REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-983/2025-25

(ranije spis broj Pl-95/2024)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o.OIB:27962400486, Bjelovar, Ferde Livadića 14 a, zastupanog po zakonskoj zastupnici RJJ, a dotična po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tužene RJ OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupane po privremenoj zastupnici Tatjani Figač-Gregurić, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog Zlatka Gregurića, Tatjane Figač-Gregurić i AJ, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 08. prosinca 2025. godine, u prisutnosti predsjednice uprave tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice privremene zastupnice tužene, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 22. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj Pl- 95/2024-4 od 22. kolovoza 2024. godine, kojim je tuženoj RJ OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju Komunalac d.o.o. OIB:27962400486, Bjelovar, Ferde Livadića 14 a, plati na račun tužitelja: IBAN [broj bankovnog računa], model HR99 u roku od 8 dana, iznos od 108,45 Eura, sa zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2024. godine, pa sve do isplate, po kamatnoj stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu, podneskom od 22. siječnja 2025. godine, za isplatu iznosa od 38,47 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos od 21. svibnja 2024. godine, do isplate, odnosno za zastarjeli dio novčane tražbine tužitelja, koji (ranije spis broj Pl-95/2024)

predstavlja razliku između ovom presudom dosuđenog iznosa od 108,45 Eura, sa zateznom kamatom i početnim zahtjevom tužitelja, zatraženog iznosa od 146,92 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Ukida se djelomično platni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj Pl-95/2024-4 od 22. kolovoza 2024. godine, kojim je tuženoj RJ OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju Komunalac d.o.o. OIB:27962400486, Bjelovar, Ferde Livadića 14 a, plati u roku od 8 dana:

- na ime glavnog duga, iznos od 38,47 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana 21. svibnja 2024. godine, pa sve do isplate,

- na ime nastalih troškova postupka iznos od 79,98 Eura, sa zateznim kamatama na taj iznos od 22, kolovoza 2024. godine, pa sve do isplate.

III. Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi u roku od 15 dana, razmjeran dio opravdanih troškova cjelokupnog postupka u iznosu od 282,75 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos, prema stopi sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od 22. siječnja 2026. godine, pa sve do isplate.

IV. Utvrđuje se opravdan trošak ovog postupka, privremenoj zastupnici tužene, odvjetnici Tatjani Figač-Gregurić u iznosu od 62,50 Eura.

V. Naređuje se računovodstvu Općinskog suda u Bjelovaru da od iznosa predujma od 187,50 Eura ukupno (uplaćen tijekom ovog postupka od strane tužitelja, dana 24. listopada 2024. godine, uz poziv na broj ovosudnog spisa, broj Pl-95/2024), isplati privremenoj zastupnici tužene RJ, odvjetnici Tatjani Figač-Gregurić na žiro račun Zajedničkog odvjetničkog ŽJ, Tatjane Figač-Gregurić i AJ, sa sjedištem u [adresa], otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb i to IBAN: [broj bankovnog računa], ukupan iznos od 62,50 Eura, koliko je za sada utvrđeno na ime opravdanog troška privremene zastupnice tužene.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev privremene zastupnice tužene, odvjetnice Tatjane Figač-Gregurić, za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 62,50 Eura, do zatraženog iznosa do 187,50 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 125,00 Eura sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos od dana 22. siječnja 2026. godine, pa sve do isplate, kao što se odbija kao neosnovan zahtjev privremene zastupnice tužene u vezi zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 62,50 Eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv ovršenice RJ iz [adresa], pokrenuo ovrhu, podneskom od 30. svibnja 2024. godine, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 146,92 Eura, sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2024. godine, no kako je ovršenica bila osoba koja je na dan pokretanja ovrhe imala prijavljeno prebivalište u [adresa], taj predmet je zaveden kod ovoga suda pod gornji broj Pl-95/2024.

(ranije spis broj Pl-95/2024)

2. Nakon što je na poziv suda iz dopisa datiranog sa 07. kolovozom 2024. godine, tužitelj bio pozvan da se očituje ustraje li na donošenju predloženog platnog naloga u odnosu na tuženu koja ima prebivalište u inozemstvu, tužitelj je podneskom od 20. kolovoza 2024. godine, ustrajao na prijedlogu u vezi donošenja platnog naloga u odnosu na tuženu, pa je dana 22. kolovoza 2024. godine, Općinski sud u Bjelovaru donio platni nalog pod brojem Pl-95/2024-4 od 22. kolovoza 2024. godine, kojim je tuženoj bilo naloženo da u roku od 8 dana, udovolji prijedlogu tužitelja iz podneska datiranog sa 30. svibnjem 2024. godine, odnosno da mu isplati iznos od 146,92 Eura po osnovi glavnog duga i iznos od 79,98 Eura u vezi naknade troškova ovrhe, a sve zajedno sa zateznom kamatom i sve u roku od 8 dana.

3. Obzirom da se tuženoj na evidentiranu adresu u inozemstvu, kod nadležnog upravnog tijela u Republici Hrvatskoj, nije mogao dostaviti posredstvom pošte, navedeni ovosudni platni nalog, tuženoj je imenovan privremeni zastupnik ovosudnim rješenjem broj Pl-95/2024-10 od 28. listopada 2024. godine i to u osobi odvjetnice Tatjane Figač-Gregurić, posredstvom koje je tuženoj dostavljen, navedeni platni nalog.

4. Kako je navedena privremena zastupnica tužene, podnijela pravovremeni prigovor protiv navedenog platnog naloga, povodom tog prigovora je proveden postupak, prilikom kojeg je saslušana zakonska zastupnica tužitelja u svojstvu stranke, dana 08. prosinca 2025. godine, na glavnoj raspravi, nakon čega je glavna rasprava bila zaključena.

5. U ovom slučaju se radilo o sporu male vrijednosti zbog relativno male visine novčane tražbine tužitelja, a tužena je posredstvom navedene privremene zastupnice u podnesenom prigovoru protiv platnog naloga iznijela više prigovora, zbog kojih je osporila predmetni platni nalog. Naime, tužena je u prigovoru navela:

- kako smatra da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i čl. 447. Zakona o parničnom postupku (u tom kontekstu je istakla da je u prijedlogu za ovrhu bila navedena adresa tužene u Republici Hrvatskoj, što upućuje da je adresa tužene poznata u Republici Hrvatskoj),

- da prigovara osnovanosti i visini tražbine tužitelja,

- da se iz konti otvorenih stavaka ne može zaključiti na što se konkretno odnosi potraživanje tužitelja, te da je prijedlog za ovrhu podnesen suprotno čl. 31.st.2. Ovršnog zakona jer se iz istog ne može zaključiti što je predmet obveze, što je vrsta i opseg obveze, ali i koje je bilo potrebno vrijeme za ispunjenje obveze,

- da priložena prijedlogu vjerodostojna isprava nije podobna za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a slijedom toga, niti za izdavanje platnog naloga jer ne zadovoljava uvjete iz čl. 447.st.1. ZPP,

- da osporava potraživanje tužitelja, zbog zastare novčane tražbine, obzirom da se u ovom slučaju primjenjuje jednogodišnji rok zastare iz čl. 232. st.1. Zakona o obveznim odnosima,

- da nije bilo iz priložene punomoći za odvjetnika ovrhovoditelja, razvidno da li ga je ovlaštena osoba ovrhovoditelja - pravne osobe, ovlastila za zastupanje u ovoj pravnoj stvari,

- kako nije pravilna odluka iz platnog naloga o troškovima postupka, te da je ista donesena suprotno Tbr. 7.t.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. (ranije spis broj Pl-95/2024)

6. Zbog navedenih razloga je privremena zastupnica tužene, predložila da se navedeni ovosudni platni nalog ukine i da se tužba odbaci, a podredno da se nakon ukidanja platnog naloga, odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Očitujući se o tom prigovoru tužene, posredstvom navedene privremene zastupnice tužene, podneskom od 22. siječnja 2025. godine, tužitelj se posredstvom svog punomoćnika u osobi odvjetnika, usprotivio svim razlozima zbog kojih je tužena osporila osnovu i visinu potraživanja tužitelja, izuzev što je djelomično prihvatio istaknuti prigovor tužene u vezi zastare novčane tražbine tužitelja, a sukladno kojem djelomično prihvaćenom prigovoru tužene je tužitelj djelomično i povukao svoje potraživanje, ograničivši isto na nezastarjelu novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 108,45 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos od 21. svibnja 2024. godine, pa sve do isplate (tužba je na taj način bila povučena u vezi preostale početno zatražene svote, do ukupno zatraženog iznosa od 146,92 Eura, sukladno prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, dakle za iznos od 38,47 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos od 21. svibnja 2024. godine).

8. Vezano za prigovor tužene koji se odnosio na tvrdnju privremene zastupnice tužene da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga, tužitelj je u navedenom podnesku istakao kako je čl. 31. Ovršnog zakona (N.N.br. 93/14 – u daljnjem tekstu: OZ), propisano da je, između ostalog, izvadak iz poslovnih knjiga, kao i račun, vjerodostojna isprava, temeljem koje se može pokrenuti ovršni postupak pred javnim bilježnikom, pa su po tužitelju navedeni prigovori bespredmetni i paušalni, odnosno umjereni isključivo na odugovlačenje postupka. Ne shvaćajući očito, na pravilan način, ozbiljnost prigovora tužene posredstvom privremene zastupnice, koji se odnosio na izdavatelja punomoći u ovom slučaju, tužitelj je posredstvom svog odvjetnika, potpuno površno i paušalno naveo u tom smislu, da nalazi potpuno neosnovanim i deplasiranim razmatranje tuženika glede ovlaštene osobe za zastupanje pravne osobe tužitelja, kao izdavatelja punomoći za zastupanje i angažiranje punomoćnika u osobi odvjetnika za pokretanje ovog postupka.

9. Pojašnjavajući na što se zapravo odnosi predmetna novčana tražbina tužitelja, navedeno je u istaknutom podnesku tužitelja, da se u ovom slučaju radi o potraživanju tužitelja s osnova usluge odvoza komunalnog otpada, a kao dokaz osnovanosti svog potraživanja je u prilogu tog podneska tužitelj dostavio sve račune za plaćanje izvršenih usluga, koje tužena nije podmirila, počevši od računa od 31. svibnja 2023. godine, pa nakon toga za slijedećih 11 mjeseci uzastopno, zaključno sa računom od 30. travnja 2024. godine. Također, tužitelj se u tom smislu radi dokazivanja osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva pozvao na Odluku o komunalnom redu Grada [adresa] (objavljenu u Službenom glasniku Grada Bjelovara broj 7 od 20. srpnja 2005. godine) i na čl. 43.st.1. i 4., te Odluke, koje odredbe je citirao, navevši kako tužena nije dostavila tužitelju pisani dokaz o eventualnoj promjeni osobe korisnika usluge odvoza komunalnog otpada.

10. Vezano za istaknutu visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je također obrazložio u podnesku od 22. siječnja 2025. godine, visinu svog potraživanja, pozivajući se na Odluku o načinu obračuna troškova gospodarenja komunalnim otpadom iz kućanstava na području Grada [adresa] (objavljenu u Službenom glasniku Grada Bjelovara broj 7 od 20. srpnja 2005. godine), kojom je utvrđena cijena usluga skupljanja , odvoza i (ranije spis broj Pl-95/2024)

odlaganja komunalnog otpada, ali i na čl. 8., te Odluke po kojem je korisnik te usluge, dužan svoje obveze prema izdanim računima isporučitelja, podmirivati u roku plaćanja iskazanom na računu. Pri tome je tužitelj naveo kako se korisniku usluge, po izvršenom obračunu isporučenih komunalnih usluga, korisniku ispostavlja račun za pruženu uslugu koji korisnik može osporavati u roku od 8 dana od dana dostave računa, a u ovom slučaju tužitelj nije zaprimio od tužene, nikakav pisani prigovor na ispostavljene račune.

11. Napokon, vezano za djelomično prihvaćeni tuženikov prigovor zastare novčanog potraživanja, tužitelj je djelomično povukao tužbu u vezi svih novčanih potraživanja koja su dospjela prije jedne godine, računajući od dana podnošenja prijedloga za ovrhu, temeljem vjerodostojne isprave, a kojim prijedlogom je prekinuo zastaru, pa je zbog toga predložio da se djelomično održi na snazi, platni nalog kojim je tužena obvezana isplatiti tužitelju iznos od 108,45 Eura. Kada se matematički zbroje pojedina mjesečna potraživanja tužitelja, počevši sa zadnjim računom od 30. travnja 2024. godine (list 71 spisa) u iznosu od 9,49 Eura, pa prema svim ranijim računima, odnosno starijim razdobljima, vidljivo je da se tužitelj ograničio na potraživanje u pogledu 11 mjeseci u mjesečnim iznosima od po 9,49 Eura, za razdoblje od 01. lipnja 2023. godine, pa sve do kraja mjeseca travnja 2024. godine (listovi 61-71), ali i samo za dio neplaćenog 12.-tog računa datiranog sa 31. svibnja 2023. godine, obračunatog za razdoblje od 1. svibnja do 31. svibnja 2023. godine (list 60 spisa). U drugu ruku, tužitelj je povukao tužbu za ranije potraživanu isplatu iznosa od 38,47 Eura, koja tražbina se odnosila na 7 utuženih mjeseci, počevši od listopada 2022. godine, pa sve do travnja 2023. godine.

12. Obzirom da je navedenim djelomičnim povlačenjem tužbe, tužitelj doista svoju tražbinu ograničio samo na razdoblje od mjeseca svibnja 2023. godine pa nadalje, cijeneći okolnost da za taj mjesec svibanj 2023. godine, prema sadržaju samog računa datiranog sa 31. svibnjem 2023. godine (list 60 spisa), iznos od 06,06 Eura, dospijeva na naplatu dana 20. lipnja 2023. godine, jasno je da na dan pokretanja ovrhe od strane tužitelja, protiv tužene, podneskom od 30. svibnja 2024. godine (list 1-4), još uvijek nije bio protekao jednogodišnji rok zastare novčane tražbine za taj mjesec svibanj 2023. godine, sud smatra da je tužitelj tijekom ove parnice na pravilan način razdvojio od svog početnog zahtjeva nezastarjelo potraživanje od zastarjelog i da zbog toga nije bio osnovan tuženikov prigovor zastare u vezi konačno istaknute tražbine tužitelja u iznosu od 108,45 Eura.

13. Sasvim druga stvar je što zbroj pojedinih mjesečnih tražbina tužitelja, prema računima koje je tužitelj dostavio sudu za ukupno 12 mjeseci, počevši od mjeseca svibnja 2023. godine, pa sve do i zaključno sa mjesecom travnjem 2024. godine, iznosi više od konačno istaknutog zahtjeva tužitelja, istaknutog podneskom tužitelja od 22. siječnja 2025. godine, za zanemarivo mali iznos od 02,00 Eura, no da li je prilikom isticanja visine konačnog novčanog potraživanja tužitelja došlo zbog omaške u računanju ili pisanju konačnog zahtjeva od strane odvjetnika tužitelja ili je možda taj iznos već bio podmiren, nema nikakve veze sa činjenicom da konačno istaknuto potraživanje tužitelja od 108,45 Eura u opisanim okolnostima slučaja, nije zastarjelo. Uostalom, tužitelj je na kraju krajeva, ovlašten potraživati manje od onoga što mu pripada, makar samo za 02,00 Eura, no nije ovlašten potraživati više od onoga što mu pripada.

(ranije spis broj Pl-95/2024)

14. Imajući u vidu navedene činjenice u vezi djelomičnog povlačenja tužbe od strane tužitelja, tijekom ove parnice, valjalo je ovom odlukom utvrditi da je tužba tužitelja djelomično povučena u pogledu zatražene isplate u točno određenom novčanom iznosu, a za koji iznos je ujedno valjalo ukinutu djelomično predmetni platni naloga, ovoga suda.

15. Tužena u ovom slučaju, posredstvom privremene zastupnice, potpuno neosnovano smatra kako nije bilo zakonske osnove u ovom slučaju za donošenje platnog naloga, a tužitelj je potpuno u pravu kada ističe pozivajući se na čl. 31. OZ, što je bilo potrebno da se pokrene ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave, protiv ovršenika, pred javnim bilježnikom, a što je u konkretnom slučaju, tužitelj i učinio podnoseći svoj prijedlog za ovrhu od 30. svibnja 2024. godine, na temelju vjerodostojne isprave, posredstvom ovoga suda, nadležnom javnom bilježniku kao sudskom povjereniku. Okolnosti koje je privremena zastupnica u prigovoru podnesenom protiv predmetnog platnog naloga, iznijela o tome što mora sadržavati ovršna isprava da bi bila podobna za ovrhu, nemaju nikakve konkretne veze sa predmetnim prijedlogom ovrhovoditelja utemeljenim na vjerodostojnoj ispravi, a kako je ovrhovoditelj (u ovom postupku tužitelj) uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, datirane sa 30. svibnjem 2024. godine, priložio SALDAKONTI otvorene stavke od 23. svibnja 2024. godine (list 7-8 spisa), koji dokument se može tretirati, kao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (a u kojem dokumentu su sasvim jasno razvidni i vjerovnik i dužnik, te vrsta, opseg, vrijeme i predmet obveze – novčana tražbina u vezi komunalnih usluge, za točno specificirano razdoblje u određenim mjesečnim iznosima, sa navedenim datumima dospijeća svake pojedine mjesečne obveze tužene, prema tužitelju), potpuno je neosnovano u ovom slučaju pozivanje, privremene zastupnice tužene, na nepostojanje zakonskih uvjeta bilo iz čl. 31. Ovršnog zakona, bilo iz čl. 446 i čl. 447. ZPP, za donošenje meritorne odluke o prijedlogu tužitelja iz podneska datiranog sa 30. svibnjem 2024. godine.

16. Naime, privremena zastupnica tužene se bavi u ovom slučaju pretjeranim i posve neosnovanim formalizmom, navodeći primjerice da je u prijedlogu za ovrhu bilo navedeno kako je prebivalište ovršenice u [adresa], pa po ideji navedene privremene zastupnice tužene, proizlazi da je adresa RJ u [adresa] poznata, te da nije bilo zbog toga u ovom slučaju zakonskih uvjeta za donošenje ovosudnog platnog naloga, propustivši prilikom takvih tvrdnji uočiti da iz službenih potvrda o prijavljenom prebivalištu RJ (koje se inače nalaze u spisu na listu 13-14 spisa, ne zato što su sa drveta pale, nego zato što je po primitku prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, bez iznimke u svakom slučaju potrebno prije svega utvrditi da li ovršenik ima prijavljeno prebivalište na području [adresa] u smislu čl.8.st.4. Ovršnog zakona, obzirom da se dostava ovršeniku ne vrši napamet na adresu koju je ovrhovoditelj naveo u prijedlogu za ovrhu, iako već godinama ovršenica na toj adresi nema prijavljeno prebivalište, nego samo i isključivo na adresu prijavljenog prebivališta u [adresa]), jasno proizlazi da dotična od 01. listopada 2020. godine, ima prijavljeno prebivalište u [adresa] i to u gradu Ulmu, odnosno da je sama nadležnim policijskim tijelima dala taj podatak o svom prijavljenom prebivalištu izvan granica [adresa], pa zbog toga nije bilo niti moguće, niti zakonski dopušteno (čl. 281.st.5. i 6. Ovršnog zakona u vezi čl. 446.st.1.,3. i 4. ZPP) u odnosu na takvu osobu sa prebivalištem u inozemstvu da neki javni bilježnik uopće (ranije spis broj Pl-95/2024)

donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego je sasvim pravilno i u skladu sa zakonskim odredbama, ovlaštena osoba koja je zaprimila navedeni ovršni prijedlog tužitelja kod ovoga suda, izdala naredbu dana 18. srpnja 2024. godine, pod brojem Ovrv-6328/2024, da se taj spis pod kojim brojem je zaveden navedeni prijedlog tužitelja, zavede kod ovoga suda u upisnik Pl jer „ovršenica ima prebivalište u [adresa]“, nakon čega je taj prijedlog za ovrhu, koji se u ovom opisanom slučaju može i mora smatrati platnim nalogom, zaveden kod ovoga suda pod broj Pl-95/2024.

17. Obzirom da je u sudskom spisu broj Pl-95/2024, bio uvezan materijalni dokaz iz kojeg je proizlazilo da RJ, nema prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], na području Općine Rovišće, već da ime prijavljeno prebivalište u [adresa] u gradu Ulmu, a prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je bila priložena navedena vjerodostojna isprava – izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, sasvim je neosnovana tvrdnja privremene zastupnice tužene u kontekstu sadržaja čl. 446.st.1. ZPP, da nije bio ispunjen zakonski uvjet za donošenje platnog naloga, kakav je donesen u ovom slučaju dana 22. kolovoza 2024. godine, pod brojem Pl-95/2024-4 od 22. kolovoza 2024. godine, od strane Općinskog suda u Bjelovaru.

18. U sudskoj praksi u ovakvim slučajevima gotovi svaki od tih donesenih platnih naloga utemeljenih na prijedlozima za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (u situaciji kada je ovrhovoditelj pogrešno smatrao da ovršenik, fizička osoba, ima prijavljeno prebivalište na području [adresa], te nije imao u svojoj evidenciji podatak da je ovršenik odavno ili bar prije pokretanja ovrhe, odjavio prebivalište u [adresa] i prijavio ga negdje drugdje izvan RH), a koji platni nalozi su doneseni pod nekim brojem „Pl“, postaje pravomoćan, a ukoliko ga ponekad, iznimno, kao u ovom slučaju privremena zastupnica tužene, ospori neki tuženik, tek se povodom takvog prigovora u sudskom postupku, raspravlja o osnovanosti takvog prigovora tuženika.

19. Iz navedenih razloga, sud je neosnovanim ocijenio sve tvrdnje privremene zastupnice tužene o tome da u opisanim okolnostima slučaja nisu postojale zakonske pretpostavke za izdavanje platnog naloga, čime se praktički apelira da je platni nalog nedopušteno donesen, a što nema veze u opisanim okolnostima slučaja sa pozitivnim propisima,

20. Obzirom da je tužitelj, djelomičnim povlačenjem tužbe, uvažio tuženikov prigovor zastare u pogledu dijela novčanog potraživanja, a o čemu je već odlučeno deklariranjem da je dio predmetne tužbe tužitelja povučen i djelomičnim ukidanjem platnog naloga za povučeni dio novčane tražbine tužitelja, valjalo je samo još raspraviti prigovor privremene zastupnice tužene u pogledu osporavanja pravne osnove i visine tužbenog zahtjeva, odnosno u pogledu navedene punomoći ovlaštene osobe tužitelja.

21. Na raspravi održanoj dana 08. prosinca 2025. godine, predsjednica uprave tužitelja, dakle zakonska zastupnica tužitelja, RJJ je izričito potvrdila da je još od 01. listopada 2022. godine, postala odgovorna osoba tužitelja, odnosno predsjednica uprave tužitelja, ali i da je osobno parafirala predmetnu punomoć datiranu sa 27. svibnjem 2024. godine, koja se nalazi u spisu na listu 6 spisa, čime je osobno kao ovlaštena zakonska zastupnica tužitelja, pravne osobe, ovlastila odvjetnika Predraga Kralika da zastupa tužitelja u ovome predmetu. Ujedno je navela (ranije spis broj Pl-95/2024)

da je prilikom parafiranja navedene punomoći, samo napisala svoja dva prezimena „ BJ“.

22. Prihvaćajući kao istinit iskaz navedene zakonske zastupnice tužitelja, obzirom da za bilo kakvo suprotno utvrđenje nije bilo niti jednog, jedinog opravdanog razloga ili dokaza, neosnovanim je tretiran i taj dio prigovora privremene zastupnice tužene, podnesenog protiv predmetnog platnog naloga, a koji se odnosio na ovlaštenog zastupnika tužitelja, odnosno na nekakve samo eventualne procesne propuste suda u utvrđivanju ovlaštenog zastupnika tužitelja ili propuste odvjetnika tužitelja, da dostavi sudu odgovarajuće dokaze iz kojih proizlazi da ga je za zastupanje tužitelja, pravne osobe, angažirala za to ovlaštena osoba – zakonski zastupnik tužitelja.

23. Imajući u vidu da je tužitelj, po uvjerenju ovoga suda, pozivanjem na navedene dvije Odluke u podnesku datiranom sa 22. siječnja 2025. godine, ali i dostavljanjem svih potrebnih materijalnih dokaza u vidu izjave RJ, neplaćenih računa od strane tužene, za konačno istaknutu novčanu tražbinu, Odluke tužitelja od 30. prosinca 2016. godine, ali i navedene dvije Odluke na koje se pozvao, koje su objavljene u Službenom glasniku Grada Bjelovara broj 7 (listovi 59-75 spisa) dokazao i opravdanost pravne osnove istaknutog zahtjeva, ali i visinu utužene novčane tražbine, te da je zbog toga neosnovanim ocijenjeno tuženikovo osporavanje visine i pravne osnove tužbenog zahtjeva tužitelja, valjalo je u granicama istaknutog konačnog zahtjeva tužitelja, a sukladno čl. 451.st.3. ZPP, djelomično održati na snazi ovosudni platni nalog i to u dijelu u kojem je tuženoj naložena isplata iznosa od 108,45 Eura, sa osnovano zatraženom zateznom kamatom na taj iznos od 21. svibnja 2024. godine (pogotovo imajući u vidu da je tužitelj bio ovlašten potraživati zateznu kamatu na svaki pojedini neplaćeni mjesečni iznos, računajući od dana dospijeća, pa sve do isplate, te da je na zatraženi način potraživao manju zateznu kamatu, nego li mu pripada), pa sve do isplate.

24. Kako odredba čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se inače primjenjuje kod dosude zatezne kamate, ne upućuje na nekakvu u ovom slučaju zatraženu „zakonsku zateznu kamatu“, sud je tužitelju dosudio samo u skladu sa navedenom odredbom u vezi tog sporednog potraživanja zateznu kamatu, izostavivši iz izreke tužbenog zahtjeva potpuno nepotrebnu i suvišnu riječ u kontekstu dosuđene zatezne kamate, sukladno pozitivnim propisima koji u Republici Hrvatskoj reguliraju pitanje dosude određenih zateznih kamata.

25. Obzirom da je Općinski sud u Bjelovaru, odlučujući o predmetnom platnom nalogu, priznao tužitelju u vezi nastalih troškova iznos od 79,98 Eura, valjalo je i u tom dijelu u smislu čl. 451. st. 3. ZPP, staviti izvan snage platni nalog, obzirom da je povodom prigovora privremene zastupnice tužene, nastavljen parnični postupak u kojem sudskom postupku je bilo potrebno donijeti jedinstvenu odluku o parničnom trošku, koja odluka obuhvaća i troškove u vezi sastavljanja prijedloga za donošenje platnog naloga.

26. Naime, sukladno sada važećoj sudskoj praksi utemeljenoj na pravnom mišljenju sa sastanka predsjednika građanskih odjela svih županijskih sudova u Republici Hrvatskoj i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj dana 02. lipnja 2017. godine (po kojem mišljenju se presudom kojom se (ranije spis broj Pl-95/2024)

odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom) potrebno je donijeti jedinstvenu odluku o trošku, koja obuhvaća i one troškove koji su bili nastali prije parničnog postupka, dakle i u vrijeme kada su stranke bile ovrhovoditelji i ovršenik.

27. Shodno tome, isključivo radi sprječavanja eventualne preinake predmetne presude u pogledu odluke o troškovima postupka, valjalo je prije svega staviti izvan snage platni nalog u dijelu kojim je tuženoj naloženo da isplati tužitelju u roku 8 dana, navedeni odmjereni trošak u iznosu od 79,89 Eura, da bi se ovom presudom (praktički u formi rješenja, kojim se inače odlučuje o parničnom trošku) uopće moglo odlučiti o cjelokupnom trošku postupka, cijeneći okolnost da je prije donošenja ove odluke o navedenom stavljanju izvan snage platnog naloga iz navedenog rješenja o ovrsi formalno egzistirala ovosudna odluka br. Pl-95/2024-4 od 22. kolovoza 2024. godine o nastalom trošku, odnosno kojom je tužena obvezana da navedene troškove isplate tužitelju u roku 8 dana, sa zateznom kamatom.

28. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.2. ZPP jer niti jedna stranka nije uspjela u cijelosti u ovoj parnici, već su samo djelomično obje stranke uspjele u ovoj parnici.

29. Kako je tužitelju od ukupno zatraženog iznosa od 146,92 Eura, koji mu je uostalom bio i dosuđen ovosudnim platnim nalogom, nakon djelomičnog povlačenja tužbe (uslijed činjenice da je i sam tužitelj bio svjestan, osnovanosti prigovora tužene u vezi zastarjelih novčanih tražbina koje su dospjele nakon više od godinu dana u odnosu na dan pokretanja ove parnice), ovom presudom dosuđen iznos od 108,45 Eura, očito je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u ovoj parnici sa 73,81 %, a što je matematički utvrđeno.

30. Analogno tome, tužena je u pogledu visine tužbenog zahtjeva u ovoj parnici uspjela sa 26,19%.

31. Međutim, prilikom odlučivanja o ukupnom omjeru uspjeha stranaka u ovoj parnici se moralo voditi računa i o uspjehu stranaka u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva, pogotovo obzirom na činjenicu da je tužena u ovoj parnici osporavala i visinu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

32. Obzirom da je u pogledu pravne osnove u ovome predmetu ocijenjen u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, što upućuje na 100%-tni uspjeh tužitelja u pogledu pravne osnove, bilo je jednostavno matematički utvrditi ukupan omjer uspjeha stranaka u ovoj parnici.

33. Naime, tužiteljev ukupan uspjeh je iznosio 86,90% (73,81+100=173,81:2 =86,905), dok je ukupan uspjeh tužene iznosio 13,10% (26,19+0 =26,19:2=13,095), a kada se ti međusobni uspjesi stranaka u ovoj parnici prebiju u smislu čl. 154.st.2. ZPP, matematički je utvrđeno da je tužena dužna tužitelju nadoknaditi razmjeran dio parničnih troškova od 73,80%.

(ranije spis broj Pl-95/2024)

34. Opravdani troškovi tužitelja su odmjereni prema troškovniku odvjetnika tužitelja iz podneska od 08. prosinca 2025. godine, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a sukladno odredbama važeće Odvjetničke tarife.

35. Shodno tome, tužitelju je ta sastav prijedloga za donošenje platnog naloga (što u ovom slučaju, predstavlja tužiteljev prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave), priznat u smislu Tbr.7.t.5. Odvjetničke tarife, iznos od 25,00 Eura, za sastavljanje podneska od 20. kolovoza 2024. godine, priznat je iznos od 12,50 Eura, a za sastavljanje podneska od 22. siječnja 2025. godine, priznat je iznos od 50,00 Eura, dok je za zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika na ročištima održanim dana 28. listopada i 08. prosinca 2025. godine, priznat iznos od 100,00 Eura ukupno ili po 50,00 Eura, za svako zastupanje. Na ove opravdane troškove u iznosu od 187,50 Eura je priznat tužitelju iznos od 46,87 Eura u vezi pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost, pa je u ovom dijelu utvrđen opravdan trošak od 234,37 Eura.

36. Kako je tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu za prijedlog za pokretanje postupka i za presudu u ukupnom iznosu od 26,54 Eura, koju svotu je tužitelj zatražio da mu se prizna kao opravdan trošak u vezi sudskih pristojbi, valjalo mu je i taj iznos priznati kao opravdan trošak, ali i ukupan iznos od 122,23 Eura i to u pogledu svote od 59,73 Eura, sa kojom je u ovoj parnici financirao troškove u pogledu objave oglasa o postavljanju privremenog zastupnika tuženoj u Narodnim novinama, ali i preostale svote od 62,50 Eura koja je za sada dosuđena privremenoj zastupnici tužene , a koju je tužitelj platio u okviru ukupno zatraženog i uplaćenog iznosa od 187,50 Eura, na zahtjev suda na račun suda, radi podmirenja pretpostavljenih potencijalnih parničnih troškova potrebnih za rad privremene zastupnice tužene u ovoj parnici. Da je ta svota bila primjerena, potvrđuje i svota koja je za sada, ovom sudskom odlukom, dosuđena privremenoj zastupnici tužene, vezanom za naknadu samo opravdanih troškova za rad u ovoj parnici, imenovane od strane suda privremene zastupnice tužene. Nakon pravomoćnosti ove odluke ili neke daljnje odluke o parničnom trošku, ako bude potrebe, tužitelju će se vratiti neutrošeni iznos predujma, ukoliko se ne potroši cijeli uplaćeni iznos od 187,50 Eura.

37. Dakle, ukupan opravdan trošak tužitelja (ne računajući za sada preuranjen zahtjev tužitelja u vezi naknade troška za zastupanje po punomoćniku na ročištu, na kojem će biti objavljena predmetna presuda, sa pripadajućim porezom) iznosi 383,14 Eura, a kako od te svote 73,80%, s kojim omjerom je tužitelj uspio u ovoj parnici, predstavlja svota od 282,75 Eura, taj iznos je dosuđen tužitelju na ime naknade dijela parničnih troškova, razmjerno uspjehu u parnici.

38. Tužitelju nije priznat kao opravdan parnični trošak u ovom postupku u smislu čl. 155. ZPP, trošak za sastavljanje podneska od 25. listopada 2024. godine (niti potencijalni trošak u vezi zatraženog poreza na taj trošak za sastavljanje podneska) jer je tim podneskom tužitelj posredstvom odvjetnika, potpuno nepotrebno obavijestio sud da je tužitelj platio zatraženi iznos predujma, bez da je sud uopće tražio tužitelja ili njegovog odvjetnika da o tom činu uplate posebnim podneskom obavještavaju sud, a da se radilo o potpuno nepotrebnom podnesku tužitelja (koji je bio nepotreban za ovaj postupak), jasno upućuje i činjenica kako je u spis prije dostave navedenog nepotrebnog podneska tužitelja, istoga dana (25. listopada 2024. godine – list 28 (ranije spis broj Pl-95/2024)

spisa), već bila dostavljena i uvezana službena pisana obavijest računovodstva ovoga suda o plaćanju zatraženog iznosa od 247,23 Eura, na račun suda od strane tužitelja.

39. Kako je odvjetnica Tatjana Figač Gregurić, određena od strane suda u ovom postupku za privremenog zastupnika tuženoj RJ, podneskom od 08. prosinca 2025. godine, dostavila sudu svoj specificirani zahtjev za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 218,75 Eura, valjalo je odlučiti o tom zahtjevu navedene privremene zastupnice tužene.

40. Taj zahtjev za naknadom troškova navedene privremene zastupnice je prije svega ocijenjen pravno osnovanim, ali samo djelomično osnovanim u vezi istaknute visine. Naime, privremeni zastupnik navedene tužene, kojeg je sud imenovao za zastupanje tužene u ovoj parnici, ima pravo u ovakvim slučajevima potraživati naknadu parničnih troškova za svoj rad u cijelosti prema vrijednosti predmeta spora i Odvjetničkoj tarifi, sukladno objavljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a ne kako se to ranije u praksi sudova određivalo u smislu čl. 264.st.2. Obiteljskog zakona (N.N.br.103/15, 98/19, 47/20, 49/23), a u vezi čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (N.N. br. 5/14), temeljem koje odredbe se naknada za obavljanje pravnih radnji privremenog zastupnika u osobi odvjetnika, određivala u iznosu od 50% nagrade za rad, koja bi mu pripadala u smislu Odvjetničke tarife.

41. Međutim, privremeni zastupnik kojeg je sud imenovao za zastupanje tužene, po uvjerenju ovoga suda, ima pravo potraživati samo naknadu onih potrebnih parničnih troškova koje je osobno i imao prilikom zastupanja tužene u ovoj parnici, a u ovom slučaju, odvjetnica Tatjana Figač Gregurić koja je potpisala u svojstvu privremene zastupnice tužene, podnesak od 16. prosinca 2024. godine, koji je uostalom i sama dostavila sudu posredstvom e komunikacije, te kojim je bio podnesen prigovor protiv ovosudnog platnog naloga je jedino taj parnični trošak osobno i imala u ovome predmetu.

42. Shodno tome, od opravdanih parničnih troškova, navedenoj privremenoj zastupnici tužene je priznat samo i isključivo trošak za sastavljanje navedenog prigovora podnesenog protiv platnog naloga u iznosu od 50,00 Eura, te pripadajući porez na dodanu vrijednost na taj trošak u iznosu od 12,50 Eura , dakle ukupno 62,50 Eura, dok je preko tog iznosa odbijen kao neosnovan preostali dospjeli zahtjev u vezi naknade parničnih troškova do zatraženog iznosa od 187,50 Eura, odnosno odbijen je kao neosnovan zahtjev, navedene privremene zastupnice tužene u vezi isplate troška u iznosu od 125,00 Eura.

43. Naime, istaknuta privremena zastupnica tužene je neosnovano istakla svojim troškovnikom od 08. prosinca 2025. godine, zahtjev za naknadu troškova u vezi zastupanja tužene na dva održana ročišta u ovome predmetu, iako se privremena zastupnica tužene, uopće osobno nije pojavila niti na jednom od ta dva jedina održana ročišta u ovome predmetu (dana 28. listopada i 08. prosinca 2025. godine).

44. Bez obzira što je odvjetnica Tatjana Figač Gregurić u ovaj sudski spis, dostavila zamjeničku punomoć za odvjetnicu iz istog odvjetničkog ureda - Leu Mladinić Njegovac, datiranu sa 28. listopadom 2025. godine, koja odvjetnica Lea Mladinić (ranije spis broj Pl-95/2024)

Njegovac je doista zamijenila na navedenim ročištima, odvjetnicu Tatjanu Figač Gregurić u zastupanju tužene u ovome predmetu, ne ulazeći u međusobni odnos dvaju odvjetnica istog odvjetničkog ureda, valja napomenuti da tužena nije u ovome predmetu uopće opunomoćila odvjetnicu Tatjanu Figač Gregurić za zastupanje, pa da bi zbog toga uopće dotična mogla, svoju punomoć koju joj je navodno dala za zastupanje tužena, prenijeti drugom odvjetniku, kroz institut tzv. zamjeničke punomoći.

45. Obzirom da je u ovom slučaju, ovaj sud imenovao odvjetnicu Tatjanu Figač Gregurić isključivo za privremenu zastupnicu tužene, a takva vrsta imenovanja je osobnog karaktera, odvjetnica Figač - Gregurić je bila dužna u ovome predmetu sama u okviru povjerene joj uloge privremenog zastupnika tužene, koju joj je sud povjerio kao njezino osobno pravo, da obavlja određene pravne radnje u zastupanju tužene , osim ukoliko ne bi bila u mogućnosti to učiniti iz nekog opravdanog razloga koji ju je spriječio i da obavlja inače svoje odvjetničke obveze (primjerice dugotrajna bolest, porodiljni dopust, godišnji odmor i sl.). Nije dopušteno da odvjetnik koji je imenovan od strane suda u sudskom postupku za privremenog zastupnika stranci, dakle odvjetnik koji uopće nema nikakvu punomoć od stranke koju zastupa isključivo kao privremeni zastupnik, kad god se to sjeti i za kakvu god to svrhu nađe smislenim, samoinicijativno izda zamjeničku punomoć za zastupanje tužene u ovom slučaju, nekom drugom odvjetniku, imajuću u vidu da ne postoji nekakva posebna punomoć koju bi tužena uopće u ovom slučaju potpisala ili dala odvjetnici Figač -Gregurić za zastupanje u ovom predmetu, pa analogno tome, dotična odvjetnica Figač - Gregurić nije ovlaštena, da nekakvu nazovi „zamjeničku punomoć“ daje drugom odvjetniku u ovom predmetu jer se u ovom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o odvjetništvu.

46. Kako je na temelju, nekakvog internog odnosa između dvije odvjetnice iz istog odvjetničkog ureda, a očito sukladno Zakonu o odvjetništvu, odvjetnica Tatjana Figač

- Gregurić, samoinicijativno, bez dopuštenja suda, ovlastila odvjetnicu Leu Mladinić Njegovac, da umjesto nje zastupa tuženu na dva održana ročišta u ovome predmetu, a ujedno je odvjetnica Tatjana Figač - Gregurić troškovnikom od 08. prosinca 2025. godine, potraživala naknadu parničnih troškova u svojstvu privremene zastupnice tužene u vezi tih navodnih zastupanja tužene na tim održanim ročištima, iako osobno uopće nije zastupala tuženu na oba održana sudska ročišta, taj zahtjev privremene zastupnice je ocijenjen neosnovanim, kao i zahtjevi u vezi poreza na te troškove u pogledu navodnih zastupanja.

47. Shodno tome, posebnom točkom IV., ove odluke u izreci je utvrđen opravdan parnični trošak privremene zastupnice tužene koji je dotična osobno imala u ovome predmetu i to u iznosu od 62,50 Eura, nakon čega je računovodstvu ovoga suda naloženo da isplati toj odvjetnici taj iznos iz sredstva predujma koji je po tužitelju uplaćen za tu svrhu.

48. Preko dosuđenog iznosa od 62,50 Eura je do zatraženog iznosa od 187,50 Eura, odbijen kao neosnovan zahtjev privremene zastupnice tužene, obzirom da niti u vezi privremene zastupnice tužene, niti u vezi odvjetnika tužitelja nije bilo moguće ovom odlukom odlučivati o zahtjevima koji se odnose na zastupanje tužitelja ili tužene na ročištu za objavu presude i pripadajući porez na te troškove jer je u vrijeme izrade ove odluke, bila buduća neizvjesna činjenica hoće li se uopće pojaviti na tom ročištu punomoćnik tužitelja i privremena zastupnica tužene, pa će se u slučaju da budu (ranije spis broj Pl-95/2024)

ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje daljnje odluke o trošku o tome odlučiti posebnim rješenjem u vezi tih zahtjeva odvjetnika tužitelja i privremene zastupnice tužene.

49. Pored svega navedenog valja istaći da je odbijen, kao neosnovan zahtjev privremene zastupnice tužene u vezi zatezne kamate na dosuđeni iznos od 62,50 Eura, obzirom da za takvo potraživanje zatezne kamate u smislu čl. 29.st.1. i 2. ZPP, dotična nema pravnu osnovu.

50. Naime, navedenim odredbama koje se primjenjuju u slučaju dosude zatezne kamate je propisano na koji način se to točno određuje zatezna kamata, ali i kada ju se može dosuditi određenom vjerovniku, a to je u slučaju kada dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze jer tek tada dužnik duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

51. U ovom slučaju je tek donošenjem ove sudske odluke, za sada nepravomoćno, uopće odlučeno o tome koliki novčani iznos pripada privremenoj zastupnici tužene u vezi naknade parničnog troška, time da je takva odluka bila deklaratornoga karaktera i sve dok ova odluka ne postane pravomoćna (a vrlo je lako moguće da će ju baš privremena zastupnica tužene, pokušati pobiti podnošenjem žalbe, te je u tom slučaju posve neizvjesno koliko će trajati žalbeni drugostupanjski postupak), ista neće i uostalom i ne može proizvoditi pravne učinke. Nadalje, čim ista postane pravomoćna sud će ju proslijediti računovodstvu radi isplate privremene zastupnice u vezi naknade dosuđenog joj parničnog troška, iz sredstva koje je za tu svrhu na zahtjev suda, predujmio na račun ovoga suda, tužitelj, pa se u ovoj opisanoj pravnoj situaciji uopće ne radi i ne može raditi o nekakvom zakašnjenju dužnika vezanom za naknadu parničnog troška odvjetnici koju je sud imenovao tuženoj za privremenu zastupnicu, da bi dotična uopće s uspjehom mogla potraživati zateznu kamatu na određeni joj opravdani parnični trošak u vezi zastupanja tužene u ovome predmetu.

U Bjelovaru, 22. siječnja 2026. godine.

S u d a c:

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 23. siječnja 2026. godine, a putem ovoga suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354.st.2.t.3.ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.