Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-8/2026-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

REPUBLIKA  HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Šimac, u kaznenom predmetu protiv optuženih DK i BK zbog kaznenih djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog DK podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 5. siječnja 2026. br. Kv-136/2025, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog DK kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj Kv-136/2025 od 5. siječnja 2026., temeljem članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP/08) koje je doneseno nakon što je potvrđena optužnica, prema optuženom DK produljen istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi DK po branitelju Ivici Crnogaći, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikolina Crnogaća Grubišić i Ivica Crnogaća iz Šibenika, kako je naznačeno u žalbi zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da sud pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor i optuženika pusti na slobodu uz izricanje mjera opreza.

3. Spis je, sukladno članku 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije razmotrio zamjenu istražnog zatvora nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08 čime optuženik u žalbi zapravo tvrdi da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Suprotno navedenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku u svim njezinim elementima. Stoga je ovaj sud drugog stupnja pobijano rješenje ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 494. stavka 4. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena ni druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalbom optuženik osporava postojanje osnovane sumnje da je inkriminirane prilike počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 ocjenjujući iskaz oštećenika RK te tvrdeći da „u konkretnom slučaju izostaje element stvarne sile, a time i subjektivni element kaznenog djela“. Međutim, ovaj drugostupanjski sud ostaje pri svome stajalištu koje je i u prethodna tri rješenja o produljenju istražnog zatvora prema optuženom DK zauzeo a to je da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a posebice iz iskaza oštećenika RK, iskaza svjedoka ŠK, IK i ŽK. Niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, stupnju njegove krivnje kao i o doprinosu u počinjenju kaznenog djela, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani optuženog DK postoji iteracijska opasnost koja se, za sada, može spriječiti jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora. Taj svoj zaključak prvostupanjski sud ispravno temelji na okolnostima da je isti u razdoblju od 2003. godine do danas u 20 navrata kazneno osuđivan većinom zbog kaznenih djela protiv imovine, ali i zbog kaznenog djela sprečavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti i kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, pri čemu su mu izricane uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora. Prema tome, imajući u vidu da je nakon upozorenja policijskog službenika da pođe sa njim u policijsku postaju reagirao na način da je policajca odgurnuo i potom se dao u bijeg pravilno je prvostupanjski sud zaključio da na njega očito nisu djelovale izrečene uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora da shvati posljedice svoga protupravnog postupanja, već unatoč tome i dalje nastavlja s činjenjem kaznenih djela, a čime iskazuje naročitu ustrajnost u počinjenju kaznenih djela i visoki stupanj kriminalne volje. Pri tome valja napomenuti da je optuženi DK pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-30/2023 od 23. veljače 2023. godine zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11, počinjenog na štetu istog policijskog službenika, oštećenog RK, pa pored svega navedenog, uzimajući u obzir i činjenicu koja proizlazi i iz same obrane optuženog DK, da isti konzumira opojne droge, da je udovac, otac petero djece, nezaposlen i lošeg imovnog stanja, tada je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je sve prethodno navedeno motiv da isti nastavi s činjenjem kaznenih djela. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postoji realna i predvidiva opasnost da bi isti u slučaju da bude pušten na slobodu, mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti neko teže kazneno djelo. Jednako tako, za sada se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti mjerama opreza jer kada se ima u vidu brojnost kaznenih djela za koje se tereti optuženik, iste ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje utvrđene iteracijske opasnosti.

7.1. Prema tome, nisu od utjecaja na pobijano rješenje žalbeni navodi optuženog DK da produljenje istražnog zatvora prema istom „nije razmjerno ni nužno“ jer je optuženi DK udovac, otac petero maloljetne djece, nezaposlen, da se brine o bolesnom ocu, da isti ima mogućnost zaposlenja pa bi zadržavanje u istražnom zatvoru imalo ozbiljnih posljedica za njegovu obitelj i daljnji proces resocijalizacije. Jednako tako, nisu osnovani žalbeni navodi optuženog DK da ranija osuđivanost „ne može sama po sebi opravdati zaključak o trajnoj i vječnoj sklonosti kriminalnom ponašanju niti automatsko produljivanje istražnog zatvora“ budući da ista ukazuje na sklonost optuženog DK činjenju kaznenih dijela i time upućuje na iteracijsku opasnost.

8. Nadalje, optuženi DK u žalbi tvrdi da produljenje istražnog zatvora nije razmjerno ni nužno čime zapravo upire u povredu načela razmjernosti. Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dosadašnjim boravkom optuženog DK u istražnom zatvoru od 28. svibnja 2025., s obzirom na razmjer između težine kaznenih djela za koje je isti osnovano sumnjiv, visine kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije ugroženo.

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Šibenik, 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac