REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6580/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja VO (nominativ: VO) OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cerovac, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. OIB 36514183925 Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da su ništetne sljedeće odredbe ugovora o kreditu br. 00303 - odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli:

- točka II IZNOS KREDITA kunska protuvrijednost iznosa od 29.429,77 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja

- točka III KAMATNA STOPA/VISINA I BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA/ TRAJANJE UGOVORA/TROŠKOVI iznos mjesečnog obroka 427,62 CHF, ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 35.920,08 CHF, troškovi zaključenja ugovora 995,22 CHF,

- točka 4.3. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „ Smatra se kako je Korisnik kredita prihvatio one izmjene i dopune ovih ugovornih uvjeta, koje je Davatelj kredita preporučenom pismovnom pošiljkom uputio na adresu Korisnika kredita, te na koje Korisnik unutar roka od 8 dana od dana upućivanja na svoju adresu putem preporučene pismovne pošiljke Davatelju kredita nije uložio prigovor.''

- točka 4.4. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „ Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/vallute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita.“

- točka 5.1. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „ Sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.“

- točka 6.2. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „ Kamatna stopa, kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta. Davatelj kredita je ovlašten iznos obroka kredita uvećati za možebitna propisana davanja, a na ugovorne kamate naplatiti propisani porez na dodanu vrijednost“

- točka 7.7. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „ Davatelju kredita pristoji pravo Korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina naplatiti iznose od: 7.- CHF, 1. opomena 22.-, 2. opomena 37.-CHF“

- točka 9.1. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit.''

II./ Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. OIB 36514183925 isplatiti tužitelju VO OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 00303 o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iznos od 4.933,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 0,71 EUR počevši od 22. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 4,54 EUR počevši od 07. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 4,65 EUR počevši od 09. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 4,57 EUR počevši od 07. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 6,65 EUR počevši od 07. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 4,68 EUR počevši od 08. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 12,94 EUR počevši od 08. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR počevši od 10. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 4,61 EUR počevši od 12. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 4,66 EUR počevši od 09. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 4,68 EUR počevši od 11. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 4,61 EUR počevši od 11. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 4,74 EUR počevši od 11. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 13,99 EUR počevši od 10. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 18,36 EUR počevši od 10. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,31 EUR počevši od 17. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 33,47 EUR počevši od 18. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 35,42 EUR počevši od 11. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 24,81 EUR počevši od 16. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 27,86 EUR počevši od 11.lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 28,84 EUR počevši od 14. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 24,03 EUR počevši od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR počevši od 15. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 23,57 EUR počevši od 15. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 23,58 EUR počevši od 13. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 21,07 EUR počevši od 15. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 26,13 EUR počevši od 16. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 23,62 EUR počevši od 17. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 29,98 EUR počevši od 11. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 32,04 EUR počevši od 16. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 33,68 EUR počevši od 19. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 36,93 EUR počevši od 16. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 42,94 EUR počevši od 15. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 47,03 EUR počevši od 18. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 53,48 EUR počevši od 11. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 57,15 EUR počevši od 16. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 62,23 EUR počevši od 16. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 60,35 EUR počevši od 17. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 63,15 EUR počevši od 20. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 76,82 EUR počevši od 12. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 76,23 EUR počevši od 12. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 75,47 EUR počevši od 17. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 82,29 EUR počevši od 18. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 73,93 EUR počevši od 15. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 81,98 EUR počevši od 16. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 95,25 EUR počevši od 12. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 114,72 EUR počevši od 15. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 127,77 EUR počevši od 15. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 103,51 EUR počevši od 15. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 94,75 EUR počevši od 14. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 94,85 EUR počevši od 14. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 101,38 EUR počevši od 14. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 107,26 EUR počevši od 13. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 108,47 EUR počevši od 17. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 105,91 EUR počevši od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 104,92 EUR počevši od 16. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 108,28 EUR počevši od 17. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 108,53 EUR počevši od 14. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 105,97 EUR počevši od 11. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 104,08 EUR počevši od 16. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 97,15 EUR počevši od 14. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 105,74 EUR počevši od 15. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 106,81 EUR počevši od 15. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 105,88 EUR počevši od 16. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 95,73 EUR počevši od 14. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 100,41 EUR počevši od 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 101,30 EUR počevši od 16. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 106,65 EUR počevši od 15. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 95,12 EUR počevši od 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 95,92 EUR počevši od 15. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 97,51 EUR počevši od 17. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 96,72 EUR počevši od 18. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 99,77 EUR počevši od 22. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 102,48 EUR počevši od 19. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 102,63 EUR počevši od 21. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 105,95 EUR počevši od 20. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 102,64 EUR počevši od 19. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 107,18 EUR počevši od 30. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 109,73 EUR počevši od 30. travnja 2014. do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. OIB 36514183925 naknaditi tužitelju VO OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj VO u tužbi navodi da je 11. travnja 2007. s tuženikom Porsche mobiliti d.o.o. zaključio Ugovor o kreditu br. 00303, kojim mu je tuženik na raspolaganje stavio iznos od 29.429,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja. Kredit je u cijelosti otplaćen 29. travnja 2014.

1.2 Tužitelj navodi nadalje da se kredit otplaćivao u 84 jednaka mjesečna anuiteta, a podmirivao se u kunama, obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja. Prvi anuitet dospio je 30.04.2007. Tijekom razdoblja otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kn anuiteti znatno povećali u odnosu na rate koje su bile predviđene otplatnim planom.

1.3 Dakle, tuženik je obračun otplate kredita izvršio temeljem odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak.

1.4 U ugovor o kreditu tuženik je ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom toga, navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) su protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ( “Narodne novine” br. 79/07 i 125/07.), koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača). O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv naznačene drugostupanjske presude. Pored toga, Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev- 2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora.

1.5 Isto tako, u ugovor o kreditu tuženik je ugradio odredbu - valutnu klauzulu koja je proglašena ništetnom. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki je I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da su - kreditori, u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.6 Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a s obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. - 31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.04.2005. – 31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih ništetnih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046 ZOO-a.

1.7 Tužitelj nadalje ukazuje na odredbu čl. 502.c. ZPP te navodi da iako je nesporno da tuženik nije banka i nije izravno obuhvaćen naprijed citiranim presudama iz kolektivnih presuda, da je isto tako nesporno da je tuženik registriran između ostalih predmeta poslovanja i za kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje komercijalnih poslova te prikupljanje, izradu analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba te za posredovanje pri sklapanju financijskih poslova, djelatnosti kreditnih kartica i dr. Tuženik nije banka, ali je financijska organizacija koja se bavi kreditiranjem što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužitelj potrošač kao fizička osoba, te se u konkretnom slučaju prema sudskoj praksi na njihov odnos primjenjuje kako Zakon o obveznim odnosima tako i Zakon o zaštiti potrošača. Na sve ugovorne odnose pa tako i na odnose između trgovaca i potrošača primjenjuju se odredbe članka 269. do 271. Zakona o obveznim odnosima o činidbi kao objektu ugovorne obveze. Unatoč tome što tuženik nije jedna od banaka osuđenih u kolektivnom postupku, meritum presude iz kolektivnog postupka potpuno je primjenjiv u konkretnom slučaju, jer je kreditor na potpuno jednak netransparentan način ugovorio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnu klauzulu CHF, koje su ništetne zbog istih razloga kako je to utvrđeno u kolektivnom postupku za banke. Nije moguće razdvojiti druge kreditore od banaka osuđenih u kolektivnom slučaju franak kada je u pitanju ništetnost ugovorene valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope.

1.8 Iz naprijed navedenog očito je da su ništetne ugovorne odredbe kojima je glavnica vezana za švicarski franak- odredba o valutnoj klauzuli te da se kamata obračunava u švicarskim francima, a plaćanje je ugovoreno u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

1.9 Valutnu klauzulu i promjenu kamatnih stopa tuženik je „uglavio“ u standardni ugovor o kreditu koji je sam sastavljao i nije o istima pregovarao s korisnikom kredita, niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj, tako da sam tužitelj – korisnik kredita kao prosječan potrošač nije mogao sagledati svoju obvezu te je zbog nepoznavanja parametara doveden u neravnomjeran položaj, a što je suprotno načelima obveznog prava.

1.10. Tužitelj slijedom izloženoga postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude te po provedenom financijskom vještačenju postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom II./ izreke ove presude, kojim od tuženika potražuje vraćanje iznosa za koje navodi da ih je tuženiku platio jer je tuženik kreditne anuitete obračunao primjenom ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naposljetku tužitelj potražuje naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja.

2.1 Nadalje tuženik tvrdi da niti jedna odredba ugovora o kreditu zaključenog između stranaka nije nepoštena niti ništetna, pa tako niti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik ističe da nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač te da uopće nije banka.

2.2 Tuženik tvrdi da sve ugovore u okviru svojega poslovanja sklapa u dobroj vjeri te da u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, nema ni osnove za donošenje presude kojom bi se tuženiku naložilo da tužitelju nešto isplati.

2.3 Tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

2.4 Tužitelju su objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u švicarcima te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u „švicarcima“. Tvrdnje koje sada navodi tuženik smjeraju isključivo k postizanju nepripadne materijalne koristi. Tuženik je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali potrošači tog rizika moraju biti svjesni. Štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu. Kako tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama tako nema ništetnih odredbi Ugovora, niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati. Ne može se od tuženika očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sam nema saznanja, kao što je budući smjer kretanja tečaja.

2.5 U odnosu na tvrdnje tužitelja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik ističe da je i takva tvrdnja u potpunosti neosnovana. Općepoznata je činjenica da se ugovori o kreditu mogu sklopiti s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom. Obje vrste ugovora nose određeni rizik, pa tako kod ugovora s fiksnom kamatnom stopom postoji rizik pada kamatnih stopa, dok kod ugovora s promjenjivom kamatnom stopom postoji rizik povećanja kamatnih stopa. S obzirom da je tužitelj sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom, čak i ako nije znao o kojim parametrima ovisi takva promjena, morao je biti svjestan rizika povećanja kamatne stope tijekom trajanja Ugovora.

2.6 Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te su izvedeni dokazi financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković te saslušanjem tužitelja.

4. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi u cijelosti osnovani.

5. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 11. travnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 00303 (list 11-14), u kojem su sadržane sve odredbe citirane pod točkom I./ izreke ove presude.

6. Između stranaka je sporno je li ništetne ugovorne odredbe citirane pod točkom I./ ove presude. Pod pretpostavkom da su navedene odredbe ništetne, sporno je između stranaka je li kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva zastario.

7. Na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom postupku, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a. Osnovanost tužbenih zahtjeva potrebno je ocijeniti prema odredbama čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).

8. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos mjesečnog obroka kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 427,62 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Osim što je vezana uz kretanje tečaja CHF, visina kreditnih anuiteta podliježe prilagodbi zbog, između ostalog, promjene kamatne stope, koja podliježe prilagodbi i promjenama zbog, između ostalog, promjene uvjeta refinanciranja. Nadalje je čitanjem ugovora utvrđeno da je svrha kredita financiranje kupnje vozila marke VW Golf.

9. Radi utvrđenja okolnosti zaključenja predmetnog ugovora o kreditu; konkretno postupanja tužitelja i tuženika kao ugovornih stranaka, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

10. Tužitelj je iskazao da je tijekom Domovinskog rata ranjen u nogu, što mu je prouzročilo 80 %-tni invaliditet te mu je zbog toga automobil neophodan. Budući da se prema važećim propisima automobil u njegovoj situaciji smatra ortopedskim pomagalom, pri kupnji novoga automobila oslobođen je određenog dijela davanja, pa je iz tog razloga odlučio kupiti novo vozilo. Prema daljnjem tužiteljevom iskazu, došao je na Jankomir u Autokuću Dojkić te je tamo odabrao novi auto marke Golf. Budući da nije imao gotovinskih sredstava kojima bi kupio automobil, u auto-kući su ga uputili da ode u kontejner udaljen nekih dvjestotinjak metara od auto-kuće, te da tamo dogovori uvjete financiranja. U tom kontejneru, prema tužiteljevom iskazu, ''rade dva ili tri dečka'', čiji posao je dogovarati uvjete financiranja kupnje vozila koja se prodaju u autokući u kojoj je on izabrao vozilo koje je želio kupiti i na kraju kupio, sredstvima iz kredita koja mu je na raspolaganje stavio tuženik na temelju Ugovora o kreditu koji je s tuženikom zaključio. Tužitelj je iskazao nadalje da je mislio da će njegov iznos obveze biti vezan uz EUR, no da za to nije imao financijske uvjete, odnosno ''dečki'' u kontejneru su mu rekli da može zaključiti isključivo ovakav ugovor kakav je s tuženikom zaključio. Oni su mi rekli da će ga nazvati ''kad papiri budu gotovi'', tako su i učinili te se tužitelj nakon nekoliko dana na njihov poziv vratio. Tada su mu predali ugovor o kreditu i uputili tužitelja kod javnog bilježnika da ga tamo ovjeri i on je tako učinio. Ugovor je bio sastavljen unaprijed te se ni o čemu nije pregovaralo. Jedino što je znao je bilo to da da će mu mjesečna rata za taj auto iznosi 1.700,00 kn, što je bio u mogućnosti financirati s obzirom na svoja primanja, no na kraju je ta obveza toliko porasla da je od stresa bio dobio moždani udar; mjesečna rata toliko je rasla ''da je to van pameti''. Naposljetku je tužitelj iskazao da se nikad nije bavio nikakvim poduzetništvom, umirovljen je od 1992., nesposoban za rad prema vještačenju HZMO- a te je auto koristio isključivo za osobne potrebe.

11. Tuženik je radi dokazivanja okolnosti zaključenja ugovora o kreditu dostavio pisanu izjavu zaposlenika tuženika UO (list 97-99 spisa), ovjerenu kod javnog bilježnika. Tuženik je naveo da predlaže pročitati izjavu ovoga svjedoka jer je taj svjedok do sada iskazivao u preko trideset sličnih parničnih postupaka te uvijek dao sličnu izjavu, da svjedok živi u [adresa] i da bi pristup na ročište kod ovoga suda izazvalo znatne troškove. Prema pravilima ZPP-a svjedoke saslušava pred sudom neposredno (i to kod suda kod kojega se vodi postupak ili zamolbeno), a tužitelj nije pristao da se izjava ovoga svjedoka koristi kao dokaz u ovom postupku. Osim toga, ovaj svjedok je u svojoj izjavi iskazivao o načinu, odnosno postupku tuženika prilikom zaključivanja ugovora kao što je ugovor zaključen između parničnih stranaka općenito. Drugim riječima, svjedok nije u svojoj izjavi naveo ništa o okolnostima zaključenja konkretnog ugovora o kreditu, koji je predmet ovoga postupka, a tuženik niti ne tvrdi da je ovaj svjedok bio prisutan, odnosno da ima neposredna saznanja o okolnostima zaključenja ugovora o kreditu koji je s tuženik zaključio s tužiteljem. Stoga čitanjem ove izjave sud, čak i da nije bilo navedenih procesnih prepreka da se ona koristi kao dokaz, ne bi bio u mogućnosti utvrditi nijednu odlučnu činjenicu.

12. Slijedom izloženoga u točki 11. ovog obrazloženja, okolnosti zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, kao i svojstvo tužitelja u kojem je on taj ugovor s tuženikom zaključio, utvrđeni su ocjenjivanjem tužiteljevog iskaza, kojega ovaj sud u ocjenjuje u cijelosti istinitim, jer je tužitelj iskazivao uvjerljivo, spontano i životno logično.

13. Prihvaćanjem tužiteljevog gore izloženoga uvjerljivog i logičnog iskaza utvrđeno je da tužitelju nije bilo omogućeno s tuženikom pregovarati niti o jednoj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, pa tako niti o ovdje spornim odredbama toga ugovora, navedenima pod točkom I./ izreke ove presude. Naime, čitanjem i pregledavanjem predmetnog Ugovora o kreditu, kao i saslušanjem tužitelja, utvrđeno je da je Ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor sastavljen i otisnut od strane tuženika. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st.2. Zakona o zaštiti potrošača ''Narodne novine'' broj 96/2003, 46/2007 - dalje: ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu), a što tuženik i ne osporava.

14. Odredbom čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj djelatnosti ili poduzetničkoj aktivnosti. Saslušanjem tužitelja te prihvaćanjem njegovog logičnog, uvjerljivog, spontanog i iskrenog iskaza utvrđeno je da je tužitelj automobil koji je kupljen predmetnim kreditom koristio isključivo za svoje osobne potvrde te da taj automobil s obzirom na tužiteljev invalidski status za tužitelja predstavlja ortopedsko pomagalo. Ovaj sud slijedom izloženoga zaključuje da tužitelj ugovor o kreditu s tuženikom nije zaključio u svrhe koje su bile namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti niti poduzetničkoj djelatnosti, što znači da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP te da kao potrošač uživa zaštitu prema odredbama ZZP.

15. Prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Na tu odredbu upućuje i tuženik (točka 2.2 ovog obrazloženja), koji navodi da smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi.

15.1 Načelo transparentnosti, kao načelo prava EU kojim se uređuje zaštita potrošača, nalaže da potrošaču u trenutku sklapanja nekog pravnog posla odredbe tog ugovora moraju biti jasne ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već potrošaču treba biti pruženo dovoljno informacija na temelju kojih može shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja određene obveze, odnosno trgovac je dužan omogućiti potrošaču da odluka o sklapanju da odluka o sklapanju određenog pravnog posla bude posljedica informiranog izbora potrošača.

15.2 Prihvaćanjem tužiteljevog uvjerljivog iskaza utvrđeno je da je tužitelj predmetni ugovor s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, odnosno s u tom ugovoru sadržanim odredbama navedenim u točki I./ izreke ove presude, zaključio jer su mu ''dečki iz kontejnera'' na koje su ga uputili u auto-kući u kojoj je odabrao automobil koji je predmetnim kreditom kupio, obavijestili da može zaključiti ''isključivo ovakav ugovor kakav je s tuženikom zaključio''. Prema tužiteljevom iskazu, koji ovaj sud prihvaća u cijelosti jer je uvjerljiv, a i jer nema dokaza za suprotno (čl. 221.a ZPP), osim što se o sadržaju predmetnog ugovora nije pregovaralo, tužitelja tuženik nije informirao niti o jednom riziku koji ovako zaključen ugovor nosi, već je jedino što je tužitelju u trenutku zaključenog ugovora bilo poznato bilo to da da će mu mjesečna rata za taj auto iznosi 1.700,00 kn, što je bio u mogućnosti financirati s obzirom na svoja primanja, no na kraju je ta obveza toliko porasla da je od stresa bio dobio moždani udar; mjesečna rata toliko je rasla ''da je to van pameti''. Prihvaćanjem takvog iskaza tužitelja utvrđeno je da tuženik prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu tužitelju nije pružio dovoljno informacija na temelju kojih je tužitelj mogao shvatiti razmjer ekonomskog rizika koji se za tužitelja ostvario uslijed obveza preuzetih ugovorom o kreditu u sadržaju koji tužitelj u ovom postupku pobija. Osim što tuženik nije informirao tužitelja o razlogu iz kojega tužitelju nije dostupan kredit s valutnom klauzulom EUR (koji je tužitelj mislio da će zaključiti kada se došao raspitati o uvjetima financiranja, a što je sve utvrđeno prihvaćanjem tužiteljevog iskaza koji je ocijenjen kao istinit), a što predstavlja osnovnu informaciju u ovom kontekstu, tuženik nije tužitelju pojasnio niti rizik promjene kamatne stope, čija promjena, prema sadržaju ugovora o kreditu u dijelu koji taj ugovor tužitelj u ovom postupku pobija, ovisi, između ostaloga, i o ''promjenama uvjeta refinanciranja'', koji pojam nije jasan prosječno financijski obrazovanoj osobi te se prema ocjeni ovoga suda ne bi trebao niti naći u potrošačkim ugovorima.

15.3 Slijedom izloženoga pod točkama 15.1 i 15.2. ovoga obrazloženja, odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a suprotno tvrdnji tuženika, nisu bile jasne niti lako razumljive, što znači da je njihovu valjanost dopušteno ocjenjivati. Stoga neosnovano navodi tuženik da valjanost spornih odredbi ugovora o kreditu nije dopušteno ocjenjivati na temelju odredbe čl. 84. ZZP.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kao što je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije se pojedinačno pregovaralo, a prihvaćanjem tužiteljevog iskaza o financijskoj situaciji u kojoj se našao primjenom odredbi ugovora o kreditu navedenih u točki I./ izreke ove presude nedvojbeno proizlazi da je primjena tih odredbi prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to tužitelja kao potrošača te tuženika kao trgovca. Na navedeni zaključak upućuje i vještačenjem utvrđen (što je niže obrazloženo) iznos od ukupno 4.933,05 EUR koji je tužitelj platio tuženiku u ispunjenju svoje obveze korisnika kredita, a primjenom spornih ugovornih odredbi, a imajući u vodu da je visina iznosa za koji je tužitelj bio kreditiran bila 29.429,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Iz omjera ta dva iznosa proizlazi da je cijena vozila, koje za tužitelja pritom predstavlja ortopedsko pomagalo, porasla u mjeri koja prema ocjeni ovoga suda nedvojbeno ukazuje na zaključak da je tuženik, ugradnjom odredbi citiranih pod točkom I./ izreke ove presude, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tuženika kao ugovornih stranaka. U pogledu spornih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, treba dodati i te ugovorne odredbe ne sadrže nikakve podatke s pomoću kojih se obveza tužitelja na isplatu kamate na iznos kredita u slučaju njezine promjene može odrediti (a time niti njezin po tuženiku izračunat iznos provjeriti) već je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenom uvjeta refinanciranja, za što tužitelju nije dat nijedan parametar, a što tu obvezu čini neodredivom u smislu odredbe čl. 272. ZOO.

16.1 Slijedom izloženoga, u pogledu svih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na izračun visine anuiteta prema valutnoj klauzuli u CHF te promjenjivoj kamatnoj stopi ispunjene su pretpostavke propisane odredbom čl. 81. st.1. ZZP – o tim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo te su one suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. st.1. ZZP), pa je stoga odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude, a vezano uz sve tamo citirane odredbe ugovora koje se odnose na izračun visine kreditnog anuiteta ovisno o primjeni valutne klauzule u CHF te promjenjive kamatne stope, kao i na odredbu točke 4.3 ugovora o kreditu, koja se odnosi na obavještavanje tužitelja o izmjenama i dopunama ugovornih uvjeta.

17. Tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnom nadalje i točku 7.7. uvjeta ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da tuženik kao davatelj kredita ima pravo tužitelju kao korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina naplatiti iznosa od 7. - CHF, za 1. opomenu 22. - te za 2. opomena 37.-CHF“. Spornom odredbom, o kojoj tužitelju nije bilo omogućeno pregovarati, tuženiku je dano pravo da naplati naknadu u visini koju je odredio sam tuženik, a pritom tuženik nije dao tužitelju informacije o načinu određivanja visine naknade, niti je obrazložio zašto je naknadu naplaćuje upravo u navedenim iznosima. Ujedno je nejasan razlog iz kojega naknada za drugu opomenu premašuje trošak naknade za prvu opomenu, jer je materijalni trošak jednak. Stoga ovaj sud zaključuje da i ova odredba ispunjava sve pretpostavke propisane odredbom čl. 81. st.1. ZZP, pa je i ona ništetna na temelju odredbe čl. 87. st.1. ZZP te je stoga u odnosu i na tu odredbu odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude.

18. Radi utvrđena visine iznosa koje je tužitelj platio tuženiku u ispunjenju svoje obveze korisnika kredita kao što je to između stranaka bilo ugovoreno, tj. plaćanjem mjesečnih anuiteta koje je tuženik izračunao uz primjenu ništetnih odredbi ugovora o kreditu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković.

19. Vještakinja Petra Blašković izradila je pisani nalaz i mišljenje u kojem je zaključila da je tužitelj uslijed rasta mjesečnog anuiteta zbog promjene tečaja CHF te kamatne stope platio tužitelju iznos od ukupno 4.993,05 EUR te izradila tablicu u kojoj je navela datum plaćanja pojedinog anuiteta.

20. Nalaz i mišljenje vještakinje za financije ovaj sud ocjenjuje stručnim i jasnim, a na njega primjedbi nisu imale niti stranke. Tako je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu tuženiku isplatio iznos od ukupno 4.993,05 EUR. Tuženik ne osporava visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu jer je taj zahtjev usklađen s izračunom vještaka (zapisnik od 2. listopada 2025.), pa je stoga na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO odlučeno kao pod točkom II./ izreke ove presude. Pritom se odluka o početku tijeka zatezne kamate temelji na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa mu je kamata dosuđena od svakog pojedinog prekomjerno plaćenog anuiteta, a prema nalazu i mišljenju vještaka. Naime, tuženiku je od zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bilo poznato da je u taj Ugovor ugradio ništetne odredbe, citirane pod točkom I./ izreke ove presude.

21. Prethodno je neosnovanim ocijenjen prigovor zastare. Osim što je odredbom čl. 328. ZOO određeno da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-2) glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je tek ovom presudom, koja još nije ni pravomoćna, utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kao što je to navedeno pod točkom I./ izreke ove presude, proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena prije isteka petogodišnjeg roka zastare za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. odredbe 225. ZOO.

22. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje tužbe 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 24.09.2021., 05.01.2022. i od 20.09.2024. - po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT te za zastupanje na ročištima 25.04.2024. i 02.10.2025. – po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 600 bodova, odnosno 1.200,00 EUR te uvećano za PDV 1.500,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

23. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 11.02.2002. i od 13.12.2024. jer ti podnesci nisu bili potrebi radi vođenja parnice (čl. 155. ZPP).

24. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. (tužitelj je oslobođen od obveze plaćanja pristojbi)

2. Tuženiku po pun.