na imovinsku štetu, tužiteljica nije dokazala da je imala putne troškove. Nije dokazala da li je od HZZO-a zatražila pravo na priznanje putnih troškova i pokušala smanjiti svoju štetu. Nije dokazala ni da je snosila troškove liječenja. Trošak masaže nije osnovano zatražen jer nije uzročno vezan za tegobe iz štetnog događaja, a masaža kao oblik terapije ili rehabilitacije nije medicinski indicirana od strane liječnika. Trošak opreme po ponudi br. 41. Šepić commerce se osporava u cijelosti. U zapisniku o očevidu nije navedeno da je tužiteljici uništena oprema, niti je tužiteljica ičim dokazala da je u nesreći uništena oprema makar slične vrijednosti ili tipa kakva je navedena u ponudi.
9. Tuženik osporava i tijek kamata. Tužiteljica je odštetni zahtjev podnijela prije okončanja liječenja, odnosno prije nastanka štete zbog čega je tuženik zatražio dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je liječenje okončano. Tuženik je zahtjev obradio po dostavi kompletne medicinske dokumentacije, a nakon obavijesti da je liječenje okončano u skladu čl. 12. ZOOP-a. Zbog toga tuženik ne može dugovati kamatu kao sankciju radi zakašnjenja dok ne bude upoznat s iznosom eventualne naknade. U odnosu na kamatu na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje od 2. veljače 2019., tuženik smatra da nije razvidno zbog čega bi tijek kamate tekao od tog datuma jer kamate ne može početi teći prije nego je podnijet kompletan odštetni zahtjev.
10. Sud je dopustio sudjelovanje u postupku društvu Generali osiguranje d.d. Zagreb kao umješaču na strani tuženika rješenjem broj Pn-33/2021-18 od 30. kolovoza 2023. jer je to društvo osiguratelj vozila s kojim se sudario motocikl na kojem se kao putnica vozila tužiteljica, pa postoji pravni interes za miješanje tog društva radi eventualnog rješavanja budućih regresnih odnosa tuženika i umješača (str. 103. – 105. spisa). Umješač je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, pridružio se dokaznim prijedlozima tuženika i navodima tuženika izuzev onih koji prejudiciraju krivnju osiguranika umješača. (str. 87. spisa)
11. Tijekom postupka su pročitani zapisnik o očevidu (str. 7. – 13. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu 8str. 14. spisa), presuda Općinskog suda u Rijeci broj K-360/19-2 od 7. lipnja 2019. (str. 15. – 17. spisa), odštetni zahtjev od 6. travnja 2021. (str. 18. – 20. spisa), obrazložena ponuda – nakon prigovora od 27. svibnja 2021. (str. 21. – 23. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (str. 24. i 25. spisa), obavijest o isplati naknade bez I/S od 27. svibnja 2021. (str. 26 spisa), medicinska dokumentacija tužiteljice (str. 27. – 44. spisa), račun obrta „ [obrt]“ (str. 45. spisa), ponuda društva „Šepić commerce“ od 17. ožujka 2021. (str. 42. spisa), računi za trajekt, računi za gorivo i parkirne karte (str. 47. – 63. spisa), preslika sa stranice provjere osiguranja Hrvatskog ureda za osiguranje (str. 74. spisa), preslika zahtjeva za dostavu neophodne dokumentacije tužiteljici od 9. travnja 2021. (str. 75. spisa), potvrde o izvršenom plaćanju (str. 94. i 95. spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu Yamaha registracijske oznake [registarska oznaka] vlasnika CT, saslušani su svjedok CT (str. 1110. i 111. spisa) i tužiteljica (str. 111. i 112. spisa), izvršen je uvid u spis K-360/2019 Općinskog suda u Rijeci koji je preslikan na str. 114. – 198. spisa, pročitani su medicinski karton tužiteljice (str. 201. – 248. spisa, opet str. 287. – 334. spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 23. siječnja 2025. (str. 253. spisa), preslika dokumentacije PP Senj vezano uz predmetnu prometnu nesreću (str 257. do 285. spisa), dopis HZZO-a PS Gospić od 30. siječnja 2025. (strana 286. spisa), dopis KBC Rijeka od 14. ožujka 2025. (str. 337. i 338. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Želimira Koraća, dr. med. (str. 347. – 349. spisa), naknadno dostavljena medicinska dokumentacija tuženice (str. 362. – 383. spisa), te je saslušan sudski vještak doktor Želimir Korać (str. 387. i 388. spisa).
12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
13. U postupku nije sporno da se 2. rujna 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali motocikl osiguran kod tuženika policom osiguranja od obvezne automobilske odgovornosti i automobil osiguran policom osiguranja od obvezne automobilske odgovornosti kod umješača (u tužbi je navedeno obrnuto, da je tuženik osiguratelj automobila, a umješač motocikla, ali su na ročištu 21. kolovoza 2023. stranke učinile nespornima suprotno). Na motociklu se, kao putnik, vozila tužiteljica pri čemu je u nesreći pretrpjela tjelesne ozljede.
14. U postupku je sporno je li osiguranik tuženika skrivio prometnu nezgodu ili osiguranik umješača, što bi utjecalo na egzoneraciju tuženika, i visina štete, preciznije vrsta i intenzitet ozljeda i tegoba koje je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi, te opravdanost naknade putnih troškova, troška masaže i štete na opremi tužiteljice, kao i tijek zakonskih zateznih kamata.
15. Iz zapisnika o očevidu PP Senj od 2. rujna 2018. je vidljivo da je tužiteljica (tad imena KT) u trenutku nesreće, prema njezinoj izjavi koristila zaštitnu kacigu.
16. Iz odštetnog zahtjeva tužiteljice tuženiku je vidljivo da je sastavljen 6. travnja 2021.
17. Iz obrazložene ponude – nakon prigovora tuženika od 27. svibnja 2021. je vidljivo da su uvažili argumente iz prigovora i procijenili visinu štete na ukupni iznos od 21.200,00 kuna uz naknadu troškova zastupanja od 2.500,00 kuna. Iz priloženog sporazuma o izvansudskoj nagodbi je vidljivo da je tuženik priznao 21.500,00 kuna na ime neimovinske štete, 1.200,00 kuna za tuđu pomoć i njegu i 2.500,00 kuna za troškove zastupanja. Nije priznao troškove liječenja i putovanja jer su se isti mogli ostvariti preko sustava obveznog zdravstvenog osiguranja. Također tužiteljica nije dostavila dokaze o oštećenim stvarima.
18. Iz dopisa tuženika tužiteljici od 9. travnja 2021. je razvidno da je zatražena dodatna dokumentacija kako bi se mogla donijeti odluka o zahtjevu za isplatu štete.
19. Iz potvrada o izvršenom plaćanju na stranicama 94. i 95. spisa je vidljivo da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 2.813,72 eura 10. svibnja 2021., odnosno 1.500,00 kuna 31. svibnja 2021.
20. Svjedok CT, izvanbračni drug tužiteljice, je na ročištu 26. rujna 2023., u bitnome, iskazao da je tužiteljica pretrpjela ozlijede glave i vratne kralježnice, te koljena zbog čega je 5 do 6 dana bila u bolnici. Zbog toga i danas ima bolove u glavi i vratu. Liječenje je provodila u Rijeci, a rehabilitaciju u Crikvenici i kod fizijatra u Novalji. Tužiteljica je išla i kod ortopeda u Biograd. Privatno je išla na masaže koje joj je preporučio liječnik ali je išla na njih i mimo toga. Tužiteljica danas ne može dugo stajati zbog bolova u koljenu gdje ima i ožiljak. Trpi i bol u vratu i glavobolje. Nakon nesreće tužiteljica je imala česta noćna buđenja i probleme sa spavanjem. Sama je plaćala troškove putovanja u Rijeku i Crikvenicu.
21. Svjedok je pojasnio da su u nesreći uništeni tužiteljičina jakna, hlače, rukavice, kaciga i obuća (svjedok se nije mogao sjetiti je li tada nosila motociklističke čizme), kao i naočale i mobitel. Dodao je da je ranije navedena oprema oštećena na način da je koža izderana, a prilikom medicinske intervencije su joj razrezane hlače. Dodao je da ne zna točno kako se koja oprema oštetila jer je sam drugim kolima hitne pomoći prevezen u bolnicu. Međutim, ipak je to kasnije doznao jer je vidio oštećenja na opremi kad su se vratili doma nakon liječenja. Opremu je kupovala neposredno prije prometne neke dijelove ranije, neke kasnije, ovisno o potrebi. Kožnu jaknu je šivala po mjeri, možda godinu dana prije nesreće. Kaciga je oštećena na način da je pri padu oštećen vizir. U motociklističkoj praksi je uobičajeno da se jednom oštećena kaciga smatra neupotrebljivom. Pošto su išli malom brzinom nisu dugo šuljali po asfaltu, najviše jednu prometnu traku.
22. Na istom ročištu je tužiteljica u cijelosti potvrdila iskaz svjedoka CT. Dodala je da joj je glavna posljedica nesreće uništeno desno koljeno. No ozlijeđena joj je i vratna kralježnica. Često se noću budi, prisutan je strah od vožnje i ne uspijeva se voziti na motociklu. Tvrdi da prije nezgode nije imala problema s desnom nogom i kralježnicom. Prilikom pada su joj oštećene kožne hlače, kožna jakna, kožni prsluk, mobitel, kaciga (vizir i dio pod bradom). Hlače su joj izrezane. Obratila se HZZO-u za refundaciju putnih troškova ali nije dobila skoro ništa, no više se niti ne sjeća jer se sve dogodilo 2018. Ranije je imala problema s donjim lumbalnim dijelom kralježnice a nakon nezgode s vratom.
23. Iz prijave KBC Rijeka policijskoj postaji od 3. rujna 2018. (str. 132. spisa), a koja se nalazi u priklopljenom spisu Općinskog suda u Rijeci br. K-360/2019 je vidljivo da se tužiteljica žalila na bolove u desnom koljenu i nozi i na blagu bolnost vratne kralježnice, no navela je i kako je često boli vratna kralježnica.
24. Iz dopisa HZZO-a, PS Gospić od 30. siječnja 2025. je vidljivo da je tužiteljici priznat i isplaćen iznos od 839,81 euro kao pravo na naknadu troškova prijevoza radi korištenja zdravstvene zaštite zbog liječenja ozljeda iz prometne nesreće koja se dogodila 2. rujna 2018.
25. Sudski vještak dr. Želimir Korać, specijalist kirurgije i traumatologije, je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje u kojem je zaključio da je tužiteljica u predmetnoj nesreći imala sljedeće ozlijede: natučenje i hematom desnog koljena, avulzijski prijelom desnog ivera i puknuće dijela vanjskom meniska desnog koljena. Vještak nije mogao tegobe s vratnom kralježnicom dovesti u izravnu vezu s predmetnim događajem jer se ozljeda vratne kralježnice ne spominje u medicinskoj dokumentaciji nakon prometne nezgode, a iz zdravstvenog kartona je razvidno da je tegobe imala i ranije. Tužiteljica je trpjela fizičke bolove, ukupno i kumulativno: jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 90 dana.
26. Tužiteljica je trpjela i sljedeće nelagodnosti: hospitalizacija, podvrgavanje anesteziji i operacijskom zahvatu, previjanje rane i odstranjenje šavova, RTG, MR, UZV snimanje, korištenje štaka, nošenje mobilizacije, fizikalna terapija, pregledi i kontrole liječnika. U trenutku izrade pisanog nalaza i mišljenja vještak nije bio pregledao tužiteljicu već je s njom obavio samo telefonski razgovor. Žalila se na povremene bolove u desnom koljenu koje je natečeno. Samostalno je mobilna, ne može dugo stajati, nakon hodanja od oko pola sata se počinju javljati bolovi u koljenu. Ne može pravilno čučnuti niti kleknuti, nogu u desnom koljenu ne može potpuno saviti, ne može je potpuno ispružiti. Ima povremene bolove u vratu i trnce u lijevoj ruci.
27. Tužiteljica trpi i zbog smanjenja životnih aktivnosti kao posljedica ozljede desnog koljena. U budućnosti će morati ulagati pojačane napore kod svih radnji koje zahtijevaju duže stajanje i hodanje, a posebno uspinjanje, spuštanje, nošenje težih tereta, čučanje, klečanje i slično. Trajno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 12%.
28. Tužiteljica je trpjela i strah. Primarni strah jakog intenziteta bio je kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 30 dana, a sekundarni strah slabog intenziteta 120 dana. Strah kod tužiteljice nije ostavio trajne posljedice.
29. Nakon zahvata artroskopije ostaju ožiljci koji su osnova na naruženje malog stupnja koje je trećima ponekad vidljivo.
30. Tegobe s vratnom kralježnicom vještak ne dovodi u izravnu vezu s predmetnom prometnom nezgodom. Određene tegobe s koljenom su jednom bile evidentirane u zdravstvenom kartonu no bez oznake o kojoj se strani radi i bez argumenata za dijagnozu.
31. Tužiteljica nije bila izravno upućena na masaže od liječnika specijalista, odnosno upitna je njihova svrhovitost za konkretne ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnoj nezgodi. Slične tretmane mogla je ostvariti i na trošak javnozdravstvenog sustava koliko bi specijalist fizijatar to ordinirao.
32. Tužiteljica je prigovorila pisanom nalazu i mišljenju vještaka jer smatra da smanjena životna aktivnost iznosi barem 20% i da tegobe s vratnom kralježnicom jesu u izravnoj vezi s predmetnom nesrećom. Drži da vještak pri izračunu smanjenja životne aktivnosti nije uzeo u obzir kronične bolove vezane uz probleme oko koljena i vrata.
33. I tuženik je prigovorio pisanom nalazu i mišljenju vještaka. Smatra da je stupanj umanjenja životne aktivnosti manji od 12% jer tužiteljica navodi bolnost samo povremeno i nakon hodanja dužeg od pola sata, a desno koljeno može u potpunosti ispružiti, ali i zbog toga što tužiteljica nakon okončanja liječenja ne obavlja niti fizikalne niti druge rehabilitacijske postupke u cilju sprječavanja pogoršanja stanja. Predložio je da se dostavi dodatna medicinska dokumentacija radi pojašnjenja dijagnoze gonartroze koljena jer vještak nije mogao izvesti zaključke o eventualnoj ranijoj bolesti koljena. Tuženik smatra da su bolovi i strah procijenjeni u predugom trajanju i ne prate tijek liječenja, smanjenja bolnosti i povećanje perioda bez bolnosti te time i zabrinutosti za ishod liječenja.
34. Zbog prigovora je sud pozvao vještaka na ročište 11. prosinca 2025. Na ročištu je vještak pregledao tužiteljicu i primijetio da je desno koljeno umjereno zadebljano u odnosu na lijevo i na njemu je vidljivo više postoperativnih ožiljaka. Ispružanje desnog koljena zaostaje terminalno (cc 5 stupnjeva), savijanje u desnom koljenu do 120 stupnjeva. Tužiteljica ne može pravilno čučnuti niti kleknuti.
35. U odnosu na prigovor na visinu smanjenja životne aktivnosti vještak je pojasnio da je procjena donijeta na temelju medicinske dokumentacije, razgovora s tužiteljicom, a sada je i potvrđena nakon pregleda tužiteljice. Sukladno recentnim stavovima sudskomedicinske literature trajno smanjenje životnih aktivnosti odgovaralo bih postotku koji je vještak ranije utvrdio. Što se tiče prigovora o vezi ozljede vratne kralježnice s predmetnom nezgodom vještak smatra da je u pisanom nalazu i mišljenju jasno naveo zbog čega se ozljeda i nesreća ne mogu dovesti u vezu. Nadalje, ožiljci na koljenu, opisani nakon pregleda tužiteljice nisu uopće vidljivi trećim osobama, primjerice na raspravi u trenutku davanja iskaza jer su prekriveni odjećom. Ožiljci nisu vidljivi kada tužiteljica nosi hlače, ali i suknju ispod koljena ili tamne čarape.
36. U odnosu na masaže, u slučaju ozljeda kakve su utvrđene kod tužiteljice, sama masaža nije metoda liječenja, već ukoliko govorimo o fizikalnoj terapiji istu propisuje liječnik specijalista, a ona se provodi ambulantno ili stacionarno, a sve o trošku HZZO-a. Vještak je pojasnio da pravilno izvođene masaže čine ugodu kako zdravim osobama tako i osobama koje imaju smetnje na pojedinim dijelovima tijela tako da se načelno može reći da su masaže godile tužiteljici, ali da nisu način liječenja njezine ozlijede.
37. Na mišljenje tuženika o 8% smanjene životne aktivnosti zbog uredne gibljivosti koljena, vještak je pojasnio da medicinska dokumentacija iz veljače 2020. upućuje na terminalno ograničene i bolne kretnje. Dakle, postoji određeni funkcijski deficit kojeg je vještak i osobno utvrdio. U odnosu na prigovor trajanja bolova i straha vještak je pojasnio da je liječenje tužiteljice trajalo više od godine dana pa je procijenjenih 108 dana fizičkih bolova i 153 dana straha primjereno stanju spisa i medicinske dokumentacije.
38. Dodao je da je liječenje tužiteljice završeno u svibnju 2020. kad je bila na kontroli kod traumatologa gdje je utvrđeno definitivno stanje zdravlja desnog koljena. Tužiteljica će i dalje u životu imati tegoba, ali su one vrednovane kroz trajno smanjenje životnih aktivnosti.
39. Pojasnio je da su utvrđene posljedice tipične za nedvojbenu ozljedu desnog koljena. Iako se iz zdravstvenog kartona vidi da se tužiteljica u jednom navratu 2014. godine žalila na bolest koljena, dakle, četiri godine prije predmetnog događaja, da se radilo o ozbiljnim tegobama i verificiranim promjenama iza toga bih trebalo slijediti dijagnostičko razjašnjavanje i nedvojbeno utvrđivanje o čemu se zapravo radi a takvih podataka nema.
40. Nakon svih izvedenih dokaza, sud zaključuje da je tužiteljica uspjela djelomično dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva.
41. Prvenstveno, tuženik smatra da je nesreću nije skrivio vozač motocikla na kojem se, kao putnik, vozila tužiteljica, već ŽT, vozač automobila marke „Renault Megane“, koji je pravomoćno i osuđen da je skrivio predmetnu prometnu nesreću. Tuženik smatra da činjenica da vozač motocikla kojeg je tuženik bio osiguratelj nije skrivio prometnu nesreću predstavlja ekskulpacijski razlog na strani osiguranika tuženika od objektivne odgovornosti, pa tuženik ne može niti samostalno niti solidarno sa štetnikom odgovarati tužiteljici skupa sa štetnikom.
42. Međutim, stajalište tuženika je pogrešno jer činjenica tko je uzrokovao prometnu nesreću ni na koji način ne utječe na odgovornost tuženika kao osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti putniku u automobilu kojeg je osigurava.
43. Čl. 1069. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisuje da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, a trećom osobom se smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila (st. 4.). Odgovornost je objektiva jer je automobil opasna stvar. (čl. 1045. st. 3. ZOO-a) Čl. 1071. st. 1. ZOO-a propisuje da se odštetna odgovornost vlasnika odnosi na štete koje pretrpi treća osoba koja se prevozi motornim vozilom, a glede stvari samo onih koje takva osoba nosi na sebi ili sa sobom.
44. Čl. 921. ZOO-a propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.
45. Iz navedenih normi je razvidno da je tužiteljica, koja se vozila na motociklu kao putnik u predmetnoj prometnoj nesreći, treća osoba u smislu čl. 1069. st. 4. ZOO-a, pa za štetu koju je pretrpjela u prometnoj nesreći odgovaraju vlasnici oba vozila po objektivnom kriteriju, i to solidarno, a slijedom toga i njihovi osiguratelji temeljem odredbi ZOOP-a. Za navedenu odgovornost prema oštećenoj trećoj osobi nije odlučno tko je skrivio nastanak prometne nezgode, da li samo jedan od njih ili oba, te nije odlučan stupanj njihove odgovornosti. Dovoljno je da se zahtjev usmjeri samo na jednog od solidarnih vlasnika motornih vozila, odnosno njihovih osiguratelja. Zbog toga sud nije izvodio dokaz provođenja prometnog vještačenja jer odgovornost za predmetnu prometnu nesreću nije bitna za odluku u ovom sporu, a taj dokaz ne bi ukazivao na osporenu visinu pretrpljene štete.
46. U pogledu visine nematerijalne štete, čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri ocjeni visine pravična novčane naknade zbog povrede prava osobnosti se sud vodio prvenstveno nalazom i mišljenjem vještaka Koraća kojeg sud nalazi objektivnim, logičnim i napravljenim u skladu s pravilima struke. Sud smatra da je vještak na ročištu 11. prosinca 2025. logično otklonio sve prigovore stranaka, dok same stranke nisu ponudila nikakve bolje pojašnjenja svojih osporavanja za koja sud zaključuje da su izjavljena isključivo radi pokušaja povećanja uspjeha u sporu. Utvrđenja vještaka Koraća o postojanju različitih kvalifikatornih vidova nematerijalne štete je sud vrednovao vođen Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002. i 2020 (dalje: Orijentacijski kriteriji).
47. Što se tiče kvalifikatornih elemenata bitnih za određivanje visine pravične novčane naknade, tužiteljica je pretrpjela jake bolove u trajanju 3 dana, srednje 15 dana i slabe 90 dana. Zbog pretrpljenih bolova tužiteljica ima pravo na pravičnu naknadu od traženih 15.860,00 kuna, odnosno 2.104,98 eura. Sve ostale neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela sud smatra obuhvaćenim ovim dijelom naknade, dok je povremene bolove slabog intenziteta sud uzeo u obzir pri odluci o vidu pravične naknade koji se odnosi na smanjenu životnu aktivnost.
48. Vještak je procijenio da je smanjena životna aktivnost tužiteljice 12%. Kod smanjene životne aktivnosti sud je uzeo obzir da je tužiteljica osoba srednje životne dobi i da radi sjedeći posao, a primarna joj je ozljeda noga (koljena), pa sud ovaj segment pravične novčane naknade vrednuje s 13.500,00 kuna ili 1.791,76 eura.
49. Naruženje je malog stupnja, trećima ponekad vidljivo ovisno o godišnjem dobu i odjeći. Pri odluci o visini pravične naknade za ovaj kvalifikatorni element sud je uzeo u obzir da je tužiteljica srednje životne dobi i radi sjedeći posao. Zbog toga ovaj segment pravične novčane naknade sud vrednuje na 4.165,00 kuna, odnosno 552,79 eura.
50. Primarni strah tužiteljice je bio kratkotrajan, dok je sekundarni jakog intenziteta trajao 3 dana, srednjeg 30 dana, a slabog 120 dana. Zbog pretrpljenog straha tužiteljica ima pravo na pravičnu naknadu od 24.165,00 kuna ili 3.207,25 eura.
51. Stoga, ukupni iznos pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na koju tužiteljica ima pravo iz predmetnog štetnog događaja iznosi 7.656,78 eura. Umanjeno za nesporno plaćenih 21.500,00 kuna (2.853,54 eura) na ime naknade za povredu prava osobnosti, tužiteljica još ima pravo na isplatu 4.803,24 eura.
52. Što se tiče troškova prijevoza, tužiteljica potražuje iznos od 1.999,15 kuna, odnosno 265,33 eura. Međutim, HZZO, PS Gospić je dopisom od 30. siječnja 2025. potvrdio da je tužiteljici isplaćeno 839,81 eura na ime troškova prijevoza vezano uz liječenje ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 2. rujna 2018. Kako su ti troškovi već nadoknađeni tužiteljici, a nije dostavila dokaza da je zatraženi iznos dokumentiran trajektnim kartama i računima različit od troškove već podmirenih od strane HZZO-a, taj dio zahtjeva treba odbiti.
53. Sudski vještak nije našao masažu medicinski opravdanom, inače bi bila ordinirana od strane specijalista, a posljedično i pokrivena obveznim zdravstvenim osiguranjem. Zbog toga trošak masaže od 3.500,00 kuna treba odbiti.
54. Konačno, tužiteljica nije dokazala koji joj je konkretno dio opreme koji je nosila u trenutku prometne nesreće oštećen, na koji način i koliko vrijedi. Svjedok CT, izvanbračni drug tužiteljice, svjedočio je da su tužiteljici u nesreći oštećeni jakna, hlače, rukavice, kaciga i obuća, kao i naočale i mobitel, a tuženica da su joj stradale kožne hlače, kožna jakna, kožni prsluk, mobitel i kaciga, što se uglavnom podudara s ponudom br. 41. „Šepić commerca“. Međutim, sud ne može sa sigurnošću potvrditi navode tužiteljice jer ih potvrđuje isključivo tvrdnja njezinog izvanbračnog druga koji ima osobni interes da njegova izvanbračna družica uspije u sporu. Ponuda br. 41 „Šepić commerca“ nije dokaz da su baš ti predmetni na koje se ponuda odnosi odgovarajući po vrsti i vrijednosti onima koji su stradali u prometnoj nesreći. Sud ne sumnja da su u predmetnoj nesreći tužiteljici oštećene neke stvari. Međutim, su ne može sa sigurnošću zaključiti je li tužiteljica 2. rujna 2018. na sebi nosila motociklističke kožne hlače koje vrijede nekoliko stotina eura ili traperice od 40 eura. Zbog toga sud, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), zaključuje da tužiteljica nije dokazala štetu na opremi i da ovaj dio zahtjeva treba u cijelosti odbiti.
55. Nakon saslušanja vještaka na ročištu 11. prosinca 2025. tužiteljica ja molila dodatni rok za specifikaciju tužbenog zahtjeva prema iskazu vještaka. Sud ga nije odobrio, već je zaključio glavnu raspravu jer su i tužiteljica i njezin punomoćnik bili na tom ročištu, te su mogli na njemu prilagoditi tužbeni zahtjev nalazu i mišljenju vještaka. Vještak na tom ročištu nije zaključio ništa drukčije od onoga što je već ranije zaključio u pisanom nalazu i mišljenju, a s kojim je tužiteljica mjesecima ranije bila upoznata. Svako smanjenje tužbenog zahtjeva kojim bi se zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka bi ionako predstavljao djelomično povlačenje tužbe, odnosno neuspjeh tužiteljice u sporu.
56. Čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Početak tijeka zakonskih zateznih kamata je reguliran čl. 12. st. 4. ZOOP-a kao specijalnom normom u odnosu na ZOO, a koji propisuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Odštetni zahtjev je datiran sa 6. travnja 2021. što je vidljivo na str. 18. spisa (iako tužiteljica u tužbi navodi odštetni zahtjev od 26. rujna 2019., ali o tom datumu u spisu nema traga), a tuženik je na zahtjev odgovorio dopisom od 9. travnja 2021. (str. 75. spisa), pa bi na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a tužiteljica imala pravo na zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos teku počevši od neodređenog datuma koji najranije može biti 6. travnja 2021., a najkasnije 9. travnja 2021. jer tužiteljica nije dostavila dokaz kad je zahtjev od 6. travnja 2021. uistinu podnijet. Međutim, sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a) koji za utuženi dio nematerijalne štete glasi na isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku do kasnijeg datuma, dana podnošenja tužbe (30. lipnja 2021.), pa su od tog datuma zakonske zatezne kamate i dosuđene. Važno je dodati i da je tuženikova argumentacija da je zahtjev podnijet prije okončanja liječenja (što nije u skladu sa zaključkom vještaka da je liječenje završeno u svibnja 2020.) irelevantna za odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata jer je zahtjev postavljen od još kasnijeg datuma, a to je datum podnošenja tužbe.
57. Tužiteljica je djelomično i u većoj mjeri uspjela u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tuženik je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužiteljice u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva sud vrednuje s 50% ukupnog uspjeha u sporu. U pogledu visine, tužiteljica je uspjela dokazati visinu od 43,04% utuženog iznosa, što predstavlja 21,52% od ukupnog uspjeha u sporu. Ukupni uspjeh tužiteljice u sporu je stoga 71,52%, a tuženika 28,48%.
58. Kad se oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u parnici od postotka stranke koja je uspjela više, dobije se 43,04%, koliki dio priznatog troška će se dosuditi tužiteljici.
59. Tužiteljici se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:
- trošak sastavljanja tužbe od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), uvećano za PDV 250,00 eura,
- trošak podneska od 21. srpnja 2025. od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, uvećano za PDV 250,00 eura,
- trošak pristupa ročištima 21. kolovoza 2023., 26. rujna 2023. i 11. prosinca 2023. od 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što ukupno iznosi 600,00 eura, uvećano za PDV 750,00 eura,
- trošak pristojbe na tužbu od 171,35 eura, te
- trošak pristojbe na presudu od 158,05 eura,
pa je ukupni priznati trošak tužiteljici 1.579,40 eura. Dio koji odgovara postotku od 43,04% tog iznosa je 679,77 eura koji je i dosuđen tužiteljici.
60. Odbijaju se sljedeći troškovi:
- trošak ročišta od 4. travnja 2023. jer takvo ročište nikad nije ni bilo zakazano,
- trošak ročišta od 12. lipnja 2023. i 10. srpnja 2023. jer se nisu održala zbog štrajka državnih službenika.
61. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Gospiću 22. siječnja 2026.
Sudac
Jurica Bakmaz
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.