REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poslovni broj: Pr-721/2022-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja DH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku VH, protiv tuženika Republika Hrvatska za Hrvatski sabor, OIB 52634238587 zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi Radno - naknada štete, 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku isplati iznos od 4.029,46 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 1.9.2016.g. te iznos od 165,90 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 1.7.2016.g. po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II/ Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 250,00 euro, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
r i j e š i o j e
Odbija se preinaka tužbe kao u podnescima tužitelja od 15.9.2023., 18.9.2023. i 9.5.2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 29.12.2021. sukladno čl. 186.a ZPP-a podnio zahtjev za mirno rješenje spora, radi naknade štete nastale stoga što mu tužena u cijelosti nije omogućila korištenje godišnjeg odmora za 2016. godinu te posljedično nije ostvario niti pravo na isplatu regresa. Kao državni službenik tijekom 2016. godine bio je raspoređen na radno mjesto u Ministarstvu financija, a u periodu od 20.7.2016. do 30.06.2017. u Hrvatskom saboru, gdje radi i danas. Temeljem odredbi čl. 19. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike stekao je pravo na 30 dana godišnjeg odmora za 2016. Sukladno čl. 26. KU, tužena mu je bila dužna omogućiti to korištenje, odnosno uputiti ga na korištenje godišnjeg odmora u tom periodu. Tužitelj u tom razdoblju nije bio duže odsutan s posla, niti su postojali ikakvi objektivni i opravdani razlozi koji bi onemogućavali korištenje godišnjeg odmora.
1.1. Obzirom da nije dobio rješenje kao drugi državni službenici Ministarstva financija, dana 18.7.2016. zatražio je korištenje stečenog godišnjeg odmora u razdoblju kada ga je i prethodnih godina koristio, tražio je cjelokupan godišnji u srpnju i kolovozu radi potrebe palijativne skrbi o članu obitelji. Njegov zahtjev odbijen je rješenjem Ministarstva financija s obrazloženjem da mu ne prestaje državna služba i da to pravo može ostvariti u Hrvatskom saboru. Tužitelj je uložio žalbu na to rješenje smatrajući da u slučaju jedinstva službe - Ministarstvo financija nije imalo temelja meritorno odlučiti na način da njegov zahtjev odbije, nego ga ili uputiti na korištenje godišnjeg odmora ili njegov zahtjev proslijediti drugom državnom tijelu u koje je službenik taj mjesec prelazio.
1.2. Unatoč tome što je u srpnju 2016. preuzeo tužitelja i njegov osobni očevidnik, Hrvatski sabor nije donio niti rješenje o godišnjem, niti je tužitelju omogućio korištenje godišnjeg odmora za 2016. Niti naknadno Hrvatski sabor nije donio rješenje o godišnjem odmoru tužitelja. Hrvatski sabor obaviješten je dopisom Ministarstva financija od 21.07.2016. o tome da je tužitelj stekao pravo na 30 dana godišnjeg odmora i da nije koristio godišnji odmor kao i o tome da je tražio korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 20.07.2016. do 01.09.2016. O istom je obavijest Hrvatskom saboru dostavio i tužitelj 19.07.2016. uz molbu za raspored na radno mjesto – da nije iskoristio godišnji odmor u Ministarstvu financija i svoj zahtjev za korištenje godišnjeg odmora. Usmeno je obavijestio poslodavca (Hrvatski sabor) o svom zahtjevu postavljenom u Ministarstvu financija i o žalbi uloženoj Odboru za državnu službu na rješenje Ministarstva financija. Tužitelj je čak u lipnju 2017. godine, kada je još mogao koristiti godišnji odmor za 2016. godinu, morao koristiti novi godišnji odmor iz 2017. godine.
1.3. Tužitelj je u siječnju 2022. primio presudu Upravnog suda u Zagrebu broj UsI 2929/2020-16 kojom se presudom rješenje Ministarstva financija, Klasa: UP/I - 113-03/16 – 01 /93, Ur. broj: 513-03-01-16-2 od 20.07.2016. god. poništava jer je Hrvatski sabor kao nadležno tijelo bilo dužno donijeti odluku o zahtjevu tužitelja od 18.07.2016. kojim je tražio korištenje godišnjeg odmora u srpnju i kolovozu 2016. s obzirom da je preuzelo tužitelja, te je stoga utvrđeno da Ministarstvo financija nije smjelo odbiti zahtjev tužitelja, nego ga dostaviti tijelu nadležnom za odlučivanje, također da tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete može postaviti samo prema Hrvatskom saboru. Hrvatski sabor donio je rješenje od 11.02.2022. god. kojim odbija zahtjev tužitelja. Tužitelj stoga traži naknadu zbog povrede prava osobnosti, kao i zbog neisplaćenog regresa za godišnji odmor za 2016. godinu koji je mogao koristiti do 30.6.2017.
1.5. Tužitelj nakon 30.06.2017. više ne može ostvariti svoje pravo na godišnji za 2016., niti pravo na regres koje je uz to vezano. U tužbi traži naknadnu štete zbog povrede prava osobnosti 18.290 kuna i te naknadu štete zbog neisplate regresa.
1.6. Podneskom od 15.9.2023.g. postavlja tužbeni zahtjev tako da se: " 1. Utvrđuje se da je tužitelj kao državni službenik za 2016. godinu stekao pravo na godišnji odmor u trajanju od 30 dana za koji mu nije doneseno rješenje, niti određeno vrijeme korištenja godišnjeg odmora. 2. Utvrđuje se da je tuženik neodređivanjem vremena korištenja godišnjeg odmora za 2016. godinu diskriminirao tužitelja u odnosu na ostale službenike temeljem političkog opredjeljenja te ga je diskriminirao u odnosu na druge radnike u RH temeljem društvenog položaja. 3. Utvrđuje se da je tuženik u upravnom postupku Klasa UP/I-114-02/22-01/01, u postupku pred Odborom, te pred Upravnim sudom u sporu UsI 3927/22 diskriminirao tužitelja temeljem političkog opredjeljenja i društvenog položaja u odnosu na ostale službenike i radnike u RH uvredljivim navodima kojima je svrha vrijeđanje, uznemiravanje i stvaranje neprijateljskog okruženja za tužitelja. 4. Zabranjuje se tuženiku da nadalje diskriminira tužitelja na način da prema njemu postupa drugačije nego li prema ostalim službenicima i radnicima prilikom određivanja godišnjeg odmora. 5. Zabranjuje se tuženiku da u službenoj komunikaciji i postupcima vrijeđa, omalovažava, uznemirava i stvara neprijateljsko okruženje prema tužitelju. 6. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos naknade štete – povrede prava osobnosti neomogućavanjem godišnjeg odmora za 2016. godinu u visini od 6.020,90 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja ove tužbe do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana. 7. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog povrede prava osobnosti uvredama i uznemiravanjem u postupcima i podnescima u svezi zaštite prava na godišnji odmor za 2016. u iznosu od 5.000 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja ove tužbe do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana. 8. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog umanjenja imovine izdatkom za njegovateljicu od 1.313,96 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana. 9. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi štetu u visini izmakle koristi od 165,90 kuna zbog neisplate regresa za 2016. godinu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2017. god. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.
1.7. Podneskom od 15.9.2023. postavlja tužbeni zahtjev tako da u toč. I traži utvrđenje da je tužitelj kao državni službenik za 2016. godinu stekao pravo na godišnji odmor u trajanju od 30 dana za koji mu nije doneseno rješenje, niti određeno vrijeme korištenja godišnjeg odmora; u toč. II da se utvrdi da je tuženik neodređivanjem vremena korištenja godišnjeg odmora za 2016. godinu diskriminirao tužitelja u odnosu na ostale službenike temeljem političkog opredjeljenja te ga je diskriminirao u odnosu na druge radnike u RH temeljem društvenog položaja; u toč. III da se utvrdi da je tuženik u upravnom postupku Klasa UP/I-114-02/22-01/01, u postupku pred Odborom, te pred Upravnim sudom u sporu UsI 3927/22 diskriminirao tužitelja temeljem političkog opredjeljenja i društvenog položaja u odnosu na ostale službenike i radnike u RH uvredljivim navodima kojima je svrha vrijeđanje, uznemiravanje i stvaranje neprijateljskog okruženja za tužitelja; u toč. IV. da se zabrani tuženiku da nadalje diskriminira tužitelja na način da prema njemu postupa drugačije nego li prema ostalim službenicima i radnicima prilikom određivanja godišnjeg odmora; u toč. V da se zabrani tuženiku da u službenoj komunikaciji i postupcima vrijeđa, omalovažava, uznemirava i stvara neprijateljsko okruženje prema tužitelju; u toč. VI. da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos naknade štete – povrede prava osobnosti neomogućavanjem godišnjeg odmora za 2016. godinu u visini od 6.020,90 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe; u toč. VII. da se nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog povrede prava osobnosti uvredama i uznemiravanjem u postupcima i podnescima u svezi zaštite prava na godišnji odmor za 2016. u iznosu od 5.000 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja ove tužbe do isplate ; u toč. VIII se naloži tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog umanjenja imovine izdatkom za njegovateljicu od 1.313,96 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana; u toč IX da se naloži tuženoj da tužitelju naknadi štetu u visini izmakle koristi od 165,90 kuna zbog neisplate regresa za 2016. godinu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2017. god. do isplate.
1.8. Podneskom od 18.9.2023.g. postavlja tužbeni zahtjev tako da traži u toč. I utvrđenje da je tužitelj kao državni službenik stekao pravo na godišnji odmor za 2016. u trajanju od 30 dana za koje nije doneseno rješenje, niti je određeno vrijeme korištenja godišnjeg odmora; u toč. II utvrđuje se da je tužitelj izložen težem obliku diskriminacije vezano uz pravo na godišnji odmor koje traje godinama i to od više osoba, temeljem više diskriminatornih osnova i to temeljem političkog uvjerenja jer je bio dužnosnik i glavni tajnik u Vladi OH, društvenog položaja kao državni službenik u odnosu na državne dužnosnike Ministra Financija i Tajnika Hrvatskog Sabora, temeljem društvenog položaja kao državni službeniku u odnosu na sve ostale radnike u Republici Hrvatskoj, temelj obrazovanja jer se od tužitelja kao pravnika sa velikim iskustvom zahtijeva posebna nezakonita procedura za ostvarivanje prava na godišnji odmor iz 2016. za razliku od osoba ostalih stručnih spram i struka; u toč. III da se utvrdi da je tuženik u upravnom postupku Klasa UP/I- 114-02/22-01/01 u postupku pred odborom za državnu službu pred Upravnim sudom u sporu Usl 3927/22 te u odgovoru na tužbu u ovom postupku Pr-721/22 te u radnom okruženju uznemirava tužitelja diskreditirajućim neistinitim navodima kojima je stvoreno ubrzavajuća i neprijateljsko okruženja; u toč IV da zabrani tuženiku da nadalje diskriminira tužitelja na način da prema njemu postupa drugačije nego li prema ostalim radnicima prilikom određivanja godišnjeg odmora, u toč. V da se zabrani tuženiku da u službenoj komunikaciji i postupcima vrijeđa, omalovažava, uznemirava i stvara neprijateljsko okruženje prema tužitelju; u toč. VI da se nalaže tuženiku da svim tijelima i osobama kojima su dostavljeni osobni podaci sa ciljem diskreditacije i uznemiravanja tužitelja dostavi točne na zakonu utvrđene činjenice i o tome obavijesti tužitelja ; u toč. VII da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos naknade štete – povrede prava osobnosti neomogućavanjem godišnjeg odmora za 2016. godinu u visini od 6.020,90 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe; u toč. VIII. da se nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog povrede prava osobnosti uvredama i uznemiravanjem u postupcima i podnescima u svezi zaštite prava na godišnji odmor za 2016. dugotrajne teške diskriminacije po više osnova te uznemiravanja i stvaranja ugrožavajućeg i neprijateljskog okruženja u postupku ostvarivanja prava na godišnji odmor u iznosu od 5.000 eura; u toč. IX da se naložit tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog umanjenja imovine izdatkom za njegovateljicu od 1.313,96 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana; u toč X da se naloži tuženoj da tužitelju naknadi štetu u visini izmakle koristi od 165,90 kuna zbog neisplate regresa za 2016. godinu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2017. god. do isplate.
1.9. Podneskom od 22.4.2024.g. postavlja tužbeni zahtjev tako da potražuje : " u toč. I utvrđenje da je tužitelj kao državni službenik stekao pravo na godišnji odmor za 2016. u trajanju od 30 dana što tuženik nije utvrdio rješenjem niti je tužitelju odredio vrijeme korištenja godišnjeg odmora; u toč. II utvrđuje se da je tužitelj izložen težem obliku diskriminacije vezano uz pravo na godišnji odmor koje traje godinama i to od više osoba, temeljem više diskriminatornih osnova i to temeljem političkog uvjerenja jer je bio dužnosnik i glavni tajnik u Vladi OH, društvenog položaja kao državni službenik u odnosu na državne dužnosnike Ministra Financija i Tajnika Hrvatskog Sabora, temeljem društvenog položaja kao državni službeniku u odnosu na sve ostale radnike u Republici Hrvatskoj, temelj obrazovanja jer se od tužitelja kao pravnika sa velikim iskustvom zahtijeva posebna nezakonita procedura za ostvarivanje prava na godišnji odmor iz 2016. za razliku od osoba ostalih stručnih spram i struka; u toč. III da se utvrdi da je tuženik u upravnom postupku Klasa UP/I- 114-02/22-01/01 u postupku pred odborom za državnu službu pred Upravnim sudom u sporu Usl 3927/22 te u ovom postupku Pr-721/22 te u radnom okruženju uznemirava tužitelja diskreditirajućim neistinitim navodima kojima je cilj stvaranje ugrožavajućeg i neprijateljskog okruženja pred sudionicima u postupku.; u toč. IV utvrđenje da je tuženik podnescima od 11. i 13.10.2023. dostavio sudu i strankama nezakonito prikupljene osobne podatke o obiteljskom životu tužitelja koji nisu u vezi s radnim sporom, bez navođenja podatka da je tužitelj tražio ispravak istih kao netočnih i dostavio javne isprave nadležnih tijela kao dokaze o tome, s ciljem diskriminacije radi političkog uvjerenja, ocrnjivanja i uznemiravanja tužitelja i stvaranja ugrožavajućeg i neprijateljskog okruženja za tužitelja kao sudionika u postupku,; u toč: V da zabrani tuženiku da nadalje diskriminira tužitelja na način da prema njemu postupa drugačije nego li prema ostalim radnicima prilikom određivanja godišnjeg odmora, u toč. VI da se zabranjuje tuženiku da u postupku ostvarivanja prava na godišnji odmor i u svezi tog postupka nezakonito prikuplja podatke o osobnom životu tužitelja te da ih dostavlja trećima,; u toč VII da se zabranjuje tuženiku da u službenoj komunikaciji, podnescima državnim tijelima i postupcima vezano za godišnji odmor vrijeđa, omalovažava , uznemirava i stvara neprijateljsko okruženje prema tužitelju; u toč. VIII da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos naknade štete – povrede prava osobnosti neomogućavanjem godišnjeg odmora za 2016. godinu u visini od 6.497,82 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe; u toč. IX da se naloži tuženiku isplata naknada štete zbog povrede prava osobnosti zbog uznemiravanja i stvaranja ugrožavajućeg okruženja za tužitelja u postupcima u svezi zaštite prava na godišnji iz 2016.g te zbog dugotrajne teške diskriminacije prilikom odlučivanja o godišnjem odmora tužitelja 2016.g. te u postupcima koje se vodi uključujući ovaj po osnovi političkog uvjerenja jer je bio dužnosnik i glavni tajniku Vladi SDP u iznosu od 1.000 eura, u toč. X nalaganje isplate naknade štete zbog povrede prava osobnosti i diskriminacije temeljem političkog uvjerenja dostavljanjem sudu nezakonite prikupljenih i lažnih podataka o obiteljskom životu tužitelja u iznosu od 1.000 eura te u toč. XI naknadu visine izmakle koristi od 165,90 zbog neisplate regresa za 2016.g.
1.10. Na ročištu od 9.12.2025. tužitelj umjesto 6.497,82 eura potražuje iznos od 4.029,46 euro, s zateznom kamatom pol čl. 29.ZOO-a tekućem od 1.9.2016. do isplate.
2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Rješenjem Vlade Republike Hrvatske od 19. srpnja 2012., tužitelj je imenovan na radno mjesto glavnog tajnika Ministarstva financije, na kojem položaju je bio do 19. srpnja 2016. kada je rješenjem Vlade Republike Hrvatske od 6. srpnja 2012. razriješen. Tužitelj je u skladu sa Sporazumom o premještaju službenika KLASA: 1 12-02/12-01/31 URBROJ: 6544-3-12-01 od 23. srpnja 2012., koji je sklopljen između Hrvatskoga sabora i Ministarstva financije u svezi s imenovanjem tužitelja na položaj glavnog tajnika, podneskom od 19. srpnja 2016. podnio zamolbu za povratkom na rad u Hrvatski sabor, te je s 20. srpnja 2016. raspoređen na radno mjesto I. vrste - savjetnik u Hrvatskome saboru u Informacijsko-dokumentacijskoj službi, istraživanju i mrežnim informacijama. Hrvatski sabor je nakon povratka tužitelja na rad, 27. srpnja 2016. godine dostavio tužitelju obrazac Plana godišnjeg odmora za 2016., a koji obrazac tužitelj nije htio ispuniti. Plan korištenja godišnjeg odmora za 2016. tužitelju je ponovno poslan 11. listopada 2016., ali tužitelj ga opetovano nije htio ispuniti. Štoviše, tužitelj u vlastoručno potpisanom podnesku navodi da je zaprimio Plan g.o. kod dolaska u H.S. te da budući da je godišnji odmor zatražio kod prethodnog poslodavca i žalio se na rješenje kojim mu je odbijen zahtjev, nije mogao ispuniti zahtjev do pravomoćnosti rješenja.
2.1. Naime, tužitelj je podneskom 19. srpnja 2016. podnio Ministarstvu financija zamolbu za korištenje godišnjeg odmora za 2016. u kojoj navodi da mu se odobri korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 30 radnih dana za 2016. i to od 20. srpnja do zaključno 1. rujna 2016. a sukladno članku 27. Kolektivnog ugovora kojim je propisano da u slučaju prestanka službe odnosno zbog prelaska na rad drugom poslodavcu službenik ima pravo iskoristiti godišnji odmor na koji je stekao pravo u državnom tijelu u kojem mu prestaje služba u Ministarstvu financija s danom 19. srpnja 2016. godine. Ministarstvo financija Rješenjem KLASA: UP/I-1 13-03/16-01/93 URBROJ: 513-03-01- 16-2 od 20. srpnja 2016. godine odbilo je tužitelja za korištenje godišnjeg odmora za 2016. godinu u Ministarstvu financija, a na koje Rješenje Ministarstva financija je tužitelj podnio žalbu u kojoj je naveo da smatra da državni službenik ima pravo iskoristiti godišnji odmor koji je stekao u tijelu u kojem mu prestaje služba te da Ministarstvo financija i Hrvatski sabor nisu isto tijelo pa je slijedom toga potrebno poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno rješavanje, a podredno donijeti novo rješenje o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, sukladno članku 82. Zakona o radu. Tužena smatra kako je postojala namjera tužitelja da u Hrvatskome saboru ne koristi godišnji odmor iz 2016., ne neznanje ili onemogućavanje korištenja godišnjeg odmora od strane Hrvatskoga sabora, a što je i pisanim putem potvrdio prilikom dolaska u Hrvatski sabor kao i u žalbi protiv rješenja Ministarstva financija. Iz istoga je razvidno da Hrvatski sabor kao poslodavac tužitelja ne samo da nije s namjerom onemogućio tužitelja u korištenju godišnjeg odmora iz 2016., već ga je u više navrata pozvao na dostavu plana korištenja godišnjeg odmora, uvažavajući obvezu da se prilikom utvrđivanja rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju uzeti u obzir ne samo potrebe organizacije rada već i mogućnosti za odmor raspoložive službenicima. Štoviše, tužitelj inzistira na stavu da godišnji odmor ne treba koristiti u Hrvatskome saboru već da korištenje prava na godišnji odmor iz 2016. treba ostvariti u Ministarstvu financije, te podnosi žalbu Odboru za državnu službu, a kasnije i tužbu Upravnome sudu u Zagrebu.
2.2. Nadalje, tužena ističe da su navodi tužitelja da je poslodavac svim ostalim službenicima i namještenicima u Hrvatskome saboru omogućio korištenje godišnjeg odmora, a samo njemu s namjerom bez ikakvog objektivnog razloga nije, stvarajući tako neprijateljsko i ponižavajuće okruženje, iz kojeg razloga je došlo do povrede prava osobnosti, i to zbog povrede prava na odmor od rada, uslijed čega je nastupila navodna iscrpljenost, izloženost stresu i ostalo netočni i kao takvi zlonamjerni. Naime, iz službenih evidencija Hrvatskoga sabora vidljivo je daje tužitelj tijekom 2016. i 2017. koristio prava utvrđena kolektivnim ugovorom i drugim propisima (npr. plaćene dopuste s različitih osnova, pa i godišnji odmor) na isti način kao i svi drugi službenici i namještenici zaposleni u Hrvatskome saboru, na temelju zahtjeva a sve u skladu s propisima. Isto tako, tužitelj je 16. lipnja 2017. podnio izričiti zahtjev kojim traži korištenje godišnjeg odmora iz 2017. u mjesecu lipnju 2017. i to 4 radna dana (19., 20., 21. i 23. lipnja 2017.), iako je u predmetnom razdoblju bio i nadalje u mogućnosti koristiti godišnji odmor iz 2016., a s čime je zasigurno kao diplomirani pravnik s dugogodišnjim radnim iskustvom bio upoznat, posebno jer je bio glavni tajnik ministarstva četiri godine. Predmetni zahtjev za korištenje godišnjeg odmora na radne dane od 19. do 23. lipnja 2017. godine odobren je tužitelju, iz koje okolnosti je razvidno da poslodavac Hrvatski sabor nije imao namjeru onemogućiti tužitelja u njegovu pravu na odmor, niti je stvoreno neprijateljsko i ponižavajuće okruženje, već upravo suprotno podnositelj zahtjeva koji je diplomirani pravnik s dugogodišnjim radnim iskustvom (više od 18 godina), a koji je među ostalim bio i imenovan na najviše rukovodeće radno mjesto - glavni tajnik Ministarstva financija, je upoznat sa svim službeničkim propisima, pravima i obvezama koja ima kao službenik, bio taj koji je inzistirao na pravu na korištenje godišnjeg odmora iz 2016. u Ministarstvu financije i odbijao mogućnost korištenja godišnjeg odmora iz 2016. u Hrvatskome saboru. Tužitelj niti u jednom trenutku nije stavljen u nepovoljniji odnosno diskriminirajući položaj u odnosu na druge službenike, niti je tužitelju onemogućeno korištenje prava na odmor od rada, pa nije niti moglo doći do povrede prava osobnosti, a posebice ne do iscrpljenosti, veće izloženosti stresu, poniženja, stavljanja u neprijateljsko okruženje i dr., a sve s dugoročnim posljedicama na zdravlje tužitelja. Iz tog razloga, potrebno je odbiti zahtjev tužitelja za naknadom štete isplatom pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti. Iz postupanja tužitelja vidljivo je da se neisplata regresa od strane Hrvatskog sabora ne može smatrati imovinskom štetom koja je nastala tužitelju u vidu izmakle koristi. Naime, isplata regresa nije spriječena radnjom Hrvatskoga sabora kao poslodavca, niti se radi o propuštanju Hrvatskoga sabora jer sam službenik nije želio koristiti godišnji odmor, o čemu se očitovao u više navrata. Iz tog razloga, potrebno je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini izmakle koristi zbog neisplate regresa za 2016. U prilog tome navodi se i da je Upravni sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj: Usl- 2929/2020-16 od 23. prosinca 2021., u postupku povodom žalbe tužitelja na rješenje Odbora za državnu službu, a koju je Hrvatski sabor zaprimio 17. siječnja 2022., u kojoj je Sud utvrdio da se zahtjev službenika za korištenje godišnjeg odmora za 2016., koji je podnesen Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija 20. srpnja 2016. pod klasifikacijskom oznakom UP/1-113-03/16-01/93 URBROJ: 15-16-1 upućuje na rješavanje Hrvatskome saboru. Upravni sud u obrazloženju predmetne presude navodi između ostalog, a koji stav suda je bitan prilikom odlučivanja o zahtjevu podnositelja zahtjeva, da bi tužitelj zahtjev za naknadu štete mogao postaviti tek nakon što Hrvatski sabor meritorno riješi o zahtjevu tužitelja te samo u slučaju kada bi meritorna odluka istog bila utvrđena nezakonitom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Rješenje Ministarstva financija, Klasa: UP/I -113-03/16 – 01 /93, Ur. broj: 513-03-01-16-2 od 20.07.2016.; Rješenje Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/16-01/2468, Urbroj: 566-01/12-20-3 od 16.11.2020.; Dopis Ministarstva financija, Klasa: 112-02/12-01/67, Urbroj: 513-03- 01-16-3 od 21.07.2016.; Potvrdu Ministarstva financija od 19.07.2016.; zamolbu tužitelja Hrvatskom saboru od 19.07.2016.; zamolbu tužitelja za korištenje godišnjeg odmora od 18.07.2016.; potvrdu Hrvatskog sabora od 24.09.2021.; evidenciju lipanj 2017., presudu Upravnog suda u Zagrebu broj UsI 2929/2020-16 od 23.12.2021.; rješenje Hrvatskog sabora, Klasa UP/I -114-02/22-01/01 od 11.02.2022.; žalbu tužitelja na rješenje Hrvatskog sabora od 11.02.2022.;dokumentaciju Hrvatskog sabora; plan godišnjih odmora za 2016.; preslika iz interne dostavne knjige; preslike podneska službenika; zahtjev službenika za korištenje godišnjeg odmora iz 2017,; rješenje Odbora za državnu službu od 15.11.2022. god.; presudu Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3927/22-5 od 27.03.2022.; odluku o korištenju preostalog dijela godišnjeg odmora za 2021. i 2022.; rješenje tajnika Hrvatskog sabora Klasa UP/I- 114-02/22-01/01 od 11.2.2022.; žalbu tužitelja od 28.02.2022.; rješenje Odbora za državnu službu od 15.11.2022.; upravnu tužbu od 29.12.2022.; odgovor na tužbu Odbora od 23.1.2023.; zapisnik od 27.3.2023.; odluke o korištenju godišnjeg odmora za 2023.g.; zamolbu za korištenje dopusta od 23. kolovoza 2016.g.: zamolbu za korištenjem godišnjih odmora iz 2014.g.; rješenje Klasa UP/I-113-03/17-01/99 od 5.6.2017g. o korištenju godišnjeg odmora za 2017,.g.; zahtjev za mirno rješenje spora od 31.12.2021., ostalu dokumentaciju u spisu te proveo dokaz financijskim vještačenjem.
4 Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.
5. U postupku utvrđeno je slijedeće:
~ da je Sporazumom o premještaju Klasa 112-02/12-01/31 ur.broj 6544-3-12- 01 od 23. srpnja 2012.g. državni službenik DH premješten je u Ministarstvo financija zbog imenovanja na radno mjesto rukovodećeg državnog službenika - glavnog tajnika Ministarstva financija, s pravom povratka na rad u Stručnu službu hrvatskog sabora.
~ da je Odlukom Vlade RH klasa 080-02716-02/243 ur.broj 5030115/1-16-02 od 6. srpnja 2016. tužitelj razriješen s položaja glavnog tajnika Ministarstva financija, s danom 19. srpnja 2016. zbog isteka mandata.
~ da je tužitelj 18. srpnja 2016. uputio ministru financija zamolbu za korištenjem godišnjeg odmora za 2016.g. , za razdoblje od 20. srpnja do 1. rujna 2016.g., s obzirom da mu prestaje državna služba u Ministarstvu financija dana 19.srpnja 2016.g.
~ tužitelj je 19. srpnja 2016.g podnio Hrvatskom Saboru zamolbu za raspored na radno mjestu u hrvatskom saboru. (U zamolbi tužitelj ne traži korištenje godišnjeg odmora).
~ da je Ministarstvo financija rješenjem klasa UP/I-113-03/16-01/93 od 20. srpnja 2016. odbijen zahtjev tužitelja za korištenjem godišnjeg odmora za 2016. u trajanju od 30 radnih dana u razdoblju od 20. srpnja 2016. do 1. rujna 2016., navevši da je tužitelj podnio 19. srpnja 2016. zamolbu za korištenje godišnjeg odmora od 20.s srpnja 2016. do 1. rujna 2016. , da je tužitelj razrješenje rješenjem Vlade RH s položaja glavnog tajnika i da od 20. srpnja 2016. ne ostvaruje u Ministarstvu financija prava i obveze iz državne službe.
~ da je Ministarstvo financija je dopisom klasa 112-02/12-01/67 od 21. srpnja 2016. upućenog hrvatskom saboru navelo da je tužitelj razrješ s položaja glavnog tajnika Ministarstva financija s danom 19. srpnja 2016. , radi isteka mandata te da isti do 19. srpnja 2016. nije koristio godišnji odmor za 2016.g., a imenovani je ostvario 30 dana godišnjeg odmora te da je zahtjev tužitelja za korištenjem godišnjeg odmora u Ministarstvu financija u razdoblju od 20.l7.2016. do 1.9.2016. odbijen kao neosnovan.
~ da je rješenjem Hrvatskog Sabora klasa UP/I-112-02/16-03/63 od 22. srpnja 2016 tužitelj raspoređen na radno mjesto I vrste - savjetnik u Hrvatskome saboru u informacijsko-dokumentacijskoj službi, istraživanju i mrežnim informacijama, na neodređeno vrijeme, od 20. srpnja 206.g , s koeficijentom složenosti poslova 2,231 ~ da je Odbor za državnu službu klasa UP/II-112-07/16-01/2468 od 16.s studenoga 2020. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Ministarstva financija klasa UP/I-113-03/16-01/93 od 20. srpnja 2016.
~ da je Upravni sud u Zagrebu donio presudu posl.br. Usl-2929/2020-16 od 23. prosinca 2021.g. kojom u toč. I poništava rješenje Odbora za državnu službu klasa UP/II-112-07/16-01/2468 ur.br. 566-03-01/12-20-3 od 16. studenoga 2020., u toč. II poništava rješenje Ministarstva financija klasa UP/I-113-03/16-01/93 ur.broj 513-03-01-16-2 od 20. srpnja 2016. i u toč. III zahtjev tužitelja za korištenje godišnjeg odmora za 2016. koji je podnesen Rh, Ministarstvu Financija 20. srpnja 2016. pod klasifikacijskom oznakom UP/I-113-03/16-01/93, ur. broj 15-16-1 upućuje se na rješavanje Hrvatskom Saboru, kao nadležnom tijelu.
~ da je rješenjem Hrvatskog Sabora od 11.2.2022.g. odbijen zahtjev tužitelja za korištenje godišnjeg odmora
~ da je Rješenjem Hrvatskog Sabora - Tajnika klasa UP/I-114-02/22-01, ur.broj 6541-22-01 od 11. veljače 2022.g. odbijen zahtjev tužitelja za korištenje 30 radnih dana godišnjeg odmora za 2016.u razdoblju od 20.srpnja do 1. rujna 2016.g., s obrazloženjem da tužitelj nije ispunio Plan korištenja godišnjeg odmora koji mu je Hrvatski sabor dva puta dostavio te da Ministarstvo financija nikada nije proslijedio njegov zahtjev za korištenje godišnjeg odmora za 2016.g. koji im je tužitelj podnio 19/20 srpnja 2016. i isto tako, da je uporno odbijao koristiti godišnji odmor iz 2016.g. nije mu ni doneseno rješenje o korištenju godišnjeg odmora za 2016.g., niti isti nije koristio.
~ da je Presudom Upravnog suda u Zagrebu Usl-3927/22-5 od 27.ožujka 2023. odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu klasa UP/II-112-07/22-01/108 ur.broj 566-01/1-22-2 od 15. studenog 2022. i rješenja Hrvatskog sabora (tajnika) Klasa UP/I-114-02/22-01/01 ur.broj 6541-22-01 od 11. veljače 2022.
~ da je tužitelj dana 23. kolovoza 2016. Tajništvu Hrvatskog Sabora uputio zamolbu za korištenje dopusta radi njege teško bolesnog roditelja, temeljem čl. 31. Kolektivnog ugovora za državne službe i to za 29., 30. i 31.8.2016.
~ da je rješenjem Hrvatskog Sabora - tajnika Klasa UP/I-113-03/17-01/99 od 5.6.2017g. o korištenju godišnjeg odmora za 2017,.g odlučeno kada će tužitelj koristiti godišnji odmor za 2017.g.
- da je tužitelj dana 16. lipnja 2017.g. podnio zahtjev tajništvu Hrvatskog sabora za korištenjem godišnjeg odmora iz 2017.g. i to za dana 19.20.,21. i 23. lipnja 2017.g.
6. U postupku nije bilo sporno da tužitelj nije koristio godišnji odmor za 2016.g.
7. Prema odredbi čl. 76. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu.
8. Prema odredbi čl. 77. st.1. ZR radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana, a prema st.2. Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog stavkom 1. ovoga članka.
9. Prema čl. odredbi 80. ZR ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
10. Prema odredbi čl. 81. ZR-a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
11. Prema odredbi čl. 82.st.1. ZR u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a prema st.2. naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.
12. Prema odredbi čl. 84. st.1. ZR-a neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Prema st.2. radnik koji je ostvario pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju kraćem od dijela godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona, može taj dio godišnjeg odmora prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Prema st.3. radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora. Prema st.4. godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Prema st.5. iznimno od stavka 4. ovoga članka, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji radnik zbog korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.
13. Raspored korištenja godišnjeg odmora određen je u odredbi čl. 85. st.1. ZR, da raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ovim Zakonom, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine. Prema st.2. radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, dužni su mu omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu. Prema st.3. pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor raspoložive radnicima. Prema st.4. poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja. Prema st.5. jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja, koristiti kada on to želi, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.
14. Odredbom čl. 55. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/1990, 135/97, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014) propisano je da svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i tih se prava ne može odreći.
15. Sud nije provodio personalne dokaze, s obzirom da su odlučne činjenice utvrđene temeljem dokumentacije priložene u spis. Tako je utvrđeno da poslodavac tužitelja nije za 2016.g. donio raspored korištenja godišnjeg odmora u odnosu na tužitelja, niti bilo kakvo drugo rješenje iz kojeg bi proizlazilo kada bi tužitelj koristio godišnji odmor za 2016.g.
16. Tužitelj je 18. srpnja 2016. uputio ministru financija zamolbu za korištenjem godišnjeg odmora za 2016.g. , za razdoblje od 20. srpnja do 1. rujna 2016.g., s obzirom da mu prestaje državna služba u Ministarstvu financija dana 19.srpnja 2016.g. Navedeni zahtjev Ministarstvo financija bilo je dužno proslijediti Hrvatskom saboru (temeljem odredbe čl. 18.st.1. Zakona o općem upravnom postupku - NN 47/09 i 110/21) koji je pak bio dužan tužitelju izdati rješenje kojim se ili odobrava ili ne odobrava njegov zahtjev za korištenjem godišnjeg odmora u zatraženom razdoblju te navesti u kojem razdoblju tužitelj treba koristiti godišnji odmor. Za istaknuti je i da iz zakonskih odredaba Zakona o radu ne proizlazi da je za korištenje godišnjeg odmora za određenu godinu potreban zahtjev radnika te da radnik navede razdoblje u kojem želi koristiti godišnji odmor.
16.1. Dakle, ukoliko i radnik ne navede razdoblje u kojem želi koristiti godišnji odmor, to ne oslobađa poslodavca od obveze da istoga ne uputi na korištenje godišnjeg odmora, sukladno organizaciji rada kod poslodavca.
17. Kako tužitelj nije koristio godišnji odmor za 2016.g. do kraja lipnja 2017.g., to mu pripada pravo na naknadu zbog neiskorištenog godišnjeg odmora za 2016.g.
18. Sud je u postupku proveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi utvrdio visinu koja bi tužitelju pripala da je koristio godišnji odmor u 2016.g. U varijanti I je utvrđeno da temeljem prosječne plaće ostvarena u prethodna tri mjeseca na dan 19.7.2016. naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2016. u trajanju od 30 dana iznosi bruto 4.029,46 euro.
19. Na navedeni nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi, dok tužitelj nije imao primjedbi na izračun, već se njegov prigovor sastojao u tome da uz obavljeni izračun vještak nije izvršio i dodatni obračun koji bi uvažio rast plaća i troškova života, odnosno obračun naknade plaće za isto razdoblje uz primjenu sada važeće osnovice za obračun plaće u državnoj službi, odnosno sada važeće osnovice. Prihvatljiva mu je varijanta I vještačenja, ali smatra da bi na to trebalo izvještačiti i rast plaća, odnosno troškova života te osnovice za obračun plaća državnih službenika i namještenika.
19.1. Tužitelj pogrešno smatra da bi na navedeni iznos trebalo uračunati i rast plaća odnosno troškova života te osnovce za obračun plaća državnih službenika i namještenika, jer tužitelju pripada zatezna kamata iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO) kako je zatražio od 1.9.2016.g.
19.2. U mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnosti danog mišljena te kako je i sam tužitelj naposljetku prihvatio nalaz i mišljenje precizirajući tužbeni zahtjev na iznos tako da potražuje iznos od 4.029,46 euro, to je i sud prihvatio vještački nalaz kao stručno sastavljen.
20. Prema odredbi čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti se zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba (st.2). Prema st.6. sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz st.5. ovoga članka.
21. Uvidom u mirno rješenje spora utvrđeno je da tužitelj pokreće postupak radi neiskorištenog godišnjeg odmora u 2016.g. i regresa za 2016.g. (18.290 kuna neiskorišteni godišnji odmor i 1.250 kuna regres). Stoga sud temeljem odredbe čl. 190. ZPP-a nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je tužitelj kao državni službenik stekao pravo na godišnji odmor za 2016. u trajanju od 30 dana što tuženik nije utvrdio rješenjem niti je tužitelju odredio vrijeme korištenja godišnjeg odmora , utvrđenje da je tužitelj izložen težem obliku diskriminacije vezano uz pravo na godišnji odmor koje traje godinama i to od više osoba, temeljem više diskriminatornih osnova i to temeljem političkog uvjerenja jer je bio dužnosnik i glavni tajnik u Vladi OH, društvenog položaja kao državni službenik u odnosu na državne dužnosnike Ministra Financija i Tajnika Hrvatskog Sabora, temeljem društvenog položaja kao državni službeniku u odnosu na sve ostale radnike u Republici Hrvatskoj, temelj obrazovanja jer se od tužitelja kao pravnika sa velikim iskustvom zahtijeva posebna nezakonita procedura za ostvarivanje prava na godišnji odmor iz 2016. za razliku od osoba ostalih stručnih spram i struka, utvrđenje da je tuženik u upravnom postupku Klasa UP/I-114-02/22-01/01 u postupku pred Odborom za državnu službu pred Upravnim sudom u sporu Usl 3927/22 te u ovom postupku Pr-721/22 te u radnom okruženju uznemirava tužitelja diskreditirajućim neistinitim navodima kojima je cilj stvaranje ugrožavajućeg i neprijateljskog okruženja pred sudionicima u postupku; utvrđenje da je tuženik podnescima od 11. i 13.10.2023. dostavio sudu i strankama nezakonito prikupljene osobne podatke o obiteljskom životu tužitelja koji nisu u vezi s radnim sporom, bez navođenja podatka da je tužitelj tražio ispravak istih kao netočnih i dostavio javne isprave nadležnih tijela kao dokaze o tome, s ciljem diskriminacije radi političkog uvjerenja, ocrnjivanja i uznemiravanja tužitelja i stvaranja ugrožavajućeg i neprijateljskog okruženja za tužitelja kao sudionika u postupku; zabranu tuženiku da nadalje diskriminira tužitelja na način da prema njemu postupa drugačije nego li prema ostalim radnicima prilikom određivanja godišnjeg odmora, zabranu tuženiku da u postupku ostvarivanja prava na godišnji odmor i u svezi tog postupka nezakonito prikuplja podatke o osobnom životu tužitelja te da ih dostavlja trećima, zabranu tuženiku da u službenoj komunikaciji, podnescima državnim tijelima i postupcima vezano za godišnji odmor vrijeđa, omalovažava , uznemirava i stvara neprijateljsko okruženje prema tužitelju, isplatu naknada štete zbog povrede prava osobnosti zbog uznemiravanja i stvaranja ugrožavajućeg okruženja za tužitelja u postupcima u svezi zaštite prava na godišnji iz 2016.g te zbog dugotrajne teške diskriminacije prilikom odlučivanja o godišnjem odmora tužitelja 2016.g. te u postupcima koje se vodi uključujući ovaj po osnovi političkog uvjerenja jer je bio dužnosnik i glavni tajniku Vladi SDP u iznosu od 1.000 eura, nalaganje isplate naknade štete zbog povrede prava osobnosti i diskriminacije temeljem političkog uvjerenja dostavljanjem sudu nezakonite prikupljenih i lažnih podataka o obiteljskom životu tužitelja u iznosu od 1.000 eura.
21.1. Sud je smatrao i da preinaka tužbe nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a isto tako i da tužitelj u odnosu na preinačene tužbene zahtjeve nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora iz čl. 186.a. ZPP-a.
22. Da je tužitelju bilo određeno korištenje godišnjeg odmora stekao bi pravo na regres temeljem čl. 7. Dodatka III Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 71/2016) u iznosu od 1.250,00 kuna (165,90 euro) pa je i isti iznos dosuđen tužitelju s naslova naknade štete.
23. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a tužitelju su priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosu od
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 22. siječnja 2026.
Sudac
Kristina Trtanj Vukoja
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.
DNA:
1. DH, [adresa] zastupanog po punomoćniku VH
2. Republika Hrvatska za Hrvatski sabor zastupanog po punomoćniku Općinsko
državno odvjetništvo u Zagrebu
