Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -2955/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, zastupan po punomoćniku Dean Ilijevski, odvjetnik iz Labina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Pr-499/2024-18 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Pr-499/2024-18 od 9. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže da isplati iznos od 10.451,94 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatom i nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EURA u roku od 15 dana.

II. Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2. Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP sud prvog stupnja dostavio je žalbu tužitelja tuženiku na odgovor.

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

Žalba tužitelja nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 10.451,94 EURA s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete nastale isplate osiguranika tužitelja koji je zadobio u prometnoj nezgodi tešku tjelesnu ozljedu.

4. U nastavku postupka prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrdio je, a što nije sporno među strankama:

- da se dana 15.07.2007. dogodila prometna nezgoda u [adresa] u tunelu [adresa],

- da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovali osiguranik tuženika RŠ kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i SŠ kao vozačosobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka],

- da je u osobnom automobilu kojim je upravljala SŠ kao putnik na stražnjem sjedalu iza vozača sjedio ČŠ, osiguranik tužitelja koji je u toj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život,

- da je u trenutku prometne nezgode osiguranik tuženika imao sa tuženikom zaključenu policu od automobilske odgovornosti broj 210003284440, slijedom čega nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je ČŠ uslijed posljedica prometne nezgode zadobio teške tjelesne ozljede,

- da mu je zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi rješenjem HZMO- a od 23.07.2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda koje su nastale izvan rada, a izazvale su opću nesposobnost za rad u visini od 864,90 kuna počevši od 09.04.2009., a umjesto koje mu je određena isplata najniže mirovine u iznosu od 1.675,20 kuna,

- da je za predmetnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika.

7. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 164. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 128/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – u daljnjem tekstu: ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz odredbe članka 161. istog Zakona.

8. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOOP).

9. Prvostupanjski je sud naveo da je prema odredbi članka 27. stavku 1. ZOOP- a, tuženik obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika – stvarnog štetnika, a što je shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev-2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je za odluku u ovom sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022.).

11. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO-u koji odredbom članka161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.

12. Odredbom članka 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

13. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena je ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP-u. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema citiranim odredbama ZOMO-a.

14. U pobijanoj žalbi tužitelj ponovno analizira zakonske odredbe koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio na ovaj slučaj a o čemu se prethodno referirao i ovaj žalbeni sud.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Splitu, 22. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆANJA

Miho Mratović