Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1333/2024-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965074818, zastupanog po punomoćniku Đorđu Maleševiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika DŽ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Toni Kurtović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1192/2020 od 22. svibnja 2024., 22. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1192/2020 od 22. svibnja 2024. u točki I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eur u roku od 15 dana, dok je u točki II. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 298,62 eur.

2. Protiv dopunskog rješenja suda prvog stupnja u odnosu na dosuđujući trošak tuženiku kako je to navedeno u točki I. izreke žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke ili da se rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak, te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava navode iz žalbe tužitelja predlažući da se odbije kao neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka nakon što je tužitelj povukao tužbu te je sporno da li tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka nakon povlačenja tužbe i da li je zahtjev podnesen pravovremeno.

5. Sud prvog stupnja tijekom postupka utvrđuje da je pravomoćnim rješenjem od 4. rujna 2023. ukinut platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Zrinke Milić Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-943/2020 od 19. studenog 2020. te je utvrđeno da je tužba povučena.

6. Predmetno rješenje dostavljeno je tuženiku 4. rujna 2023. nakon čega je tuženik podneskom od 18. rujna 2023. zatražio dopunu rješenja jer da nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka iz podneska od 4. svibnja 2023.

7. Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da je rješenjem od 4. rujna 2023. kojim je završio postupak nije odlučeno o zahtjevu tuženika za naknadu troškova parničnog postupka koji je podnesen 4. svibnja 2023., pa da je prijedlog tuženika za dopunu predmetnog rješenja podnesen pravodobno i da je djelomično osnovan. Pri tome se sud prvog stupnja poziva na odredbu čl. 339. st. 1. ZPP-a navodeći da ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva stranka, može u roku od 15 dana od dana primitka presude predložiti sudu da presudu dopuni, dok da je odredbom čl. 164. st. 4. ZPP-a propisano da će o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

8. Utvrđuje nadalje sud prvog stupnja da je i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka pravodoban jer je dostavljen sudu 4. svibnja 2023. prije donošenja rješenja o povlačenju tužbe.

9. Zaključuje da tuženik imao pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno čl. 158. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj povukao tužbu a da povlačenje tužbe nije uslijedilo nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu, kako to tvrdi tužitelj.

10. Utvrđuje da iz kartice analitičkog računovodstva za razdoblje do 24. ožujka 2023. koju je tužitelj priložio uz podnesak o povlačenju tužbe ne proizlazi da mu je tuženik tijekom postupka platio utuženi iznos od 2.250,58 eur, pa da je stoga sukladno čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženiku.

11. Visina troškova odmjerena je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) te su tuženiku priznati troškovi i to 25 bodova za zastupanje na ročištu od 14. rujna 2022. prema Tarifnom broju 9.5 Tarife, 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 26. siječnja 2023. prema Tarifnom broju 8.1. Tarife, 25 bodova za zastupanje na ročištu od 2. veljače 2023. i 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 4. svibnja 2023. odnosno ukupno 250 bodova što iznosi ukupno 497,71 eur.

12. Stoga primjenom odredbe čl. 340. st. 4. u vezi čl. 347. ZPP-a u kojem je propisano da se odredbe o dopunskoj presudi na odgovarajući način primjenjuju i na rješenja donosi dopunsko rješenje te nalaže tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eur.

13. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je trebao primijeniti odredbu iz čl. 158. st. 2. ZPP-a jer da je sud trebao utvrditi da je tužitelj povukao tužbu nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

15. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu iz čl. 158. st. 1. ZPP-a kada je utvrdio da je tužitelj koji je povukao tužbu dužan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka jer je pravilno utvrdio uvidom u analitičku karticu tužitelja da tuženik tijekom postupka nije platio utuženi iznos od 2.250,58 eura.

15.1. Naime, neosnovano je pozivanje tužitelja da je tuženik platio iznos od 2.250,58 eura tijekom postupka jer za sve navedene račune koje navodi u žalbi, tuženik je platio prije podnošenja tužbe 22. prosinca 2020. jer iz navedene analitičke kartice proizlazi da je iznos od 66,38 eur tuženik platio 15. svibnja 2020., zatim 15. travnja 2020.i 17. ožujka 2020., iznose od 72,03 eur, 15. siječnja 2020. i 15. veljače 2020., iznos od po 66,39 eur, 15. kolovoza 2020., iznos od 1.261,62 eur, 17. ožujka 2020., iznos od 419,53 eur, 15. rujna 2020., i iznos od 72,03 eur 15. prosinca 2019.

15.2. I visinu dosuđenih troškova parničnog postupka sud prvog stupnja je pravilno primijenio temeljem navedene Tarife sukladno Tarifnom broju 8.1., Tarifnom broju 9.5., Tarifnom broju 8.1. kada je utvrdio da tuženiku pripada ukupan trošak u iznosu od 497,71 eur, dok je preostali dio zahtjeva tuženika u iznosu od 298,62 eur odbijen kao neosnovan.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je tuženik zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka podnio nepravovremeno jer da je zahtjev podnesen prije nego što je donesena odluka o povlačenju tužbe, jer u konkretnom slučaju kad je postupka okončan povlačenje tužbe zahtjev za naknadu troškova postupka koji je stranka već podnijela tijekom postupka nije dužna ponovno zahtijevati podneskom temeljem čl. 164. st. 8. ZPP-a.

17. Naime, identično pravno shvaćanje doneseno je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1220/2021 od 15. veljače 2023. a u kojem postupku je odlučeno nakon što je u postupku pod poslovnim brojem Revd- 2577/2021 istog suda postavljeno pravno pitanje: Mora li stranka u postupku koji je okončan presumiranim povlačenjem tužbe sukladno odredbi čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku naknadu parničnog troška zahtijevati u roku od 15 dana od dostave obavijesti ili odluke o presumiranom povlačenju tužbe ili to stranka može učiniti i ranije i to prije završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju troškova i je li takav zahtjev pravodoban te je utvrđeno da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U toj odluci odgovoreno je na to pravno pitanje na način da u postupku koji je okončan povlačenjem tužbe zahtjev za naknadu troškova koji je već jednom podnijela stranka tijekom postupka nije dužna ponovno zahtijevati u podnesku iz čl. 164. st. 8. ZPP-a u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o povlačenju tužbe.

18. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je zahtjev za donošenje dopunskog rješenja pravodoban te da je djelomično osnovan sve sukladno čl. 339. st. 1. u vezi čl. 347. ZPP-a jer je prijedlog za dopunu rješenja podnesen sudu prvog stupnja 18. rujna 2023. kako to proizlazi iz stanja spisa na listu 113. a rješenje o povlačenju tužbe primio je 4. rujna 2023. dakle u roku od 15 dana iako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je prijedlog za dopunu rješenja podnesen 4. rujna 2023., a koja činjenica ne utječe na donošenje zakonitosti donesenog rješenja.

19. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenja suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke I. izreke potvrditi, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

20. Rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

21. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Filka Pejković