REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj Pr-16/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužiteljice OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nedjeljko Tutavac odvjetnik u Pločama, protiv tuženika JASENSKA d.o.o., Opuzen, Jasenska 2, OIB:42512932660, zastupan po NR, direktoru tuženika, a ovaj po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, radi naknade štete, dana 22. siječnja 2026. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici, a na ime naknade neimovinske štete iznos od 7.455,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku od 11. lipnja 2024. kao dana podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici, na ime tuđe njege i pomoći, iznos od 1.890,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku od 11. lipnja 2024. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se u preostalom dijelu u iznosu od 810,00 odbija kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 3.500,00 eura uvećane za zakonske zatezne kamate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika, zaposlena temeljem ugovora o radu, sklopljenog dana 25. rujna 2023. godine na određeno vrijeme, a radi obavljanja poslova i radnih zadaća na radnom mjestu sezonski skladišni radnik, a koji poslovi i radne zadaće su opisani u članku 1.navedenog Ugovora. Dokaz: citirani ugovor-u privitku. Dana 23. studenog 2023. godine, tužiteljica je kao radnica, temeljem naloga tuženika kao poslodavca, obavljala poslove na stroju: Linija za sortiranje citrusa, nakon čega je trebalo očistiti prostor skladišta, kojom prigodom je, prilikom silaska niz stepenice od lima, pala i ozlijedila zglob desne noge. Dokaz: prijava o ozljedi na radu-u privitku. Kao razlog pada niz stepenice, a što proizlazi iz cjelokupne dokumentacije, pa i prijavi ozljede na radu, te zapisnika Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću, Klasa:116-04/23-07/387, ur.broj:443-02- 03-19-23-4 od 15. prosinca 2023. godine, navodi se izričito činjenica da su stepenice, na koje je nogom stupila tužiteljica, netom prije oprane, ali nisu posušene, što je bilo razlogom poskliznuća, pri čemu treba istaći da tužiteljicu nitko nije upozorio na navedene činjenice, a niti je tuženik zaposlenici osigurano odgovarajuću obuću, kao zaštitno sredstvo za takve slučajeve, a koje zaštitno sredstvo je trebao osigurati, sukladno pravilima o zaštiti na radu. Kod toga treba posebno istaći, a što proizlazi čak i iz prijave ozljede na radu, da tužiteljica uopće nije bila osposobljena za rad na siguran način, iz ugovora o radu proizlazi da će obavljati poslove „pod nadzorom ovlaštenika do 60 dana“, a što je potpuno izostalo, za sve vrijeme rada i boravka kod tuženika, tužiteljica nije bila nadzirana, upozoravana ili poučavana o načinu rada od bilo koga, sa strane tuženika. Tužiteljica je, odmah po ozljeđivanju, zaprimljena na Zavod za hitnu medicinu, Ispostava Metković, te je upućena u Opću bolnicu Dubrovnik, gdje joj je utvrđena dijagnoza luksirani trimaleolarni prijelom desnog gležnja s luksacijom. Zbog ove ozljede izvršena su dva operacijska zahvata, i to prvi odmah po dolasku u bolnicu 23.studenog 2023.godine,a drugi operativni zahvat 17.prosinca 2023.godine. Nakon obavljenih operativnih zahvata, tužiteljica je nastavila sa liječenjem, a još uvijek se nalazi na bolovanju i nesposobna je za bilo kakav rad, te koristi štaku jer se ne može samostalno kretati, a niti nakon obavljenih fizikalnih terapija. Kao posljedice pretrpljene ozljede na radu, za koje se može već sada utvrditi da će djelomično ostati trajne, s obzirom da tužiteljica i danas osjeća bolove u desnom zglobu, to posebno prilikom dužeg hoda sa štakom, zbog čega mora prekinuti hodanje, a koje hodanje je inače blagog karaktera, polagano i hod nije moguć bez pomoći štake. Dakle, u pitanju je teška tjelesna ozljeda, naprijed opisana, zbog koje tužiteljica posljedice trpi i danas. Tužiteljica je izuzetno mlada osoba, ženskoga je spola, neudata, a, kao posljedica ozljede i neophodnih operativnih zahvata ostao je trajni ožiljak na mjestu ozljeđivanja, naročito vidljiv za vrijeme ljetne sezone, radi se o trajnoj naruženosti, čije posljedice su i psihološke naravi a i mogu utjecati na daljnji život, pa i sklapanje braka. Slijedom navedenog očito je da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti, zbog čega tužiteljica, a temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), ima pravo potraživati pravičnu novčanu naknadu pretrpljene neimovinske štete, za, pretrpljene fizičke bolove, i to jake bolove, srednje bolove i slabe bolove koji traju neprekidno od 23.studenog 2023.godine, kao dana ozljeđivanja, do danas, a o trajanju pojedinih oblika tih bolova izjasnit će se vještak medicinske struke, pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, pretrpljeni strah, kako primarni, tako i sekundarni, te pretrpljene duševne boli zbog naruženosti, a koju štetu konkretizira, tražeći naknadu, i to: -za pretrpljene fizičke boli, ukupno novčanu svotu od 6.200,00 eura -za pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 1.500,00 eura, -za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 eura, te -za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti iznos od 3.000,00 eura. Tužiteljica, dakle, na ime naknade neimovinske štete potražuje ukupno iznos od 12.700,00 eura. Za sve ovo vrijeme tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć, zbog činjenice da je dulje vrijeme bila potpuno nepokretna, o njoj su se brinule treće osobe, a i danas joj je potrebna tuđa njega i pomoć, dakako, u blažem obliku, pa s toga osnova tužiteljica potražuje paušalni novčanu svotu od 2.000,00 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako osnov i visinu tužbenog zahtjeva osporava u cijelosti. Prvenstveno, tuženik ističe kako iz Zapisnika inspekcije rada ne proizlazi nikakva tuženikova odgovornost – odnosno tuženik ne vidi u čemu bi se ista sastojala. No prije nego prijeđe na obrazlaganje sadržaja samog Zapisnika – tuženik bi želio istaknuti kako se predmetna nezgoda dogodila iz razloga šte se tužiteljica prilikom silaska stepenicama nije držala za rukohvat a kako to proizlazi iz Izjave očevica - radnice ČR od 27.11.2023. Za ovu Izjavu tuženik ističe kako je otprije dostavljena HZZO-u u sklopu Prijave ozljede na radu, a od koga je preslika ponovno i pribavljena putem E-maila (zajedno s Izjavom tužiteljice) – i to na način da je istu tuženiku dostavila Referentica HZZO Područni ured Dubrovnik. Tuženik je predlagao u svojstvu svjedoka saslušati imenovanu djelatnicu ČR, kao i ovlaštenu osobu – prokuristu – odnosno voditelja poslovanja kod tuženika – gospodina DR – pod čijim nadzorom je tužiteljica obavljala djelatnost – a kako to i proizlazi iz Zapisnika inspekcije rada. Nadalje, a što se tiče samog Zapisnika inspekcije rada – tuženiku ne preostaje ništa drugo nego pozvati Sud da pomno i detaljno razmotri navode iz istog (kako to uostalom mora i treba), a kako bi utvrdio gdje to tužiteljica nalazi uporišta za navode iz tužbe. Tako tužiteljica ističe da nije bila osposobljena za rad – no iz Zapisnika i tamo taksativno pregledane i nabrojene Dokumentacije proizlazi da ipak jest bila osposobljena za rad – odnosno da ne postoji veća razina osposobljenosti od one da se rad obavlja uz nadzor ĆR – jer se radi o jednostavnim poslovima za koje tužiteljica zdravstveno i psihički sposobna. Što se tiče spominjanja nekakve „zaštitne obuće“ – ona ovdje niti nije propisana – nego je tužiteljica uredno i slobodno mogla prebirati voće u – kako u Nalazu stoji „vlastitim patikama“ (dakle, sportska obuća – tenisice). U tom dijelu O nije našao ništa sporno vidio u sintagmi „ostala sredstva po potrebi“ kako je glasila procjena ovlaštene tvrtke ZAGREBINSPEKT – je da je tužiteljica (da se ne zamjeri na kolokvijalnosti) primjerice na posao došla u natikačama – tada bi ju NR morao upozoriti da u njima ne može raditi – a da se po podu prolio benzin ili razbilo staklo – tada bi se javila ta ranije opisana „potreba“ za zaštitnom odjećom. No ovdje potrebe za bilo kakvom drugom obućom osim tenisica – nema – niti zakonske niti realne životne. Tuženik bi u spis odnosno na uvid dostavio i jedan Izvod iz sličnog Zapisnika povodom slične situacije – pa se može naglasiti da Inspektoru na raspolaganju stoji podnošenje Prekršajnih (pa i kaznenih) prijava – čega ovdje naravno nije bilo – ali isto tako i donošenje Usmenih rješenja kao što je priloženo uz odgovor na tužbu. Međutim, u konkretnom slučaju nije bilo niti takvog Usmenog rješenja. Dakle, ovdje inspektor nije niti Usmeno (paradoksalno i pismeno) naznačio primjerice, „Naređuje se poslodavcu koristiti zaštitnu obuću umjesto tenisica“ ili „Naređuje se poslodavcu brisati stepenice i slično“ (a stepenice je, kako vidimo iz Čl. 12. Proces rada, izmjerio centimetrom, provjerio trenje, osvjetljenje, rukohvate itd.). I ništa od navedenog nije uvjetovalo donošenje barem usmenog rješenja – pa tuženik ne vidi u čemu bi se njegova odgovornost sastojala – jer se u konkretnom slučaju radi o rešetkastim stepenicama na kojima se ne može zadržavati voda. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva – ista se u odgovoru na tužbu opreza radi osporava do provođenja medicinskog vještačenja.

3. Tužiteljica je podneskom od 2. listopada 2025. godine precizirala svoj tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci presude te navodi kako nema primjedbi na taj nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Nadalje smatra da iz nalaza vještaka proizlazi kako je isti izrađen stručno, u skladu sa pravilima struke, te da je vještak pregledao priloženu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, citirao sadržaj pregledane dokumentacije- nalaza, svakog ponaosob, te ujedno pregledao tužiteljicu i naveo svoja zapažanja stečena temeljem toga pregleda. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužiteljica zadobila ozljedu trimaleolarni prijelom gležnja desne noge sa iščašenjem, s tim da je liječenje dovršeno uz zaostale trajne posljedice, s tim da je, a s obzirom na činjenicu kako osteosintetski materijal nije odstranjen i ovisno o odluci operatera, moguće očekivati novi operativni zahvat u budućnosti. Kako je ovdje u pitanju povreda prava osobnosti tužiteljice, to tužiteljica, temeljem odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima i u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, potražuje pravičnu novčanu naknadu s osnova pretrpljene neimovinske štete, i to za pretrpljene fizičke bolove novčanu svotu od 2.175,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 2.700,00 eura, za pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 1.530,00 eura, te za naruženost iznos od 1.050,00 eura, odnosno na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 7.455,00 eura. Glede iznosa zatraženog na ime povrede prava osobnosti u vidu pretrpljenog straha, tužiteljica drži da je u ovom slučaju riječ o doista velikom strahu. Imajući i vidu nalaz i mišljenje vještaka i trajanje straha kako to vještak navodi, potom i činjenicu da se strah ujedno veže i za zabrinutost za ishod liječenja, ostaje nesporno kako će tužiteljica i ubuduće trpjeti izvjestan strah s obzirom na zaostale trajne posljedice opisane u nalazu i mišljenju vještaka, te moguću potrebu za dodatnim operativnim zahvatom, pa stoga tužiteljica drži primjerenim s navedenog vida povrede prava osobnosti potraživati naprijed navedeni iznos. U odnosu na potraživanje tužiteljice s osnova imovinske štete, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć, slijedom čega, imajući u vidu potrebnost iste prema vještvu tužiteljica, s temelja tog osnova, potražuje ukupan novčani iznos od 2.700,00 eura, pri čemu navodi kako cijena sata tuđe njege pomoći iznosi 5,00 eura što, uz ukupnost vremena prema nalazu i mišljenju vještaka, daje upravo zatraženi iznos od 2.700,00 eura.

4. Tuženik podneskom od 03. 10. 2025. potvrđuje primitak nalaza i mišljenja vještaka dr. BR, kao i podneska tužiteljice od 2. 10. 2025., u kojem je uređen tužbeni zahtjev, te se na oboje očituje kako slijedi. Prvenstveno, u odnosu na podnesak tužiteljice, tuženik ističe kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, a isti u svakom slučaju predlaže odbiti preko primjerenog iznosa. Istodobno, tuženik ulaže primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, na način i iz razloga kako slijedi. Naime, tuženik smatra potrebnim naglasiti kako ne sumnja da se ovdje radilo o bolnoj i neugodnoj ozljedi, koja ima svoj sudskomedicinski ekvivalent, tako da će se tuženik nastojati suzdržati od uopćenih i paušalnih prigovora „u cijelosti i po svim vidovima štete“ i tome slično. U tom smislu tuženik svoje prigovore koncentrira na one vidove štete koje smatra posebno uočljivima, pa će tako pozvati i sud i vještaka da posebno obrate pažnju na: fizičke bolove, napose one jakog intenziteta u trajanju 6–8 dana, te tuđu pomoć i njegu, napose inicijalnu u punom obujmu od 8 sati dnevno (čak mjesec dana), u kojem smislu bi tuženik bio slobodan priložiti određena vještačenja u drugim predmetima radi usporedbe. Pritom punomoćnik tuženika smatra potrebnim naglasiti kako se prvi put susreće s nalazom imenovanog vještaka, a imajući u vidu činjenicu kako su se sud i stranke ranije obično služili vještačenjima dr. AR, kojeg su, prema saznanjima tuženika, nakon odlaska u mirovinu, na radnom mjestu u OB Dubrovnik, a i u pogledu izrade sudskomedicinskih vještačenja, uvjetno rečeno „naslijedili“ kolege dr. BR (ovdje imenovani vještak) te dr. VR. Tako tuženik priznaje kako je zaista nezahvalno uspoređivati prijelom gležnja kod tužiteljice i prijelom slabinskog dijela kralježnice u priloženom primjeru, s umanjenom pokretljivošću kralježnice u srednjem stupnju, gdje se radilo o frontalnom sudaru kada je tamo tužiteljica žurno helikopterom prebačena u KBC Split, a punomoćnik se također prvi put susreo s nalazom tamo imenovanog, dakle, dr. VR. U tom smislu punomoćnik tuženika u svakom slučaju ima namjeru, uvjetno rečeno, „sučeliti“ nalaze kolega dr. BR i dr. VR, smatrajući kako bi to moglo pridonijeti ustaljivanju sudskomedicinske prakse, odnosno da stranke ubuduće na neki način znaju što mogu očekivati. Stoga nije naodmet ponoviti kako tuženik nipošto ne osporava tužiteljici činjenicu da se radilo o bolnoj i neugodnoj ozljedi, koja svakako ima svoje posljedice po svim vidovima štete, tako da će punomoćnik tuženika vjerojatno u tom drugom postupku poduzeti određene odlučnije radnje radi usporedbe, a ovdje samo znanja radi: fizički bolovi jakog intenziteta za prijelom kralježnice 2–3 dana, za gležanj dvostruko; srednjeg intenziteta za prijelom kralježnice 7–10 dana, za gležanj više nego dvostruko; slabog intenziteta, otprilike isto. Prigovor se sastoji u tome da se vještak, u odnosu na bolove jakog intenziteta, očituje pridonosi li imobilizacija longetom ili sličnim sredstvom smanjenju bolova, odnosno pomažu li korišteni lijekovi protiv bolova i pridonose li smanjenju istih, ili je kod tužiteljice zaista postojala, da se ne zamjeri na kolokvijalnosti, agonija bolova kroz sve navedene dane. Navedeno posebice stoga što nije sporan ni prvi dan kada se nezgoda dogodila, niti drugi dan kada se tužiteljica probudila nakon operacije, nego da se podrobnije opiše karakter jakih bolova od trećeg dana nadalje, po izlasku iz bolnice. Naravno, tuženik posljedično ima primjedbe i na trajanje ostalih vrsta bolova, no smatra da se cjelokupan prigovor posebno iscrpljuje upravo kod bolova jakog intenziteta. Trajne posljedice: za priloženi prijelom kralježnice s navodnim odbitkom degenerativnih promjena u oglednom slučaju imamo samo 5 %, a za gležanj kod tužiteljice 13 %, dakle opet više nego dvostruko, pa u tom smislu ne bi bilo zgorega da vještak naznači izvor informacija, odnosno kojim orijentacijskim tablicama se služio prilikom izrade vještva, odnosno po kojoj točki je određen trajni invaliditet kod tužiteljice. Tuđa pomoć i njega: inicijalna, dakle ona odmah potrebna, potpuno nepokretnoj osobi s prijelomom kralježnice iznosila je samo 4 sata dnevno, a za prijelom gležnja puna dnevna 8 sati. Pritom tuženik ne tvrdi da netko nad tužiteljicom nije, u nedostatku boljeg izraza, „bdio“ svih 8 sati i bio na raspolaganju barem putem telefona, ali joj se pomoć i njega sastojala u oblačenju i održavanju higijene, obično sat vremena ujutro i sat vremena navečer, uz dodatni sat tijekom dana za odlazak po namirnice i sat za hranu i napitke, dakle upravo ona 4 sata određena za kralježnicu, odnosno vjerojatno ne dežurstvo od 8 sati kakvo se pridaje osobama spojenim na infuziju i slične medicinske uređaje, gdje prijeti opasnost za život ukoliko osoba nije pod stalnim nadzorom (naravno, ako je tuženik tu u pravu).

U tom smislu bilo bi potrebno da vještak pojasni u čemu se sastojala tuđa pomoć i njega tužiteljici u trajanju od 8 sati dnevno, a da nije bila potrebna i osobama u prikazanim slučajevima. Istodobno, punomoćnik tužitelja će u spis priložiti i jedan nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Splitu za osobu s posebno teškim i po život opasnim nizom ozljeda, pa da se usporedi s nalazom tužiteljice, ponajviše u pogledu bolova i tuđe pomoći, dakle onoliko koliko se može usporediti osoba s nogom u gipsu u odnosu na osobu s povredama po cijelom tijelu. Da ne bude zabune, uopće nije sporno kako je artikulacija ovog podneska više usmjerena na priložene ogledne nalaze, a ne toliko na predmetni nalaz dr. BR, jer ako punomoćnik tuženika smije biti toliko slobodan, može naglasiti kako njemu nije toliko, u nedostatku boljeg izraza, „žao“ što je vještak pokazao posebno razumijevanje i naklonost prema situaciji u kojoj se našla tužiteljica, koliko mu je, opet uvjetno rečeno, „žao“ nešto drugo. Tako punomoćnik tuženika može to jedno svoje „žaljenje“ usmjeriti na predmete svojih stranaka u postupcima protiv osiguravajućih društava, gdje se radilo o teškim i traumatičnim okolnostima opasnih prometnih nezgoda (pritom ne podcjenjujući pad na stepenicama na poslu), kada vještaci daju svoja mišljenja u određenim okvirima, valjda nastojeći ne nametati posebne novčane obveze tim društvima. S druge strane, odnosno ovdje, imamo jednu obiteljsku tvrtku koja se bavi otkupom i plasmanom poljoprivrednih proizvoda, nastojeći na ovom području zaposliti ljude i ostvariti suradnju s mnogobrojnim lokalnim kooperantima, pa je za takvu situaciju, eto, slučaj htio da se vještačenje ostvari u onakvom obujmu kakav, usporedbom sa sličnim, dovodi do prilične neravnoteže. Pritom je tuženik naravno svjestan kakvi mu mehanizmi stoje na raspolaganju, pa će tako u svakom slučaju ponuditi tužiteljici sklapanje nagodbe uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, a što se tiče očitovanja na prigovore, tuženik je suglasan da vještak to učini pismenim putem, odnosno da nema potrebe da putuje iz Dubrovnika u Metković radi saslušanja.

5. Sudski vještak, u dopuni nalaza i mišljenja te očitovanju na podnesak tuženika na vještačenje, navodi da je po događaju i nakon ozljeđivanja, tužiteljica hospitalizirana u OB Dubrovnik, gaje je izvršena repozicija koštanih ulomaka i vanjska fiksacija desnog gležnja. Tužiteljica se otpušta iz OB Dubrovnik na vlastiti zahtjev dana 25.11.2023.., uz upute i propisanu terapiju. Tužiteljica je s vanjskim fiksatorom bila sve do 17.12.2023., kada je ponovno hospitalizirana u OB Dubrovnik radi odstranjenja vanjskog fiksatora te izvršenja definitivnog operativnog zahvata otvorene repozicije i osteosinteze gležnja. Nakon definitivnog operativnog zahvata započeta je odjelna fizikalna terapija. Uz propisivanje lijekova i upute, otpušta se na daljnje kućno liječenje i naknadnu fizikalnu terapiju. Uobičajeno je u sudskomedicinskoj praksi bolove ocjenjivati po danima, te sam tako i uradio, kumulativno ocjenjujući bolove tijekom ozljeđivanja, liječenja i rehabilitacije. Navedeni su ukupni (kumulativni) bolovi koje je tužiteljica trpjela s obzirom na prirodu ozljede i tijek liječenja. Dvadeset i pet dana nakon ozljeđivanja, tužiteljici je urađen definitivni operativni zahvat osteosinteze, nakon čega slijedi kućno liječenje i rehabilitacija. Tužiteljica je radi događaja u kojem je zadobila ozljede, operativnog zahvata vanjske fiksacije koštanih ulomaka, naknadne operacije osteosinteze i daljnjeg tijeka liječenja kumulativno osjećala jake bolove 6-8 dana, srednjeg intenziteta oko 3 tjedna, slabog intenziteta i trajnog karaktera 4-6 tjedana, što za ovakvu ozljedu i tijek liječenja smatram primjerenim. Na prigovor da se u odnosu na bolove jakog intenziteta očitujem da li imobilizacija longetom ili sličnim sredstvom pridonosi smanjenju bolova, odnosno da li korišteni lijekovi za bolove pomažu ili pridonose smanjenju bolova navodim sljedeće: tužiteljica je upravo radi bolova i koristila analgetike, tj. lijekove protiv bolova. Da je nije bolilo, logično bi bilo za očekivati da ne bi uzimala lijekove protiv bolova. Dobivanje lijekova tijekom hospitalizacije i naknadno uzimanje lijekova protiv bolova nakon oba otpusta i tijekom daljnjeg liječenja nije dokaz da bolovi nisu postojali, već upravo obrnuto — ukazuje da su bolovi bili prisutni te su se liječili putem propisane terapije. Što se tiče imobilizacije, njezina primarna funkcija je stabilizacija prijeloma ili ozljeda, odnosno prevencija daljnjeg pomicanja kostiju i drugih struktura unutar gležnja, čime se omogućuje pravilno cijeljenje i sprječavanje daljnjih komplikacija (dodatno ozljeđivanja okolnih kostiju, mekih tkiva, ligamenata i zglobova) koji bi zasigurno rezultirali dugotrajnijim bolovima i strahovima za ishod liječenja te drugačijim trajnim posljedicama. Nakon dovršetka liječenja kod tužiteljice, zaostale su trajne posljedice - smanjena pokretljivost desnog nožnog zgloba srednjeg stupnja, povremeno oticanje desnog gležnja i bolovi, te sam kod tužiteljice odredio da postoji smanjenje životne aktivnosti za 13%. Na pregledu sam utvrdio smanjenje pokretljivosti donjeg i gornjeg nožnog zgloba srednjeg stupnja. Prilikom izračuna smanjenja životne aktivnosti, primarno sam koristio dostupne medicinske orijentacijske tablice. Kako u Republici Hrvatskoj ne postoje obvezujuće tablice, a u upotrebi ih je nekoliko, vještak prema svom stručnom znanju i uobičajenoj sudsko-medicinskoj praksi daje mišljenje. Sve postojeće tablice (sa značajnim međusobnim razlikama) su samo orijentacijske te daju određeni raspon postotaka. Također, postoji i više načina objedinjavanja ozljeda. Koristio sam primarno orijentacijske medicinske tablice iz knjige "Sudska medicina i deontologija" iz 2018. godine te orijentacijske medicinske tablice "Hrvatskog liječničkog zbora" iz 2013. godine te, iz kojih izdvaja: - "Sudska medicina i deontologija": umanjena pokretljivost gornjeg nožnog zgloba srednjeg stupnja 5-10%, donjeg nožnog zgloba 3-5%. U izračun sam uzeo 10 % i 5 %, smatrajući umanjenost pokretljivosti nožnog zgloba kod tužiteljice srednjim stupnjem, granično prema teškom stupnju, te sam koristio način izračuna po preporukama autora (1 + 2/3...), čime se dolazi do smanjenja životne aktivnosti od 13,33 %. "HLZ": umanjena pokretljivost gležnja srednjeg stupnja - 10 %. Također, navodim da su vještacima dostupne i orijentacijske tablice autora N, Č, "Osnove sudske medicine za pravnike" (tzv. "zelena knjiga"), koje za navedenu smanjenu pokretljivost nožnog zgloba srednjeg stupnja predviđaju: umanjena pokretljivost gornjeg nožnog zgloba srednjeg stupnja 15 %, donjeg nožnog zgloba 10 %. Po preporučenom načinu izračuna ukupnog smanjenja životne aktivnosti od strane autora, koristeći princip 1 + 1/2, došli bismo do izračuna postotka smanjenja životne aktivnosti od 20% za posljedice koje tužiteljica ima nakon ozljeđivanja. Uzimajući u obzir vremenski odmak od pisanja orijentacijskih tablica iz "zelene knjige", smatrao sam da je 20% previsok postotak smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice, te ga u skladu s aktualnom sudsko-medicinskom praksom i dostupnim novijim orijentacijskim tablicama smatram opravdanim korigirati prema nižim vrijednostima. U konačnici, naglašavam da su sve navedene tablice orijentacijske, te da vještak na temelju svog stručnog znanja i iskustva može rezultate prilagoditi prema višem ili nižem postotku. Sto se tiče tuđe pomoći i njege, naveo sam da je nakon izlaska iz bolnice tužiteljici bila potrebna tuda njega i pomoć zbog imobilizacije, otežanog kretanja, te privikavanja na novonastalu situaciju, mjesec dana po 8 sati dnevno, zatim naredna 2 mjeseca po 4 sata dnevno, te na kraju mjesec dana po 2 sata dnevno. Uzeo sam u obzir činjenicu da je tužiteljica trpjela bolove, imala je vanjski fiksator u području desne noge, dvije štake i nemogućnost oslonca na ozlijeđenu nogu, te sam sukladno tome ocijenio da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 8 sati dnevno tijekom duljeg razdoblja od prvog otpusta, sve do definitivne osteosinteze koja je izvršena 18. prosinca 2023. Nakon druge hospitalizacije tužiteljica je prvi tjedan dana nakon otpusta također iz navedenih razloga trebala tuđu pomoć i njegu 8 h dnevno. U razdoblju od 6 tjedana nakon definitivne osteosinteze, tužiteljica je koristila dvije štake, a nakon odbacivanja jedne štake je duže vremena koristila jednu štaku te ortozu za gležanj. Tuda njega i pomoć je bila potrebna radi privikavanja na novonastalu situaciju te smanjene pokretljivosti radi koje je tužiteljici bilo potrebno pomoći u svakodnevnim aktivnostima. Ta pomoć se smanjivala i mijenjala tijekom vremena, od pomoći prilikom oblačenja, održavanja osobne higijene, nabavke, pripreme i posluživanja hrane, održavanja prostora u kojem boravi, mobilnosti u kući te potom u izlascima, pomoći pri odlasku na kontrole i terapiju. Sto se tiče primjedbi na 8 sati dnevno tuđe pomoći i njege (iz podneska: ...dežurstvo od 8 sati kakvo se pridaje osobama spojenim na infuziju i slične medicinske uređaje - gdje prijeti opasnost za život ukoliko osoba nije pod stalnim nadzorom...), ističem da osam sati dnevno tuđe pomoći i njege nije isto što i stalni nadzor koji se navodi u podnesku. Naime, osobe koje su "spojene" na medicinske uređaje i koje su životno ugrožene, u Republici Hrvatskoj se nalaze u zdravstvenim ustanovama i imaju cjelodnevnu medicinsku skrb i nadzor. Kako punomoćnik tuženika ističe, slažem se da je nezahvalno, a dodajem i nemoguće, uspoređivati trimaleolarni prijelom gležnja i tijek liječenja kod tužiteljice s drugim vještačenjima priloženim u podnesku. U odnosu na primjedbu za tuđu pomoć i njegu, uspoređujući ih s drugim primjerima, ponovno naglašavam da je pokretljivost tužiteljice bila izrazito otežana zbog prisutnosti vanjskog fiksatera sve do druge hospitalizacije, da bi zatim tužiteljica imala 6 tjedana imobilizaciju i dugotrajno koristila štake. U tom smislu, smatram da nema potrebe „sučeliti" moje vještačenje s vještačenjem drugih kolega koji su vještačili sasvim druge ozljede i njihove posljedice, te sasvim drugačiji tijek liječenja. Što se tiče primjedbe na postotak smanjenja životne aktivnosti koji sam odredio, uspoređujući ga s 5% određenim u primjeru vještačenja kolege VR, navodim da je u vještačenju kolege riječ o kompresivnom prijelomu slabinskog kralješka te je postotak smanjenja životne aktivnosti adekvatno i određen s obzirom posljedice. S obzirom da se u podnesku navodi usporedba s "prijelomom kralježnice" ističem da je prijelom kralježnice vrlo širok pojam s različitim posljedicama koje mogu varirati od neznatnih pa sve do potpune paralize. Primjera radi navodim da se smanjenje životne aktivnosti nakon prijeloma koštanog dijela kralježnice s posljedično smanjenom pokretljivošću kralježnice lakog stupnja po orijentacijskim tablicama kreće do 10 %, dok se ozbiljne ozljede kralježnice s posljedičnom paralizom kreću do 95%. U primjeru vještačenja s MEF-a Split tužitelju je određeno smanjenje životne aktivnosti od 46%, ali je manje trajanje tuđe pomoći i njege kod ovog tužitelja očekivano, s obzirom da je tužitelj u konkretnom primjeru nakon otpusta iz bolnice, gdje je nakon ozljeđivanja proveo više od 3 tjedna, bio u potpunosti pokretan. Na temelju komentara o strankama u postupku, naglašavam da vještak, prilikom izrade svog nalaza i mišljenja, ne uzima u obzir tko je tuženik. Moj zadatak je isključivo temeljem ozljeda, njihovih posljedica i tijeka liječenja, stručno i nepristrano utvrditi ozljede i njihove posljedice, bez obzira na to je li stranka u postupku osiguravajuće društvo ili neka druga pravna/privatna osoba. Zaključno, sukladno provedenom vještačenju, ističem da sam svoj nalaz i mišljenje temeljio na stručnoj procjeni ozljeda i njihovih posljedica te tijeka liječenja, bez ikakvog utjecaja od strane tko su stranke u postupku. Smatram da prigovori tuženika, koji se temelje na tvrdnji o neprimjerenosti vještačenja ili usporedivosti mog vještačenja s drugim vještačenjima nisu osnovani, jer se svako medicinsko vještačenje radi individualno, u skladu s uobičajenom sudsko-medicinskom praksom, korištenjem relevantnih orijentacijskih tablica za procjenu smanjenja Životne aktivnosti i stručnim iskustvom. Stoga u cijelosti ostaje pri svom mišljenju, a sve prigovore smatra neutemeljenim.

6. Nadalje, u podnesku od 30.11.2025., tuženik potvrđuje primitak nadopune nalaza i mišljenja vještaka te ističe kako smatra da vještak nije uspješno otklonio istaknute prigovore pa se predlaže provesti novo vještačenje, ali ovaj put po vještaku uže specijalnosti – kirurgu (traumatologu). Pritom nije naodmet još jednom ponoviti kako tuženik i dalje ne inzistira na usmenom saslušanju vještaka, a obzirom nema namjera izlagati neugodnostima niti sebe niti vještaka – smatrajući kako sud posjeduje dovoljno znanja iz sudsko-medicinske prakse da može uočiti kako na ovakvom vještvu ne može temeljiti svoju odluku. Naime, obzirom tuženik nema drugih mogućnosti za ukazivanje na nejasnoće i nedostatke, izuzev poziva na relevantnu sudsko-medicinsku praksu, u prilogu dostavlja jedno vještvo nedavno sačinjeno za potrebe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a radi se dakle o djevojci kojoj su obje noge ozlijeđene brodskim motorom tijekom plivanja u moru. Tužiteljici u tom predmetu su također bile imobilizirane doduše obje noge, dakle bez mogućnosti da se osloni barem na zdravu nogu – pa je opet tuđa pomoć i njega određena u trajanju 2 sata dnevno (za razliku od 8 sati koliko je odmjereno tužiteljici u ovom predmetu). Da ne bude zabune, tuženik i dalje prigovara vještvu u cijelosti, ističući samo one najuočljivije primjere kao što su jaki bolovi koji su navodno trajali i kada je tužiteljica otpuštena iz bolnice i slično (a kako je ranije već obrazloženo), zbog čega tuženik i dalje smatra da je potrebno provesti novo vještačenje.

7. Tijekom postupka, nakon provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, tuženik je istaknuo prigovor da je tužiteljica, usklađivanjem visine tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka, djelomično povukla tužbu, slijedom čega je predložio obustavu postupka u tom dijelu. Sud navedeni prigovor ocjenjuje neosnovanim.

8. Naime, iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica tijekom postupka nije povukla tužbu, niti je izjavila da odustaje od dijela tužbenog zahtjeva u smislu članka 193. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je, nakon pribavljanja nalaza i mišljenja sudskog vještaka, samo precizirala i kvantificirala visinu pojedinih vidova štete u skladu s izvedenim dokazima, što predstavlja dopuštenu izmjenu visine tužbenog zahtjeva, a ne povlačenje tužbe.

9. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: preslika ugovora o radu na određeno vrijeme (s lista 6-7 spisa), prijava o ozlijedi na radu (s lista 8-11 spisa), zapisnik Državnog inspektorata (s lista 12-15 spisa), otpusna pisma i specijalistički nalazi (s lista 16-19 spisa), e-mail (s lista 26 spisa), izjava (s lista 27-28 spisa), fotografije (s lista 36-37 spisa), iskazi svjedoka ČR i ĆR te tužiteljice sa zapisnika od 28. listopada 2024. (s lista 38-41 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. BR (s lista 45-49 spisa), dopuna nalaza i mišljenja (s lista 68-72 spisa) te odbijen prijedlog za provođenje novog vještačenja jer je činjenično stanje izvedenim dokazima u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

10. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023– dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev većim dijelom osnovan.

11. Iz iskaza svjedoka ĆR proizlazi da je on (zaposlen kao voditelj skladišnog poslovanja u Jasenskoj d.o.o.) nadređen svim skladišnim radnicima. Svi radnici koji rade na stroju prije zaposlenja prolaze liječničku kontrolu kod liječnika medicine rada te nakon što dobiju potvrdu isti se raspoređuju prema potrebama posla, a u konkretnom slučaju radilo se o jednostavnijim poslovima gdje se organoleptičkom metodom odnosno vizualno pregledavaju mandarine. Dakle naglašava da se radi o vrlo jednostavnim poslovima te do sada nisu imali slučaj da bi nakon što bi radnika uputili u poslove koje treba obavljati da isti to ne bi mogli odrađivati. Nadalje, sam posao se odvija na platformi stroja, a na kraju te platforme postoje stepenice s rukohvatom niz koje radnici silaze, odnosno uz koje se penju. Svi radnici su upozoreni da prilikom kretanja po stepenicama koriste rukohvat. Nakon završetka smjene čistačice čiste i peru stroj te platformu i stepenice.

11.1. Na upit punomoćnika tuženika, svjedok navodi da za navedeno radno mjesto nije propisana posebna radna obuća, te u pravilima rade u čarapama i tenisicama. Ističe da nije bio prisutan događaju u trenutku kada je tužiteljica pala, međutim kada je došao na mjesto događaja vidio je da je tužiteljica na sebi imala tenisice i čarape.

11.2. Na poseban upit pun. tuženika koje glasi: "Jesu li u trenutku pada tužiteljice stepenice bile mokre nakon čišćenja", svjedok navodi da stepenice nisu bile mokre nakon čišćenja jer se čišćenje obavlja nakon smjene, nakon što radnici odu.

11.3. Na poseban upit pun. tužiteljice, svjedok navodi da je na mjesto događaja stigao nakon 1 do 2 minute.

11.4. Na posebno pitanja pun. tužitelja u kakvom su stanju bile stepenice a s obzirom da se iste čiste nakon odlaska radnika, svjedok odgovara da on nije obratio pažnju na stanje u kojem su bile stepenice, jer se u cijelosti posvetio radnici. Nadalje navodi da se stepenice čiste da bi izgledale ljepše, a proces dopremanja mandarina nema nikakve veze sa tim stepenicama. Nadalje odgovara da na kalibratoru radi onoliko radnika koliko je potrebno, a u prosjeku od 16 do 20 radnika.

11.5. Na posebno pitanje pun. tužiteljice "je li prostor na kojem se dogodila nezgoda pokriven kamerama", svjedok odgovara da je većina unutarnjeg prostora pokrivena kamerama (videonadzor), ali taj dio nije, te da je videonadzor postavljen prvenstveno radi zaštite od otuđivanja, a ne rada radnika, pa radi toga taj prostor nije pokriven.

11.6. Zaključno svjedok dodaje da su suvlasnici firme njegov stric RR i njegov otac KR, te da su stepenice na sebi imale protuklizni reljef te su iste instalirali zaposlenici za to certificirane tvrtke.

12. Iz iskaza svjedokinje ČR proizlazi da je na završetku radnog vremena tužiteljica pala kada je silazila niz stepenice, a tom prilikom se nije držala za rukohvat. Svjedokinja ČR i kolege su odmah priskočili i ponudili pomoć da ju odvezu na hitnu, međutim, tužiteljica je rekla da će nju odvesti njen otac.

12.1. Na poseban upit pun. tuženika, svjedokinja navodi da se stepenice čiste kada radnici odu kući. Nadalje odgovara da stepenice nisu bile mokre od čišćenja, ali su bile mokre prilikom rada.

12.2. Na poseban upit pun. tužiteljice, svjedok navodi da su stepenice bile mokre od hodanja po istim jer bi ispred stepenica jer je pod ispred stepenica bio mokar pa se tako raznosi po stepenicama. Nadalje odgovara da je ona sišla niz te stepenice, te da je bila ispred par stepenica kada je ČR pala, ali je bila okrenuta prema ČR kad je ČR pala. Nadalje odgovara da se ona okrenula u trenutku kada je čula da je ČR pala.

12.3. Na posebno pitanje pun. tužiteljice "temeljem čega svjedokinja tvrdi da se tužiteljica nije držala rukohvata kada iskazuje da se okrenula tek onda kada je čula da je ČR pala", svjedokinja navodi da ona zaključuje da se ČR nije držala za rukohvat, jer da se je držala onda ne bi pala.

13. Iz iskaza tužiteljice OR proizlazi da je nakon završetka radnog vremena silazila niz stepenice držeći se za rukohvat desnom rukom gdje se na predzadnjoj stepenice poskliznula i pala. Noga joj je ostala unutra u stepenicama i nakon pada joj je jedna cura iz Nepala prišla u pomoć i izvukla joj nogu. Nakon toga je zvala kući svoju sestru na mobitel pa je njen otac došao autom po nju i odveo je u ambulantu u [adresa] gdje ju je doktor poslao na hitnu u Metković, te nakon pregleda na hitnoj je poslana u bolnicu u Dubrovnik.

13.1. Na poseban upit pun. tužiteljice, tužiteljica navodi da su stepenice bile mokre od mandarina, jer ispod tih stepenica padaju trule mandarine iz kalibratora i ostaju na platformi i stepenicama do kraja radnog vremena kada se iste čiste.

13.2. Na posebno pitanje pun. tužitelja odgovara da nije vidjela ČR. Nakon dolaska iz bolnice kući, odnosno nakon prve operacije u nogu su joj bili ugrađeni željezni fiksatori zbog čega je ležala nepomično 2 mjeseca do druge operacije. Nadalje odgovara da joj je u kretanju do WC-a pomagala majka i sestra jer to sama nije mogla.

13.3. Na poseban upit pun. tuženika "da li se pokliznula na sok od mandarine ili vodu od pranja", odgovara da se poskliznula po soku od mandarine, a tu je bilo i kore od mandarine. Nadalje navodi da vjeruje da je i prostor na kojem je ona radila uključujući mjesto događaja bio pokriven kamerama jer je imala upita od poslodavca "zašto je ponekad napuštala mjesto rada", pa stoga zaključuje da je i taj prostor bio pod videonadzorom.

14. Nesporno je da je tužiteljica u relevantno vrijeme bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, na poslovima sortiranja (kalibriranja) mandarina u skladištu tuženika. Dana 23. studenoga 2023., po završetku radnog vremena, tužiteljica se kretala niz metalne stepenice koje vode s platforme stroja za sortiranje mandarina. Tom prilikom se poskliznula i pala, pri čemu je zadobila tešku tjelesnu ozljedu desnog gležnja.

15. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da su stepenice u trenutku nezgode bile klizave zbog ostataka soka i dijelova mandarina koji su tijekom rada padali s kalibratora na platformu i komunikacijske površine, što je posljedica samog tehnološkog procesa rada. Iako se stepenice formalno čiste nakon završetka smjene, sud je prihvatio kao uvjerljive navode da se tijekom rada sok i vlaga raznose po stepenicama, čime se povećava rizik od klizanja.

16. Iskaz svjedoka ĆR sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na organizaciju rada, ali ne i u dijelu kojim se izjašnjava o stanju stepenica u trenutku nezgode, budući da svjedok nije bio neposredni očevidac samog događaja i sam je naveo da po dolasku na mjesto nezgode nije obratio pažnju na stanje stepenica. Iskaz svjedokinje ČR sud je djelomično prihvatio, i to u dijelu u kojem navodi da su stepenice tijekom rada bile mokre, dok sud nije prihvatio njezin zaključak da se tužiteljica nije držala rukohvata, jer je sama svjedokinja priznala da taj podatak ne temelji na neposrednom opažanju, već na vlastitoj pretpostavci.

17. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio logičnim, životno uvjerljivim i u suglasju s ostalim dokazima, osobito s medicinskom dokumentacijom i nalazom vještaka, te ga je prihvatio u cijelosti.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. BR, koje sud u cijelosti prihvaća kao stručno, jasno i uvjerljivo, proizlazi da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila trimaleolarni prijelom desnog gležnja s iščašenjem. Liječenje je zahtijevalo operativne zahvate, dugotrajnu imobilizaciju i rehabilitaciju.

19. Vještak je utvrdio da je tužiteljica trpjela jake bolove u trajanju od 6 do 8 dana, bolove srednjeg intenziteta oko tri tjedna te bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 4 do 6 tjedana. Također je utvrđeno postojanje primarnog straha jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, te sekundarnog straha različitog intenziteta u razdoblju liječenja. Nakon dovršetka liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja životne aktivnosti od 13 %, uz naruženost lakog stupnja (ožiljci i povremeno šepanje). Nadalje, vještak je utvrdio potrebu za tuđom pomoći i njegom u trajanju od četiri mjeseca, u opsegu kako je to detaljno opisano u nalazu.

20. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja, jer je činjenično stanje u pogledu medicinskih posljedica u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, a provedeno vještačenje je potpuno i stručno.

21. Prema članku 111. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava. Nadalje, prema članku 25. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac odgovara za ozljedu na radu po načelu objektivne odgovornosti te se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da je šteta nastala isključivo višom silom ili namjerom odnosno krajnjom nepažnjom radnika, uz uvjet da je prethodno proveo sve propisane mjere zaštite na radu.

22. U konkretnom slučaju sud utvrđuje da štetni događaj predstavlja ozljedu na radu, budući da se dogodio u neposrednoj vezi s obavljanjem poslova i kretanjem u radnom prostoru. Tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti. Nije utvrđena viša sila, niti je dokazana namjera ili krajnja nepažnja tužiteljice. Sama činjenica eventualnog nekorištenja rukohvata, čak i kada bi bila dokazana, ne bi sama po sebi predstavljala krajnju nepažnju u smislu citirane zakonske odredbe, osobito imajući u vidu da su stepenice bile klizave zbog procesa rada. Stoga sud zaključuje da tuženik odgovara za štetu koju je tužiteljica pretrpjela.

24. Primjenom članka 1100. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), uz primjenu Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske uvećanih za 50%, sud je, cijeneći težinu ozljede, operativno liječenje, trajne posljedice i intenzitet povrede prava osobnosti, utvrdio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.455,00 EUR, i to: fizički bolovi: 2.175,00 EUR ;strah: 2.200,00 EUR; smanjenje životne aktivnosti: 2.400,00 EUR; naruženost: 680,00 EUR.

26. Na temelju nalaza vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 540 sati. Sud je, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, prihvatio cijenu od 3,50 EUR po satu, čime iznos naknade iznosi 1.890,00 EUR.

27. Tužiteljici su na dosuđene iznose priznate zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do isplate, sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.

28. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5 i čl. 155. ZPP-a, a tužiteljici je priznat trošak prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to za sastav tužbe 400,00 eura, zastupanja na ročištima 26.09.2024., 28.10.2024., 21.10.2025. i 09.12.2025. te sastava podnesaka od 03.09.2024 sve po 400,00 eura, uvećano za PDV 25% koji iznosi 600 eura, plus vještačenja u iznosu od 500,00 eura, što ukupno iznosi 3.500,00 eura.

30. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 22. siječnja 2026.

S u d a c :

Damir Ujdur

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika