P-531/2025-48

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: EC, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika: OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61., OIB: 52508873833, koje zastupaju punomoćnici-odvjetnici u OD Anić i Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja ništavosti i isplate, nakon javno održane glavne rasprave dana 1.srpnja 2025.godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, a objavljene dana 22.siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl.1.Ugovora o kreditu broj: 070110453875 od 10.siječnja 2007.godine zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 47.300,00 CHF-a, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim tim Ugovorom, u dijelu u kojem je ugovoreno da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita te da se iznosi isplate kredita i otplate kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule i da će se svaki povrat u izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta.

II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl.3.Ugovora o kreditu broj: 070110453875 od 10.siječnja 2007.godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno i čl.17.6.u dijelu u kojem ugovorne strane izjavljuje da prihvaćaju važeće akte i isprave Banke kao i kasnije izmjene i dopune istih, a osobito Odluku o kamatama Banke.

III. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split (OIB: 52508873833) da u roku od 15 dana tužitelju VC (nom. EC) (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 3,082,99 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se od 01.01. 2008. do 31. 07. 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. godine pa do 31. 12. 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose od:

- na iznos od 10,10 EUR od 20.01. 2008 . g

- na iznos od 23,18 EUR od 20.02. 2008 . g

- na iznos od 23,80 EUR od 20. 03. 2008. g

- na iznos od 23,16 EUR od 20. 04. 2008. g

- na iznos od 22,80 EUR od 20. 05. 2008. g

- na iznos od 24,04 EUR od 20.06. 2008. g

- na iznos od 31,03 EUR od 20.07.2008. g

- na iznos od 31,00 EUR od 20. 08. 2008. g

- na iznos od 30,96 EUR od 20. 09. 2008. g

- na iznos od 32,58 EUR od 20. 20. 2008. g

- na iznos od 36,39 EUR od 20. 11.2008. g

- na iznos od 44,09 EUR od 20. 12. 2008. g

- na iznos od 47,13 EUR od 20. 01. 2009. g

- na iznos od 47,18 EUR od 20. 02. 2009. g

- na iznos od 45,72 EUR od 20. 03. 2009. g

- na iznos od 45,79 EUR od 20. 04. 2009. g

- na iznos od 45,98 EUR od 20. 05. 2009. g

- na iznos od 47,96 EUR od 20. 06. 2009. g

- na iznos od 51,19 EUR od 20. 07. 2009. g

- na iznos od 51,12 EUR od 20. 08. 2009. g

- na iznos od 51,15 EUR od 20. 09. 2009. g

- na iznos od 50,81 EUR od 20. 10. 2009. g

- na iznos od 51,32 EUR od 20. 11. 2009. g

- na iznos od 51,59 EUR od 20. 12. 2009. g

- na iznos od 52,38 EUR od 20. 01. 2010. g

- na iznos od 52,76 EUR od 20. 02. 2010. g

- na iznos od 53,67 EUR od 20. 03. 2010. g

- na iznos od 53,61 EUR od 20. 04. 2010. g

- na iznos od 54,86 EUR od 20. 05. 2010. g

- na iznos od 55,56 EUR od 20. 06. 2010. g

- na iznos od 56,06 EUR od 20. 07. 2010. g

- na iznos od 57,58 EUR od 20. 08. 2010. g

- na iznos od 57,72 EUR od 20. 09. 2010. g

- na iznos od 58,04 EUR od 20. 11. 2010. g

- na iznos od 57,58 EUR od 20. 11. 2010. g

- na iznos od 61,02 EUR od 20. 12. 2010.g.

- na iznos od 59,18 EUR od 20. 01. 2011. g

- na iznos od 51,12 EUR od 20. 02. 2011. g

- na iznos od 40,07 EUR od 20. 03. 2011. g

- na iznos od 39,55 EUR od 20. 04. 2011. g

- na iznos od 40,69 EUR od 20. 05. 2011. g

- na iznos od 42,36 EUR od 20. 06. 2011. g

- na iznos od 44,05 EUR od 20. 07. 2011. g

- na iznos od 45,41 EUR od 20. 08. 2011. g

- na iznos od 42,80 EUR od 20. 09. 2011. g

- na iznos od 41,30 EUR od 20. 20. 2011. g

- na iznos od 41,60 EUR od 20. 11. 2011. g

- na iznos od 42,27 EUR od 20. 12. 2011. g

- na iznos od 42,90 EUR od 20. 01. 2012. g

- na iznos od 36,14 EUR od 20. 02. 2012. g

- na iznos od 42,69 EUR od 20. 03. 2012. g.

- na iznos od 42,60 EUR od 20. 04. 2012. g

- na iznos od 42,93 EUR od 20. 05. 2012. g.

- na iznos od 42,85 EUR od 20. 06. 2012. g

- na iznos od 42,44 EUR od 20. 07. 2012. g

- na iznos od 42,24 EUR od 20. 08. 2012. g

- na iznos od 41,62 EUR od 20. 09. 2012. g

- na iznos od 42,37 EUR od 20. 10. 2012. g

- na iznos od 4,22 EUR od 20. 11. 2012. g

- na iznos od 42,28 EUR od 20. 12. 2012. g

- na iznos od 41,07 EUR od 20. 01. 2013. g

- na iznos od 41,61 EUR od 20. 02. 2013. g

- na iznos od 41,92 EUR od 20. 03. 2013. g.

- na iznos od 42,21 EUR od 20. 04. 2013. g

- na iznos od 41,08 EUR od 20. 05. 2013.g.

- na iznos od 40,86 EUR od 20. 06. 2013. g

- na iznos od 40,84 EUR od 20. 07. 2013. g

- na iznos od 40,96 EUR od 20. 08. 2013. g

- na iznos od 41,35 EUR od 20. 09. 2013. g

- na iznos od 41,37 EUR od 20. 10. 2013. g

- na iznos od 41,43 EUR od 20. 11. 2013. g

- na iznos od 41,70 EUR od 20. 12. 2013. g

IV. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split (OIB: 52508873833) da u roku od 15 dana tužitelju VC (nom. EC) (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 9.472,68 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. godine pa do 31. 12. 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose od:

- na iznos od 2,85 EUR od 20.01. 2008. g

- na iznos od 15,25 EUR od 20.02. 2008. g

- na iznos od 20,08 EUR od 20. 03. 2008. g

- na iznos od 15,24 EUR od 20. 04. 2008. g

- na iznos od 12,48 EUR od 20. 05. 2008. g

- na iznos od 12,58 EUR od 20.06. 2008. g

- na iznos od 19,00 EUR od 20.07.2008. g

- na iznos od 18,90 EUR od 20. 08. 2008. g

- na iznos od 18,68 EUR od 20. 09. 2008. g

- na iznos od 28,43 EUR od 20. 20. 2008. g

- na iznos od 28,55 EUR od 20. 11.2008. g

- na iznos od 35,67 EUR od 20. 12. 2008. g

- na iznos od 48,39 EUR od 20. 01. 2009. g

- na iznos od 49,91 EUR od 20. 02. 2009. g

- na iznos od 43,34 EUR od 20. 03. 2009. g

- na iznos od 43,73 EUR od 20. 04. 2009. g

- na iznos od 44,71 EUR od 20. 05. 2009. g

- na iznos od 43,38 EUR od 20. 06. 2009. g

- na iznos od 47,09 EUR od 20. 07. 2009. g

- na iznos od 46,35 EUR od 20. 08. 2009. g

- na iznos od 46,53 EUR od 20. 09. 2009. g

- na iznos od 45,24 EUR od 20. 10. 2009. g

- na iznos od 47,42 EUR od 20. 11. 2009. g

- na iznos od 48,64 EUR od 20. 12. 2009. g

- na iznos od 52,00 EUR od 20. 01. 2010. g

- na iznos od 53,68 EUR od 20. 02. 2010. g

- na iznos od 57,57 EUR od 20. 03. 2010. g

- na iznos od 57,38 EUR od 20. 04. 2010. g

- na iznos od 62,70 EUR od 20. 05. 2010. g

- na iznos od 65,68 EUR od 20. 06. 2010. g

- na iznos od 67,90 EUR od 20. 07. 2010. g

- na iznos od 74,34 EUR od 20. 08. 2010. g

- na iznos od 75,03 EUR od 20. 09. 2010. g

- na iznos od 76,52 EUR od 20. 11. 2010. g

- na iznos od 74,71 EUR od 20. 11. 2010. g

- na iznos od 89,19 EUR od 20. 12. 2010.g.

- na iznos od 85,32 EUR od 20. 01. 2011. g

- na iznos od 79,98 EUR od 20. 02. 2011. g

- na iznos od 74,76 EUR od 20. 03. 2011. g

- na iznos od 71,87 EUR od 20. 04. 2011. g

- na iznos od 78,86 EUR od 20. 05. 2011. g

- na iznos od 89,21 EUR od 20. 06. 2011. g

- na iznos od 99,42 EUR od 20. 07. 2011. g

- na iznos od 107,82 EUR od 20. 08. 2011. g

- na iznos od 92,35 EUR od 20. 09. 2011. g

- na iznos od 83,47 EUR od 20. 20. 2011. g

- na iznos od 85,56 EUR od 20. 11. 2011. g

- na iznos od 89,82 EUR od 20. 12. 2011. g

- na iznos od 93,83 EUR od 20. 01. 2012. g

- na iznos od 94,58 EUR od 20. 02. 2012. g

- na iznos od 93,03 EUR od 20. 03. 2012. g.

- na iznos od 92,74 EUR od 20. 04. 2012. g

- na iznos od 94,93 EUR od 20. 05. 2012. g.

- na iznos od 94,70 EUR od 20. 06. 2012. g

- na iznos od 92,52 EUR od 20. 07. 2012. g

- na iznos od 91,51 EUR od 20. 08. 2012. g

- na iznos od 88,05 EUR od 20. 09. 2012. g

- na iznos od 92,89 EUR od 20. 10. 2012. g

- na iznos od 93,60 EUR od 20. 11. 2012. g

- na iznos od 92,90 EUR od 20. 12. 2012. g

- na iznos od 85,71 EUR od 20. 01. 2013. g

- na iznos od 89,31 EUR od 20. 02. 2013. g

- na iznos od 91,46 EUR od 20. 03. 2013. g.

- na iznos od 93,58 EUR od 20. 04. 2013. g

- na iznos od 86,87 EUR od 20. 05. 2013.g.

- na iznos od 85,90 EUR od 20. 06. 2013. g

- na iznos od 86,03 EUR od 20. 07. 2013. g

- na iznos od 87,04 EUR od 20. 08. 2013. g

- na iznos od 90,07 EUR od 20. 09. 2013. g

- na iznos od 90,17 EUR od 20. 10. 2013. g

- na iznos od 90,91 EUR od 20. 11. 2013. g

- na iznos od 92,85 EUR od 20. 12. 2013. g

- na iznos od 37,89 EUR od 20. 01. 2014. g

- na iznos od 40,42 EUR od 20. 02. 2014. g

- na iznos od 40,91 EUR od 20. 03. 2014. g

- na iznos od 39,65 EUR od 20. 04. 2014. g.

- na iznos od 38,38 EUR od 20. 05. 2014. g

- na iznos od 38,57 EUR od 20. 06. 2014. g.

- na iznos od 40,35 EUR od 20. 07. 2014. g

- na iznos od 40,89 EUR od 20. 08. 2014. g

- na iznos od 41,85 EUR od 20. 09. 2014 g

- na iznos od 42,80 EUR od 20. 10. 2014. g

- na iznos od 44,12 EUR od 20. 11. 2014. g

- na iznos od 43,55 EUR od 20. 12. 2014. g

- na iznos od 85,94 EUR od 20. 01. 2015. g

- na iznos od 44,29 EUR od 20. 02. 2015. g

- na iznos od 44,23 EUR od 20. 03. 2015. g

- na iznos od 44,23 EUR od 20. 04. 2015. g.

- na iznos od 44,23 EUR od 20. 05. 2015. g

- na iznos od 44,23 EUR od 20. 06. 2015. g.

- na iznos od 44,23 EUR od 20. 07. 2015. g

- na iznos od 44,23 EUR od 20. 08. 2015. g.

- na iznos od 44,23 EUR od 20. 09. 2015. g. - na iznos od 44,23 EUR od 20.10. 2015. g.

- na iznos od 44,23 EUR od 20. 11. 2015. g. - na iznos od 44,23 EUR od 20.12. 2015. g.

- na iznos od 44,30 EUR od 20. 01. 2016. g

- na iznos od 61,13 EUR od 20. 02. 2016. g

- na iznos od 61,47 EUR od 20. 03. 2016. g

- na iznos od 59,94 EUR od 20. 04. 2016. g.

- na iznos od 56,46 EUR od 20. 05. 2016. g

- na iznos od 62,31 EUR od 20. 06. 2016. g.

- na iznos od 60,40 EUR od 20. 07. 2016. g

- na iznos od 60,96 EUR od 20. 08. 2016. g.

- na iznos od 59,41 EUR od 20. 09. 2016. g.

- na iznos od 60,93 EUR od 20.10. 2016. g.

- na iznos od 64,94 EUR od 20. 11. 2016. g.

- na iznos od 65,27 EUR od 20.12. 2016. g.

- na iznos od 65,05 EUR od 20. 01. 2017. g

- na iznos od 64,40 EUR od 20. 02. 2017. g

- na iznos od 62,16 EUR od 20. 03. 2017. g

- na iznos od 63,00 EUR od 20. 04. 2017. g.

- na iznos od 58,89 EUR od 20. 05. 2017. g

- na iznos od 57,60 EUR od 20. 06. 2017. g.

- na iznos od 55,82 EUR od 20. 07. 2017. g

- na iznos od 49,42 EUR od 20. 08. 2017. g.

- na iznos od 47,20 EUR od 20. 09. 2017. g.

- na iznos od 47,80 EUR od 20.10. 2017. g.

- na iznos od 46,55 EUR od 20. 11. 2017. g. - na iznos od 47,51 EUR od 20.12. 2017. g.

- na iznos od 42,33 EUR od 20. 01. 2018. g

- na iznos od 46,34 EUR od 20. 02. 2018. g

- na iznos od 42,85 EUR od 20. 03. 2018. g

- na iznos od 37,64 EUR od 20. 04. 2018. g.

- na iznos od 40,10 EUR od 20. 05. 2018. g

- na iznos od 45,02 EUR od 20. 06. 2018. g.

- na iznos od 42,98 EUR od 20. 07. 2018. g

- na iznos od 49,24 EUR od 20. 08. 2018. g.

- na iznos od 50,05 EUR od 20. 09. 2018. g.

- na iznos od 47,98 EUR od 20.10. 2018. g.

- na iznos od 48,65 EUR od 20. 11. 2018. g. - na iznos od 47,60 EUR od 20.12. 2018. g.

- na iznos od 49,52 EUR od 20. 01. 2019. g

- na iznos od 48,60 EUR od 20. 02. 2019. g

- na iznos od 48,83 EUR od 20. 03. 2019. g

- na iznos od 48,59 EUR od 20. 04. 2019. g.

- na iznos od 50,27 EUR od 20. 05. 2019. g

- na iznos od 51,73 EUR od 20. 06. 2019. g.

- na iznos od 53,89 EUR od 20. 07. 2019. g

- na iznos od 57,38 EUR od 20. 08. 2019. g.

- na iznos od 55,87 EUR od 20. 09. 2019. g. - na iznos od 56,47 EUR od 20.10. 2019. g.

- na iznos od 56,88 EUR od 20. 11. 2019. g. - na iznos od 58,28 EUR od 20.12. 2019. g.

- na iznos od 61,98 EUR od 20. 01. 2020. g

- na iznos od 64,40 EUR od 20. 02. 2020. g

- na iznos od 70,85 EUR od 20. 03. 2020. g

- na iznos od 72,01 EUR od 20. 04. 2020. g.

- na iznos od 67,71 EUR od 20. 05. 2020. g

- na iznos od 66,75 EUR od 20. 06. 2020. g.

- na iznos od 64,41 EUR od 20. 07. 2020. g

- na iznos od 63,70 EUR od 20. 08. 2020. g.

- na iznos od 64,42 EUR od 20. 09. 2020. g.

- na iznos od 66,47 EUR od 20.10. 2020. g.

- na iznos od 64,35 EUR od 20. 11. 2020. g. - na iznos od 62,81 EUR od 20.12. 2020. g.

- na iznos od 64,82 EUR od 20. 01. 2021. g

- na iznos od 63,47 EUR od 20. 02. 2021. g

- na iznos od 59,53 EUR od 20. 03. 2021. g

- na iznos od 60,24 EUR od 20. 04. 2021. g.

V. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split (OIB: 52508873833) da u roku od 15 dana tužitelju VC (nom. EC) (OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove 3.523,17 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj EC (dalje: tužitelj) je dana 11.lipnja 2019.godine podnio tužbu protiv tuženika OTP banka d.o.Split, Domovinskog rata 61 (dalje: tuženik) u kojoj se navodi kako je tužitelj dana 10.siječnja 2007.godine s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 070110453875 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 47.300,00 CHF isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na razdoblje od 25 godina. Konverzija predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u eurima nije provedena.

1.1. U tužbi se navodi kako je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru u čl.1.ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franaka te otplatu kredita vezao uz ovu valutu te je u čl. 3. naveo visini kamatne stope u iznosu od 4.89 % godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je ista promjenjiva na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke. Ovakvim postupanjem, prema stavu tužitelja, isti je doveden do neravnoteže u pravima i obvezama tuženika budući da je odredba o jednostranoj promjeni kamatnih stopa ugovorena bez da se o tom pregovarao sa tužiteljem, niti su se utvrdili egzaktni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, a što je suprotno odredbama Zakona o zašiti potrošača (dalje: ZZP), zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije. Iz tog razloga tužitelj ističe kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ujedno ističući prigovor zastare i ujedno mjesne nenadležnosti ovog suda obzirom da je sjedište tuženika u Splitu. tuženik nadalje, u bitnom navodi kako je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova ZOO. U vrijednosti sklapanja Ugovora o kreditu 2007. tužitelju su na raspolaganju bili i krediti uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao kredite bez valutne klauzule (u kunama),međutim tužitelj je želio sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike ugovorene valutne klauzule. potpisom ugovora tužitelj je potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima su ugovori sklopljeni (čl. 1. i 17.Ugovora o kreditu). Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredbama ni ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Bez obzira što je tuženik informiran o rizicima ugovaranja sporne valutne klauzule, tužitelj je također bio dužan informirati se o rizicima ugovaranja sporne valutne klauzule. Nadalje, tuženik unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF.

3. Tužitelj u odnosu na prednje navode ističe kako e radi o stjecanju bez osnove pa se primjenjuje petogodišnji zastarni rok sukladno odredbi čl. 225.ZOO., a koji tijek zastare je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13.lipnja 2014.godine pravomoćno je utvrđeno kako je odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke nepoštena i kao takva ništetna te da su upravo tog dana 13.lipnja 2014.godine, korisnici kredita došli u situacije zahtijevati povrat onoga što su preplatili temeljem te ništetne odredbe ugovora. Isto da vrijedi i za odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom da su te odredbe presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018.godine utvrđene ništetnim. Jednako kao što se i Vrhovni sud izričito izjasnio kako se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnošću sudske odluke donesene i povodu te tužbe (ovdje 13.lipnja 2014.godine, zbog čega zastara nije nastupila) i ponovo je počeo teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. , a u kojim predmetima je ovdje tuženik bio obuhvaćen na strani tuženika i u tom predmetu. Osporava prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda te osporava navode o tome da bi tužitelju bili objašnjeni rizici podizanja takvog kredita.

4. Prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem 1560/2019 od dan 3.rujna 2024. godine ukinuta je presudom Županijskog suda u karlovcu, Stalne službe u Gospiću pod poslovnim brojem Gž-958/2024 od dana 10.velače 2025.godine.

5. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu br.: 070110453875 SF sklopljenim između OTP banka d.d.Zadar i UC, ČC i OC, a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Igoru Lučevu pod posl. brojem OU-42/07 dana 15.siječnja 2007.(list 6 do 14 spisa), Obračun prema ugovoru o kreditu, otplatni planovi (list 15 do 58 spisa),Obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate i promet po računu (list 86 do 97 spisa), Obračun prema Ugovoru o kreditu (list 107 do 108 spisa).

5.1. U ovoj pravnoj stvari provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financijsko-računovodstvo poslove Daniele Mikulandre te je sud izvršio uvid u nalaz i mišljenje.

5.2. Sud je izveo dokaz saslušanjem vještakinje Danijele Mikulande na ročištu održanom dana 1.srpnja 2025.godine (list 263 i 264 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku pretplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovora o kreditu br.: 070110453875 SF, a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Igoru Lučevu pod posl. brojem OU-42/07 dana 15.siječnja 2007.(list 6 do 14 spisa) a zbog povećanja redovne kamate te zbog vezivanja glavnice za valutu švicarski franak na štetu potrošača i to za razdoblje od siječnja 2008. do listopada 2015. te 20.ožujka 2007. do 20.listopada 2015.godine,travnja 2008. do kolovoza 2014. u ukupnom iznosu od 4.898,08 eura (36.904,58 kuna).

8. Nesporno je da su ovdje parnične stranke sklopile Ugovora o kreditu br.: 070110453875 SF, a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Igoru Lučevu pod posl. brojem OU-42/07 dana 15.siječnja 2007.te iste ne spore sadržaj tog Ugovora.

9. Sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke nepoštene pa samim time i ništetne, uslijed čega postoji obveza tuženika da vrati ono što je primio po osnovi takvog pravnog posla. Također, sporno je i da li je nastupila zastara predmetnih potraživanja.

10. Ovdje na početku treba navesti da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku, sukladno odredbi čl. 17.2. Ugovora, koja propisuje mjesnu nadležnost, a u konkretnom slučaju nije propisana isključiva mjesna nadležnost u smislu odredbe čl. 70. Zakona o parničnom postupku.

11. Obzirom sud u tijeku postupka nije donosio posebno rješenje o ovome prigovoru, to se isto sada obrazlaže.

12. Prema odredbi iz čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-dalje ZPP) ukoliko zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je isti stvarno nadležan, s tim da u smislu st. 3. istoga članka takav sporazum važi ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proizlaze iz određenog pravnog odnosa.

13. Naime, nije sporno da je u konkretnom slučaju, sporazum o mjesnoj nadležnosti suda u mjestu sjedišta kreditora (banke) zaključen u vidu prorogacijske klauzule u odredbi članka 17.2. Ugovora o kreditu, čime je ispunjen uvjet pisane forme za valjanost sporazuma o mjesnoj nadležnosti propisan člankom 70. stavka 3. ZPP- a.

14. Međutim, glede prijepora vezanog za ugovorenu mjesnu nadležnost suda, potrebno je istaknuti kako je Direktiva 93/13 EEZ Vijeća (dalje u tekstu: Direktiva 93/13) od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav.

15. Tako je odredbom članka 96. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009- dalje ZZP/07, koji zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 04. travnja 2012.) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnost i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time što se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

16. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom članka 102. stavka 1. istog Zakona i to na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17. Iz stipulacije sporne odredbe o mjesnoj nadležnosti, jasno proizlazi da je u ugovor unesena po principu općeg i unaprijed formuliranog obrasca, o kojem se nije pregovaralo, tako da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj klauzule o nadležnosti prema kojoj bi se morao, radi ostvarenja svojih prava iz ugovora o kreditu, za razliku od tuženika, izlagati znatnom gubitku vremena i povećanim troškovima putovanja pred sud u sjedište tuženika, obzirom da isti živi u [adresa].

18. Iz navedenog, nedvojbeno proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, tim više što iz isprava u spisu proizlazi da tuženik ima poslovnicu u mjestu prebivališta tužitelja.

19. Slijedom navedenoga ovaj sud nalazi da je ugovorna odredba o prorogacijskog klauzuli nepoštena te kao takva ništetna, slijedom čega prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti nije osnovan.

20. Iz Ugovora o kreditu vidljivo je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao bankom sklopio navedeni Ugovor kojim je tužitelju kao korisniku kredita dan na korištenje iznos kredita od 47.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, uz rok otplate od 25 mjeseca i iznos mjesečnog anuiteta od 376,78 CHF također u kunskoj protuvrijednosti. Vidljivo je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (banke), a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,89% godišnje.

21. U konkretnom slučaju tužitelj se poziva na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. , a u kojim predmetima je ovdje tuženik bio obuhvaćen na strani tuženika i u tom predmetu.

22. Odredbom članka 502.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22- dalje ZPP) propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

23. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u pravnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

24. Odredbom članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ZZP/07, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobne pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25.Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 od dana 04. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6637/17 od dana 14. lipnja 2018.g. utvrđena je povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i u dijelu valutne klauzule CHF glede kredita u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak). Navedene presude se odnose na kolektivni spor, a u kojem je na strani tuženika bio obuhvaćen i ovdje tuženik.

26. Kako je u tom kolektivnom sporu utvrđeno između ostalog i da je tuženik povrijedio kolektivne interese prava korisnika kredita kao potrošača sklapajući u ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja prethodnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, te da je povrijedio kolektivne interese prava korisnika kredita kao potrošača sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i time ništetnim odredbama, tako na ovaj predmet, a sukladno gore navedenim zakonskim odredbama, jer utvrđenja iz kolektivnog spora imaju direktan učinak, te obvezuje sud u posebnim postupcima.

27. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetnom tužbom utužio iznose s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. U pojedinačnim postupcima, sukladno gore navedenim zakonskim odredbama, tužitelji se mogu pozivati na utvrđenja sudova u kolektivnom sporu. Tužiteljev status potrošača utvrđuje se samim uvidom u predmetni Ugovor o kreditu iz kojeg je vidljiva namjena za koju je tužitelj kao fizička osoba sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu (stambeni kredit za adaptaciju kuće u [adresa]).

28. Nadalje, pored utvrđenja iz kolektivnog spora, s obzirom na spornu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (banke), što proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu, ističe se da je odredbom članka 96. stavkom 1. i 2. ZZP/07 propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Takva odredba temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

29. U konkretnom slučaju, ugovorene promjenjive kamatne stope bile su sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisniku kredita nametnuta obaveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Slijedom navedenog, proizlazi da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

30. Slijedom svega navedenog, odredbe predmetnog Ugovora o kreditu a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu su ništetne temeljem članka 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22- dalje ZOO).

31. Što se tiče sporne ugovorne odredbe o načinu otplate, odnosno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF određenoj korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za valutu Ugovora na dan ispunjenja obveze, dodatno se ističe, uz utvrđenja iz kolektivnog spora, da nije sporno da je valutna klauzula dopuštena Zakonom o obveznim odnosima. Međutim, zahtjev informiranosti potrošača u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnog i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Takav stav je iznesen i u presudi Suda EU C-51/17 od 20. rujna 2018.

32. S obzirom da je banka (tuženik) znala za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužitelja kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franak, a tužitelj kao potrošač nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka, takva odredba je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO- a.

33. Slijedom svega navedenog, odredbe predmetnog Ugovora o kreditu a koje se odnose na valutnu obvezu su ništetne temeljem članka 322. st. 1. ZOO-a.

34. Odredbom članka 323. ZOO-a propisana je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

35. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo potraživati ono što je tuženik primio po ništetnim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu zbog jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika, tako i zbog nastalih promjena švicarskog franka, a koje su obračunate od strane tuženika.

36. S obzirom na sve navedeno, uzimajući u obzir utvrđenja iz kolektivnog spora, kao i pojedinačna utvrđenja u ovom postupku, te budući su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

37. Budući da je tuženik u tijeku postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva sud je odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te je isto povjereno stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Danijeli Mikulandri iz [adresa]. U svom nalazu i mišljenu, a kojeg je sud cijenio kao stručan i objektivan, vještak je utvrdio da je ukupnu razliku nastala uslijed promjene tečaja valute i promjene ugovorene kamatne stope i u skladu s tim uredio visinu tužbenog zahtjeva podneskom od 23.svibnja 2015.godine.

38. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka, posebno ističući propust vještaka da izračuna negativne razlike anuiteta. U pravu je tužitelj kada u svom očitovanju na te navode tuženika ističe kako za izračun negativnih razlika anuiteta podrazumijeva postojanje specificiranog zahtjeva stranke (tuženika) kod kojeg bi se ili protutužbom ili prebijanjem to tražilo. Obzirom da je postavljanje takvog zahtjeva s tuženikove strane izostalo, to sud cijeni isticanjem takvog prigovora neosnovanim.

38.1.Na ročištu održanom dana 11.rujna 2025.godine izveden je dokaz saslušanjem vještakinje Danijele Mikulandre.

38.2.Vještakinja je odgovorila na prigovore tuženika pa je tako pojasnila da se do navedenog iznosa od 71.387,39 kuna došlo usporedbom početnih anuiteta po početnom otplatnom planu i početnom tečaju na dan isplate kredita i usporedbom naplaćenih anuiteta i kako je u taj iznos uključena razlika kao posljedica porasta tečaja i kamatne stope kako je rasla. Pretplata s oba osnova, dakle i po osnovu valute i po osnovu kamate povrh iznosa od 71.387,39 kuna da ne uključuje i daljnjih 23.517,05 kuna.

38.3. Tužitelj ističe da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daniele Mikulandra izrađen sukladno pravilima struke i dokumentacijom koja prileži spisu te da je osnovni prigovor tuženika sveden na to da je vještakinja odvojeno iskazala tražbinu tužitelja na ima preplaćenih anuiteta po osnovi PKS-a i po osnovi VK u CHF, a što je ispravno i nema nikakve obveze da vještakinja iskazuje tražbinu tužitelja po objema pravnim osnovama, odnosno za preplaćene anuitete. Dakle, tužitelj smatra da je moguće i dopušteno da se u ovom postupku odvojeno prikazuju tražbine tužitelja po dvije osnove i da se ne radi o nikakvoj grešci koju bi vještakinja, kako to tuženik pogrešno smatra, trebala ispraviti.

39. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, za navesti je da ovaj sud nalazi isti neosnovanim i to iz razloga što pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno da taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., odnosno od 14. lipnja 2018., dakle pravomoćnošću presude u predmetu Pž-6632/2017 u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost kamatne stope i ništetnost valutne klauzule u odnosu na prednika ovdje tuženika. S obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11.lipnja 2019. odnosno unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a, koji se primjenjuje u konkretnom predmetu jer ZOO ne propisuje poseban rok zastare za predmetna potraživanja, valjalo je otkloniti prigovor zastare kao neosnovan.

40. Također, napominje se da je u vezi s navedenim Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaju, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

41. Kamate su određene na temelju članka 183. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 29. ZOO-a.

42. Slijedom svega navedenoga valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/23-dalje Tarifa).

43.1. Tužitelju je priznat parnični trošak za zastupanje po kvalificiranom odvjetniku po vrijednosti predmeta spora dobivenog zbrojenih glavnih tražbina 12.555.67 eura (točke I. i II.nisu bile nužne za vođenje postupka obzirom na navode iz točke 25.obrazloženja), kako slijedi:

- za sastav tužbe, podnesaka od 12.travnja 2021., 6.srpnja 2021., 17.listopada 2022., 7.rujna 2023.godine i 23.svibnja 2024. u iznosu od po 100 bodova odnosno 200,00 eura za svako ročište, uvećano za 25 % PDV (Tbr. 7. toč. 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištima 13.travnja 2021.godine, 14.rujna 2021.godine, 5.lipnja 2024.godine, 1.srpnja 2025.i 11.rujna 2025., u iznosu od po 100 bodova odnosno 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištima u dane 17.svibnja 2021., 7.srpnja 2021. i 16.svibnja 2024.godine, u iznosu od po 50 bodova odnosno 100,00 eura za svako ročište, uvećano za PDV.

43.2. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u vrijednosti od 398,17 eura.

43.3. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 3.523,17 eura.

43.4. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presude, obzirom je stupanjem na snagu Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 od 20. svibnja 2023., u čl. 11. toč. 20. propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe. Nadalje, trošak preliminarnog vještačenja nije trošak potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155.ZPP-a, zbog čega tužitelj niti ne ostvaruje pravo na naknadu navedenog troška. Naime, na temelju podatak dobivenih od banke tužitelj je i sam mogao izračunati visinu tražbine, a s obzirom na zauzet stav sudske prakse da usklađivanje tužbenog zahtjeva sa nalazom vještaka predstavlja opravdani razlog za preinaku tužbe iz članka 191.st.2., to tužitelj ne bi trpio štetne posljedice nepravilnog izračuna za potrebe sastava tužbe.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 22.siječnja 2026.

Sutkinja:

Martina Miočević Šušnjić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.