Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: P-572/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri, Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 13. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice RR, odvjetnika Mate Burazina i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice FR, po objavi 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 2.713,33 eura, uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 14% do 30.06.2011.g., od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019.g. do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022.g. do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 1.1.2023.g. do 30.6.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024. po stopi od 7,50 %, od 01.07.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25 %, od 01.01.2025. do 30.06.2025.g. po stopi od 6,15%, a od 01.07.2025.g. pa do isplate po stopi od 5,15%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to: na iznos od 2,33 EUR tekući od 01.09.2005. pa do isplate
na iznos od 0,76 EUR tekući od 01.10.2005. pa do isplate
na iznos od 1,03 EUR tekući od 01.11.2005. pa do isplate
na iznos od 1,63 EUR tekući od 01.12.2005. pa do isplate
na iznos od 4,73 EUR tekući od 01.11.2008. pa do isplate
na iznos od 5,84 EUR tekući od 01.01.2009. pa do isplate
na iznos od 7,35 EUR tekući od 01.02.2009. pa do isplate
na iznos od 8,12 EUR tekući od 01.03.2009. pa do isplate
na iznos od 6,30 EUR tekući od 01.04.2009. pa do isplate
na iznos od 6,04 EUR tekući od 01.05.2009. pa do isplate
na iznos od 3,19 EUR tekući od 01.06.2009. pa do isplate
na iznos od 0,68 EUR tekući od 01.07.2009. pa do isplate
na iznos od 1,56 EUR tekući od 01.08.2009. pa do isplate
na iznos od 5,62 EUR tekući od 01.09.2009. pa do isplate
na iznos od 2,36 EUR tekući od 01.10.2009. pa do isplate
na iznos od 1,33 EUR tekući od 01.11.2009. pa do isplate
na iznos od 3,70 EUR tekući od 01.12.2009. pa do isplate
na iznos od 5,94 EUR tekući od 01.01.2010. pa do isplate
na iznos od 8,31 EUR tekući od 01.02.2010. pa do isplate
na iznos od 8,69 EUR tekući od 01.03.2010. pa do isplate
na iznos od 11,67 EUR tekući od 01.04.2010. pa do isplate
na iznos od 10,64 EUR tekući od 01.05.2010. pa do isplate
na iznos od 12,65 EUR tekući od 01.06.2010. pa do isplate
na iznos od 23,92 EUR tekući od 01.07.2010. pa do isplate
na iznos od 17,29 EUR tekući od 01.08.2010. pa do isplate
na iznos od 30,99 EUR tekući od 01.09.2010. pa do isplate
na iznos od 25,91 EUR tekući od 01.10.2010. pa do isplate
na iznos od 22,09 EUR tekući od 01.11.2010. pa do isplate
na iznos od 33,71 EUR tekući od 01.12.2010. pa do isplate
na iznos od 35,19 EUR tekući od 01.01.2011. pa do isplate
na iznos od 35,68 EUR tekući od 01.02.2011. pa do isplate
na iznos od 36,44 EUR tekući od 01.03.2011. pa do isplate
na iznos od 32,70 EUR tekući od 01.04.2011. pa do isplate
na iznos od 33,25 EUR tekući od 01.05.2011. pa do isplate
na iznos od 0,86 EUR tekući od 01.05.2011. pa do isplate
na iznos od 46,57 EUR tekući od 01.06.2011. pa do isplate
na iznos od 13,77 EUR tekući od 01.07.2011. pa do isplate
na iznos od 42,09 EUR tekući od 01.07.2011. pa do isplate
na iznos od 19,49 EUR tekući od 01.08.2011. pa do isplate
na iznos od 40,77 EUR tekući od 01.08.2011. pa do isplate
na iznos od 49,14 EUR tekući od 01.09.2011. pa do isplate
na iznos od 48,03 EUR tekući od 01.10.2011. pa do isplate
na iznos od 14,48 EUR tekući od 01.11.2011. pa do isplate
na iznos od 13,94 EUR tekući od 01.11.2011. pa do isplate
na iznos od 20,32 EUR tekući od 01.11.2011. pa do isplate
na iznos od 50,33 EUR tekući od 01.12.2011. pa do isplate
na iznos od 54,04 EUR tekući od 01.01.2012. pa do isplate
na iznos od 54,45 EUR tekući od 01.02.2012. pa do isplate
na iznos od 52,34 EUR tekući od 01.03.2012. pa do isplate
na iznos od 53,80 EUR tekući od 01.04.2012. pa do isplate
na iznos od 54,73 EUR tekući od 01.05.2012. pa do isplate
na iznos od 53,53 EUR tekući od 01.06.2012. pa do isplate
na iznos od 53,58 EUR tekući od 01.07.2012. pa do isplate
na iznos od 1,16 EUR tekući od 01.08.2012. pa do isplate
na iznos od 41,17 EUR tekući od 01.08.2012. pa do isplate
na iznos od 40,29 EUR tekući od 01.09.2012. pa do isplate
na iznos od 42,48 EUR tekući od 01.10.2012. pa do isplate
na iznos od 43,09 EUR tekući od 01.11.2012. pa do isplate
na iznos od 43,49 EUR tekući od 01.12.2012. pa do isplate
na iznos od 2,54 EUR tekući od 01.01.2013. pa do isplate
na iznos od 0,55 EUR tekući od 01.01.2013. pa do isplate
na iznos od 35,93 EUR tekući od 01.01.2013. pa do isplate
na iznos od 0,50 EUR tekući od 01.02.2013. pa do isplate
na iznos od 41,62 EUR tekući od 01.02.2013. pa do isplate
na iznos od 42,09 EUR tekući od 01.03.2013. pa do isplate
na iznos od 41,09 EUR tekući od 01.04.2013. pa do isplate
na iznos od 36,89 EUR tekući od 01.05.2013. pa do isplate
na iznos od 36,63 EUR tekući od 01.06.2013. pa do isplate
na iznos od 38,35 EUR tekući od 01.07.2013. pa do isplate
na iznos od 39,58 EUR tekući od 01.08.2013. pa do isplate
na iznos od 41,76 EUR tekući od 01.09.2013. pa do isplate
na iznos od 40,65 EUR tekući od 01.10.2013. pa do isplate
na iznos od 41,42 EUR tekući od 01.11.2013. pa do isplate
na iznos od 42,38 EUR tekući od 01.12.2013. pa do isplate
na iznos od 1,81 EUR tekući od 01.01.2014. pa do isplate
na iznos od 41,22 EUR tekući od 01.01.2014. pa do isplate
na iznos od 0,63 EUR tekući od 01.02.2014. pa do isplate
na iznos od 38,00 EUR tekući od 01.02.2014. pa do isplate
na iznos od 14,69 EUR tekući od 01.03.2014. pa do isplate
na iznos od 23,72 EUR tekući od 01.03.2014. pa do isplate
na iznos od 38,26 EUR tekući od 01.04.2014. pa do isplate
na iznos od 36,29 EUR tekući od 01.05.2014. pa do isplate
na iznos od 36,95 EUR tekući od 01.06.2014. pa do isplate
na iznos od 36,08 EUR tekući od 01.07.2014. pa do isplate
na iznos od 1,77 EUR tekući od 01.07.2014. pa do isplate
na iznos od 38,15 EUR tekući od 01.08.2014. pa do isplate
na iznos od 39,13 EUR tekući od 01.09.2014. pa do isplate
na iznos od 39,44 EUR tekući od 01.10.2014. pa do isplate
na iznos od 40,07 EUR tekući od 01.11.2014. pa do isplate
na iznos od 1,16 EUR tekući od 01.12.2014. pa do isplate
na iznos od 39,75 EUR tekući od 01.12.2014. pa do isplate
na iznos od 40,57 EUR tekući od 01.01.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.02.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.03.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.04.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.05.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.06.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.07.2015. pa do isplate
na iznos od 5,64 EUR tekući od 01.08.2015. pa do isplate
na iznos od 35,37 EUR tekući od 01.08.2015. pa do isplate
na iznos od 3,03 EUR tekući od 01.09.2015. pa do isplate
na iznos od 37,98 EUR tekući od 01.09.2015. pa do isplate,
te da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.714,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 22. 1. 2026. do isplate stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 801,44 eura za zakonskom zateznom kamatom.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 10.06.2005.g. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu, pod brojem 7102749641 kojim ugovorom je tužiteljica ¨podigla¨ kredit u iznosu od 51.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan plaćanja, te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene, te je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,50% godišnje. Predmetni ugovor je konvertiran u valutu EUR-o dodatkom od 02.02.2016.g.. Dokaz: uvid u ugovor o kreditu, uvid u dodatak
2. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07. i 79/09), koji je bio na snazi za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). VTS RH je donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom i u odnosu na tuženika i ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika. Naime, temeljem čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502c Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, pa tako i naslovljeni sud u ovome konkretnom slučaju.
3. Radilo se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na i valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet.
Dokaz: uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, te uvid u presudu VTS RH broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. i Pž-7129/13 od 13.06.2014.g.
4. Tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, s obzirom da su odredbe ugovora o kreditu broj 7102749641 od 10.06.2005.g., sklopljenog između tužiteljice i tuženika koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, ništetne. Tužiteljica je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF preplatila svoju obvezu te joj je banka dužna vratiti iznose koje je primila temeljem ništetnih odredbi, po pravilima o stjecanju bez osnove. Prema izračunu tužiteljice tuženik se neosnovano obogatio za ukupan iznos od 26.482,07 kn. Dokaz: uvid u dostavljenu dokumentaciju kao i dokumentaciju koju će eventualno biti potrebna vještaku, a koju će dostaviti tužitelj ili će biti pribavljena od tuženika, vještačenje po sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke, saslušanje stranaka
5. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje slijedeće presude: "I. Nalaže se tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju: RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 26.482,07 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008.g. do 30.06.211.g. po stopi od 14% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, a od 01.07.2020.g. pa do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:
na iznos od 7,96 kn tekući počevši od 01.09.2005. pa do isplate na iznos od 7,42 kn tekući počevši od 01.10.2005. pa do isplate na iznos od 5,80 kn tekući počevši od 01.11.2005. pa do isplate na iznos od 6,20 kn tekući počevši od 01.12.2005. pa do isplate na iznos od 35,60 kn tekući počevši od 01.11.2008. pa do isplate na iznos od 43,97 kn tekući počevši od 01.01.2009. pa do isplate na iznos od 55,40 kn tekući počevši od 01.02.2009. pa do isplate na iznos od 61,17 kn tekući počevši od 01.03.2009. pa do isplate na iznos od 47,48 kn tekući počevši od 01.04.2009. pa do isplate na iznos od 45,50 kn tekući počevši od 01.05.2009. pa do isplate na iznos od 24,03 kn tekući počevši od 01.06.2009. pa do isplate na iznos od 5,15 kn tekući počevši od 01.07.2009. pa do isplate na iznos od 11,74 kn tekući počevši od 01.08.2009. pa do isplate na iznos od 25,75 kn tekući počevši od 01.09.2009. pa do isplate na iznos od 17,76 kn tekući počevši od 01.10.2009. pa do isplate na iznos od 9,98 kn tekući počevši od 01.11.2009. pa do isplate na iznos od 27,85 kn tekući počevši od 01.12.2009. pa do isplate na iznos od 44,78 kn tekući počevši od 01.01.2010. pa do isplate na iznos od 62,59 kn tekući počevši od 01.02.2010. pa do isplate na iznos od 57,92 kn tekući počevši od 01.03.2010. pa do isplate na iznos od 87,92 kn tekući počevši od 01.04.2010. pa do isplate na iznos od 80,19 kn tekući počevši od 01.05.2010. pa do isplate na iznos od 95,28 kn tekući počevši od 01.06.2010. pa do isplate na iznos od 180,26 kn tekući počevši od 01.07.2010. pa do isplate na iznos od 160,92 kn tekući počevši od 01.08.2010. pa do isplate na iznos od 233,47 kn tekući počevši od 01.09.2010. pa do isplate na iznos od 195,20 kn tekući počevši od 01.10.2010. pa do isplate na iznos od 166,42 kn tekući počevši od 01.11.2010. pa do isplate na iznos od 253,95 kn tekući počevši od 01.12.2010. pa do isplate na iznos od 308,06 kn tekući počevši od 01.01.2011. pa do isplate na iznos od 268,83 kn tekući počevši od 01.02.2011. pa do isplate na iznos od 274,58 kn tekući počevši od 01.03.2011. pa do isplate na iznos od 246,40 kn tekući počevši od 01.04.2011. pa do isplate na iznos od 255,10 kn tekući počevši od 01.05.2011. pa do isplate na iznos od 350,91 kn tekući počevši od 01.06.2011. pa do isplate na iznos od 364,37 kn tekući počevši od 01.07.2011. pa do isplate na iznos od 470,42 kn tekući počevši od 01.08.2011. pa do isplate na iznos od 431,92 kn tekući počevši od 01.09.2011. pa do isplate na iznos od 371,94 kn tekući počevši od 01.10.2011. pa do isplate na iznos od 370,37 kn tekući počevši od 01.11.2011. pa do isplate na iznos od 363,82 kn tekući počevši od 01.12.2011. pa do isplate na iznos od 385,60 kn tekući počevši od 01.01.2012. pa do isplate na iznos od 409,57 kn tekući počevši od 01.02.2012. pa do isplate na iznos od 410,29 kn tekući počevši od 01.03.2012. pa do isplate na iznos od 395,22 kn tekući počevši od 01.04.2012. pa do isplate na iznos od 401,34 kn tekući počevši od 01.05.2012. pa do isplate na iznos od 410,33 kn tekući počevši od 01.06.2012. pa do isplate na iznos od 400,64 kn tekući počevši od 01.07.2012. pa do isplate na iznos od 401,47 kn tekući počevši od 01.08.2012. pa do isplate na iznos od 392,53 kn tekući počevši od 01.09.2012. pa do isplate na iznos od 375,99 kn tekući počevši od 01.10.2012. pa do isplate na iznos od 396,15 kn tekući počevši od 01.11.2012. pa do isplate na iznos od 403,48 kn tekući počevši od 01.12.2012. pa do isplate na iznos od 400,55 kn tekući počevši od 01.01.2013. pa do isplate na iznos od 371,10 kn tekući počevši od 01.02.2013. pa do isplate na iznos od 391,52 kn tekući počevši od 01.03.2013. pa do isplate na iznos od 396,19 kn tekući počevši od 01.04.2013. pa do isplate na iznos od 387,02 kn tekući počevši od 01.05.2013. pa do isplate na iznos od 359,87 kn tekući počevši od 01.06.2013. pa do isplate na iznos od 343,02 kn tekući počevši od 01.07.2013. pa do isplate na iznos od 357,96 kn tekući počevši od 01.08.2013. pa do isplate na iznos od 368,26 kn tekući počevši od 01.09.2013. pa do isplate na iznos od 394,54 kn tekući počevši od 01.10.2013. pa do isplate na iznos od 380,07 kn tekući počevši od 01.11.2013. pa do isplate na iznos od 386,54 kn tekući počevši od 01.12.2013. pa do isplate na iznos od 391,85 kn tekući počevši od 01.01.2014. pa do isplate na iznos od 401,95 kn tekući počevši od 01.02.2014. pa do isplate na iznos od 412,55 kn tekući počevši od 01.03.2014. pa do isplate na iznos od 407,11 kn tekući počevši od 01.04.2014. pa do isplate na iznos od 396,54 kn tekući počevši od 01.05.2014. pa do isplate na iznos od 391,76 kn tekući počevši od 01.06.2014. pa do isplate na iznos od 393,86 kn tekući počevši od 01.07.2014. pa do isplate na iznos od 407,16 kn tekući počevši od 01.08.2014. pa do isplate na iznos od 420,75 kn tekući počevši od 01.09.2014. pa do isplate na iznos od 419,55 kn tekući počevši od 01.10.2014. pa do isplate na iznos od 426,37 kn tekući počevši od 01.11.2014. pa do isplate na iznos od 436,18 kn tekući počevši od 01.12.2014. pa do isplate na iznos od 432,19 kn tekući počevši od 01.01.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.02.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.03.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.04.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.05.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.06.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.07.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.08.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.09.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.10.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.11.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.12.2015. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.01.2016. pa do isplate na iznos od 437,74 kn tekući počevši od 01.02.2016. pa do isplate a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."
6. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 14. 10. 2025. temeljem izračuna sudskog vještaka D&S d.o.o. tako da glasi:
"I. Nalaže se tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju: RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 2.713,33 eura, uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 14% do 30.06.2011.g., od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019.g. do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022.g. do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 1.1.2023.g. do 30.6.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024. po stopi od 7,50 %, od 01.07.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25 %, od 01.01.2025. do 30.06.2025.g. po stopi od 6,15%, a od 01.07.2025.g. pa do isplate po stopi od 5,15%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to: na iznos od 2,33 EUR tekući od 01.09.2005. pa do isplate
na iznos od 0,76 EUR tekući od 01.10.2005. pa do isplate
na iznos od 1,03 EUR tekući od 01.11.2005. pa do isplate
na iznos od 1,63 EUR tekući od 01.12.2005. pa do isplate
na iznos od 4,73 EUR tekući od 01.11.2008. pa do isplate
na iznos od 5,84 EUR tekući od 01.01.2009. pa do isplate
na iznos od 7,35 EUR tekući od 01.02.2009. pa do isplate
na iznos od 8,12 EUR tekući od 01.03.2009. pa do isplate
na iznos od 6,30 EUR tekući od 01.04.2009. pa do isplate
na iznos od 6,04 EUR tekući od 01.05.2009. pa do isplate
na iznos od 3,19 EUR tekući od 01.06.2009. pa do isplate
na iznos od 0,68 EUR tekući od 01.07.2009. pa do isplate
na iznos od 1,56 EUR tekući od 01.08.2009. pa do isplate
na iznos od 5,62 EUR tekući od 01.09.2009. pa do isplate
na iznos od 2,36 EUR tekući od 01.10.2009. pa do isplate
na iznos od 1,33 EUR tekući od 01.11.2009. pa do isplate
na iznos od 3,70 EUR tekući od 01.12.2009. pa do isplate
na iznos od 5,94 EUR tekući od 01.01.2010. pa do isplate
na iznos od 8,31 EUR tekući od 01.02.2010. pa do isplate
na iznos od 8,69 EUR tekući od 01.03.2010. pa do isplate
na iznos od 11,67 EUR tekući od 01.04.2010. pa do isplate
na iznos od 10,64 EUR tekući od 01.05.2010. pa do isplate
na iznos od 12,65 EUR tekući od 01.06.2010. pa do isplate
na iznos od 23,92 EUR tekući od 01.07.2010. pa do isplate
na iznos od 17,29 EUR tekući od 01.08.2010. pa do isplate
na iznos od 30,99 EUR tekući od 01.09.2010. pa do isplate
na iznos od 25,91 EUR tekući od 01.10.2010. pa do isplate
na iznos od 22,09 EUR tekući od 01.11.2010. pa do isplate
na iznos od 33,71 EUR tekući od 01.12.2010. pa do isplate
na iznos od 35,19 EUR tekući od 01.01.2011. pa do isplate
na iznos od 35,68 EUR tekući od 01.02.2011. pa do isplate
na iznos od 36,44 EUR tekući od 01.03.2011. pa do isplate
na iznos od 32,70 EUR tekući od 01.04.2011. pa do isplate
na iznos od 33,25 EUR tekući od 01.05.2011. pa do isplate
na iznos od 0,86 EUR tekući od 01.05.2011. pa do isplate
na iznos od 46,57 EUR tekući od 01.06.2011. pa do isplate
na iznos od 13,77 EUR tekući od 01.07.2011. pa do isplate
na iznos od 42,09 EUR tekući od 01.07.2011. pa do isplate
na iznos od 19,49 EUR tekući od 01.08.2011. pa do isplate
na iznos od 40,77 EUR tekući od 01.08.2011. pa do isplate
na iznos od 49,14 EUR tekući od 01.09.2011. pa do isplate
na iznos od 48,03 EUR tekući od 01.10.2011. pa do isplate
na iznos od 14,48 EUR tekući od 01.11.2011. pa do isplate
na iznos od 13,94 EUR tekući od 01.11.2011. pa do isplate
na iznos od 20,32 EUR tekući od 01.11.2011. pa do isplate
na iznos od 50,33 EUR tekući od 01.12.2011. pa do isplate
na iznos od 54,04 EUR tekući od 01.01.2012. pa do isplate
na iznos od 54,45 EUR tekući od 01.02.2012. pa do isplate
na iznos od 52,34 EUR tekući od 01.03.2012. pa do isplate
na iznos od 53,80 EUR tekući od 01.04.2012. pa do isplate
na iznos od 54,73 EUR tekući od 01.05.2012. pa do isplate
na iznos od 53,53 EUR tekući od 01.06.2012. pa do isplate
na iznos od 53,58 EUR tekući od 01.07.2012. pa do isplate
na iznos od 1,16 EUR tekući od 01.08.2012. pa do isplate
na iznos od 41,17 EUR tekući od 01.08.2012. pa do isplate
na iznos od 40,29 EUR tekući od 01.09.2012. pa do isplate
na iznos od 42,48 EUR tekući od 01.10.2012. pa do isplate
na iznos od 43,09 EUR tekući od 01.11.2012. pa do isplate
na iznos od 43,49 EUR tekući od 01.12.2012. pa do isplate
na iznos od 2,54 EUR tekući od 01.01.2013. pa do isplate
na iznos od 0,55 EUR tekući od 01.01.2013. pa do isplate
na iznos od 35,93 EUR tekući od 01.01.2013. pa do isplate
na iznos od 0,50 EUR tekući od 01.02.2013. pa do isplate
na iznos od 41,62 EUR tekući od 01.02.2013. pa do isplate
na iznos od 42,09 EUR tekući od 01.03.2013. pa do isplate
na iznos od 41,09 EUR tekući od 01.04.2013. pa do isplate
na iznos od 36,89 EUR tekući od 01.05.2013. pa do isplate
na iznos od 36,63 EUR tekući od 01.06.2013. pa do isplate
na iznos od 38,35 EUR tekući od 01.07.2013. pa do isplate
na iznos od 39,58 EUR tekući od 01.08.2013. pa do isplate
na iznos od 41,76 EUR tekući od 01.09.2013. pa do isplate
na iznos od 40,65 EUR tekući od 01.10.2013. pa do isplate
na iznos od 41,42 EUR tekući od 01.11.2013. pa do isplate
na iznos od 42,38 EUR tekući od 01.12.2013. pa do isplate
na iznos od 1,81 EUR tekući od 01.01.2014. pa do isplate
na iznos od 41,22 EUR tekući od 01.01.2014. pa do isplate
na iznos od 0,63 EUR tekući od 01.02.2014. pa do isplate
na iznos od 38,00 EUR tekući od 01.02.2014. pa do isplate
na iznos od 14,69 EUR tekući od 01.03.2014. pa do isplate
na iznos od 23,72 EUR tekući od 01.03.2014. pa do isplate
na iznos od 38,26 EUR tekući od 01.04.2014. pa do isplate
na iznos od 36,29 EUR tekući od 01.05.2014. pa do isplate
na iznos od 36,95 EUR tekući od 01.06.2014. pa do isplate
na iznos od 36,08 EUR tekući od 01.07.2014. pa do isplate
na iznos od 1,77 EUR tekući od 01.07.2014. pa do isplate
na iznos od 38,15 EUR tekući od 01.08.2014. pa do isplate
na iznos od 39,13 EUR tekući od 01.09.2014. pa do isplate
na iznos od 39,44 EUR tekući od 01.10.2014. pa do isplate
na iznos od 40,07 EUR tekući od 01.11.2014. pa do isplate
na iznos od 1,16 EUR tekući od 01.12.2014. pa do isplate
na iznos od 39,75 EUR tekući od 01.12.2014. pa do isplate
na iznos od 40,57 EUR tekući od 01.01.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.02.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.03.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.04.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.05.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.06.2015. pa do isplate
na iznos od 41,01 EUR tekući od 01.07.2015. pa do isplate
na iznos od 5,64 EUR tekući od 01.08.2015. pa do isplate
na iznos od 35,37 EUR tekući od 01.08.2015. pa do isplate
na iznos od 3,03 EUR tekući od 01.09.2015. pa do isplate
na iznos od 37,98 EUR tekući od 01.09.2015. pa do isplate
a ujedno mu se nalaže te da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."
7. U odgovoru na tužbu tuženik prije upuštanja u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, sudu skreće pažnju da je odredbom čl. 21. Ugovora o namjenskom kreditu broj 14/05 od 10.06.2005. godine, (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u Zagrebu.
Dokaz: - cit. Ugovor o kreditu koji prileži spisu
Time su ugovorne strane, tuženik i tužitelj ugovorom potvrdili zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika, i to odredbe čl. 46. i 48. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP). 2
Dakle, sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost za suđenje ustanovljena zakonom su istovjetni, pa je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.
Sudu se stoga predlaže da po primitku ovog prigovora donese sljedeće r j e š e nj e
1. Stavlja se izvan snage poziv za davanje odgovora na tužbu od dana 6. studenog 2020. godine.
2. Općinski sud u Karlovcu oglašava se mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj stvari, te će se po pravomoćnosti ovog rješenja spis dostaviti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu.
8. Podredno i opreza radi, budući da je na to pozvan ovosudnim pozivom, tuženik u nastavku daje sljedeći odgovor na tužbu tužitelja od 6. studenog 2019. godine. Tužitelj u tužbi postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od kn 26.482,70 kn sve uvećano za zakonske zatezne kamate s osnove navodne ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnose na valutnu klauzulu. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to iz više osnova, kako je obrazloženo u nastavku.
9. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari.
Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO).
Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a.
Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 03.11.2020. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je potraživanje tužitelja u tom dijelu u zastari.
Dokaz: - pregled prometa po partiji kredita
Ujedno se ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 03.11.2015. godine nastupila zastara.
10. Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 2. veljače 2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15).
Dokaz: - cit. Ugovor o kreditu koji prileži spisu
- cit. Dodatak Ugovora o kreditu koji prileži spisu
Tim Dodatkom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
Dakle, Dodatkom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora.
Cilj i osnovno načelo ZIDZPK/15 propisano je odredbom čl. 19.b koja navodi da konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
Odredbom čl. 19.c određen je način izračuna konverzije, gdje se u toč. 1. i 2. navodi da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Toč. 3. cit. odredbe propisano je da se početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. (kako je prethodno navedeno), i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta.
Odredbom čl. 19. c toč. 4. ZIDZPK propisano je da se prilikom konverzije kredita uzimaju u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te se navedeni cjelokupni iznosi pretvaraju u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate.
Dakle, zakonom je bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR.
Osim toga, odredbama ZIDZPK/15 nije samo bilo propisano na koji način se ima provesti konverzija kredita iz CHF u EUR, nego i način na koji je potrebno izvršiti provjeru izračuna konverzije te obavijestiti potrošača o tome, dakle na koji način i u kojoj mjeri informirati potrošača o samoj konverziji.
Odredbom čl. 19. d propisano je da je Banka za potrebe provjere izračuna konverzije bila dužna izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u članku 19.c ZIDZPK/15, te ga učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, kao i da je dužna prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ovoga Zakona te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZIDZPK/15. Tuženik je u cijelosti postupio u sukladno gore navedenim odredbama te je pribavio mišljenje ovlaštenog revizora i to mišljenje objavio na mrežnim stranicama tuženika (dostupno na www.zaba.hr).
Dokaz: - Mišljenje KPMG Croatia d.o.o. za reviziju od 14.11.2015.
Nadalje, tuženik je tužitelju pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF.
Dokaz: - obavijest o izračunu konverzije
Dakle, potpisivanju Dodatka je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Stoga, ističe se da je tuženik bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Dodatka, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima.
Upravo je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka), slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu, a što uostalom proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH, posl.br. Gos 1/2019, donesene u oglednom postupku, o kojoj se tuženik očituje u nastavku.
11. O oglednom postupku pred Vrhovnim sudom RH, posl.br. Gos 1/2019 Dana 4. ožujka 2020. godine, u oglednom postupku posl.br. Gos 1/2019 pokrenutom radi rješavanja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, doneseno je rješenje kojim je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) odgovarajući na postavljeno pravno pitanje:
Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?”
odgovorio:
“Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.”
VSRH zauzima jasno pravno stajalište da taj sporazum, bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka – aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu (ZIDZPK/15) ocijenjenom suglasnim s Ustavom RH. Prema shvaćanju VSRH, a imajući prije svega na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon u odnosu na opća pravila obveznog prava te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZIDZPK/15, o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, a to sve pod pretpostavkom da je sporazum o konverziji sklopljen sukladno prisilnim propisima ZIDZPK/15.
VSRH navodi i da je ZIDZPK/15 ustanovio posebna pravila temeljem kojih je tuženik bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje sporazuma (Aneksa), a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi stvoriti novu pravnu osnovu odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima, pa je stoga sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samoga početka tako da je položaj tužitelja izjednačen s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR, čime je otklonjena neravnoteža u slučaju kredita u CHF, što je bio smisao ZIDZPK/15 kao posebnog zakona ne-sistemskog karaktera.
U pogledu pitanja jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita (prvenstveno zahtjevi za isplatu) nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, VSRH u drugom dijelu upućuje na već ranije iznesene razloge svoje odluke o postojanju pravnog interesa glede kondemnatornih zahtjeva (vidjeti str. 5. – 6. obrazloženja odluke).
U tom dijelu VSRH navodi:
„Dakle, treba reći da se postojanje pravnog interesa, posebice kod kondemnatornih zahtjeva (o kojemu je uz deklaratorni zahtjev bila riječ u predmetu broj Rev- 2868/2018), ne može načelno isključiti, a što bi u protivnom trebati dokazivati tuženik. U svakom slučaju ne bi se moglo isključiti postojanje pravnog interesa kod onih razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK (npr. poslovna nesposobnost) ili u slučaju onih konverzija koje nisu provedene suglasno strogim odredbama tog Zakona. Tako treba tumačiti i drugu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., koja se također bavila pitanjem pravnog interesa, u okviru kolektivne sudske zaštite kojom se sud bavio u tom predmetu, odnosno postojanjem pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti onih kredita vezanih uz CHF glede kojih nije sklopljen sporazum o konverziji u kredite vezane uz EUR-e.“ Slijedom navedenog, VSRH zauzima pravno shvaćanje da načelno korisnici kredita koji su izvršili konverziju kredita iz CHF u EUR imaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve (jer treba poći od toga da podnositelji kondemnatorne tužbe u pravilu ne moraju dokazivati postojanje pravnog interesa), ali ipak samo pod uvjetom da ističu one razloge ili okolnosti eventualne ništetnosti koji se tiču same konverzije, bilo zbog razloga iz općeg obveznog prava bilo zbog toga što konverzija nije eventualno provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15. Dakle, u svim drugim slučajevima, kao što je to i u ovom pojedinačnom predmetu, korisnici kredita koji su konvertirali svoj kredit po ZIDZPK/15 nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja koja bi mogla proizlaziti iz odnosa između Banke i korisnika kredita, a koji odnos je naknadno uređen sporazumom o konverziji kao novom pravnom osnovom među strankama.
VSRH dodatno pojačava ovaj stav i tumačenjem presude Suda EU (posl.br. C-118/17 - PR) gdje, kao razloge zbog kojih ova presuda nije primjenjiva na slučajeve konverzije kredita u Republici Hrvatskoj, naglašava važnost činjenice da postoji temeljna razlika između okolnosti slučaja konverzije u Mađarskoj i slučaja konverzije u Republici Hrvatskoj.
Naime, u Mađarskoj je postojala izravna zakonska intervencija u svaki ugovorni odnos, dok je prema ZIDZPK/15 ostavljeno na volju i odluku korisnicima kredita da li će prihvatiti ili odbiti konverziju, koju su im banke, pa tako i tuženik morali ponuditi. Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama.
Naime, u tužbi tužitelj uopće ne osporava činjenicu da je konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15 odnosno ne iznosi neke druge razloge izvan režima ZIDZPK/15 temeljem kojih bi mu pripadalo eventualno neko pravo na isplatu.
U smislu navedenog, tuženik ističe da se protivi svim dokaznim prijedlozima tužitelja, osobito prijedlogu radi provođenja financijskog vještačenja s ciljem izračuna navodno preplaćenih iznosa.
12. Zaključak
Iz zakonskog okvira određenog ZIDZPK/15 kao i pravnih stajališta VSRH izraženih u odluci posl.br. Gos 1/2019, proizlazi sljedeće okolnosti primjenjive na ovaj konkretni slučaj:
Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je;
Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca;
Tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove;
13. Tuženik ističe da se nakon oglednog spora već razvila brojna sudska praksa županijskih sudova RH, koji su sukladno uputama Vrhovnog suda RH, a sve u smislu ujednačavanja sudske prakse i ravnopravnosti svih u primjeni iste, donijeli presude kojima su u konačnici odbili deklatorne i/ili kondemnatorne tužbene zahtjeve tužitelja iz razloga što su utužili iznose koji su sukladno odredbama ZIDZPK/15 obuhvaćeni provedenom konverzijom.
Dokaz: - presuda Županijski sud u Splitu, Gž-2460/17 od 04.03.2020.
- presuda Županijski sud u Puli, Gž-9/19 od 16.03.2020.
- presuda Županijski sud u Puli, Gž-925/17 od 20.03.2020.
- presuda Županijski sud u Karlovcu, Gž-73/19 od 28.04.2020.
- presuda Županijski sud u Sisku, Gž-604/17 od 08.05.2020. 8
- presuda Županijski sud u Splitu, Gž-2427/18 od 10.06.2020.
14. Dodatno, tuženik ističe, da sve i kad bi naslovni sud iz bilo kojeg razloga smatrao da bi bio osnovan deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja (osnovanost čega se u cijelosti osporava), iz recentne sudske prakse županijskih sudova proizlazi stav da, unatoč tome, nisu osnovani kondemnatorni zahtjevi tužitelja, i to upravo zato što su posljedice možebitne ništetnosti spornih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora u potpunosti otklonjene konverzijom kredita kao valjanom novom pravnom osnovnom koja proizlazi iz kogentnih zakonskih odredbi.
U tom smislu Županijski sud u Varaždinu u presudi Gž-1780/2019 od 7. srpnja 2020. navodi:
„Imajući u vidu da je prema odredbama ZID ZPK/15 o konverziji prilikom izračuna nove obveze potrošača sada po kreditu u valuti EUR bilo potrebno uzeti sve uplate anuiteta koje sadrže i promjenjivu kamatu i utvrditi visinu obveze koliko bi ista iznosila po ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, na koji način se može doći i do pretplate s kojom je vjerovnik dužan postupati na način propisan čl.19.c ZID ZPK/15, jasno je da za utvrđenje da li je tuženica stekla utuženi iznos bez osnove, činjenica da su stranke sklopile Aneks ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15 je odlučna.
Obzirom da Aneks ugovora o kreditu predstavlja pravnu osnovu sklopljenu po strogo definiranim zakonskim uvjetima koja sadrži opravdanje zadržavanja prethodnih plaćanja, između ostalih i iznosa obračunatih na temelju promjenjive kamatne stope sadržane u anuitetima, da je Aneksom ugovora o kreditu definirana kamatna stopa i način njezine promjene, te imajući u vidu činjenicu da su stranke Aneksom ugovora o kreditu u članku 2. istoga utvrdile na dan 30. rujna 2015. manjak u iznosu od 226,2 EUR-a, zahtjev tužitelja za isplatu temeljem stjecanja bez osnove u ovom konkretnom slučaju ne može biti osnovan.“
Na jednak način prethodne okolnosti potvrđuje isti sud i u odluci broj Gž-1938/2019 od
19. svibnja 2020. (str. 6).
Ta stajališta potvrđuje i Županijski sud u Dubrovniku u presudi Gž-706/2019 od 29. travnja 2020., a u kojoj odluci, između ostalog, sud ističe i da tužitelj nije morao pristati na konverziju, prema ponudi koju je tužena morala dati, kao i da je ZIDZPK/15 propisao obračun, proceduru i rok u kojem su banke morale dati ponudu klijentima radi konverzije, pa ako potrošač prihvati konverziju, taj sporazum predstavlja među strankama novu pravnu osnovu zbog čega tužitelj nema osnove za isplatu na temelju stečenog bez osnove zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (utvrđenje koje jest bilo predmetom tužbenog zahtjeva).
Dokaz: - presuda Županijski sud u Varaždinu, Gž-1780/19 od 07.07.2020.
- presuda Županijski sud u Varaždinu, Gž-1938/19 od 19.05.2020.
- presuda Županijski sud u Dubrovniku, Gž-706/19 od 29.04.2020. 9
15. Slijedom navedenog, stav je tuženika da tužitelj nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli te potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.
Međutim, sve i kada bi naslovni sud zauzeo stav da tužitelj ima pravni interes utvrđivati ništetnim navedene odredbe osnovnog ugovora, sukladno gore navedenim odlukama, tužitelj nipošto ne ostvaruje pravo na isplatu pa se stoga predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao u cijelosti neosnovan.
Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu tužitelja, podredno odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
16. U podnesku od 10. 7. 2023. tuženik je tužiteljici osporio status potrošača.
17. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu, promet po kreditu, otplatne planove, Dodatak Ugovoru o kreditu, Pregled prometa po partiji kredita, obavijest o izračunu konverzije, dokumentaciju tuženika, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po D&S d.o.o., te saslušanjem tužiteljice.
18. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenog tečaja u CHF s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog iznosa do isplate.
19. Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potraživanje tužitelja iznosi 2,713,33 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
20. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).
21. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, a da je to u konkretnom slučaju Općinski građanki sud u Zagrebu. Prigovor nije osnovan. Naime, svoje potraživanje tužitelj temelji na presudama donesenim u kolektivnom sporu, a koje se temelje na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 96/03.; u daljnjem tekstu: ZoZP/03; te članci 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; u daljnjem tekstu: ZoZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.
22. Pojam nepoštene ugovorne odredbe sadržan je u odredbi članka 81. ZoZP/03: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati; Gotovo identičnu odredbu sadrži članak 96. ZoZP/07: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
23. Odredbom članka 87. stavkom 1. ZoZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a identičnu odredbu sadrži članak 102. stavak 1. ZoZP/07. U kolektivnom je sporu najprije utvrđeno, uvidom u predočene formularne (standardne) ugovore banaka i saslušanjem korisnika kredita te primjenom članka 81. stavaka 2. i 3. ZoZP-a/03 i članka 96. stavaka 1. i 2. ZoZP-a/07, da su posrijedi ugovorne odredbe o kojima potrošači nisu mogli pojedinačno pregovarati s bankama. Tako stoga što nisu imali nikakvog utjecaja na sadržaj odredaba standardnog ugovora o kreditu koje su unaprijed formulirale tužene banke, čak i kada bi dvojili o njihovom sadržaju ili zahtijevali dodatne informacije (točka 17. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Citiranim člankom 81. ZoZP-a/03, te člankom 102. ZoZP/07 izričito je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
24. Valja istaknuti da tuženik na okolnost eventualnog pojedinačnog pregovaranja o prorogacijskoj klauzuli nije predložio niti jedan dokaz pa posljedično tome nije ni dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, pri čemu je još u kolektivnom sporu nesporno utvrđeno da se radi o tipskim ugovorima. I iz samog sadržaja ugovora dade se zaključiti da se radi o tipskom obrascu s mogućnosti korigiranja elemenata u odnosu na svakog pojedinca kao potencijalnog korisnika kredita s vrlo malim prostorom za bilo što izmijeniti osim imena i prezimena, iznosa kredita, roka trajanja, dakle, onoga što se sa svakim pojedincem posebno ugovara. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu sklopljenom na unaprijed formuliranom obrascu, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao nikakav utjecaj, pa tako niti na odredbu o mjesnoj nadležnosti. Prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te posljedično uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao u konkretnom slučaju, nije valjana. Dakle, s obzirom da se o prorogacijskoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i sročena je od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove postupka, a oteža pristup sudu tužitelju. Parnični sud neće primijeniti takvu ugovornu odredbu, nego će dopustiti potrošaču da tužbom pokrene parnični postupak pred sudom svoga prebivališta sukladno odredbi čl. 2. i čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16. – dalje: ZPK) prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Navedena odredba se primjenjuje bez obzira na to kad je nastao ugovor o kreditu, već ovisi o tome kad je konkretni postupak pokrenut pred sudom.
25. Slijedom izloženog, kako je postupak u ovom predmetu pokrenut podnošenjem tužbe 3. 11. 2020., nakon stupanja na snagu prethodno navedene odredbe, to tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan, jer je prorogacijskom klauzulom u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, to u konkretnom slučaju između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu citiranih odredbi, pa je tužitelj imao pravo pokrenuti postupak pred ovim sudom kao sudom mjesta svog prebivališta temeljem čl. 19.l st. 1. ZPK, jer se radi o zakonu koji je bio na snazi u trenutku podnošenja predmetne tužbe.
26. Ovaj sud je stava, da odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, tj. tuženika zaista predstavlja situaciju iz točke 19. članka 50. ZZP 14 pa budući da su ispunjenje pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP 14, a uzimajući u obzir okolnosti navedene u članku 51. ZZP 14, takva se odredba ima smatrati nepoštenom. Naime, time što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača – tužitelja, zaista je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom. Odredba čl. 21. Ugovora o kreditu sklopljenom među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati iz [adresa] u [adresa], te bi imao trošak putovanja u Zagreb i natrag, te troškove punomoćnika odvjetnika. Dakle, osim troškova, put iziskuje i dodatno vrijeme. Ova je odredba formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.
27. Nesporno je među strankama da su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora 14/05, kreditna partija 7102749641 od 10.6.2005. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 51.500,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB. Ugovorena je promjenjiva redovna kamata u visini od 4,50 %. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate kredita pa do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je izvršen obračun. Rok otplate kredita je 28 godina. Rok korištenja kredita je 6 mjeseci od sklapanja Ugovora, tj. do10.12.2005. godine. Kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 267,15 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, prvog dana u mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Dana 2.2.2016. tužitelj je s tuženom zaključio Dodatak ugovoru o kreditu broj 3204951765/16 kojim Dodatkom je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Čl. 4. kredita utvrđeno je da neotplaćena glavnica kredita na dan 30.9.2015. godine iznosi 42.420,57 CHF, odnosno 296.128,33 HRK obračunato po srednjem tečaju HNB na dan 30.9.2015. godine. Nakon provedbe konverzije utvrđen je manje uplaćeni iznos (manjak) koji na dan 30.9.2015. godine iznosi 7.486,84 HRK (čl. 5. Dodatka). Na dan 30.9.2015. godine nedospjela glavnica kredita u EUR iznosi 28.645,11 EUR. Visina redovne kamatne stope na dan 30.9.2015. godine iznosi 5,84% (čl. 8. Dodatka). Anuitet/rata koja dospijeva na naplatu po kamatnoj stopi iz čl. 8. Dodatka iznosi 166,87 EUR. Iznos anuiteta/rate sadrži glavni dug i kamatu. Visina ostalih rata/anuiteta iskazana je u otplatnom planu i obračunata je temeljem kamatne stope važeće na dan 30.9.2015. godine. Ukoliko je od 1.10.2015. do dana sklapanja Dodatka ugovoru došlo do promjene stanja glavnice kredita ili visine varijabilnog dijela kamatne stope iz čl. 8. Dodatka kreditor će izdati korisniku kredita novi otplatni plan u skladu s navedenim promjenama (čl. 9 Dodatka).
28. Nadalje, nije sporno:
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:
Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:
Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača
- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.
29. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.
30. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:
- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika
- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a
- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa
- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka
- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze
- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)
- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika
- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu R KR i RRPO protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.
31. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:
- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule
- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva
- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,
- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.
32. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.
33. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
34. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
35. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., PR protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.
36. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco, SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.
37. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF.
38. O prigovoru zastare:
- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 3. 11. 2020., da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,
- utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)
- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 14. lipnja 2018. do podnošenja tužbe 3. 11. 2020.).
39. Nije osnovan prigovor da tužitelj nije potrošač, konkretno radi se o kreditu za kupnju stana za osobne potrebe tužitelja, što znači da je tužitelj potrošač, a presuda u kolektivnom sporu štiti sve potrošače s kojima su tužene banke ugovorile nepoštene odredbe u utuženom razdoblju. Osim toga tužitelj ne obavlja nikakvu registriranu djelatnost u navedenom stambenom objektu, niti je stambeni objekt kupljen za obavljanje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već za stanovanje tužitelja i njegove obitelji.
40. O visini zahtjeva:
Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po D&S d.o.o. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio:
a) da razlika zbog ugovorene valutne klauzule, odnosno razlika koja je nastala zbog promjene tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten/isplaćen iznosi 18.519,82 kune, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 20.444,16 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 1.924,34 kune,
- iskazano u eurima razlika zbog ugovorene valutne klauzule iznosi 2.457,92 eura, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 2.713,33 eura, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 255,41 euro,
- pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17 tablice u kunama, a u stupcu 18 u eurima,
b) razlika između anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita u iznosu od 4,751434 i iznosa anuiteta kojeg je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK u razdobljima kada je tečaj CHF spram HRK bio niži od tečaja na dan isplate kredita iznosi 2.037,39 kuna, odnosno 270,40 eura,
- svakomjesečni iznosi razlika iskazani su u tablici 2 – razlike za prijeboj tuženik u stupcu 6 u kunama te u stupcu 7 u eurima.
c) vještak je mišljenja da je konverzija provedena u skladu sa zakonom. Sve uplate koje je tužitelj vršio do dana konverzije uvažene su prilikom konverzije te je kod iste utvrđen manje uplaćeni iznos (manjak) koji na dan 30.9.2015. godine iznosi 7.486,84 HRK (čl. 5. Dodatka).
41. Stranke nisu prigovorile nalazi i mišljenju sudskog vještaka niti su tražile saslušanje vještaka. Sudski vještak je detaljno obrazložio nalaz i mišljenje, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
42. U odnosu na negativne razlike nesporno je da tužitelj nije ništa stekao u razdobljima kad je plaćao manje anuitete kad je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, a tuženik i nije postavio eventualnu protutužbu ili prigovor prijeboja. Osnovano tužitelj ističe da tuženik ne može svoje potraživanje zahtijevati jer je tužitelj kredit otplaćivao u određenim iznosima kako ga je tuženik pozivao, a što znači da određenog dana tužitelj tuženiku nije platio manje novčanih sredstava već upravo onoliko koliko je tuženik od njega zahtijevao, pa stoga i ne postoji navodna negativna razlika u korist tuženika.
43. U podnesku od 29. 10. 2025. tuženik navodi kako je tužitelj točkom I. tužbenog zahtjeva iz tužbe od 11. ožujka 2020. godine, postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 26.482,07 HRK/ 3.514,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem navodne ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od dana 14. listopada 2025. godine uskladio tužbeni zahtjev za isplatu na način da sada potražuje isplatu iznosa od 2.713,33 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelj podneskom od 14. listopada 2025. godine povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 801,44 EUR. Tuženik se protivi cit. povlačenju tužbenog zahtjeva. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 3/21 održanoj 26. travnja 2021. godine zauzeto je pravno shvaćanje: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“
Također, odredbom članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da se tužba nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Slijedom navedenog, tuženik ističe da se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP- a protivi navedenom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, te predlaže naslovnom sudu da glede tog kondemnatornog zahtjeva donese meritornu odluku prema prvotno postavljenom zahtjevu iz tužbe od dana 11. ožujka 2020. godine.
44. Točno je da je sukladno sudskoj praksi u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja. Međutim, konkretno se ne bi radilo o preinaci tužbe (promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći), već se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva koje se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe kako to ispravno navodi tuženik. Tužitelj nije podnio stupnjevitu tužbu već je u tužbi postavio određeni novčani tužbeni zahtjev.
45. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan za iznos od 2.713,33 eura, dok je odbijen za ostali iznos od 801,44 eura, koji predstavlja razliku u odnosu na iznos od 3.514,77 eura (26.482,07 kn) na koji je postavljen tužbeni zahtjev u tužbi od 3. 11. 2020. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.
46. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka25. i članka 155. ZPP- a. Sud je uzeo u obzir da je tužitelj u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe glede osnove uspio 100 %, a glede visine 77,2 %, pa kad se navedeni postotci zbroje i podijele s dva dobije se postotak od 88,6 %, dočim je tuženik uspio s preostalih 11,4 %, dakle, pa kad se veći postotak umanji za manji, ostaje postotak od 77,2 % koji predstavlja postotak uspjeha tužitelja u parnici.
47. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 17. 11. 2020. iznos od 50,00 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 2. 12. 2020. iznos od 50,00 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 7. 9. 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 26. 11. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), ,sastavljanje podneska od 14. 10. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 30. 10. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 13. 11. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu odluke iznos od 100,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 1.750,00 eura. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe za tužbu od 81,60 eura. Kad se navedeni iznosi zbroje dobije se iznos od 11.831,60 eura što pomnoženo sa 77,2 % iznosi 1.414,00 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura u cijelosti jer je bio neophodan s obzirom da je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.714,00 eura. Podneska tužitelja od 28. 7. 2023. u spisu nema. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 27. 11. 2024. – dokaz o uplati predujma jer se ne radi o podnesku potrebnom za vođenje parnice jer je taj podatak vidljiv u e-Spisu. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 10. 4. 2025. zamolba za zakazivanje rasprave jer se ne radi o podnesku potrebnom za vođenje parnice. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/2023) koji je stupio na snagu 12. 5. 2023. je propisano da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Tužitelj je tužbu podnio 3. 11. 2020., u obvezi je plaćanja jedino sudske pristojbe za tužbu.
48. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
U Karlovcu 22. siječnja 2026.
Sutkinja Sylviane Kraljević
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.
Dostavljeno:
1. ZOU ER i Mate Burazin
2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o.
