REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-73/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Boso d.o.o., Vinkovci, Hansa Dietricha Genschera 22/B, OIB: 91958721295, zastupanom po punomoćnici Anamariji Žužul Horvat, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika 24 sata d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651, zastupanom po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. ZPP-a, 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651, da tužitelju Boso d.o.o., Vinkovci, Hansa Dietricha Genschera 22/B, OIB: 91958721295, u roku od 15 (petnaest) dana isplati na ime naknade neimovinske štete

iznos

od 3.981,68

eura

(slovima: tritisućedevetstoosamdesetjedaneuroišezdesetosamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651, da tužitelju Boso d.o.o., Vinkovci, Hansa Dietricha Genschera 22/B, OIB: 91958721295, naknadi parnični trošak u iznosu od 6.336,27 EUR (slovima: šesttisućatristotridesetišesteuraidvadesetsedamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Boso d.o.o., Vinkovci, Hansa Dietricha Genschera 22/B, OIB: 91958721295, za naknadu troškova postupka u iznosu od

1.086,27 EUR (slovima: tisućuosamdesetšesteuraidvadesetsedamcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 7. svibnja 2018., navodi da je dana 15. ožujka 2018., na portalu www.24sata.hr., objavljen članak pod naslovom "Slučaj ZS: Z laže! Tužio nas je za klevetu još u veljači" te dana 16. ožujka 2018., na stranici 10. tiskovine "24 sata" članak pod naslovom " Z laže" Podnio je tužbu za klevetu, a tvrdi da nije", koji su članci istovjetnog sadržaja ali različitih naslova. Tužitelj ističe da su u citiranim člancima u odnosu na njega navedene netočne tvrdnje i to: "da bi gđa. ZS (radnica u društvu tužitelja) dobila otkaz jer je 1. srpnja 2016. godine progovorila o mobingu koji je svakodnevno doživljavala na radnom mjestu u trgovini, da bi ju nakon njezinog povratka na posao ignorirali, da bi morala radi napamet, bez direktnih uputa, da bi BOSO d.o.o. samo čekalo njezinu pogrešku pa da joj da otkaz, da BOSO d.o.o. nema namjeru prestati maltretirati gđu. ZS, da bi BOSO d.o.o., podnijelo privatnu tužbu protiv gđe. ZS radi kaznenog djela klevete. Tužitelj ističe da je odluka o otkazu ugovora o radu gđe. ZS donesena sukladno članku 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu i to radi zatvaranja poslovne jedinice u kojoj je radila i gđa. ZS. Također, tužitelj ističe da je BOSO d.o.o., ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje istovrsnih poslova u poslovnoj jedinici u [adresa], uz naknadu svih putnih troškova, da je po pravomoćnosti presude Općinskog suda u Vukovaru, gđa. ZS vraćena na posao u poslovnici najbližu njenoj adresi stanovanja te da je pritom dobila svu potrebnu potporu od svog poslovođe i drugih radnika, kao i isplatu svih dužnih iznosa s naslova naknade plaće, da je nakon dva dana provedena na radnom mjestu gđa. ZS otvorila bolovanje te se poslovođi zahvalila na prethodno ukazanom razumijevanju i potpori, da privatna tužba protiv gđe. ZS nije podnesena od strane trgovačkog društva BOSO d.o.o. Nadalje, tužitelj navodi da je od glavnog urednika i tuženika sukladno odredbama čl. 40. Zakona o medijima zahtijevao objavu ispravka i odgovora. Tužitelj također ističe da mu je objavljivanjem neistina u prethodno navedenim člancima narušena čast i ugled radi čega je pretrpio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti. Naime, kako to navodi tužitelj navedene neistine utjecale su na percepciju tužitelja u javnosti, o čemu svjedoče i brojni komentari čitatelja ispod predmetnog članka, kojima se tužitelja, zakonskog zastupnika tužitelja, pa čak i članove njegove obitelji vrijeđa te spominje u izrazito vulgarnom, banalnom i uvredljivom kontekstu. Slijedom navedenoga, tužitelj potražuje iznos od 30.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, da tuženik o svom trošku u prvom sljedećem broju tiskovine "24 sata" objavi predmetnu pravomoćnu presudu u cijelosti i bez komentara, kao i naknadu parničnih troškova uz zakonske zatezne kamate.

2. Očitujući se na navode tužbe, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi svim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva, kao neosnovanim i po pitanju osnove i visine. Tuženik ističe da objavljene informacije koje tužitelj naznačuje kao štetne ne mogu dovesti do povrede prava osobnosti, a pogotovo ne takve povrede prava osobnosti trgovačkog društva koja bi opravdala primjenu novčane naknade. Nadalje, tuženik ističe da su objavljene informacije točne te da je na temelju odredbe članka 21. stavak 4. alineje 3. Zakona o medijima isključena i najmanja odgovornost nakladnika, odnosno tuženika u ovom postupku.

3. U odnosu na tuženikov odgovor na tužbu, tužitelj je u podnesku od 5. srpnja 2018., naveo kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženika i to opće i posebne. Ističe da je tuženik iznošenjem netočnih tvrdnji objavljenim u predmetnim člancima tužitelju na najgrublji način povrijedio prava osobnosti, pogotovo imajući u vidu da je tuženik nakladnik medija koji je dostupan najširem krugu građana na području cijele Republike Hrvatske i susjednih država, odnosno medija koji je pogotovo relevantan na području sjedišta tužitelja. Tužitelj nadalje navodi da netočnost navoda iznesenih u članku jasno proizlazi već iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu i to odluke o otkazu, ponude za sklapanje Ugovora o radu te iz spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 243/18.

4. Očitujući se na dotadašnji tijek postupka, tuženik je u podnesku od 27. studenoga 2019., naveo da je gđa. ZS u svojim navodima u spornom članku "Slučaj ZS: Z laže! Tužio nas je za klevetu još u veljači! govorila o samom gospodinu ČS, a ne o društvu Boso d.o.o., budući navedena ne zna razliku između pravne i fizičke osobe. Nastavno na navedeno, tuženik ističe kako nikome pa ni tužitelju ne može nastati šteta objavom informacije o tome da bi bio privatni tužitelj u smislu Zakona o kaznenom postupku. Tuženik u podnesku od 27. studenoga 2019., između ostaloga također ističe da su netočni navodi tužitelja da je odluka o otkazu donesena sukladno odredbi članka 115. Zakona o radu, jer je upravo pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru utvrđeno da tadašnji tuženik Boso d.o.o. u svojstvu poslodavca nije poštovao navedenu odredbu te da je odluka o otkazu nezakonita, iz čega proizlazi da je zapravo objavljena informacija da bi gđa. ZS dobila otkaz jer je progovorila o mobbingu koji je doživljavala točna. Tuženik ističe i da su točni objavljeni navodi u predmetnim člancima da je gđa. ZS raspoređena na radno mjesto koje je u blizini njene kuće, ali da su kolegice iz trgovine minimalno komunicirale s njom iz straha. Nadalje tuženik ističe da je autorica teksta nekoliko puta kontaktirala gospođu ZS i njenog supruga kako bi provjerila istinitost informacija i pratila razvoj situacije. Zaključno, tuženik u podnesku od 27. studenoga 2019., ističe da tužitelj nije dokazao da bi mu objavljeni članak prouzročio veliku povredu, da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz na okolnost utvrđivanja štete.

5. Tužitelj je u podnesku od 16. prosinca 2019., očitujući se na navode tuženika između ostaloga naveo da za objavu tvrdnji o tužitelju u predmetnim člancima nije postojao niti jedan od razloga koji su taksativno propisani u članku 21. stavak 4. ZM, da je objavom netočnih informacija oštećeniku prouzročena neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti te da se isplatom pravične novčane naknade ne pogoduje nedopuštenim ciljevima. Tužitelj također navodi da nisu točni navodi da je u bilo kojem dijelu obrazloženja presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovnog broja Pr-323/16, sud kao razlog donošenja presude naveo da bi gospođa ZS dobila otkaz jer je 1. srpnja 2016., progovorila o mobbingu koji je svakodnevno doživljavala na radnom mjestu. Nadalje, tužitelj navodi da je po pravomoćnosti presude Općinskog suda u Vukovaru gđa. ZS vraćena na posao u poslovnicu najbližu adresi stanovanja te je pri tome dobila svu potrebnu potporu od svog poslovođe i drugih radnika, međutim da je nakon dva dana provedena na radnom mjestu gđa. ZS otvorila bolovanje te se poslovođi zahvalila na prethodno ukazanom razumijevanju i potpori. Isto tako, tužitelj ističe da je netočnost iznesenih informacija razvidna i iz predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-243/18, u kojem je privatni tužitelj ČS, a ne trgovačko društvo Boso d.o.o., kao i iz samih iskaza gđe. ZS i CS u predmetu ovog suda poslovnog broja Pn-91/18. Nadalje, tužitelj ističe da o tome na koji način su objavljene neistine utjecale na percepciju tužitelja u javnosti svjedoče brojni komentari čitatelja ispod predmetnog članka kojima se tužitelja, zakonskog zastupnika tužitelja, pa čak i članove njegove obitelji vrijeđa te spominje u izrazito vulgarnom, banalnom i uvredljivom kontekstu.

6. Županijski sud u Šibeniku je odlučujući o žalbi protiv presude u ovom predmetu istu rješenjem posl. br. Gž-1043/2022-3 od 20. svibnja 2025. ukinuo pod točkom I. kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati 3.981,69 eura na ime naknade neimovinske štete sa zateznim kamatama te pod točkom II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak. Navedenim rješenjem naloženo je sudu prvog stupnja da iznese jasne i dostatne razloge provedenih dokaza, a osobito u odnosu na okolnosti koje je iznio tuženik te visinu štete kao i da provede test razmjernosti/nužnosti u demokratskom društvu radi ocjene miješanja u slobodu mišljenja i izražavanja misli tuženika.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u presliku dostavljenih općih podataka o tuženiku istaknutih na portalu www.24sata.hr/impressum. (list 5-9), presliku članka od 15. ožujka 2018. naslova "Slučaj Dujmić: Z laže! Tužio nas je za klevetu još u veljači i komentare ispod navedenog članka objavljenog na portalu tuženika www.24sata.hr. (list 10-14), presliku članka tuženika od 16. ožujka 2018. naslova: " Z laže! Podnio je tužbu za klevetu, a tvrdi da nije…" (list 15-16), presliku dopisa od 13. srpnja 2016. "Ponuda za sklapanje Ugovora o radu (list 17), e-mail korespondencija (list 18), Zahtjev za objavu ispravka netočne informacije od 11. travnja 2018. uz povratnicu (list 19-25), presliku ispisanih komentara čitatelja tuženika na članke (list 26-41), Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (list 45-46), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Vukovaru K-539/2018, čija je preslika na listovima (list 69-145), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja Pr-323/16 i spis Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja Pr-398/16, saslušani su svjedoci AS, ŽS, US i zakonski zastupnik tužitelja ČS.

8. Na ročištu od 19. siječnja 2021., punomoćnik tužitelja predao je za spis i suprotnu stranu zapisnik o saslušanju svjedoka CS od 7. listopada 2019., u spisu ovog suda poslovnog broja Pn-91/18, koji je sud uzeo u obzir u ovom postupku. Naime, prethodni postupak u ovom predmetu zaključen je na ročištu održanom 7. studenoga 2018., a svjedokinja AS, u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-91/ 2018 dala je iskaz 7. listopada 2019., dakle jedanaest mjeseci nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu. Uzimajući u obzir da je prethodni postupak u ovom predmetu zaključen prije nego je svjedokinja AS, dala iskaz prvo u postupku Pn-91/2018 te nakon toga u ovom predmetu na ročištu od 19. siječnja 2021. te da stoga punomoćnik tužitelja zbog samog vremenskog slijeda događaja nije mogao predati zapisnik od 7. listopada 2019., prije zaključenja prethodnog postupka u ovom postupku, to je sud u smislu odredbe članka 299. stavak 2. ZPP, uzeo navedeni zapisnik u obzir u ovom postupku. Iz navedenih razloga, sud je uzeo u obzir i zapisnik o saslušanju svjedoka ŽS s ročišta održanog pred ovim sudom 12. veljače 2020., u postupku poslovnog broja Pn-91/2018. Punomoćnik tužitelja navedeni zapisnik predao je u ovom postupku na ročištu od 9. lipnja 2021., kada je saslušan svjedok ŽS te ga je sud uzeo u obzir, budući zapisnik od 12. veljače 2020., punomoćnik tužitelja zbog vremenskog tijeka događaja nije mogao predati prije zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu iz istih razloga kako je to ranije objašnjeno.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za naknadom štete osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, za koju tužitelj ističe da mu je nastala zbog objavljenih članaka od 15. ožujka 2018. na portalu tuženika i 16. ožujka 2018. u tiskovini 24 sata., čiji je nakladnik tuženik te je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio da tuženik o svom trošku u prvom sljedećem broju tiskovine "24 sata" objavi pravomoćnu presudu u cijelosti i bez komentara.

11. Općinski sud u Novom Zagrebu, dana 6. listopada 2020., donio je presudu poslovnog broja Pn-91/2018, kojom se obvezuje tuženik u odnosu na informacije koje su o tužitelju iznese dana 15.03.2018. na portalu www.24sata.hr u članku pod naslovom "Slučaj ŽS: Z laže! Tužio nas je za klevetu još u veljači" te dana 16.03.2018. godine na str. 10. tiskovine "24sata" u članku pod naslovom " Z laže! Podnio je tužbu za klevetu, a tvrdi da nije…", na način propisan odredbama čl. 41. Zakona o medijima, objaviti ispravak čiji je sadržaj detaljno naveden u citiranoj presudi. Tuženik je u podnesku od 16. prosinca 2021., naznačio link u odnosu na koji je naveo da je objavljen ispravak presude.

12. Među parničnim strankama nije sporno da je dana 15. ožujka 2018., na portalu tuženika objavljen članak pod naslovom "Slučaj Č; Z laže! Tužio nas je za klevetu još u veljači", kao i dana 16. ožujka 2018. u tiskovini "24 sata" članak pod naslovom " Z laže! Podnio je tužbu za klevetu, a tvrdi da nije…, iz čega proizlazi da između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija. Također, nije sporno da je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe podnio zahtjev za objavom ispravka netočnih informacija, slijedom čega nije sporan procesno-pravni uvjet za podnošenje tužbe u smislu odredbe članka 22. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13; dalje ZM). U konkretnom slučaju, među parničnim strankama sporno je pitanje je li tuženik u cijelosti postupio sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja Pn-91/2018 od 6. listopada 2020. Među parničnim strankama u konkretnom predmetu sporno je i pitanje je li tuženik objavom predmetnih članaka na internetskom portalu i u tiskovini 24 sata, povrijedio pravo tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo, sporna je i uzročno-posljedična veza između štetne radnje, informacija objavljenih o tužitelju i štetnih posljedica, odnosno eventualno nastale neimovinske štete tužitelju. Također, sporno je postoji li ekskulpacijski razlog zbog kojeg tuženik ne bi bio obvezan naknaditi tužitelju eventualno nastalu neimovinsku štetu, sporna je osnova tužbenog zahtjeva kao i visina tužbenog zahtjeva.

13. Budući je tuženik nakladnik medija, to se u konkretnom slučaju pored Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO), kao općim zakonom kojim su uređeni obvezno-pravni odnosi primjenjuje i Zakon o medijima.

14. Odredbom članka 4. ZOO, određeno je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, dok je odredbom članka 8. ZOO, određeno da je svatko dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

15. Sukladno odredbi članka 19. stavak 1. i 2. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu toga zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Stavkom 3. navedenoga članka određeno je da pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.

16. Odredbom članka 1100. ZOO, određeno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Odredbom članka 1045. stavkom 1. ZOO, određeno je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Odredbom članka 16. ZM, određeno je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje.

19. Prema odredbi članka 21. stavak 1. ZM, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom, a stavkom 2. istog članka određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezinog povećanja (materijalna šteta), te nanošenja drugome fizičkog ili psihičkog bola i straha (nematerijalna šteta), dok je u stavku 3. istog članka navedeno da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Stavkom 4. određeno je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, objavljena unutar autoriziranog intervjua, utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem, proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Postojanje navedenih pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu, dokazuje tuženik (tzv. ekskulpacijski razlozi), dok je stavkom 6. određeno da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj.

20. Sukladno odredbi članka 22. stavak 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

21. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP, propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

22. Odredbom članka 221.a. ZPP, određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

23. Odredbom članka 223. stavak 1. ZPP, određeno je da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

24. Iz Odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu (redoviti otkaz) od 1. srpnja 2016., proizlazi da je poslodavac Boso d.o.o. radnici ZS iz [adresa], koja obavlja poslove prodavača kod poslodavca BOSO d.o.o. [adresa] u poslovnoj jedinici " [adresa] u [adresa], otkazao Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 1. rujna 2006., iz gospodarskih i organizacijskih razloga. Naime, kao se navodi u citiranoj odluci, Poslovna jedinica "Lapovci 4", tijekom 2015. i 2016. godine, uspoređujući ostvarene prihode u odnosu na nastale troškove poslovanja iste, negativno je poslovala.

25. Iz dopisa od 13. srpnja 2016., proizlazi da je Boso d.o.o. ponudio ZS sklapanje Ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju od dva mjeseca u Poslovnoj jedinici Viškovci u [adresa].

26. Iz spisa Općinskog suda u Vukovaru, poslovnog broja Pr-323/2016., proizlazi da je Općinski sud u Vukovaru, 11. studenoga 2016. donio presudu poslovnog broja Pr-323/16, kojom je utvrđen kao nedopušten otkaz ugovora o radu tuženika Boso d.o.o., [adresa] OIB:91958721295, koji je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz) od 01. 07. 2016. i Odlukom tuženika od 25.07.2016., odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice. Navedenim odlukama, tuženik je tužiteljici ZS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazao ugovor o radu, dok je citiranom presudom utvrđeno da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao te je naloženo tuženiku da vrati tužiteljicu na rad i omogući joj obavljanje poslova prodavača. Iz obrazloženja citirane presude između ostaloga proizlazi da je tuženik bio dužan prije donošenja sporne Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljici primijeniti kriterije iz članka 115. stavak 2. Zakona o radu, a budući to tuženik nije učinio ista odluka je nezakonita i ne može se opravdati zatvaranjem poslovnice. Međutim, iz navedene presude ne proizlazi da je ZS dobila otkaz jer je 1. srpnja 2016. progovorila o mobbingu koji je svakodnevno doživljavala na radnom mjestu u trgovini.

27. Iz spisa Općinskog suda u Vukovaru, poslovnog broja Pr-398/16, proizlazi da je u istom u tijeku postupak između ZS kao tužiteljice i Boso d.o.o., kao tuženika radi isplate naknade za prekovremeni rad.

28. Iz spisa Općinskog suda u Vukovaru, poslovnog broja K-539/2018, proizlazi da je ČS, kao fizička osoba i privatni tužitelj dana 19. veljače 2018., podnio privatnu tužbu protiv ZS radi počinjenja kaznenog djela protiv ugleda i časti

– klevetom – opisano po članku 149. stavak 1., a kažnjivo po članku 149. stavak 2. Kaznenog zakona. Iz navedenoga spisa razvidno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 30. listopada 2018., donio rješenje sukladno kojemu se prihvaća prijedlog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-243/2018 od 12. listopada 2018., za prenošenje mjesne nadležnosti te da se za vođenje kaznenog postupka protiv okrivljene ZS, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. KZ/11 određuje Općinski sud u Vukovaru.

29. Uvidom u presliku članka 24 sata od 15. ožujka 2018., naslova: "Slučaj ZS: Z laže! Tužio nas je za klevetu još u veljači, sud je utvrdio da je u istome između ostaloga navedeno da je ZS dobila otkaz jer je 1. srpnja 2016.,progovorila o mobbingu koji je svakodnevno doživljavala ra radnom mjestu u trgovini, da se Z držao presude i svojih obveza, da je isplatio plaće i vratio ZS na posao, ali da je u startu bilo jasno da je on zapravo ne želi u firmi, da on zapravo samo čeka njenu pogrešku pa da joj da otkaz, kako to navodi Ivankin suprug ŽS, koji je dodao kako vjeruje da Z nema namjeru prestati maltretirati ZS, posebno nakon izrečene presude jer je već sredinom veljače podigao privatnu tužbu za kazneno djelo klevete. Nadalje se u članku navode izjave ŽS, da su na vrata tužitelja pokucale različite inspekcije te je stoga morao nešto promijeniti ali da je to i dalje daleko od pravilnog. U članku se nadalje navodi da su iz tvrtke Boso naveli da nisu i neće podizati tužbu za klevetu protiv ZS, međutim dalje se navodi da je privatnu tužbu za klevetu Boso podignuo 19. veljače 2018., na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Uvidom u presliku članka 24 sata od 16. ožujka 2018., naslova: " Z laže!" Podnio je tužbu za klevetu, a tvrdi da nije…, sud je utvrdio da se i u ovome članku ponavljaju sadržajno isti navodi kao i u članku od 15. ožujka 2018., da je ZS dobila otkaz jer je 1. srpnja 2016., progovorila o mobbingu koji je svakodnevno doživljavala na radnome mjestu u trgovini, da je istu vlasnik tvrtke Boso ČS morao vratiti na posao sukladno pravomoćnoj presudi Vukovarskog Općinskog suda, da se Z držao presude i svojih obveza, da je isplatio plaće i vratio ZS na posao, ali da je u startu bilo jasno da je on zapravo ne želi u firmi, da su djelatnici s njom minimalno razgovarali i da je sve što je radila morala raditi napamet, bez direktnih uputa, da je stekla dojam da je ignoriraju, da on zapravo samo čeka njenu pogrešku pa da joj da otkaz. Nadalje, u članku od 16. ožujka 2018., navedena je izjava supruga ŽS kako vjeruje da Z nema namjeru prestati maltretirati ZS, posebno sad nakon izrečene presude jer je sredinom veljače podigao privatnu tužbu za kazneno djelo klevete. U članku od 16. ožujka 2018., također je navedeno da iako iz tvrtke Boso tvrde da nisu i neće podizati tužbu za klevetu protiv ZS da to nije točno jer da je privatnu tužbu za klevetu Z podigao 19. veljače 2018., na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu.

30. Iz e-mail korespondencije između TS, djelatnice 24 sata, što je razvidno iz same njezine e-mail adrese kao i iskaza svjedokinje OS, proizlazi da je TS uputila e-mail tužitelju s upitom jesu li točni navodi da podižu tužbu zbog klevete protiv djelatnice ZS te moli razlog ako je navedena informacija točna. Također, u navedenom e-mailu TS navodi da imaju informacije da je tužitelj vratio ZS na posao, međutim da je bila izolirana radi čega je zbog psihičkog stanja završila na bolovanju te moli za komentar navedenoga. Tužitelj je s e- mail adrese " [adresa elektroničke pošte], odgovorio da tvrtka Boso nije i nema namjeru podizati tužbu za klevetu protiv djelatnice ZS, koja se vratila na posao te je pritom dobila svu potrebnu potporu od svog poslovođe i drugih djelatnika, da su djelatnici osigurali radno mjesto u jednoj od poslovnica najbližih njenoj adresi stanovanja, da nisu točni navodi da je gospođa ZS po povratku na posao izolirana jer ju je poslovođa nastojala uključiti u sve radne aktivnosti koje obuhvaća njeno radno mjesto, a koje je ona odbijala te je djelatnica otvorila bolovanje te se zahvalila poslovođi na prethodno ukazanom razumijevanju i potpori.

31. Sud je izvršio uvid i u dostavljene preslike komentara čitatelja na predmetne članke. Prema ocjeni ovog suda, čitatelji su u odnosu na tužitelja ostavljali pretežito negativne komentare iz kojih proizlazi da je tužitelj loš poslodavac, koji se obogatio na sumnjiv način koristeći politička poznanstva, neki čitatelji su komentarom pozivali druge čitatelje da ne kupuju više kod tužitelja, primjerice komentari "10 km bi išo pješke samo nebi kupoval kod njega samo da su ljudi složni za 10 dana ključ u bravu", "prvo se bavio svercanjem. Malo po malo se "sirio" i poceo trg otvarati…A bio je prosecni covjek, cak i siromasan…

32. Iz dopisa od 11. travnja 2018., proizlazi da su punomoćnici tužitelja podnijeli zahtjev za objavu ispravka netočne informacije tuženiku, a vezano za informacije objavljene dana 15. ožujka 2018., na portalu www.24sata.hr u članku pod naslovom "Slučaj ZS: Z laže! Tužio nas je za klevetu još u veljači" te dana 16. ožujka 2018. na strani 10. Tiskovine "24 sata" u članku pod naslovom " Z laže! Podnio je tužbu za klevetu, a tvrdi da nije…".

33. Iz iskaza svjedokinje OS proizlazi da je ista autor predmetnih članaka, da je gđu. ZS upoznala istovremeno kad i njezinog supruga i to kada je gđa. ZS dobila otkaz kod tužitelja te da je to bio njezin prvi i jedini susret s njom. Navodi da je gđa. ZS prilikom tog razgovora kada su se susrele iskazivala o okolnostima koje su dovele do njezinog otkaza kod tužitelja te da joj je gđa. ZS dala broj mobitela za sve daljnje upite. Navodi da je sljedećih godinu dana otprilike 4 puta kontaktirala taj broj mobitela te razgovarala i s gđa. ZS i sa njezinim suprugom. Nadalje navodi da joj je gđa. ZS prilikom jednog razgovara rekla da je psihički oboljela radi čega više ne može komunicirati, nakon čega je svjedokinja komunicirala sa suprugom gđe. ZS koji joj je sve iznio. Svjedokinja nadalje navodi da ju je kontaktirao netko od urednika iz Zagreba te rekao da je pročitao na nekom od portala da je Z tužio gđu. ZS te je svjedokinja po zamolbi urednika nazvala gđu. ZS na koji se poziv javio suprug i potvrdio da je došlo do tužbe te je nakon toga svjedokinja sve riječi supruga prenijela u tekst. Ističe da je prije objave članka poslala isti suprugu gđe. ZS na provjeru da vidi treba li što ispraviti vezano za njegovu izjavu, ističe da je suprug gđe. ZS tražio jednu korekciju te da je nakon izvršene korekcije suprug gđe. ZS rekao da je u redu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedokinja je pojasnila da se korekcija sastojala u izbacivanju rečenice da je suprug gđe. ZS bio zadržan ispred zgrade i da mu nije bilo dopušteno ući, odnosno da je došlo do sukoba između supruga gđe. ZS i zaštitara sa psovkama jer je on tražio da uđe sa svojom suprugom, a zaštitar mu je rekao da nema na to prava. Svjedokinja je također navela da nije osobno mogla tražiti izjavu od ČS, niti je kontaktirala ikoga iz društva tužitelja u vezi utuženog teksta, jer je bila na terenu na drugom zadatku, ali da su to učinili iz uredništva u Zagrebu. Isto tako svjedokinja je navela da nije vršila uvid u kazneni spis protiv gđe. ZS, već da je gosp. ŽS poslao presliku tog spisa mailom u Zagreb, na mail za dopisnike. Odgovarajući na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedokinja je navela da ona nije napisala tekst: "Iako iz tvrtke Boso tvrde da nisu i neće podizati tužbu za klevetu protiv ZS, to nije točno. Privatnu tužbu za klevetu Z je podignuo 19. veljače 2018., na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, već da pretpostavlja da je taj dio teksta napisala TS koja je tada bila dežurni novinar. Također, odgovarajući na posebne upite punomoćnika tužitelja, svjedokinja je navela da zna razliku između pravne i fizičke osobe, da o činjeničnim navodima iznesenim u utuženom tekstu nije razgovarala s gđom. ŽS, međutim da je navode iznesene pod alinejom 1 tužbe iznijela sama gđa. ŽS u prvom i jedinom razgovoru, da je navode pod alinejom 2. i 3. iznio njezin suprug, da je razumjela supruga gđe. ŽS da je tužbu podnio ČS, da se u tekstu navodi Z jer u [adresa] JS svi znaju pod nadimkom Z, odnosno da je vjerno prenijela ono što joj je rekao suprug gđe. ŽS te da se obraćalo trgovačkom društvu Boso za očitovanje jer ČS nema e-mail, dok Boso d.o.o. odgovara na sve mailove vezane za ČS.

34. Svjedok ŽS naveo je na ročištu od 9. lipnja 2021., da je njegova supruga ZS, dobila otkaz 1. srpnja 2016., zbog izlaska u medije, konkretno emisije "Provjereno". Navodi da nigdje u otkazu nije navedeno da je dobila otkaz baš zbog toga, nego zbog tehničkih razloga, zatvaranje trgovine. Svjedok nadalje navodi da je poslovođa dao upute za rad, da nitko drugi s njom nije htio razgovarati osim jedne zaposlenice koja joj je čestitala na borbi, da je poslovođa trgovine u kojoj je supruga počela raditi poslao istu na rad u mjenjačnicu koja je u sklopu trgovine, međutim da njegova supruga nije bila upoznata s novim softverom, da je sutradan već dobila opomenu zbog neispunjavanja radne obveze, pod prijetnjom da će u slučaju ponavljanja dobiti otkaz Ugovora o radu. Isto tako svjedok navodi da je ČS, kojeg svi zovu " Z" podnio privatnu tužbu protiv gđe. ZS radi kaznenog djela klevete, svjedok ističe da je on uvijek kontaktirao s novinarima, da je slao novinaru rješenje sukladno kojem se kazneni spis radi klevete prebacuje iz Zagreba u Vukovar putem whatsap-a ili maila da se ne može točno sjetiti, da je on kontaktirao sa novinarom 24 sata, a ne njegova supruga bez čijeg odobrenja nikad nije ništa napravio. Također, svjedok navodi da je komunicirao s više novinara i to s novinarima iz Jutarnjeg, Večernjeg, 24 sata, Nova TV, HRT, Indeks, Net. Hr., da ne zna tko je objavio informacije prvi, da nije autorizirao tekstove prije objave pa tako ni predmetni tekst, međutim da bi novinari vjerno prenijeli ono što bi im rekao.

35. Svjedok US komercijalni direktor tužitelja naveo je na ročištu od 8. prosinca 2021., da su mu poznati članci koje je objavio tuženik, da je sadržaj članaka netočan, da je tužitelj jedino podnio tužbu radi ispravka informacije i naknade štete, da tužitelj nije tužio gđa. ZS za klevetu niti bilo šta drugo, da su nakon povratka na posao gđe. ZS svi radnici dobili uputu da joj pomognu, da je polako uvede u posao iako je ona bila iskusna blagajnica sa otprilike 14 godina staža. Svjedok nadalje navodi da je nakon dva, odnosno tri dana gđa. ZS nazvala poslovođu trgovine, zahvalila se na susretljivosti i otvorila bolovanje. Svjedok ističe da je gđa. ZS bila raspoređena u poslovnicu koja je najbliža njenom prebivalištu, da je prethodno dobila otkaz zbog poslovno uvjetovanih razloga, a ne zato jer je progovorila o mobbingu. Svjedok nakon što su mu predočeni predmetni članci, na upit punomoćnika tužitelja navodi da je na članke bilo puno komentara te da je većina bila odvratna, prijetnje, vrijeđanja i pljuvanja. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tužitelja, svjedok navodi da je došlo do gubitaka u poslovanju, da je sljedeći tjedan od objave članka zabilježen manji promet i to 700.000,00 kuna tjedno, da je zabilježen pad prometa od 6%, da se među radnike uvukao strah i zabrinutost, da je bilo poziva dobavljača koji su postavljali pitanja o likvidnosti, također da su i banke zvale jer da je tužitelj u prosjeku zadužen prema bankama oko 10 milijuna eura te su stoga banke provjeravale hoće li tužitelj moći ispunjavati svoje obveze. Također, svjedok navodi da Boso d.o.o. nema politiku pokretanja sporova protiv radnika, da nemaju niti jedan spor protiv radnika, da mu je poznato da su ČS nazivalo Z, kao i da je u široj javnosti poznat kao Z, međutim da je njegov nadimak C. Odgovarajući na postavljena upite punomoćnika tuženika, svjedok je naveo da koliko je njemu poznato te godine nije bilo ništa objavljeno u drugim medijima o tome, da je do pada prometa došlo u usporedbi s proteklim tjednom, međutim da se poslovanje ustabililo i vratilo na otprilike 11 milijuna kuna tjedno protekom onog tjedana u kojem je pao promet. Svjedok nadalje navodi da strah kod radnika povezuje s ovim člancima, da radnici rijetko tuže tužitelja da su se u zadnjih 15 godina vodila tri postupka, da tužitelj u društvu ima dobar ugled s obzirom na prava radnika, da je u posljednje 4 godine otprilike 50% djelatnika tužitelja dobilo 13 plaću, kao vrstu stimulacije te da je tužitelj u Vukovarsko-srijemskoj županiji za 2019/2020 dobio nagradu za poslodavca godine. Na ročištu od 8. prosinca 2021., punomoćnik tuženika postavio je svjedoku pitanje u smislu jesu li predmetni članci objavljeni kod tuženika prvi članci koji govore o uvjetima rada kod tužitelja, međutim sud je navedeno pitanje rješenjem zabranio jer nije u vezi s predmetnom spora, budući sud odlučuje u okviru činjeničnog supstrata sadržanog u tužbenom zahtjevu. Također, sud je rješenjem zabranio pitanje punomoćnika tuženika o tome jesu li drugi mediji pisali o uvjetima rada kod tužitelja, jer navedeno nije u vezi s predmetnom spora, budući tuženik niti u odgovoru na tužbu niti tijekom postupka nije iznosio navode u navedenome smislu kao ekskupacijske razloge niti je predlagao dokaze u tom smislu. Nadalje, na ročištu od 8. prosinca 2021., sud je rješenjem zabranio pitanje punomoćnika tuženika o tome je li svjedoku poznato koliko je tužitelj podnio tužbi protiv nakladnika, budući se pravo na pristup sudu ne može ograničiti, dok će sud odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva te je stoga takvo pitanje neodlučno za ovu pravnu stvar.

36. Na ročištu od 20. travnja 2022., saslušan je zakonski zastupnik tužitelja ČS, koji je naveo da Boso d.o.o. nije nikada podnijelo bilo kakvu tužbu protiv gđa. ili gosp. ZS, da nije bilo nikakvog mobbinga prema gđi. ZS niti je dobila otkaz jer je 1. srpnja 2016., progovorila o istome, da su netočni navodi da bi ZS nakon njezina povratka na posao ignorirali, da bi morala raditi na pamet bez direktnih uputa, da bi Boso d.o.o.. samo čekalo njezinu pogrešku pa da joj da otkaz te da je on osobno kao ČS podnio privatnu tužbu protiv gđa. ZS radi kaznenog djela klevete. Svjedok nadalje navodi da je ZS radila u jednoj firmi koju je Boso d.o.o. preuzeo, da je nakon toga u Boso d.o.o., radila 13 godina na istom radnom mjestu, kao blagajnica-trgovac, da je dobila otkaz jer su zatvorili 3 trgovine, da su svim radnicima iz te 3 trgovine ponudili druga radna mjesta, a da su oni koji to nisu prihvatili dobili otkaz. Svjedok nadalje navodi da je ZS tužila tužitelja radi nedopuštenosti otkaza koju je parnicu dobila jer poslodavac prilikom otkazivanja nije vodio računa o kriterijima sukladno Zakonu o radu. Također, svjedok navodi da je nakon povratka na posao ZS tražila da je se rasporedi što bliže kući, da je raspoređena u poslovnici Željeznički kolodvor Vinkovci što je blizu njezine kuće, da se nakon dva dana zahvalila poslovođi i otišla na bolovanje, da ju je prije toga koliko je njemu poznato poslovođa uputio u posao, da ga je zvalo barem 50 ljudi s upitom hoće li i oni biti maltretirani i to kako zaposlenici tako i drugi ljudi, primjerice dobavljač brašna, dobavljač aditiva za pekarske proizvode, bankari. Svjedok ističe da je nakon objave članka promet pao otprilike za 700-800 tisuća kuna tjedno, da se nakon tri do četiri tjedna vratilo u normalu, da je iz komentara na članke izgledalo da je sve negativno, da inače nije politika tužitelja da tuži radnike da je ovo jedini slučaj kada je gđa. ZS tužila njih, da je predmetna situacija rušila ugled firme, stvorila troškove i nestabilnost. Na poseban upit punomoćnika tuženika o tome je li njegov nadimak Z, svjedok je odgovorio da nije već da je njegov nadimak C. Također, odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženika, svjedok je naveo da su novinari i prije negativno pisali o tužitelju i to Jutarnji i Večernji, ali da je 24 sata prednjačio i da je on objavio otprilike 5 tekstova, od toga da se radi o nezagrijanom prostoru do toga da su radnice morale pratiti automobile. Isto tako, svjedok je odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženika naveo da mu je šef maloprodaje javio što se događalo u poslovnici "Kolodvor" te da koliko je njemu poznato niti jedan drugi medij nije objavio tekst da Boso d.o.o. laže da nije podnio tužbu za klevetu. Na ročištu od 20. travnja 2022., sud je rješenjem zabranio pitanje punomoćnika tuženika je li svjedoku poznato da je on u široj javnosti bio poznat pod nadimkom Z, budući navedeno pitanje nije u svezi predmetnom spora. Također, na navedenom ročištu zabranjena su pitanja punomoćnika tuženika je li zakonskom zastupnika tužitelja poznato da bi Boso d.o.o. podnijelo privatnu tužbu protiv autora ovog članka, kao i je li društvo Boso d.o.o. podnijelo prijavu protiv autorice članka HND-u, budući navedena pitanja nisu u svezi predmeta spora. Također, zabranjeno je pitanje punomoćnika tuženika je li Boso d.o.o. prijavilo kakve prijetnje policiji jer navedeno nije u vezi predmeta spora.

37. Saslušana kao svjedok u ovom postupku **.**.2021., AS navela je da je gđu. ZS upoznala istovremeno kad i njezina supruga i to kad je ona dobila otkaz kod tužitelja i da je to bio njezin prvi i jedini susret s gđom. ZS. U postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-91/2018, saslušana kao svjedok AS navela je da se sa gospođom ZS našla dva puta. Na ročištu održanim pred ovim sudom **.**.2021., AS navela je da je suprug gospođe ZS, nakon što mu je poslala tekst na provjeru imao samo jednu korekciju teksta, odnosno da je tražio da se izbaci dio u kojem se prema iskazu svjedokinje navodilo da je došlo do sukoba između supruga gđe. ZS i zaštitara sa psovkama jer je on tražio da uđe sa svojom suprugom, a zaštitar mu je rekao da nema na to prava. U postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-91/2018, AS navela je da je suprug gđe. ZS nakon što mu je članak poslan na provjeru samo ublažio oštrinu svojih izjava, dok nije navela da je suprug gđe. ZS tražio da se izbaci dio da je došlo do sukoba između njega i zaštitara sa psovkama. Također, cijeli iskaz CS u dijelu u kojem navodi da je poslala izjavu ŽS istome na provjeru, prije nego je tekst bio spreman za objavu te da je ŽS tražio jednu korekciju na kraju, u suprotnosti je s dijelom izjave ŽS danoj na ročištu od 9. lipnja 2021., kada navodi da nije intervenirao u ovaj tekst. Slijedom navedenoga, sud kao istinit prihvaća dio iskaza CS u kojem navodi da je ista autor predmetnih članaka, da su članak naručili urednici iz Zagreba, da je o temi članka razgovarala sa suprugom gđe. ŽS, da nije vršila uvid u kazneni spis protiv gđe. ŽS, da u vezi utuženog teksta nije osobno kontaktirala ikoga iz društva tužitelja, već da su to učinili iz uredništva u Zagrebu, da je dio teksta za predmetne članke napisala tada dežurna novinarka TS te da svjedokinja zna razliku između pravne i fizičke osobe. Sud ne cijeni kao istinit dio iskaza svjedokinje OS, u kojem ista navodi da je tekst predmetnih članaka prije objave poslala na provjeru ŠS, budući iz navoda samog ŽS proizlazi da mu predmetni članci prije objave nisu poslani na provjeru. Također, sud ne prihvaća kao istinit dio iskaza CS u dijelu u kojem navodi da je u članku navodila Z, misleći na ČS jer da je na taj način vjerno prenijela ono što joj je rekao suprug gđe. ŽS, budući je sam ŽS prilikom davanja iskaza u ovom postupku izrijekom naveo da je privatnu tužbu podnio ČS. ŽS je i u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-91/2018, na ročištu od 12. veljače 2020., naveo da je njegovu suprugu tužio ČS, odnosno Z. Slijedom navedenoga, budući je ŽS naveo u ovom postupku da je tužbu podnio ČS, da nije intervenirao u ovaj tekst, a AS navela je da zna razliku između fizičke i pravne osobe te je predmetne članke napisala kao novinarka u obnašanju profesionalne dužnosti, to prema ocjeni ovog suda navodi CS da je u članku navedeno Z, umjesto ČS jer da se radi o vjernom prenošenju riječi supruga gđe. ŽS nisu istiniti. Nadalje, prema ocjeni ovog suda kako bi stekla uvjerenje da se radi o točnim činjenicama, prije objave predmetnih članaka AS kao novinarka trebala je od službenih tijela, odnosno suda pokušati zatražiti informacije o sudskom postupku o čijem je postojanju dobila informacije od supruga gđe. ŽS. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog suda tuženik nije poduzeo niti minimalne radnje za provjeru istinitosti informacija koje su objavljene u predmetnim člancima.

38. Iskaz svjedoka ŽS sud je prihvatio u dijelu u kojem navodi da je ZS njegova supruga, da je istoj nakon povratka na posao poslovođa dao upute za rad, da ju je poslovođa trgovine poslala na rad u mjenjačnicu, koja je u sklopu trgovine, da je ČS podnio privatnu tužbu protiv gđa. ZS radi kaznenog djela klevete, da je on uvijek kontaktirao s novinarima, da je slao novinaru rješenje iz kaznenog spisa, da mu je supruga dopustila da kontaktira s novinarima jer ona nije imala živaca za to, da je s novinarima kontaktirao 10-puta, oko ovog konkretnog slučaja samo jednom, da nije pregledavao tekstove prije nego što bi bili objavljeni, da nije intervenirao u ovaj tekst ali da su novinari vjerno prenijeli ono što im je rekao. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ŽS u dijelu u kojem navodi da je njegova supruga dobila otkaz zbog izlaska u medije konkretno emisije "Provjereno", da je dan nakon povratka na posao dobila opomenu zbog kršenja radne obveze, odnosno neispunjavanja radne obveze, pod prijetnjom da će u slučaju ponavljanja dobiti otkaz ugovora o radu, budući su izneseni navodi suprotni ostalim izvedenim dokazima u ovom postupku. Nadalje, uvidom u zapisnik s ročišta od 12. veljače 2020. u predmetu Pn-91/2018 na kojem je također iskaz dao ŽS, sud je utvrdio da je isti izričito naveo da je obavijestio upravo 24 sata da je ČS, odnosno Z tužio njegovu suprugu. Isto tako, na ročištu od **.**.2020., ŽS naveo je da je fotografirao i poslao rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovnog broja K-243/18 od 20. veljače 2018. upravo novinaru 24 sata. U ovom postupku na ročištu od 9. lipnja 2021., prilikom davanja iskaza ŽS nije toliko precizno iskazivao, već je samo naveo da je rješenje o nenadležnosti u kaznenom postupku protiv ZS radi kaznenog djela klevete privatnog tužitelja ČS, dostavio putem whatsap-pa ili e-maila, ali da ne zna točno kome je dostavio. Iz iskaza u ovom postupku proizlazi da je ŽS kontaktirao i novinare iz 24 sata te je životno i logično uvjerljivo da je novinare iz 24 sata obavijestio i o podnesenoj privatnoj tužbi u kaznenom postupku protiv njegove supruge te da je istima iznio detalje o aktualnom kaznenom postupku i svoje viđenje poslodavca supruge.

39. Iskaze svjedoka US i zakonskog zastupnika tužitelja ČS, sud je prihvatio jer su isti logični, životni i uvjerljivi te su u skladu s ostalim dokazima koji su provedeni u ovom postupku.

40. Analizirajući dijelove spornih članaka, koje je tužitelj posebno u tužbi označio kao netočne, a koji su i prema navodima samog tužitelja istovjetnog sadržaja, ali različitih naslova i to: "da bi gđa. ZS (radnica u društvu) dobila otkaz jer je 1. srpnja 2016. godine progovorila o mobbingu koji je svakodnevno doživljavala na radnom mjestu u trgovini, da bi ju nakon njezina povratka na posao ignorirali, da bi morala raditi napamet, bez direktnih uputa te da „ Z“ nema namjeru prestati maltretirati gđu. ZS, da bi „Boso“ podnijelo privatnu tužbu privatnu tužbu protiv gđe. ZS radi kaznenog djela klevete, prema ocjeni ovog suda radi se o navodima koji su objektivno škodljivi za tužitelja. Naime, tužitelj se bavi djelatnosti trgovine te je općepoznato da je za uspješnost poslovanja u toj djelatnosti od iznimne važnosti dobar ugled trgovca. Ukazuje se da iako sporni članci spominju ČS kako u slikovnom obliku ispod naslova članka, tako i jednom u samom tekstu, analizom cjelokupnog sadržaja spornih članaka proizlazi da se riječ „Boso“ odnosi upravo na ovdje tužitelja kao trgovačko društvo „BOSO d.o.o.“. Da je tome tako proizlazi iz činjenice da se u člancima izraz „ Z“ višestruko koristi u sintagmi „tvrtka Boso“ pri čemu je „tvrtka“ općepoznati način na koji se u javnosti referira na trgovačko društvo. Tako se u spornim člancima navodi „Iz tvrtke Boso tvrde kako nema tužbe“, „Iako iz tvrtke Boso tvrde da nisu i neće podizati tužbu…“, „… stoji u odgovoru tvrtke Boso“,

„… radnice trgovine Boso u Novoj Gradiški…“ te „… bar 700 kuna moraju potrošiti u trgovinama Boso“. Nadalje, u spornom čanku se čak i navodi da je ČS „vlasnik tvrtke Boso“ iz čega jasno proizlazi da se riječ „Boso“ u predmetnim čancima odnosi upravo na tužitelja kao trgovačko društvo, a ne ČS kao člana i direktora društva. Osobito je jasno da ČS kao fizička osoba ne može imati trgovine niti je isti bio stranka u postupku u kojem je donesena presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. br. Pr-323/2016-11 od 11. studenog 2016. nego je to bilo društvo BOSO d.o.o., a na koju se presudu također referira u spornim čancima u odnosu na obvezu „ A“ da se drži presude. Kako iz navedenog proizlazi da se u spornim člancima spominje upravo tužitelj društvo BOSO d.o.o., tako nije od odlučnog značenja to što iz iskaza svjedoka US proizlazi da je široj javnosti ČS znan kao „ Z“ jer to ne isključuje mogućnost da se ista riječ „ Z“ koristi od strane tuženika i kao oznaka ovdje tužitelja u kontekstu konkretnih spornih članaka. Predmetnim člancima tužitelj je prikazan u kontekstu lošeg poslodavca, koji vrši mobbing nad svojim radnicima, što je između ostaloga rezultiralo i komentarima čitatelja kojima se poziva sadašnje i potencijalne buduće kupce da ne kupuju kod tužitelja. Osobito se ukazuje da iako se neki od komentara referiraju na ČS, a ne ovdje tužitelja, čak i takvi komentari poistovjećuju istog s tužiteljem i posljedično iznose negativne stavove o tužitelju. Tako se u komentarima navodi „Nemojte kupovati u njegovim trgovinama.“, „10 km bi išao pješke samo nebi kupoval kod njega“, „Ne idem kod njega otkad se ovo pojavilo na tv-u… rađe cu otici gdje je skuplje nego kod njega jeftinije kupiti…“ iz čega je vidljivo kako su objavom spornih članaka narušeni poslovni ugled i ime tužitelja u očima javnosti, a s obzirom da upravo tužitelj predstavlja „njegove trgovine“. Sasvim je životno i logično uvjerljivo da su zatim dobavljači, kao i kreditori tužitelja motivirani lošom percepcijom tužitelja u javnosti nakon objave predmetnih članaka, istome počeli postavljati upite o mogućnosti podmirivanja dospjelih obveza. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog suda objava predmetnih članaka utjecala je na poslovanje tužitelja na način da je narušen ugled samog trgovačkog društva te je stvorena nestabilnost, a kako to proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ČS pa je time došlo do nastanka neimovinske štete povredom prava osobnosti tužitelja. Nadalje, a kako iz navedenog proizlazi da je tužitelju nastala neimovinska šteta u vidu narušenog poslovnog ugleda, tako tužitelj nije radi ostvarenja prava na zatraženu pravičnu naknadu morao dokazivati i nastanak kakve imovinske štete. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda tužitelj tijekom postupka uopće nije morao dokazivati da mu je nastala konkretna imovinska šteta, budući isti kao pravna osoba ima pravo na objavu točnih informacija o svome poslovanju (tako i Županijski sud u Vukovaru u presudi Gž-686/2020 od 22. siječnja 2020.). Nadalje valja reći da je svaki pojedini oblik povrede prava osobnosti osnov za naknadu neimovinske štete, jer samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta kao objektivna činjenica. Naime, odredbom čl. 19. st. 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkom utvrđenom Zakonom. Pri tome su u čl. 19. st. 2. ZOO prava osobnosti navedena primjerice, te se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-816/2021-2 od 27. veljače 2024.) Ovaj sud zaključuje da nije potrebno za naknadu štete dokazivati dodatne okolnosti u smislu financijskih gubitaka itd. već je dovoljno dokazati umanjenje ugleda (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-2505/2019-4 od 29. ožujka 2023.).

41. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik tijekom postupka nije dokazao da su objavljene informacije točne. Naime, iz priklopljenog spisa Općinskog suda u Vukovaru, poslovnog broja Pr-323/16, ne proizlazi da je ZS dobila otkaz jer je 1. srpnja 2016., progovorila o mobbingu koji je svakodnevno doživljavala na radnom mjestu u trgovini. Također, iz spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovnog broja K-243/18, proizlazi da je dana 19. veljače 2018., privatnu tužbu protiv ZS podnio privatni tužitelj ČS kao fizička osoba, a ne trgovačko društvo BOSO d.o.o. kako se to navodi u predmetnim člancima. Naime, sukladno Zakonu o medijima, nakladnik je dužan objavljivati točne informacije te se ne može osloboditi odgovornosti za štetu ističući da osoba o kojoj se piše u tekstu pod imenom Z razumijeva i tužitelja i ČS.

42. Tuženik je u podnesku od 16. prosinca 2021., naznačio internet poveznicu iz koje se prema navodima tuženika može utvrditi kako je objavio ispravak informacija na koju se činjenicu tuženi poziva u ovom postupku. Međutim, sukladno presudi ovog suda poslovnog broja Pn-91/2018 od 6. listopada 2020., tuženik je obvezan objaviti ispravak u smislu odredbe članka 41. Zakona o medijima i na internetskom portalu i u tiskovini 24 sata. Budući, tuženik nije dostavio dokaz da je ispravak objavljen i u tiskovini, to tuženik nije dokazao da je postupio sukladno citiranoj pravomoćnoj presudi.

43. Slijedom navedenoga, budući da je od podnošenja tužbe u predmetnom postupku do djelomičnog objavljivanja ispravka netočnih informacija protekao značajan vremenski period te uvažavajući da je tužitelju neposredno nakon objave članaka u određenom vremenskom razdoblju smanjen promet, iz čega proizlazi da je objava upravo predmetnih članaka u neposrednoj vezi sa financijskim gubicima koje je tužitelj pretrpio, to prema ocjeni ovog suda djelomična objava ispravaka ne predstavlja dovoljnu naknadu tužitelju za pretrpljenu štetu. Ukazuje se osobito da o utjecaju koji je gubitak poslovnog ugleda imao na financije tužitelja suglasno iskazuju svjedok US i zz tužitelja pri čemu je sud smatrao da nije odlučno što svjedok navodi da su se prihodi društva vratili na raniju razinu tek tjedan dana nakon objave članaka, a zz tužitelja da se isto dogodilo tek tri do četiri tjedna poslije. Naime, opseg financijskog gubitka tužitelja nije od odlučnog značaja za utvrđenje prava na pravičnu naknadu jer se ista može dosuditi nezavisno od imovinske štete, a i kad je nema, već je pad prihoda društva logična i životna posljedica narušenog poslovnog ugleda te ga kao takvog neovisno o tome je li trajao tjedan dana ili tri do četiri tjedna valja uzeti u obzir prilikom odluke o visini pravične naknade. Da je do spomenutog gubitka prihoda došlo kako navode svjedok i zz tužitelja proizlazi i iz ostalih dokaza, a osobito komentara ispod spornih članaka koji ukazuju na to da je dio javnosti uslijed nezadovoljstva postupanjem tužitelja odlučio prestati kupovati u trgovinama tužitelja. S obzirom na to da su iskazi svjedoka i zz tužitelja iz navedenih razloga u ovom dijelu suglasni jedan drugom i ostalim dokazima u spisu, a da točan iznos financijskog gubitka nije bio odlučna okolnost, sud smatra da je činjenicu pada prihoda tužitelja valjalo uzeti u obzir prilikom odluke o visini pravične naknade i u odsutnosti drugih materijalnih dokaza. Sukladno navedenome, a uzimajući u obzir povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo tužitelju, cilju kojemu ta naknada služi, odnos okoline zbog sadržaja predmetnih članaka prema tužitelju, sud je sukladno odredbi članka 21. ZM, 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO i odredbe članka 223. stavak 1. ZPP, utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.981,69 eura uz zakonske zatezne kamate od 24. listopada 2022., budući je prema ocjeni ovog suda dosuđenom naknadnom od 3.981,69 eura uz zakonske zatezne kamate u konkretnom slučaju ostvarena satisfakcijska funkcija dosude pravične novčane naknade.

44. Ukazuje se da tuženik ističe prigovor miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli propisano člankom 38. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) i zajamčeno člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02 i 1/06), a čime ukazuje na potrebu provođenja testa razmjernosti/nužnosti u demokratskom društvu radi ispitivanja navedenog prigovora.

45. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (Ž Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54.).

46. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, gore citirano, § 70.; Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, § 56., presuda od **.**.2007. DS protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, § 49., presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o., gore citirano, § 54.).

47. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv] (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.), naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

48. Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka prihvatio takvo pravno shvaćanje i ta načela koja je u osnovi definirao ESLJP i dodatno je kroz sudsku praksu razradio mehanizam ocjene - test nužnosti (tako, npr., recentnija - U-III- 2944/2018 od 26. lipnja 2019. § 21. -26.).

49. Slijedom navedenoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj Rev-1063/2021-2 od 3. travnja 2024. naveo da postoji obveza suda da u slučajevima utvrđivanja odgovornosti za isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete na temelju čl. 19. i 1100. ZOO-a:

(a) provede test proporcionalnosti odnosno stavi pitanje povrede prava na čast i ugled u odnos s pravom tuženika na slobodu izražavanja i slobodu mišljenja, te da pri donošenju odluke jasno razlikuje vrijednosne sudove od činjeničnih tvrdnji u smislu dokazivanja njihove istinitosti, i

(b) provede test nužnosti takvog ograničenja slobode izražavanja u pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir posljedice koje bi takvo ograničenje slobode izražavanja imalo na buduće slične situacije, sve radi odgovora na pitanje je li, prema mišljenju suda, takvo ograničenje prava na izražavanje proporcionalno i nužno u demokratskom društvu.

50. Ukazuje se da je sud utvrdio da ovdje tužitelj kao pravna osoba ima pravo na poslovni ugled i čast koje je povrijeđeno navodima tuženika objavljenim u spornim člancima te da je tužitelj trgovačko društvo koje je bilo poznato u javnosti s obzirom na to da iz iskaza zz tužitelja proizlazi da je tužitelj u vrijeme objave spornih članaka imao oko 1300 radnika te veći broj trgovina. Također, sud smatra da se ovdje radilo o temi od javnog interesa jer se tiče pitanja zaštite radničkih prava i to u kontekstu postupanja poznatog trgovačkog društva u odnosu na njihovu zaposlenicu koja tvrdi da joj je navedenim postupanjem tužitelja narušeno zdravlje. Nadalje, sporni članci po ocjeni ovog suda sadrže činjenične navode o tužitelju i to da je presudom Općinskog suda u Vukovaru naloženo tužitelju da ZS vrati na posao i isplati joj zaostale plaće, da je ZS dobila otkaz zbog toga što je progovorila o mobbingu na radnom mjestu, da je tužitelj po povratku ZS na posao istu maltretirao kako bi joj ponovno dao otkaz te da je tužitelj protiv tuženice podigao privatnu tužbu zbog klevete. Sud je nakon provedenog postupka utvrdio kako nije točan navod da je ZS dobila otkaz zbog mobbinga već je isti bio poslovno uvjetovan kako proizlazi iz presude Općinskog suda u Vukovaru posl. br. Pr-323/2016-11 od 11. studenog 2016., da nije točan niti navod da bi tužitelj protiv ZS podignuo privatnu tužbu zbog klevete jer uvidom u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovnog broja K- 243/18, proizlazi da je dana 19. veljače 2018., privatnu tužbu protiv ZS podnio privatni tužitelj ČS kao fizička osoba kao i da tuženik nije dokazao da bi poduzeo niti minimalne radnje za provjeru istinitosti informacija koje su objavljene u predmetnim člancima (vidi toč. 36. obrazloženja). Iako je istina da je ovdje tužitelj kao trgovačko društvo koje se bavi trgovinom poznat javnosti ocjena je ovog suda da isti nije dužan trpjeti šire granice prihvatljive kritike kao javna osoba jer isti nije pravna osoba vezana uz političke i slične aktivnosti od javnog interesa, već privatno trgovačko društvo koje se isključivo bavi trgovinom radi stjecanja dobiti. Ipak, ukazuje se da se ovdje radi o temi od javnog interesa te su navodi o temi od javnog interesa u pravilu vrijednosni sudovi, ali iz svega gore navedenog proizlazi da izneseni sporni navodni ne predstavljaju vrijednosne sudove nego činjenične navode tuženika pa isti podliježu dokazivanju i ocjeni istinitosti.

51. Kako je sud utvrdio da navedeni činjenični navodi tuženika nisu istiniti te da tuženik nije dokazao da bi poduzeo čak ni minimalne radnje radi provjere njihove istinitosti, tako sud zaključuje da je isplata pravične naknade u ovom predmetu, a radi zaštite ugleda tužitelja razmjerna ograničenju tuženikovog prava na slobodu izražavanja.

52. Ukazuje se da je tuženiku presudom ovog suda poslovnog broja Pn-91/2018 od 6. listopada 2020., naloženo objaviti ispravak i na internetskom portalu i u tiskovini 24 sata te je sud utvrdio kako do dana donošenja presude tuženik nije dostavio dokaz da je ispravak objavljen i u tiskovini. Pritom se ukazuje da je ista presuda postala pravomoćna te je njome utvrđeno da je spornim navodima koji su predmet i ovog postupka tuženik povrijedio pravo osobnosti tužitelja pa isto pravomoćno utvrđenje ima značaj odluke o prethodnom pitanju u odnosu na ovaj postupak. Nadalje, sud je prilikom odluke o pravičnoj naknadi uzeo u obzir i protek vremena tijekom kojeg je neispravljena informacija bila objavljena na internetskom portalu tuženika šteteći tako ugledu tužitelja. Naime, sporni navodi objavljeni su 15. i 16. ožujka 2018., tuženiku je naloženo objaviti ispravak informacije 6. listopada 2020. te je isti samo djelomično udovoljio presudi suda objavom ispravka samo na internetskoj stranici i to 16. prosinca 2021. Slijedom navedenoga, razvidno je da je neispravljena informacija bila objavljena na internetskoj stranici tuženika preko 3 godine i 6 mjeseci prije djelomičnog ispravka, kao i da je prošlo daljnjih 3 godina i 6 mjeseci od navedenog djelomičnog isprava do odluke u ovoj pravnoj stvari, u kojem razdoblju tuženik nije dokazao da bi objavio traženi ispravak informacije i u svojoj tiskovini, a kako mu je pravomoćnom presudom naloženo. Ukazuje se i da se u konkretnom predmetu raspravljalo o utjecaju činjeničnih navoda objavljenih od strane tuženika, a ne vrijednosnih sudova pa sud smatra da, s obzirom na to da se istinitost istih može provjeriti, nakladnici koji postupajući po pravilima struke poduzmu mjere za provjeru njihove točnosti ne bi snosili odgovornost za štetu kao i da tuženik tijekom višegodišnjeg razdoblja nije udovoljio obvezi iz pravomoćne sudske presude da objavi ispravak informacije u svojoj tiskovini. Slijedom navedenoga, sud smatra da je isplata pravične naknade ograničenje tuženikove slobode nužno u demokratskom društvu radi zaštite ugleda tužitelja pri čemu ista neće imati obeshrabrujući učinak na tuženika i druge nakladnike, a visina novčane naknade utvrđena je uzimajući u obzir sve naprijed izneseno u ovoj točci (osobito da je tuženik samo djelomično postupio po gore navedenoj pravomoćnoj presudi, da je neispravljena informacija bila objavljena na internetskoj stranici tuženika preko 3 godine i 6 mjeseci prije djelomičnog ispravka te u ovoj presudi (osobito da je ovdje tužitelj kao trgovačko društvo koje se bavi trgovinom poznat javnosti ocjena je ovog suda da isti nije dužan trpjeti šire granice prihvatljive kritike kao javna osoba jer isti nije pravna osoba vezana uz političke i slične aktivnosti od javnog interesa, već privatno trgovačko društvo koje se isključivo bavi trgovinom radi stjecanja dobiti).

53. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo prihvatiti, sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka, te dokaza koji nisu posebno obrazloženi, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

54. Sud je, u smislu odredbe članka 155. ZPP, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti tužitelju priznao samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice i to samo one troškove koje je tužitelj zahtijevao. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj 37/23; dalje: TSP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 128/23; dalje OT).

55. Tužitelju su sukladno gore navedenim odredbama i postavljenom zahtjevu za naknadu troška priznati sljedeći troškovi: sastav zahtjeva za objavu ispravka (Tbr. 7.8. OT) u iznosu od 200,00 EUR, sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1. OT), sastav podneska od 4. srpnja 2018. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. 1. OT), sastav podneska od 23. prosinca 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. 3. OT), trošak zastupanja na ročištima: 7. studenoga 2018., 13. veljače 2019., 3. srpnja 2019., 7. siječnja 2020., 1. rujna 2020., 19. siječnja 2021., 9. lipnja 2021., 8. prosinca 2021., 20. travnja 2022., 12. rujna 2022. i 10. prosinca 2025. za svako ročište iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. OT). Slijedom navedenoga, priznati troškovi na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznose 5.000,00 EUR, na koji iznos je u smislu Tbr. 42. OT obračunat i PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.250,00 EUR stoga priznati troškovi zastupanja iznose 6.250,00 EUR. Tužitelju je priznat i zatražen trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 86,27 EUR, stoga ukupno dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelju iznosi 6.336,27 EUR. Na trošak parničnog postupka tužitelju dosuđena je i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate jer se zatezna kamata na parnični trošak može stranci odrediti i u parničnom postupku temeljem supsidijarne primjene odredbe članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

56. Tužitelju nije priznat pristup za ročišta od 7. listopada 2019. i 12. veljače 2020., za svako iznos od 200,00 EUR uz PDV po stopi od 25%, dakle ukupan iznos za oba ročišta 500,00 EUR, budući navedena ročišta nisu ni održana. Sud nije tužitelju priznao ni trošak za pristup na ročište za objavu presude, budući se prema ocjeni ovog suda ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice. Također, sud nije tužitelju priznao trošak za sastav podnesaka od 13. prosinca 2019., budući je tužitelj Odluku o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz) mogao dostaviti uz tužbu. Nadalje, sud nije tužitelju priznao trošak za sastav podneska od 23. prosinca 2021., iznos koji visinom prelazi iznos od 100,00 EUR uz PDV po stopi od 25%, budući se prema ocjeni ovog suda radi o ostalim podnescima u smislu Tbr. 8.3. OT. Nadalje, sud tužitelju nije priznao iznos od 86,27 EUR za sudsku pristojbu za tužbu jer tužitelj nije dostavio dokaze o uplati navedene pristojbe te je valjalo odbiti tužitelja sa zahtjevom za parnični trošak u iznosu od 1.086,27 EUR i odlučiti kao pod točkom III. izreke.

57. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. siječnja 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku