Posl. br. K-389/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Azri Budalici Mijalić, uz sudjelovanje Mihaele Matić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog GG povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj KO- DO-272/2025 od 11. rujna 2025., radi kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) nakon javno provedene rasprave 21. siječnja 2026., u prisutnosti Marije Kiriđije zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku, optuženika ŠG, branitelja optuženog Bojana Lujaka, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina G i TG rođene Š, rođenog **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, automehaničara, neoženjenog, bez djece, pismenog, sa završenom SSS, srednjeg imovnog stanja, neosuđivanog, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

I. što je u vremenu od siječnja 2023. pa do 7. svibnja 2025. u Konavlima, u nakani ostvarivanja neželjenog kontakta i unatoč njenom protivljenju, svoju bivšu djevojku KG, koja je s njim krajem prosinca 2022. prekinula ljubavnu vezu, učestalo nazivao na mobitel i slao joj poruke, a kada ga je blokirala nazivao ju sa skrivenih brojeva, pratio ju i dolazio joj kod kuće i na radno mjesto, kada bi je vidio na cesti bi joj prepriječio put svojim vozilom, kao i jednom prilikom dok se ČG nalazila u svom vozilu i namjeravala krenuti, nasilno joj je otvorio vrata vozila i tražio da razgovaraju te jednom prilikom u travnju 2025. došao do njenog vozila na parkingu i ispitivao ju o njenom privatnom životu, a što je sve kod JG izazvalo osjećaj uznemirenosti i nelagode

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom uspostavljao i nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i na drugi način je zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a kazneno djelo je počinjeno u odnosu na osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, označeno i kažnjivo po čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11

II. Na temelju čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, optuženik GG se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženom GG se izriče

UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti, ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude.

III. Na temelju čl. 73. KZ/11, optuženiku GG

i z r i č e s e

SIGURNOSNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI

UHOĐENJA

JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1994., s prebivalištem u [adresa], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara, a koja mjera, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, ima trajati 3 (tri) godine.

Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, izrečene na temelju čl. 73. st. 1. KZ/11, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz čl. 73. st. 1. KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu sa sigurnosnom mjerom iz čl. 73. KZ/11.

IV. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, dalje u tekstu ZKP/08) optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 70,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-38925 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-389/25), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu optužnicu pod brojem K-DO-272/2025 od 11. rujna 2025., protiv optuženika ŠG, zbog kaznenog djela iz članka 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

2 Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se smatra krivim.

3. Iznoseći svoju obranu, optuženik je naveo da su točni u cijelosti navodi iz optužnice da je počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret. Naveo je da mu je žao radi počinjenog kaznenog djela i da se ovim putem ispričava oštećenoj JG i da neće više ponavljati svoje ponašanje te da joj nije više prilazio niti će. Naveo je da se ovako ponašao jer je bio zaljubljen i jer ju je volio. Također, naveo je da se bavim vožnjom taksija odnosno da je taksi prijevoznik, preko Ubera i da mu znači radi posla kako će biti kažnjen pa moli sud da mu izrekne najblažu moguću sankciju.

4.1. U dokaznom postupku sud je na temelju čl. 431. ZKP/08 pročitao iskaz ispitane svjedokinje JG koji je dala kod Županijskog suda u Dubrovniku od 9. rujna 2025. (list spisa 31 – 41) te je pročitao i pregledao preslik ispisa poziva JG i fotografija (list spisa 35-41), izvadak iz obrtnog registra od 20. siječnja 2026. te tovarni list s datumom od 1. prosinca 2026. Na početku dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ŠG s audiovideo snimkom ispitivanja, Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik od 28. svibnja 2025. (list spisa 19-24).

4.2. Temeljem odredbe čl. 418. st. 5. ZKP/08, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za GG (list spisa 42-43).

5. Iz iskaza svjedokinje JG koji je dala kod Županijskog suda u Dubrovniku od 9. rujna 2025. (list spisa 31 – 41) proizlazi da su ona i optuženik bili u vezi do prosinca 2022., kada je veza prekinuta i to na način da mu je ona usmeno objavila da ne želi više biti s njim u vezi jer joj je jedne zgode priznao da ju je želio prevariti, a što joj je zasmetalo i nije mogla preći preko toga. Također, iz iskaza oštećene proizlazi da je prekid veze optuženika jako pogodio i da ju je počeo opsjedati na način da ju je stalno zvao na mobilni telefon, slao poruke, pratio ju je, dolazio kod kuće, kad bi ju vidio negdje na cesti pripriječio bi joj put svojim vozilom, htio je da se pomire, ali ona nije htjela s njima dalje „imati posla“. Navela je da joj je puno dosađivao i da je bila prisiljena blokirati njegove pozive i da je to trajalo do veljače 2025., a kako su bili blokirani pozivi sa optuženikom, početkom siječnja 2025. nazvao ju je optuženikov prijatelj FG te joj rekao da joj optuženik daje 10 dana da odluči što će dalje, a ako ne da će biti po njegovom, što je nju prepalo, uznemirilo jer joj nije slutilo na dobro. Slijedom toga, navela je da je pristala da se nađu uživo i porazgovaraju te je dogovorila s FG da se svo troje nađu na parkingu trgovačkog centra Lidl u Župi, pa su u jednom od njihovih vozila svo troje popričali i ona je ostala pri tome da ne želi daljnju intimnu vezu sa optuženikom, dok je optuženik na tome inzistirao pa je na kraju rekao da se on i ona mogu opet sresti nasamo i da ne mora nitko znati i dogovoriti se o daljnjim koracima veze. Navela je da ju je nakon toga, u ožujku i travnju, optuženik zvao sa skrivenog nepoznatog broja, a da ju je u travnju opet počeo pratiti i da joj je par puta došao u Cavtat do njenog radnog mjesta, točnije oko njenog vozila ispred zgrade gdje radi, a da joj je jednom dok je sjedala u vozilu i trebala krenuti nasilno otvorio vrata vozača govoreći da izađe da idu razgovarati, ali da ona nije htjela. Nadalje, navela je da je u travnju jednog jutra između 8:00 – 9:00 sati, znajući da ona tad dolazi raditi, optuženik došao do njenog vozila na parkingu te ju je ispitivao u vezi njenog privatnog života, je li s nekim u vezi, je li trudna te da ga je tada uspjela slikati sa svojim mobilnim uređajem, a koje fotografije je priložila u spis te ga je tada odlučila prijaviti, što je i učinila na kraju svoje radne smjene. Navela je da kada je optuženika blokirala na mobitelu, isti ju je pratio svakih par mjeseci po jedan put bi se negdje stvorio iza nje sa vozilom, s time da optuženik vozi i koristi tri vozila i motociklu. Pojasnila je da se na fotografijama koje je predala u spis ne vidi lice optuženika, ali da je u jednom trenutku dok je razgovarao s njom skinuo kacigu, tako da ne može biti greške da je to optuženik na motociklu na fotografijama priloženim u spisu. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je više puta optuženiku jasno i glasno dala do znanja da je ne prati, ne zove, ne dosađiva, da je uvijek bila jako uznemirena i pod stresom, da ju je bilo strah za nju i njenu obitelj i da želi da se donese neka mjera da mu se zabrani pristup njoj bilo fizički bilo komunicirati putem mobitela ili nekih posrednika. Navela je da se na pozive sa nepoznatog pozivatelja, a koji dio izlista poziva je predala u spis, nije javljala jer je znala da iza njih stoji optuženik jer jedino njega ima blokiranog u svom mobilnom uređaju. Navela je da je razgovarala uživo sa optuženikom, misli u ljeto, mjesec srpanj, 2024. na autobusnom stajalištu Zvekovica kad joj je odjednom doletio motorom optuženik i dao znak da stane sa strane i otvori prozor te da su kratko porazgovarali, kojom prilikom joj je optuženik rekao da mu je majka bolesna i da su ga prošli osjećaji prema oštećenoj. Navela je da ne zna da optuženik dolazi na parking hotela poslovno i da mu je ona sigurno jasno i glasno dala do znanja da ga ne želi. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene jer je dan jasno i određeno o odlučnim okolnostima bez dvoumljenja. Nadalje, sud je pročitao i pregledao ispisa poziva JG i fotografija (list spisa 35-41), a iz kojeg proizlazi da je u njenom mobilnom uređaju zabilježeno više neodgovorenih poziva „Pozivatelj bez ID-a – nepoznato“. Također, pročitan je i pregledan izvadak iz obrtnog registra od 20. siječnja 2026. te tovarni list s datumom od 1. prosinca 2026., iz kojih proizlazi da optuženik ima obrt za autotaksi prijevoz. Sud je u cijelosti prihvatio pročitane i pregledane isprave kao vjerodostojne jer nema niti jedne okolnosti koja ih dovodi u pitanje.

6. Na temelju svih opisanih dokaza sud je utvrdio da je optuženi GG od siječnja 2023. pa do 7. svibnja 2025. u Konavlima, u nakani ostvarivanja neželjenog kontakta i unatoč njenom protivljenju, svoju bivšu djevojku KG, koja je s njim krajem prosinca 2022. prekinula ljubavnu vezu, učestalo nazivao na mobitel i slao joj poruke, a kada ga je blokirala nazivao ju sa skrivenih brojeva, pratio ju i dolazio joj kod kuće i na radno mjesto, kada bi je vidio na cesti bi joj prepriječio put svojim vozilom, kao i jednom prilikom dok se ČG nalazila u svom vozilu i namjeravala krenuti, nasilno joj je otvorio vrata vozila i tražio da razgovaraju te jednom prilikom u travnju 2025. došao do njenog vozila na parkingu i ispitivao ju o njenom privatnom životu, a što je sve kod JG izazvalo osjećaj uznemirenosti i nelagode.

7. Člankom 140. stavkom 1. KZ/11 propisano je da kazneno djelo nametljivo ponašanje čini onaj tko prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. Člankom 140. st. 2. KZ/11 propisano je da ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u odnosu na blisku osobu ili prema djetetu, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik GG počinio kazneno djelo nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, na način opisan izrekom ove presude. Tijekom postupka nije sporno da su optuženik i oštećena bili u vezi, što oštećena navodi u svom iskazu, a i optuženik u svojoj obrani priznaje, pa je slijedom toga optuženik počinio kvalificirani oblik kaznenog djela nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 140. st. 2 u vezi sa st. 1 KZ/11, a kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom, proizlazi iz svih dokaza koji su provedeni tijekom dokaznog postupka, a u prvom redu iz iskaza oštećene JG koji je dala na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Dubrovniku 9. rujna 2025. (list spisa 31 – 41), a iz kojeg iskaza proizlazi da su optuženik i oštećena bili u vezi do prosinca 2022. kada je njihova veza prekinuta, da mu je ona jasno i glasno dala do znanja da ne želi s njim imati daljnju intimnu vezu, da ga je blokirala na mobilnom uređaju, a da ju je optuženik pratio, zvao na mobilni telefon, slao poruke, dolazio kod kuće, kada bi je vidio na cesti priprječio bi joj put svojim vozilom, dolazio do zgrade njenog radnog mjesta, te došao do njenog vozila na parkingu kada je došla na radno mjesto te ju je ispitivao u vezi njenog privatnog intimnog života, a da je ona bila jako uznemirena i pod stresom i bilo ju je strah za nju i njenu obitelj. Dakle, optuženik je uhodo oštećenu ili s njom nastojao uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt, unatoč jasnom odbijanju oštećene, a što je sve kod oštećene izazvalo uznemirenost, strah za nju i njenu obitelj. Također, provedeni dokazi potkrijepljen su i priznanjem optuženika, tako da u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati. Dakle, iz cjelokupne materijalne građe spisa vidljiva je kaznena odgovornost optuženika ŠG i nedvojbeno proizlazi da je isti svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenog djela za koje ga se tereti optužnicom, a što optuženik u potpunosti priznaje u svojoj obrani.

8. Člankom 23. KZ/11 propisano je da je kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, koje mu se stavlja na teret, sud smatra da je u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, pa se zaključuje da je inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna, niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Okrivljeni je kao odrasla osoba znao i bio svjestan činjenice da je oštećena sa njime prekinula vezu, te da mu je dala do znanja, da ne želi obnovu veze, no unatoč tome, okrivljeni je ustrajno i kroz dulje vrijeme pokušavao ostvariti neželjeni kontakt sa istom, na način kako je to opisano u izreci presude, a što je kod oštećene izazivalo osjećaj straha. Dakle, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela, koje je počinio, te se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

9.1. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, koju mu je potrebno izreći, imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani. Člankom 47. st. 1. KZ/11 propisano je da će pri izboru vrste i mjere kazne sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Sud je uzeo u obzir, kao olakotne okolnosti na strani optuženika, priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela, čime je doprinio bržem i efikasnijem okončanju ovog kaznenog postupka, a i čime je pokazao da za svoje ponašanje preuzima odgovornost, što upućuje na njegovu zrelost i spremnost da snosi posljedice svojih radnji. Otegotnih okolnosti nije nađeno. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora do tri godine. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, ovaj sud je optuženika za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st.1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odredio da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme od jedne (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

9.2. Člankom 66. KZ/11 propisano je da je svrha je sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. Dakle, njihova svrha je specijalna prevencija i to da onemogući počinitelja da ponovno čini kaznena djela. Člankom 73. st. 1. KZ/11 propisano je da će sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, druge osobe ili grupe osoba, odnosno zabrane približavanja određenom mjestu sud izreći počinitelju kad postoji opasnost da bi počinitelj prema tim osobama ili na tim mjestima mogao ponovo počiniti kazneno djelo. U presudi kojom se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja sud će odrediti razdaljinu ispod koje se osuđenik ne smije približiti žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba odnosno određenom mjestu, a koja ne može biti manja od 100 metara. Člankom 73. st. 2. KZ/11 propisano je da se izriče u trajanju od jedne do pet godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Člankom 73. st. 3. KZ/11 propisano je da po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja. Uzimajući u obzir duljinu razdoblja i ustrajnost u činjenju kaznenog djela, sud je zaključio da i dalje postoji opasnost od ponovnog približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve. Također, imajući u vidu da su optuženik i oštećena bivši intimni partneri te navod oštećenice da se boji optuženika, kao i opasnost da bi se optuženik mogao ponovno približiti, uznemiravati ili uhoditi oštećenu, sud je smatrao da je potrebno izreći sigurnosnu mjeru iz čl. 73. KZ/11, kojom bi se optuženika trebalo odvratiti od uznemiravanja oštećenice s obzirom da njihov kontakt može poticajno djelovati na optuženika u smislu nastanka novih problematičnih situacija. Također, izrečena sigurnosna mjera će utjecati na optuženika da shvati da je ponašanje zbog kojeg je proglašen krivim ovom presudom krajnje neprihvatljivo i da kod žrtve ostavlja psihičke posljedice te da se ubuduće suzdrži od činjenja ovakvih i drugih kaznenih djela. Navedena mjera ima trajati tri godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu sa sigurnosnom mjerom iz čl. 73. KZ/11 Slijedom svega navedenog, po ocjeni suda, ovakva izrečena kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Također, ovako izrečenom uvjetnom osudom može se ostvariti svrha predviđena u čl. 41 KZ/11, jer je optuženiku dovoljno izreći kaznu bez njezina izvršenja, jer se po ocjeni suda u njezinom slučaju može očekivati da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela niti ponoviti istovjetno kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja od jedne godine, po ocjeni suda, dovoljno je, s obzirom da se optuženik ispričao oštećenoj i izrazio kajanje te da joj nije više prilazio, kao i da se kroz to vrijeme pokaže da je izrečena uvjetna osuda u cijelosti ostvarila svoju svrhu. Također, izrečena kaznena sankcija, uz primjenu sigurnosnih mjera iz članka 73. KZ/11, čije pridržavanje je daljnji uvjet vezano za opoziv uvjetne osude, ostvariti će se zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

10. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuju snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 70,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-38925 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-389/25), te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa da se radi o mlađoj i radno sposobnoj osobi te s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.

11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Azra Budalica Mijalić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj K-DO-272/2025,

- optuženiku GG,

- branitelju optuženika Bojanu Lujaku, odvjetniku u Dubrovniku,

- oštećenoj JG,

- Policijskoj postaji Dubrovnik, sukladno čl. 73. st. 5. KZ/11.