REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Kennedyja 11

P – 2020/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Katarina Čosić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika URBAN MOBILITY d.o.o., OIB: 37356306157, Zagreb, Zagrebačka cesta 143 A, kojeg zastupa punomoćnik Edi Suljić, odvjetnik iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača APLITAP d.o.o., OIB: 24129535206, Zagreb, Ilica 310, kojeg zastupa punomoćnik Fran Pelicarić, odvjetnik iz Zagreb, radi povrede autorskih prava, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. studeni 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i umješača, s danom objave 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik korištenjem fotografije plaže „Beritnica“ objavom putem internetske društvene mreže Facebook bez odobrenja tužitelja, kao i drugim neovlaštenim korištenjem, povrijedio autorsko pravo tužitelja.

II Nalaže se tuženiku propuštanje korištenja fotografije plaže „Beritnica“, koja je autorsko djelo tužitelja, objavom putem internetske društvene mreže Facebook ubuduće ili sličnih radnji ubuduće.

III Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.296,32 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana povrede autorskog prava 13.07.2017.g. pa do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. pa do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi jednakoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za osam postotnih bodova, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.312,50 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi zatezne kamate po stopi jednakoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za osam postotnih bodova, od 22. siječnja 2026., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, izlažući činjenične navode, u bitnome navodi da je autor fotografije plaže „Beritnica“ na otoku Pagu, koja fotografija je objavljena kao dio Facebook stranice Spin City koju ureduje tuženik. Da je predmetna fotografija autorsko djelo, sukladno članku 5 stavak 2 točka 8 ZAPSP-a. Navedenu fotografiju da je tuženik koristio bez pravne osnove i time bez tužiteljeve suglasnosti, te tako stekao znatnu materijalnu korist, a na koji način da je povrijedio imovinska i moralna prava tužitelja.Tužitelj da se tuženiku obratio osobno dopisom od dana 13.07.2017.g., kao i dopisom od dana 11.09.2017.g. putem ovdje iskazanog punomoćnika, no da tuženik današnjeg dana nije ispunio obveze iz predmetnih dopisa. Tuženik da se oglušio obavijestiti tužitelja o tome na kojim sve medijima je predmetna fotografija distribuirana i priopćena te da javı na koje sve načine je obrađena, kao i o tome kolika je visina stečene koristi od korištenja predmetne fotografije. Iznosi tvrdnju da fotografija ima visoku cijenu, jer je ista rijetka, jer je obrađivana, čime su još više povrijeđena autorska prava te jer je korištena u promotivnoj kampanji koja je bila plaćena na Facebooku, koja da je imala veliki doseg i bila pristupačna velikom broju ljudi i bila dužeg trajanja te da stoga opisanim postupanjem tužitelj trpi osim stvarne štete i izmaklu korist.

2. Kao dokaze prilaže uz tužbu isprave te predlaže saslušanje stranaka i svjedoka.

3. Odgovarajući pisano na tužbu tuženik osporava osnovanost utuženja. Ističe prigovor nedostatka valjane aktivne i pasivne legitimacije. Ističe da nije bio upoznat ne samo sa činjenicom je li predmetna fotografija autorsko djelo, nego i da li je ista objavljena, ako jest, gdje, kada i u kojem vremenskom periodu. Naime, da tuženik, a čija je djelatnost ''car sharing sustav", nema mogućnosti i resurse za vođenje marketinga, već iste poslove prepušta vanjskom suradniku. Tako da isti suradnik pruža tuženiku marketinške usluge, a koje usluge obuhvaćaju i dizajn i upravljanje društvenim mrežama. Tužitelj da je o istom bio obaviješten, kao i o činjenici da tuženik nema nikakva neposredna saznanja o tvrdnjama iz tužbe, kao i da li su iste tvrdnje tužitelja točne.

4. U predmetnu parnicu se umješala treća osoba na strani tuženika – APLITAP d.o.o., OIB: 241295352206, Ilica 310.

5. Pridružujući se pobijajućim navodima tuženika umješač spori postavu tužbe i tužbenog zahtjeva kako je to artikulirao tužitelj navodeći u bitnome da se u konkretnom slučaju radi se o fotografiji poznate plaže na otoku Pagu posjećene od strane više tisuća ljudi svake godine, koja notorno nije ''rijetkost", a Facebook stranice tuženika da svakako nisu medij koji posjećuje znatan broj ljudi, s obzirom da se radi o tzv. „profilu" ili stranici tuženika koji je dostupan samo onim osobama koje aktivno prate ili aktivno odluče posjetiti njegovu Facebook stranicu (u usporedbi sa marketinškim kampanjama koje kao oglas prikazuju sadržaj svim posjetiteljima Facebook- a ili neke posječene web-stranice, odnosno sa npr. oglasima u dnevnim novinama i sl. koji su vidljivi svim čitateljima tih novina).

6. Nakon što je prvotno donesena odluka ovog suda u cijelosti ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovodni broj Pž-56421/2021-4 od 18. listopada 2012. i predmet vraćen na ponovno suđenje tužitelj ustraje u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom dočim tuženik i umješač ustraju s osporavanjem osnovanosti utuženja.

7. Provodeći postupak ponovljenog suđenja ovaj je sud sukladno pravnim shvaćanjima izloženim u ukidnoj odluci žalbenog suda ponovno razmotrio činjenične i pravne navode parničnih stranaka te je uvažavajući navode iz odnosne odluke suda drugog stupnja i ponovno ocijenivši izvedene dokaze u kontekstu ukazanog materijalnog prava zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Nastavno u postupku su tuženik i umješač učinili nespornom činjenicu autorstva tužitelja te je spornim činjenicom tako ostala visina naknade za njezinu neovlaštenu objavu.

9. U dokaznom postupku su razgledane isprave koje je u potkrijepu svojih navoda priložio tužitelj, a koje tuženik i nije supstancijalno osporio i to posebice sporna fotografija u digitalnom zapisu i analognom ispisu, te su cijenjeni iskazi saslušanih stranaka i umješača, tužitelja TC, UC, zakonskog zastupnika tuženika te ŠC zakonskog zastupnika umješača, a izveden je i dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za marketing radi utvrđenja marketinške vrijednosti objavljenje fotografije.

10. Iskaze svih saslušanih osoba je sud prihvatio kao vjerodostojne temeljem neposrednog dojma a također i sukladnosti sa ostalim razviđenim dokazima. Iz iskaza saslušanih osoba u bitnome proizlazi nespornim da:

- je ustvrđena fotografija objavljena na Facebook stranici tuženika,

- da je ista uklonjena nakon prigovora tužitelja,

- da je umješač kao treća osoba koja je obavljala marketinške poslove za tužitelja fotografiju uslijed propuštene provjere njenog autorstva bez znanja o tome istu objavila na Facebook stranici tuženika te istu odmah uklonila po nalogu tužitelja odmah po saznanju o njenom autorstvu.

11. Sud stoga ocjenom razviđenih i isčitanih isprava kao izvedenih dokaza kao i ocjenom iskaza saslušanih stranaka i svjedoka nalazi i utvrđuje istinitim tužbene tvrdnje tužitelja u pravnorelevantnom dijelu .

12. Iz provedenog postupka u pravnorelevantnom dijelu u kontekstu nespornih činjeničnih navoda proizlazi dakle, na razini izvjesnosti, utvrđenim da je sporna fotografiju objavljena na internetskoj platformi Facebook bez odobrenje tužitelja, da tuženik za korištenje fotografije nije platio nikakvu naknadu te da je fotografija objavljena bez navođenja imena autora.

13. Utvrđenim je također da je fotografija i uklonjena nakon saznanja o njezinom autorstvu.

14. Sud je cijenio i dokaz izveden po sudskom vještaku za marketing Igoru Kernu te je načelno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka glede vrijednosti neovlaštene potrebe predmetne fotografije uz napomenu da isto tako nalazi i cijeni prihvatljivim i načelne prigovore punomoćnika tuženika i umješaća na provedeno vještačenje. Međutim za reći je da pravnosemantičke elaboracije sadržane u pisanim očitovanjima na predmetno vještvo navedenih punomoćnika više zapadaju u juridički sofizam nego što pomažu razumnom razjašnjenu spornih činjenica i biti spora. No za dodati je da je tome tako, po uvjerenju ovog suda, i zbog same naravi spora koje u svojoj biti obzirom na preostalu spornu činjenicu – vrijednost (neovlaštene) objave sporne fotografije izmiče egzaktnim utvrđenjima. Naime, svaki pokušaj egzaktne kvantifikacije vrijednosti virtualne pojavnosti ostaje na razini aproksimacije, te stoga sud nalazi i cijeni da utvrđenje te činjenice nailazi na nerazmjerne teškoće odnosno na nemogućnost da se do tog i takvog (egzaktnog) utvrđenja dođe što pak predstavlja osnov za prosudbu i odlučivanje suda prema slobodnoj ocjeni (čl. 223. st. 1 Zakona o parničnom postupku

- „Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25; dalje: ZPP).

15. Sud dakle, ponovno nalazi i cijeni da sporna fotografija (ne ulazeći dublje u analitiku i procjenjivanje njezine ''umjetničke'' vrijednosti ili neke drugovrsne ekskluzivnosti), već i prema pravilima općeg životnog iskustva, zasigurno nije od presudnog značaja za uspjeh poslovnih aktivnosti tuženika ma kakvog god marketinškog značaja i dosega ona bila, kao i da (nenamjerna i omaškom uzročena k tome) objava iste nije presudnim razlogom ostvarene dobiti u poslovanju tuženika ma kakva ona bila, te stoga i u tom kontekstu načelno nema mjesta tvrdnjama o znatno stečenoj imovinskoj koristi tuženika.

16. Nadalje, sud ponovno nalazi i cijeni, također te isto po pravilima općeg životnog iskustva, da se sporna fotografija ne može smatrati rijetkošću obzirom na notorno opće dostupan ''turistički'' motiv krajobraza – uvale koju je tužitelj kao autor snimio, (pa se niti može u tom kontekstu govoriti o eventualnoj visokoj umjetničkoj ekskluzivnosti predmetne fotografije).

17. No opet i ipak, imajući u vidu utvrđenu (i nespornu) činjenicu da je autorska fotografija tužitelja javno objavljena bez njegova dopuštenja čime je došlo do povrede njegova autorskog prava sud nalazi i cijeni osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I te nalazi i cijeni da tužitelju pripada i pravo naplate zahtijevane naknade, navedeno temeljem čl. 53. u vezi čl. 183. . Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine 167/2003, 79/2007, 125/2011, 80/2011, 141/2013, 127/2014, 62/2017, 96/2018.,111/21., dalje ZAPSP.

18. Sud drži stoga temeljem čl. 223. a ZPP-a da dosuđeni iznos predstavlja primjerenu naknadu obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela te imajući u vidu povređivanje imovinskog autorskog prava, a uzimajući kao polazište za određivanje visine pretrpljene štete vrijednost predmetne fotografije kao autorskog djela kako to kao utvrđena činjenica proizlazi iz provedenog vještačenja, imajući u vidu uobičajeni cjenika autorskih naknada za fotografiju i pravila životnog iskustva te osobite okolnosti slučaja, uključujući i medij – internetsku platformu kojim je prijeporna fotografija plasirana u javnost. Sud je posebice cijenio i okolnost da je sporna fotografija objavljena posredstvom treće osobe – ovdje umješača, no bez znanja tužitelja što isključuje subjektivni aspekt protupravnosti kod tuženika.

19. Navedeno, i cijeneći da je tako utvrđenim da je ipak nedopuštenim, bez znanja autora, objavljivanjem predmetne fotografije povrijeđeno autorsko pravo autora i u njegovom moralnom aspektu, to sud smatra da će dosudom navedenog iznosa naknade biti uključeno i ostvareno i pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede tih prava temeljem čl. 32. st. 1. u vezi čl. 172. st. 1. ZAPSP-a u vezi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) .

20. Sud smatra dakle da dosuđena naknada uključuje i predstavlja pravičnu novčanu naknadu imajući u vidu i pretrpljenu nelagodu i duševni nemir koji je tužitelj kao nesporni autor njegove nedopušteno objavljene i korištene fotografije mogao uslijed toga pretrpjeti.

21. Sud je posebno vodio računa da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (svrha pružanja pravne zaštite tužitelju nije bogaćenje povoljnim ishodom postupka niti retribucija (u odnosu na stranku tuženika u ovom postupku).

22. Slijedom navedenog sud nalazi osnovanim tužbene zahtjeve tužitelja te je o navedenom i odlučeno kao u izreci ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 51/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).

24. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku potrebni za vođenje parnice i to; za sastav tužbe iznos od 200,00 eur (Tbr. 7.1. Tarife), za osam obrazloženih podnesaka u iznosu od po 200,00 eur (Tbr. 8.1. Tarife), za jedan podnesak u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8.4. Tarife), za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10.1. Tarife), za sastav odgovora na žalbu tuženika i umješača u iznosu od po 200,00 eur (Tbr. 10.6. Tarife), za zastupanje na jedanaest ročišta u iznosu od po 200,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife), sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife), što uz trošak vještačenja od 500,00 eur, iznosi sveukupno dosuđenih 6.312,50 eur.

25. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 dalje OZ), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate prema stopi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Slijedom izloženog odlučeno je kao u točki IV izreke ove presude.

U Zagrebu, 22. siječanj 2026.

SUDAC:

Vjekoslav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda e komunikacijom Visokom trgovačkom sudu RH.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču po punomoćniku