Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pr-82/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužiteljice HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljica NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve na adresi [adresa], I-III. tužiteljice zastupane po punomoćnici ZK, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Općina Martinska Ves, OIB: 29047990576, Desna Martinska Ves 67, kojeg zastupa punomoćnik Josip Dizdar, I. K. Sakcinskog 12, odvjetnik iz Siska, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općina Martinska Ves (OIB: 29047990576) da na ime naknade neimovinske štete isplati II. tužiteljici ŠK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 27.871,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 6. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Općina Martinska Ves (OIB: 29047990576) da I. tužiteljici HK, II. tužiteljici ŠK i III. tužiteljici NK ŠK naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 27.148.43 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

I. tužiteljica HK, II. tužiteljica ŠK, III. tužiteljica NK i IV. tužiteljica ĆK, podnijele su ovom sudu tužbu protiv tuženika Općina Martinska Ves, radi naknade štete.

2. U tužbi navode da su sljednice sada pokojnog RK i to prvo tužiteljica kao supruga, drugo i treće tužiteljice kao kćeri, a četvrto tužiteljica kao majka. U činjeničnom dijelu tužbe navode da je njihov prednik bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. travnja 1998. na poslovima radnog mjesta referenta

– komunalnog redara (u polovici radnog vremena) i radnog mjesta strojara (u polovici radnog vremena) sve do smrti 28. veljače 2016. 13. srpnja 2015., prednik tužiteljica je po nalogu tuženika obavljao poslove zemljanih radova poravnavanja kamena na privremenom radilištu udaljenom 500m od naselja. Poslove je obavljao radnim strojem – rovokopačem kojim se kretao nerazvrstanom cestom. Poslove je obavljao sam. Iz službene bilješke policije od 6. lipnja 2016. proizlazi kako je ŽK dao izjavu da je oko 16,00 sati primijetio rovokopač kako stoji nasred zemljanog puta na suncu, što mu je bilo čudno. Kad se približio, vidio je da prednik tužiteljica leži između sjedala i lijevog blatobrana te da ima ozlijeđenu glavu, a na stroju je bilo vidljivo razbijeno prednje vjetrobransko staklo. Prema navodima ŽK, prednik tužiteljica je došao svijesti i tražio vode, a na upit o samom događaju, rekao je da ne zna što se dogodilo. ŽK je pozvao hitnu pomoć, o čemu je obavještena prvo tužiteljica koja je zajedno sa drugo i treće tužiteljicom bila prisutna kada je prednik odvezen u Opću bolnicu Dr. Ivo Pedišić Sisak. Prema navodima liječnika konstatirano je da je udario glavom u prednju šajbu bagera, da otežano diše i ne zna se koliko je bio bez svijesti. Tužiteljicama tada nije bio dopušten kontakt niti komunikacija sa pokojnim jer kako su im rekli liječnici, bore se za njegov život. Kod prednika tužiteljica su dijagnosticirane teške tjelesne ozlijede i to povreda glave, respiratorna insuficijencija ( s kasnijim pogoršanjem, zbog čega je spojen na respirator), tetraplegija i povreda leđne moždine u vratnom dijelu kralježnice, zbog kojih je bio hospitaliziran u Zagrebu do 10. rujna 2015. Stanje se ni tijekom liječenja u Zagrebu nije moglo poboljšati, već se pogoršalo i kompliciralo potrebom za dugotrajnom mehaničkom ventilacijom, sepsom te nastajanjem velikog dekubitalnog ulkusa zbog čega je tri puta rađena nekrektomija, pa je prebačen u Opću bolnicu Sisak, prema neslužbenim izjavama medicinskog osoblja "da tamo umre". Tijekom daljnje hospitalizacije u [adresa] došlo je do pogoršanja stanja i u konačnici do smrti 28. veljače 2016. U izvješću o uzroku smrti sastavljenom od strane mrtvozornika, kao osnovni uzrok je navedena je st.p contusionem capitis (povreda glave) koja je imala za posljedicu oštećenje/ozljedu leđne moždine u dijelu vratne kralježnice i tetraplegiju, a koje teške tjelesne ozlijede i posljedice istih su dovele do akutnog respiratornog distresnog sindroma (ARDS) uslijed kojih je nastupila smrt. Teške tjelesne ozlijede koje je prednik tužiteljica zadobio u štetnom događaju 13. srpnja 2015., a koje su imale za posljedicu smrt istog, od strane nadležnog tijela HZZO-a temeljem stručno-medicinskog nalaza i mišljenja Liječničkog povjerenstva Zavoda priznate su kao ozlijede na radu, budući su zadobivene u obavljanju poslova radnog mjesta. Tužitelji dalje ukazuju da tuženik kao poslodavac temeljem čl. 25. Zakona o zaštiti na radu i općim pravilima obveznog prava odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu radnika po načelu objektivne odgovornosti. Tužiteljice su se obratile tuženiku sa prijedlogom nagodbe za isplatu iznosa od 500.000,00 kn, što je tuženik odbio kao neutemeljen, uz obrazloženje da je do štetnog događaja došlo "isključivo zbog postupanja radnika prednika tužiteljica " koji je prilikom vožnje radnog stroja "rukom brisao prednje vjetrobransko staklo, da bi pri tome rukom zakačio upravljač za rukovanje prednje korpe koja se potom naglo spustila". Tužiteljice smatraju da navodi tuženika nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom te je riječ o konstrukciji tuženika sa svrhom oslobođenja od odgovornosti i izbjegavanja obveze naknade štete. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 29. srpnja 2015. jasno proizlazi da nije utvrđeno kako i zbog čega je došlo do naglog zaustavljanja stroja i pada prednje korpe. U zapisniku se pod točkom 3. kao i pod točkom 7. navodi kako se ozljeda dogodila 13. srpnja 2015., oko 15,15 sati kada je prednik tužiteljica, iz sa sigurnošću neutvrđenog razloga, glavom udario u prednje vjetrobransko staklo te se može pretpostaviti kako je do ozlijede došlo zbog naglog zaustavljanja stroja i pada prednje korpe koja se naglo spustila. Pod točkom 10. zapisnika utvrđuje se nije bilo očevidaca događaja te da prednik tužiteljica, zbog težina ozljeda, nije bio u mogućnosti dati izjavu. Očevidom inspekcije utvrđeno je da na radnom stroju postoji oštećenje u vidu puknuća prednjeg dijela konstrukcije koja diže i spušta prednju korpu te kako tuženik nije poštivao obveze propisane Zakonom o zaštiti na radu, a prije svega obvezu iz čl. 36. zakona – redovito utvrđenje zdravstvene sposobnosti radnika prednika tužiteljica, što je zakonska pretpostavka bez koje se radniku na poslovima sa posebnim uvjetima rada ne može niti smije nalagati obavljanje ovakvih poslova. Poslovi rukovatelja radnim strojem – rovokopačem, a koje poslove je u vrijeme štetnog događaja obavljao prednik tužiteljica, su poslovi sa posebnim uvjetima rada i rovokopač je stroj s povećanim opasnostima, a kako je on iste obavljao bez utvrđenja propisanih uvjeta, to je uz sva ostala utvrđenja inspekcijskog nadzora nedvojbeno da je tuženik odgovoran za štetu u smislu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu i to po načelu objektivne odgovornosti. Tužiteljice i prednik tužiteljica živjeli su u zajedničkom kućanstvu, a odnosi između njih su bili bliski pa je smrt istog za njih izazvala duševnu bol čime je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljica na duševno zdravlje. Prednik tužiteljica i prvo tužiteljica bili su u dugogodišnjem skladnom braku u kojoj postoji trajnija emocionalna, egzistencijalna i ekonomska povezanost. Podizali su i odgajali drugo i treće tužiteljicu koje su kćeri blizanke i prema kojima je otac pružao ljubav i emocionalnu podršku. Nadalje, u istom kućanstvu živi i majka pokojnog odnosno četvrto tužiteljica kojoj je teško pala smrt sina i koja se zajedno sa ostalim tužiteljicama i danas teško nosi s duševnim bolima radi gubitka. Zbog navedenog, tužiteljice smatraju da im na temelju članka 1101. ZOO-a pripada pravo na naknadu neimovinske štete – pravičnu novčanu naknadu koju prvo i četvrto tužiteljice tužbom potražuju u iznosu od 220.000,00 kn, a drugo i treće tužiteljice svaka u iznosu od 150.000,00 kn, i koja dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva za isplatu 5. srpnja 2018., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 6. srpnja 2018. do isplate. Predlažu usvojiti tako postavljeni tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neutemeljen u cijelosti. Ne čini spornim da je prednik tužiteljica rješenjem Općinske Martinska Ves od 23. lipnja 2014. raspoređen na radno mjesto referent – komunalni redar u Jedinstvenom upravnom odjelu tuženika s pola radnog vremena i na radno mjesto namještenika II potkategorije – strojar – vozač u Vlastitom pogonu Općine Martinska Ves s pola radnog vremena. Vezano za štetni događaj tuženik ističe da je u službenom izvješću PP Sisak, utvrđeno da je do događaja došlo isključivo zbog postupanja prednika tužiteljica koji prilikom vožnje radnoga stroja nije bio vezan sigurnosnim pojasom, rukom je brisao prednje vjetrobransko staklo i pri tome je zakačio upravljač za rukovanje prednje korpe koja se naglo spustila, rovokopač je stao, a prednik tužiteljica udario glavom u prednje vjetrobransko staklo te zadobio teške ozlijede glave. Da se predmetni događaj dogodio na navedeni način, sam prednik tužiteljica je ispričao načelniku tuženika OK, prilikom posjeta bolnici. Tuženik smatra kako je nedvojbena uzročna veza između radnje pokojnog i predmetnog događaja. Prednik tužiteljica opisane ozlijede ne bi zadobio da je bio vezan sigurnosnim pojasom kao i da je uložio pažnju koju je trebao imati prilikom upravljanja strojem. Vozilo je imalo ugrađen sigurnosni pojas koji se morao koristiti na način kako je određeno od strane proizvođača pojas, a vezanje je obvezno i po Zakonu o sigurnosti cestovnog prometa. Predmetni radni stroj – rovokopač uredno je registriran i posjeduje valjanu prometnu dozvolu i policu osiguranja. Također, u odgovoru na tužbu tuženik smatra kako su neutemeljene tvrdnje vezane za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika. Opće poznata činjenica je da je prednik tužiteljica bio zapovjednik DVD Tišina Kaptolska te da je bio dobrog općeg zdravstvenog stanja, što se može i utvrditi iz njegovog liječničkog kartona kod liječnika opće prakse kao i medicinskim vještačenjem. Ukazuje da je na ime predmetnog događaja, prvo tužiteljici s raznih osnova tuženik isplatio iznos od 51.400,00 kn. Zaključno predlaže tužbu u cijelosti odbiti kao neutemeljenu.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrdu ( stranica 10 spisa), službenu bilješku (stranica 11-12 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranica 13-33 spisa), potvrdu o smrti (stranica 34-36 spisa), rješenje (stranica 37-40 spisa), prijedlog nagodbe (stranica 41-45 spisa), potvrdu (stranica 46 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (stranica 47-55 spisa), potvrdu o osposobljenosti rukovoditelja (stranica 61 spisa), uvjerenje (stranica 62-63 spisa), presliku prometne dozvole br. [broj dozvole], knjižicu vozila br. 5379974 (stranica 64-69 spisa), policu osiguranja (stranica 70 spisa), zaključak tuženika od 24. srpnja 2015. o odobrenju sredstava (stranica 71 spisa), zahtjev (stranica 71-72 spisa), račune (stranica 73-76 spisa), zapisnik o očevidu (stranica 92-99 spisa), zabilješka (stranica 100-101 spisa), rješenje (stranica 102-103, svjedodžbu (stranica 104-106 spisa), uvjerenje (stranica 107-114 spisa), potvrdu (stranica 115-120 spisa), dopis (stranica 122-123 spisa), službena bilješka o dojavi (stranica 124-128 spisa), dopis i uvjerenje (stranica 153-154 spisa), karton pacijenta (stranica 165-194 spisa), saslušani su svjedoci ŽK, UK, PK, JK, KK, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke Pere Todorovića, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Josipu Škaviću i vještačenje po vještaku zaštite na radu Marijanu Kamenjaševiću te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

5. Svjedokinja UK iskazala je da je zaposlena kao inspektorica zaštite na radu u sklopu Državnog inspektorata te je obavljala određene radnje koje su vezane za predmetni štetni događaj nakon što je o tome obaviještena od inspektora Područnog ureda u Zagrebu koji je zaprimio prijavu. U tom smislu je nakon provedenih radnji i sačinila zapisnik o inspekcijskom nadzoru a osim toga je sačinjen i zapisnik o očevidu i to upravo od strane nje osobno. Može reći da je zapisnikom o nadzoru utvrdila postojanje dva osnovna propusta u odnosu na koje je i poduzela postupanje za koje je dalje po zakonu ovlaštena, a riječ je o propustu koji su vezani za to da nije postojalo potvrda o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Naime, svi poslovi s posebnim uvjetima rada moraju zadovoljavati uvjet da ih obavlja osoba koja je stručno osposobljena, za što je utvrdila da je prednik tužiteljica i bio osposobljen te je potom potrebno da postoji dokaz o zdravstvenoj sposobnosti koju izdaje nadležni liječnik medicine rada. Takav dokaz u odnosu na prednika tužiteljica nije postojao te se sjeća da je pokojnom istekla takva potvrda o zdravstvenoj sposobnosti misli 2013. godine. Riječ je o propustu koji je u nadležnosti poslodavca i koji je dužan osigurati da radnik pri obavljanju poslova s posebnim uvjetima rada mora imati i potvrdu o zdravstvenoj sposobnosti. Može spomenuti da iako je riječ o propustu koji po zakonu dolazi i ide na teret poslodavca, i sami radnici sukladno Zakonu o zaštiti na radu moraju voditi računa o tome da su osposobljeni i da posjeduju sva ovlaštenja za obavljanje određenih poslova. Što se tiče samog očevida koji je proveden, koliko se sjeća štetni događaj se dogodio na putu odnosno povratku sa mjesta gdje se radilo pa u tom smislu i nije bio prioritetan ali je napravljen. Koliko je njoj poznato, a u sklopu činjenice da obavljam poslove vezane uz zaštitu na radu, radilo se o obavljanju poslova koje je prednik mogao obavljati samostalno. Što se tiče same zaštitne opreme, prilikom voženje stroja misli da nije propisana obveza nošenja zaštitne kacige, kao niti obveza vezanja. Prilikom očevida je utvrđeno oštećenje funkcionalnih dijelova radnog stroja, a nije stručna glede procjene da li je do oštećenja došlo upravo štetnim događajem ili eventualno prije. Ističe da nakon što joj je predočeno uvjerenje koje prileži listu 107 spisa iz kojeg proizlazi da je prednik tužiteljica osposobljen za rad 6. 10. 2004., dok iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, točke 2.1 proizlazi da je osposobljen za rad na siguran način 6. 10. 2014. svjedokinja navodi da je riječ o očitoj grešci u pisanju zapisnika te je prednik tužiteljica uistinu bio osposobljen od 2004. godine. Takvo uvjerenje je bilo važeće i vrijedilo je u odnosu na dokazivanje osposobljenosti za rad, a uvjerenje se izdaje uz određeno radno mjesto, ne i konkretno vozilo. Prednik tužiteljica je bio zaposlen na radnom mjestu komunalnog redara s određenim opisom poslova te je predmetno uvjerenje predstavljalo dokaz da može obavljati poslove za koje se tražila takva sposobnost. Ako je poslodavac imao podređeno vozilo i radni je bio osposobljen za isto, u slučaju da se nabavi novo vozilo ne treba se pribavljati novo uvjerenje. Tuženik je kao poslodavac imao izrađenu procjenu rizika što sam utvrdila točkom 1.2 zapisnika o inspekcijskom nadzoru. Kako se sam događaj u trenutku ozljeđivanja točno dogodio i u kojem točno trenutku ona naravno nije mogla znati niti utvrditi. Stoga je u odnosu na sam mehanizam nastanka štetnog događaja iznosila pretpostavke, u sklopu kojih je utvrdila i postojanje mogućnosti da je do posljedice došlo zbog toga jer su prednji kotači upali u određenu rupu odnosno neravninu. Uslijed toga je samo puknuće na radnom stroju moglo nastati i prije negoli je i ako je vozilo s prednjim kotačima palo u tu rupu, ali za što ja nisam stručno ovlaštena glede procjene. Navodi da je i prednik tužiteljica kao rukovatelj stroja u sklopu zaštite na radu imao obvezu prije svakog rada pregledati radni stroj na kojem radi te u slučaju da postoji neki nedostatak obavijestiti poslodavca te odbiti rad na opremi koja eventualno nije ispravna. Prednik tužiteljica je 2012. stekao i uvjerenje prema kojemu je bio osposobljen da može osposobljavati druge radnike u odnosu na obavljanje poslova.

6. Svjedok ŽK iskazao je da je predsjednik Općinskog vijeća Općine Martinska Ves. Poznavao je prednika tužiteljica i osobno te ga je on pronašao u vozilu u kojem je došlo do ozljeđivanja. Bilo je ljeto, srpanj, vrlo toplo, a tuženi je putem treće osobe izvodio određene radove na poljskom putu izvan naseljenog mjesta. Kamioni su dovažali kamenje koje se putem obrta ili tvrtke vlasnika H dalje stavljalo i popravljala se cesta. Radio je jedan strojar na stroju različit od prednika tužitelja. Kako izvođači radova dio posla nisu napravili, a vezan je za dio na određenoj grabi, to je upućen prednik tužiteljice sa radnim strojem od općine da izvrši radove na tom dijelu. Radilo se o manjemu poslu koji je sve skupa trajao možda desetak minuta. On je bio na licu mjesta te je i dočekao prednika tužiteljice, a nakon toga je morao dalje ići te je otišao sa osobnim autom a prednik tužiteljica je ostao napraviti taj posao. On se vraćao nakon možda sat i pol ili dva na poziv trećih osoba koji su izvodili radove i kako dolazi vidi da se radni stroj kojim je upravljao prednik tužiteljica nalazi smješten na cesti. Vidi da nešto nije u redu, dolazi do stroja, ne vidi u tom trenutku prednika tužiteljica, vidi da je staklo napuknuto, vidi da je korpa od stroja zabijena naprijed na poljskom putu. Jako je vruće, temperatura preko 30 stupnjeva, otvara vrata, unutra je sigurno pedeset stupnjeva te vidi prednika tužiteljica RK koji se nalazi između vrata i vozačkih sjedala tada bez svijesti. Polijeva ga vodom koju ima i on dolazi svijesti. Sve se to dešava u nekakvom šoku u kojemu je i on. Zove hitnu i teže im objašnjava kako doći na lice mjesta jer se radi o poljskom putu. RK govori "nije dobro", zatim govori "da će biti dobro" daje mu novčanik i mobitel i kaže da odnesem načelniku, on osim toga zove njegovu suprugu i kaže daje njemu telefon, a stvarno se ne može sjetiti niti potvrditi što je točno govorio. RK nije mogao držati mobitel već mu ga je on pridržavao. Mjesto na kojemu se dogodila nesreća nije mjesto na kojemu je RK obavljao radove već se isti vraćao sa mjesta na kojemu je obavio kraći posao. Sa tog mjesta se ne vidi izravno radilište na kojemu su radile treće osobe, ali su kamioni koji su dovažali materijal tuda prolazili i oni su se isto pri prilasku zaustavili kada je on već bio tamo te pomagali hitnoj zajedno sa njim izvaditi RK iz vozila. Ističe da je prednik tužiteljica trebao obaviti manji posao te je rekao da nakon toga mora ići na sahranu koja je bila oko dva sata jednoj osobi na groblje u Strelečko. RK je poznavao dobro a uzimajući u obzir da i sama općina broji 3.500 ljudi a bio je komunalni redar. Imao je malo više kila ali ne može komentirati njegovo zdravstveno stanje. Poznato mu je da je bio član DVD-a ali ne i na kojoj funkciji. Navodi da je zaposlen kao vlasnik OPG-a te nije zaposlenik tuženika. Predsjednik je općinskog vijeća. Općina je mala sredina. Vozi se poljskim putevima svaki dan, zna gdje se nalazi svaka graba. Načelnik je pitao njega kao predsjednika vijeća gdje je najbolje na licu mjesta popraviti puteve pa je u tom smislu dobrovoljno sudjelovao i govorio gdje treba navesti i popraviti puteve.

7. Svjedokinja PK u svom je iskazu navela da je zaposlena kao pročelnica jedinstvenog upravnog odjela tuženika te je na toj funkciji bila i 2015., a pokojni RK je bio raspoređen unutar tog odjela. Bio je vrlo vrijedan, odgovoran. Ona je s njim razgovarala dana kada se dogodila nesreća i vidjela ga na zajedničkom gablecu. Općina je izvodila određene radove putem treće osobe koji su bili vezani za navažanje poljskih puteva, a RK je nakon što bi se navezao kamen kao strojar izvodio radove koji su bili vezani za utabavanje tih puteva. RK je imao stručno osposobljavanje za rad na predmetnom stroju a točno je da nije imao važeće zdravstveno osposobljavanje te je definitivno riječ o postojanju propusta tuženika. Međutim, u odnosu na navedeno može reći da niti bilo kome od njih koji su zaposleni kod tuženika, niti pokojnom RK u onom smislu u kojem bi to njima rekao, nisu postojale indicije da bi postojali zdravstveni problemi koji bi mogli utjecati na zdravstveno osposobljavanje, pa da je pristupio pregledu i da su ga poslali mogu pretpostaviti da bi i dobio važeću zdravstvenu sposobnost. Sjeća se da je on taj dan želio ići na sahranu koja je bila izvan radnog vremena te je namjeravao pokupiti suprugu i tamo ići sa njom. Koliko je njoj poznato sam štetni događaj se nije dogodio na mjestu na kojem je trebao izvoditi radove već na cesti vjerojatno prilikom povratka. To se dogodilo u ljeti, po velikoj vrućini, a stroj u kojem je radi je opremljen klima uređajem te je bio ispravan. Navodi da saznanje o tome što se dogodilo ne crpi neposredno već temeljem onoga što se zna iz navoda policije te ŽK, kao i medicinske dokumentacije, a temeljem kojih pretpostavlja da se RK vraćao i da je došlo do nehotične radnje uslijed koje je korpa stroja spuštena na cestu te je došlo do zaustavljanja stroja. RK je posjetila sa njegovom suprugom Š u zagrebačkoj bolnici u Draškovićevoj gdje je bio prebačen te se sa istim moglo komunicirati. Stekla je dojam da je svjestan i da apsolutno sve razumije, a govorio je šaputanjem i dosta tiho. Razgovarali su o samom smještaju u bolnici te je izrazio želju da ostane u Zagrebu na liječenju te da se ne želi vratiti u sisačku bolnicu. Tom prigodom kao niti nikada kasnije ona sa njim pričala o tome kako se sam događaj dogodio. RK se dosta zamarao kroz razgovor. Sjeća se da je pričao nešto i sa ženom te joj je rekao da će stvari riješiti sa svojim poslodavcem. Navodi da se posjet o kojemu je pričala dogodio možda tjedan dana nakon što je prebačen u Zagreb. Ne može znati kojeg točno datuma je to bilo. RK je bio intubiran te je imao cjevčice u nosu i spojen na uređaj. Ona osobno nije prošla tečaj zaštite na radu.

8. Svjedok JK iskazao je da je sada u mirovini, a 2015. u srpnju je bio na radnom mjestu šefa smjene PP Sisak. Mora reći da danas o svemu govori sa odmakom od više od sedam godina pa naravno da se ne može svega sa potpunom sigurnošću sjetiti, a osim toga mora reći da ja nije bio na samom licu mjesta na kojem se dogodio štetni događaj. Koliko se može sjetiti, misli da su na lice mjesta prvo pristupili prometni policajci u sklopu dojave, a nakon što je utvrđeno da nema elemenata prometne nezgode, predmet je dodijeljen Policijskoj postaji Sisak gdje je on bio šef smjene u tom trenutku. On je sam sačinio izvješće, a prema onome što mu je rečeno od strane službenika koji su bili na licu mjesta, a o kojim osobama se radi, on se uistinu ne može sa sigurnošću sjetiti. Dakle, nije bio na licu mjesta, a što se tiče izvješća može reći da u našem postupanju postoji obrazac o načinu podnošenja izvješća i u sklopu kojeg mi sačinjavamo izvješće o provedenim radnjama. Koliko se sjeća događaj se odnosio na situaciju u kojoj su se izvodili radovi te je došlo do naglog spuštanja korpe radnog stroja. Svjedok navodi da djelatnici koji izađu na lice mjesta moraju sačiniti izvješće a u kojem su sadržane i eventualne službene bilješke trećih osoba. S obzirom na narav štetnog događaja morao je o tome izvijestiti inspektora rada što je i učinio telefonskim putem. Ističe da na temelju čega je u službenoj zabilješki o dojavi od 13. 7. 2015. godine navedeno da je došlo do nehotičnog pomicanja ručice radnog stroja od strane prednika tužitelja, svjedok navodi da je predmetni podatak unio temeljem onoga što su mu izjavili njegovi policijski službenici koji su bili na licu mjesta, pri čemu mora ukazati da u tom postupanju isti često i uobičajeno podatke dostavljaju zbog hitnosti i telefonom, obzirom da nisu u mogućnosti čekati da se oni vrate i čine pismena izvješća. Stoga je takav podatak unio na temelju dojave kolega. On u cijelosti stoji iza onoga što je napisao, a u iskazu je jasno pojasnio temeljem koje osnove je to učinio. Policijski službenici u sklopu svojih radnji na licu mjesta mogu sačiniti određene bilješke u svoje rokovnike, neki od njih čak i to pamte i tu nema pravila, a onda kako je već više puta rekao telefonski dojavljuju šefu smjene informaciju koju on prenosi dalje nadležnim tijelima, a naknadno moraju sačiniti službenu bilješku i izvješće o postupanju. Nakon što mu se pokazuje službena zabilješka o dojavi koja prileži stranici 130-131 spisa može utvrditi da proizlazi da je dojavu zaprimio u 18,40 sati, a kako mu se čini izvješće je potpisano od strane djelatnika KK i sada pokojnog MK, a vidljivo da je u 18,45 na lice mjesta uputio i kolegu ČK. Mora se tu ograditi i reći da je moguće da su dva djelatnika bila upućena u bolnicu gdje se ozlijeđeni tada nalazio a da je jedan bio na licu mjesta, ali koji i da li je to uistinu slučaj, on se zbog proteka vremena ne može sa sigurnošću očitovati.

9. Svjedok KK ističe da je bio vježbenik u vrijeme inkriminiranog događaja te nije bio na licu mjesta u Općini Martinska Ves već su kolega MK, koji je sada nažalost pokojni i on bili upućeni u bolnicu, po uputi šefa smjene. Od samog događaja je prošlo dosta vremena, sada 8 godina te koliko se odmakom i protekom vremena može sjetiti, predmetna osoba nije mogla komunicirati zbog ozljeda. Napominje da je bio vježbenik, da je bio i ostao na hodniku odjela u bolnici i kao vježbenik nije bio ovlašten poduzimati konkretne radnje pa ih je poduzeo kolega MK, koji je bio ujedno i njegov mentor. Šefa smjene obavještava o utvrđeno mentor najčešće telefonom pa je i u ovom slučaju vjerojatno učinjeno navedeno. On se uistinu ne može sjetiti da bi bio u bolničkoj sobi kod prednika tužitelja i da bi sa njime komunicirao ali se sjeća da su ozlijede u konkretnom slučaju bile teške i ozbiljne. Ističe da je prilikom provođenja radnji moguće da se u izvješću unesu i podaci koji su dobiveni saznanjem sa terena od strane različitih osoba pa tako i liječnika, med. sestara i slično. Ako izjavu daje određena osoba u svojstvu svjedoka, tada bi ona trebala takvu izjavu i potpisati. Ona se piše na službenom obrascu, a potpisuje ju svjedok. Koliko se sjeća kolega MK je kratko ušao u bolničku sobu u kojoj se nalazio prednik tužitelja. On nije sastavljao bilješku niti izvješće jer nema ovlasti sastavljati isto, već je to radio njegov mentor. Navodi da je vjerojatno obavio razgovor sa mentorom obzirom da je sa njim imao dobru komunikaciju te su govorili o onome što rade, ali napominje da je dnevno mogao imati i do 10 intervencija pa naravno da se ne može svega sjetiti.

10. OK, općinski načelnik tuženika, iskazao je da je bio na toj funkciji i 2015. kada se dogodio događaj u kojem je ozlijeđen RK. Bio je na licu mjesta i koliko se sjeća došao je nekako istovremeno sa hitnom pomoći koja je njega odvozila. Neposredno nije sa pokojnim RK komunicirao već je o tome što se dogodilo saznao od ŽK N koji je prvi došao na lice mjesta. Naime za općinu su se izvodili određeni radovi od strane treće osobe, a kako nisu bili izvedeni do kraja, naloženo je isto napraviti RK od strane ŽK N koji je bio predsjednik općinskog vijeća i zadužen za takve poslove. Vozilo i sam RK su zatečeni par kilometara od mjesta kojim su se izvodili radovi. Ističe da je po dolasku na lice mjesta razgovarao sa gospodinom ŽK Z.

11. II. tužiteljica ŠK iskazala je da je kći pokojnog RK te može reći da je otac živio u zajedničkom domaćinstvu sa njom, sestrom NK, njezinom majkom HK i njihovom bakom UK. Baka je starije životne dobi i slabije pokretna a ona čitavo vrijeme živi s njima. On je vrlo teško doživjela predmetni događaj naravno kao i svi oni. Može reći da je oca dosta posjećivala nakon događaja dok je bio u bolnici. Komunicirali su ali je to sve bilo vrlo nepovezano. Bio je prestrašen, govorio je zbunjujuće, često je iskazivo strah od toga da ga ostave i odu iz bolnice, ukazivao je na to da ne osjeća ruke. Može reći da su ga često pitali što se tada zapravo dogodilo, a odgovarao je da ne zna i to ponavljao više puta. Radio je kao zaposlenik tuženika i to na radnom mjestu komunalnog redara, a u opisu posla zna da mu je bilo i upravljanje strojevima. Ona ga je viđala da vozi upravo taj stroj u kojem je nastradao, a to je činio često jer ga je koristio i za čišćenje prometnica odnosno sporednih cesta u sklopu općine. Ističe da je nesreća koju je otac doživio u cijelosti preokrenula njihove živote. O događaju ju je obavijestila majka, radila je tada blizu bolnice pa je odmah tamo došla, nije shvaćala o čemu se radi i mislila je da mu se nije dogodilo nešto zbog srčanih problema, čekali su tamo neko vrijeme i poslije uspjeli doći do njega. U bolnici su ispred jedinice intenzivne njege ona, sestra i majka vidjele općinskog načelnika, te dva policajca koji su ih pitali što se dogodilo. Rekli su da moraju ući kod oca zbog provođenja alkotesta, te ušli u sobu u kojoj je bio i zadržali se desetak minuta. Čekali su na sestru koja mu je vadila krv. Policajci joj nisu dali do znanja da bi uzimali izjavu od oca, već da su ga alkotestirali.

12. I. tužiteljica HK iskazala je, nakon što je prisustvovala iznošenju iskaza od strane svoje kćeri ŠK, da radi nepotrebnog ponavljanja može potvrditi sve ono što je ona iskazala, a osim toga smatra potrebnim dodati i iskazati to da je suprug imao dva mobitela, privatni i službeni te joj je oba ta mobitela predao načelnik OK u bolnici toga dana, zajedno sa novčanikom, ručnim satom i lančićem. Ono što joj je posebno nejasno je to da je službeni mobitel kod nje stvorilo i danas održava određeni stupanj sumnje. To nije spomenula policiji, a niti su ju oni to pitali. Može reći da je suprug bio lošijeg zdravstvenog stanja, i što se uistinu tamo dogodilo tog dana oni nažalost vjerojatno neće nikada sa sigurnošću saznati, sjeća se da je govorio da se u stroju nalazi neko ulje i da se ono zagrijavalo pa joj je otvoreno pitanje da li je i to moglo na neki način utjecati i dovesti do toga da je možda izgubio svijest ili mu je pozlilo, a bilo je i vrlo vruće. Može reći da je za događaj saznala tako što joj je javio ŽK pozivom sa suprugovog privatnog mobitela. To je bilo oko 15,40 sati toga dana. Rekao je da je RK imao nesreću ali da je živ. Pričala je sa Ć, a nije pričala sa suprugom te će s njim komunicirati tek u bolnici. Više od sat vremena su čekali u bolnici. Kada su vidjeli supruga bio je pri svijesti, ali nije mogao slagati rečenice. Sjeća se da je počeo plakati. Tražio je da budu kraj njega. Nije im nikada dao odgovor na pitanje što se točno dogodilo. I kad se nalazio u zagrebačkoj bolnici i bio u nešto boljem stanju što se tiče svjesnosti, nije im nikada pružio odgovor na pitanje što se točno dogodilo. Na njihov upit je rekao da se toga ne sjeća. RK je ostao kao malo dijete bez oca, te je bo vrlo povezan sa majkom. Navodi da je u bolnici kod RK vidjela i pročelnicu PK te su putovali zajedno iz [adresa] vlakom kada su išli kod njega u Zagreb. Službeni mobitel koji je RK imao je ostao kod nje.

13. III. tužiteljica NK navela je da u cijelosti ostaje kod onoga što su iskazale njezina sestra i majka ukazujući da je riječ o iznimno stresnom i teškom događaju za nju i cjelokupnu obitelj.

14. Podneskom od 11. studenog 2019. tužiteljice su potvrdile isplatu iznosa od 40.000,00 kn s police osiguranja tuženika zbog smrti te su djelomično smanjile i precizirale tužbeni zahtjev potražujući isplatu ukupno 700,000,00 kn od čega I. i IV. tužiteljice iznose od po 210.000,00 kn svaka, a II. i III. tužiteljice iznose od po 140.000,00 kn svaka.

15. Podneskom od 14. travnja 2023. I-IV. tužiteljice su sukladno činjenici prelaska na službenu valutu euro, svoje potraživanje iskazale na način da potražuju naknadu štete u visini od 92.905,96 EUR /700.000,00 kn od čega I. i IV. tužiteljice potražuju svaka po 27.871,79 EUR / 210.000,00 kn a II. i III. tužiteljice iznose od po 18.581,19 EUR /140.000,00 kn svaka.

16. Presudom ovog suda br. Pr-83/2019-69 od 21. kolovoza 2023. naloženo je tuženiku da na ime naknade neimovinske štete isplati tužiteljicama iznos od 92.905,96 EUR /700.000,00 kn1, i to prvo tužiteljici HK iznos od 27.871,79 EUR / 210.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 6.07.2018. do isplate, drugo tužiteljici ŠK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 18.581,19 EUR /140.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 6.07.2018. do isplate, treće tužiteljici NK iznos od 18.581,19 EUR /140.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 6.07.2018. do isplate i četvrto tužiteljici ĆK iznos od 27.871,79 EUR / 210.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 6.07.2018. do isplate, te je naloženo tuženiku OPĆINA MARTINSKA VES da tužiteljicama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.898,39 eura / 195.131,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke tj. 21. kolovoza 2023., pa do isplate.

17. Nadalje, presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Gž R- 190/2024-2 od 6. studenoga 2024. žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena kao osnovana pa je presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-83/2019-69 od 21. kolovoza 2023. potvrđena u dijelu u kojem su prihvaćeni tužbeni zahtjevi za isplatu naknade štete I. tužiteljice HK, II. tužiteljice ŠK, III. tužiteljice NK (toč. I. al. 1., 2. i 3. izreke), ukinuta u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev IV. tužiteljice pok. ĆK (toč. 1. al. 4.izreke), te u odluci o trošku pod toč. II. izreke i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Rješenjem ovog suda br. Pr-83/2019-76 od 27. lipnja 2024. utvrđen je prekid postupka u odnosu na četvrto tužiteljicu ĆK, zatim, nastavljen je predmetni postupak te je utvrđeno da je da je ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonska nasljednica iza pokojne ĆK, preuzela postupak u odnosu na četvrto tužiteljicu ĆK.

19. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev II. tužiteljice ŠK u cijelosti osnovan.

20. Uvidom u rješenje tuženika klasa 112-01/14-01/05, URBROJ:

2176/15-14-1 od 23. 6. 2014. je utvrđeno da je RK ( SSS IV, rukovatelj samostalnim građevinskim strojevima ) kao zaposlenik tuženika na neodređeno vrijeme, raspoređen na radnom mjesto referent – komunalni redar s pola radnog vremena i na radnom mjesto namještenika II. potkategorije – strojar – vozač u drugo polovici radnog vremena.

21. Uvidom u potvrdu Policijske uprave sisačko moslavačke broj 511-10- 07-02-01/2020-15 od 16. srpnja 2015. utvrđeno je kako je dežurni policijski službenik 13. srpnja 2015. prijavio štetni događaj odnosno dojavu kako je prednik tužiteljica prilikom rada na bageru u mjestu Mahovo zadobio teške tjelesne ozlijede.

22. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane Državnog inspektorata RH od 5. veljače 2020. utvrđeno je kako je Ministarstvo rada 15. 7. 2015. zaprimilo obavijest o ozljedi na radu ponesenu od strane zaposlenika PP Sisak JK **.**.2015. u 19,06 sati, u kojoj je navedeno kako je ozljeda prednika tužiteljica nastala oko 17,30 sati istoga dana na nerazvrstanoj cesti naziva Šumarski put na udaljenosti 500m od naselja, tijekom vožnje rovokopača reg. oznaka [registarska oznaka] na privremeno radilište gdje je trebao obaviti zemljane radove poravnavanje kamena. Prednik tužiteljica je, po prijavi rukom brisao prednje vjetrobransko staklo prilikom vožnje te pri tome zakačio upravljač za rukovanje prednje korpe koja se naglo spustila uslijed čega se rovokopač naglo zaustavio, a isti udarcem u glavu zadobio teške tjelesne ozlijede nakon čega je prevezen u medicinsku ustanovu, a očevidaca događaja nije bilo.

23. Nadalje, iz zapisnika o očevidu nadležnog Ministarstva rada od 17. srpnja 2015. (str. 92- 98) je utvrđeno da je proveden nadzor od strane višeg inspektora za zaštitu na radu UK dipl. inž. Predmet nadzora je bila provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu – očevid povodom teške ozlijede na radu radnika prednika tužiteljica, zaposlenog u Općini Martinska Ves koja se dogodila 13. srpnja 2015. oko 15,15 sati u naselju Lijeva Martinska Ves, na nerazvrstanoj cesti – poljskom putu. U nalazu je navedeno je kako je 15. srpnja 2015. u 11,00 sati zaprimljeno od strane dežurnog inspektora Područnog ureda Zagreb, pisano izvješće o događaju na kojem je, prema podacima u izvješću, 13. srpnja 2015. prilikom kretanja rovokopačem nerazvrstanom cestom naziva Šumski put, teško ozlijeđen radnik Općine Martinska Ves, prednik tužiteljica. Očevid je izvršen na mjestu događaja uz nazočnost načelnika općine OK te je utvrđeno da je mjesto događaja nerazvrstana cesta u Lijevoj Martinskoj Vesi – poljski put zemljane podloge i djelomično navezena kamenom. Na putu je ostavljen rovokopač TERRA, reg. oznake [registarska oznaka], koji je ostao nakon događaja na mjestu gdje je ozlijeđen radnik. Radni stroj je bio zaključan, a za potrebe očevida otključao ga je nazočni načelnik Općine. Na radnom stroju je uočeno oštećenje prednjeg vjetrobranskog stakla, prednje gume su bile ukopane u zemlju, a prednja i zadnja korpa su bile na tlu. Na konstrukciji koja diže i spušta korpu, na desnoj stani, gledano iz stroja uočeno je puknuće dijela konstrukcije držača i s vanjske i s unutarnje strane, koje je moglo nastati kao posljedica pada prednje korpe. Radni stroj je fotografiran i fotografije prileže spisu. Prema izjavi nazočnog načelnika i podacima koji su mu poznati o događaju, prednik tužiteljica je 13. srpnja 2015. došao na rad u dnevnu smjenu od 7,30 sati i radio je na svojim redovitim poslovima. Tog dana je obavljao zemljane radove rukujući rovokopačem – poravnavao je navezeni kamen na nerazvrstanu cestu te se nakon 15,00 sati vraćao sa radilišta. Bio je sam. Oko 16,15 sati poljskim putem naišao je ŽK, inače gradski vijećnik te je na cesti uočio rovokopač i u njemu prednika tužiteljica koji je ležao bez svijesti između sjedala i vrata stroja. Odmah je pozvao hitnu i ozlijeđenog je počeo polijevati hladnom vodom. Uočio je da RK ima ozlijeđenu glavu u području čela na kojoj je bilo tragova sasušene krvi. Šarec ga nije pomicao. Nakon nekog vremena prednik tužiteljica je došao svijesti i počeo je nerazgovjetno komunicirati. Nakon 15-tak minuta došla je hitna, ozlijeđeni je zbrinut i prevezen u bolnicu u [adresa] gdje je zadržan na liječenju do 15. srpnja 2015., a nakon toga je prevezen u bolnicu u Zagreb, na Traumatologiju. Nakon događaja, ozlijeđeni je izgubio osjete pokreta, koji su mu se vratili djelomično u ruke i gornji dio tijela. U sklopu zapisnika o očevidu je doneseno rješenje kojim je poslodavcu Općini Martinska Ves i načelniku Općine zabranjeno uključivanje u rad i uporaba radnim postupcima radnog stroja koji je sudjelovao u štetnom događaju dok se na istom ne otklone nedostatci i osigura ispitivanje ispravnosti.

24. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru koji je proveden 29. srpnja 2015. godine od strane višeg inspektora za zaštitu na radu UK dipl. inž. utvrđeni su propusti u primjeni mjera zaštite na radu i to da za prednika tužiteljica RK koji je u vrijeme štetnog događaja rukovao radnim strojem, nisu predočeni dokazi da je zdravstveno sposoban za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, odnosno prošao je rok za ponovni liječnički pregled ( obveza po čl. 36. st. 3. Zakona o zaštiti na radu) te da kod tuženika kao poslodavca nitko od zaposlenih nije osposobljen za pružanje prve pomoći sukladno čl. 56. Zakona o zaštiti na radu. Viši inspektor rada je potom na temelju zakonskih ovlasti u sklopu predmetnog zapisnika o inspekcijskom nadzoru donio rješenje u sklopu kojega je tuženiku kao poslodavcu te odgovornoj osobi tuženika – načelniku općine, naređeno da na propisani način osigura organiziranje pružanja prve pomoćni radnicima na radu sukladno propisima u roku od 30 dana.

25. Nadalje, uvidom u rješenje HZZO, RU Zagreb, PS Sisak Klasa: UP/I- 502-03/15-02/118, URBROJ: 338-03-29-15-1 od 24. srpnja 2015. je utvrđeno da je osiguraniku RK zaposlenom kod poslodavca Općine Martinska Ves, priznata ozljeda pretrpljena 13. 7. 2015. pod dijagnozom višestruke površinske ozljede glave ( S00.7), druge i nespecificirane ozljede cervikalnog dijela kralježnične moždine ( S14.1. ) kao ozljeda na radu te prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

26. Uvidom u dopis PP Sisak od 8. 6. 2020. je utvrđeno da isti provjerom u službenim evidencijama PP utvrdili da su 13. 7. 2015. prema pokojnom RK Gorupu postupali policijski službenici PP Sisak MK i vježbenik KK koji su se i potpisali na službeno izvješće. Policijski službenik MK je tragično preminuo **.**.2016.

27. Nadalje, tijekom postupka je temeljem dokaznih prijedloga stranaka proveden dokaz kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem te vještačenjem zaštite na radu po imenovanim vještacima dr. Josipu Škaviću, dipl.ing.strojarstva Peri Todoroviću i Marijanu Kamenjaševiću mag.ing.prometa i univ.spec.aedif., koji su pismeno dostavljene nalaze i mišljenja iznijeli i usmeno na ročištu 8. veljače 2023.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Josipa Škavića proizlazi da da oštećenje prednjeg vjetrobranskog stakla kako je prikazano na dostavljenim fotografijama viđamo kao tipično nastalo udarcem glave osobe koja se nalazi u kabini, kada iz bilo kojeg razloga polijeće prema naprijed i glavom udara u unutrašnju stranu stakla, da se ozljeda čela i kralježničke moždine vratne kralježnice oštećenika s jedne strane, a oštećenje prednjeg vjetrobranskog stakla sa druge strane, po mehanizmu nastanka i smjeru djelovanja sile u potpunosti uklapaju u podatke o ozljeđivanju te da je inicijalnim pregledom i liječenjem prednika tužiteljica utvrđeno natučenje čeonog dijela glave te nagnječenje vratne kralježničke moždine s posljedičnom mlohavom oduzetošću svih udova. Liječen je bolnički na Odjelu za kirurgiju OB Sisak, zatim u Klinici za traumatologiju KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu te ponovno na Kirurškom odjelu OB Sisak, liječenje se kompliciralo ponavljanim upalama pluća i generaliziranim infekcijama u vidu sepse, gnojnim vrijedovima nastalim uslijed ležanja i ARDS-om te je prednik tužiteljica usprkos provedenom liječenju preminuo u OB Sisak 28. veljače 2016. U izvješću o uzroku smrti liječnik patolog kao uzrok naveo ARDS nastao nakon kontuzije glave s mlohavom oduzetošću udova, obdukcija koja nije izvršena predstavlja jedini objektivan način utvrđenja stvarnog uzroka smrti u konkretnom slučaju, te je, s obzirom na medicinski logičan slijed bolesti prednika tužiteljica ( karakter i opseg traume glave i vratne kralježničke moždine, tijek i dugotrajnost liječenja praćenog brojnim komplikacijama), moguće s najvećom mogućom vjerojatnošću zaključiti na postojanje uzročno posljedične veze između ozljeđivanja prednika tužiteljica 13. srpnja 2015. i smrtnog ishoda 28. veljače 2016. Prema raspoloživim podacima koji u medicinskoj dokumentaciji opisuju stanje svijesti prednika tužitelja i vrijeme nakon ozljeđivanja vještak zaključuje da je prednik tužiteljica nakon ozljeđivanja bio neko nepoznato vrijeme poremećene svijesti ili bez svijesti da bi već kod prvog pregleda upisanog u medicinskoj dokumentaciji bio pri svijesti što znači da je mogao verbalno komunicirati.

29. U svom usmenom očitovanju vještak dr. Josip Škavić je u cijelosti je ostao kod pismenog sudsko-medicinskog dijela pisanog nalaza i mišljenja. Nadalje je iznio da se izneseni nalaz i mišljenje dijeli na dva dijela i to nalaz u kojemu su citirani podaci iz spisa i medicinske dokumentacije te drugog dijela, tj. mišljenja koje je doneseno na temelju nalaza. Podatak da je prednik tužiteljica kao vozač rovokopača navodno rukom brisao prednje vjetrobransko staklo, pri čemu je zakačio upravljač za rukovanje prednje korpe koja se potom spustila, predstavlja podatak koji se nalazi u spisu, a ne zaključku mišljenju. Nije moguće se očitovati kakav je bio poremećaj svijesti prednika tužiteljica u vrijeme dolaska policije koja je njega navodno kontaktirala, te ističe da vezivanjem pojasom prednik tužiteljica ne bi bio u mogućnosti glavom dosegnuti unutarnju stranu prednjeg vjetrobranskog stakla. On bi preklonom, tj. na način zdjelice fiksirane sigurnosnim pojasom, a pokretanjem glave i gornjeg dijela trupa, slobodno prema naprijed u prostoru kabine vozila mogao udariti u volan. S obzirom na ovakvo kretanje udarac bi morao uslijediti licem u volan, a to ne bi odgovaralo mehanizmu ozljeđivanja kralježničke moždine u vratu. Mehanizam nastanka ozljede vrata prednika tužiteljica je djelovanje sile više u smjeru osovine tijela, a ne okomito na osovinu tijela. Upravo radi toga se ozljeđivanje uklapa u mehanizam polijetanja tijela prednika tužiteljica prema naprijed s posljedičnim udarcem u vjetrobransko staklo. Takva ozljeda, s obzirom na intenzitet djelovanja sile potreban za nastanak, ne može nastati jednostavnim tj. voljnim uobičajenim pomakom tijela prema naprijed, već polijetanjem to sudsko medicinski, kao sigurno, treba isključiti ovakvu ozljedu da bi nastala od vozila koje stoji, već nastaje kod vozila koje se u kretanju naglo zaustavi. Sa sigurnošću se može navesti da je prednik tužiteljica zadobio ozljedu glave i vratne kralježnice polijećući prema naprijed i udarcem glave o unutrašnju stranu prednjeg vjetrobranskog stakla te se ne može sa sigurnošću tvrditi kakvo je bilo stanje svijesti prednika tužiteljica neposredno nakon događaja i tijekom liječenja.

30. Nadalje, vještak prometno strojarske struke Pero Todorović, dipl. ing. strojarstva je u pismeno dostavljenom nalazu i mišljenju u bitnome zaključio da je na radnom stroju došlo do pucanja poluga kran, da su pucanja i deformacije na polugama krana posljedica ove nesreće, da se tehničko stanje radnog stroja ne može dovoditi u uzročnu vezu s nastankom nesreće, te da je nesreća na radu izravna posljedica kontakta s podlogom i zabijanja prednje korpe u podlogu poljskog puta. U tom smislu je nesreća mogla biti prouzročena na jedan od sljedećih načina: zapinjanjem korpe o neravninu na cestu ( preduvjet – vožnja s izrazito niskim položajem korpe), propadanjem prednjih kotača u iskop na cesti, slučajnim aktiviranjem komandi prednje korpe. Zbog kontakta prednje korpe sa podlogom, prednik tužiteljica je imao snažan pomak tijelom prema naprijed gdje je glavom dospio do stakla vjetrobrana te ga razbio i zadobio sve ozlijede te u vrijeme nesreće prednik tužiteljica nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a kako se radni stroj kretao cestom, trebao je biti vezan pojasom.

31. Vještak Pero Todorović je u svom usmenom očitovanju na ročištu u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je naveo da je u kretanju prednja korpa radnog stroja iznad podloge 30 do 50 centimetra, da za spuštanje krope na podlogu nije potrebno dulje vrijeme djelovati na komande, da je aktiviranje komandi korpe moglo uslijediti i nehatno djelovanjem noge, odjeće i slično, da je u odnosu na dan nesreće očevid izvršen 4 dana kasnije te se nalazio zaključan na mjestu nesreće, da u toku tih 4 dana, ne postoji hidraulička instalacija koja bi takav teret zadržala cijelo vrijeme u položaju u kojem je bio, već kroz to vrijeme propušta i dopušta da stražnja korpa dospije u podlogu, da su poluge krana oštećene od pada prednje korpe, na podlogu, - da se radi o relativno velikoj masi stroja, (7, 8 tona ), pa je samim padom korpe na podlogu došlo do pojave velikih inercijalnih sila, koje su prouzročile oštećenje na kranu korpe, da ne može isključiti navode tužiteljica da je do pucanja moglo doći i u fazi obavljanje radova. Međutim ako je to bilo tako, onda je prednik tužitelja to mora vidjeti i osjetiti i nakon toga prekinuti ili radove sa strojem ili vožnju strojem po poljskom putu čime bi izbjegao nesreću, da nije pronašao podatke da bi radni stroj i kabina bili opremljeni klima uređajem, da je radni stroj imao ugrađen takozvani zdjelični sigurnosni pojas, koji ima uporište u dvije točke te je prednik tužiteljica trebao biti vezan pojasom iz razloga što se radnim strojem kretao cestom, te da vezivanje tijela zdjeličnim pojasom ne osigurava mogućnost zadržavanja gornjeg trupa vezane osobe uz samo sjedalo te bi i tada prednik tužiteljica glavom dospio do upravljača radnog stroja. Nadalje je naveo da je radni stroj sasvim sigurno bio u kretanju tj. vožnji jer u suprotnom da je stajalo i daje korpa pala na podlogu, na vozača ne bi djelovala inercijalne sile i ne bi došlo do pomaka prema staklu vjetrobrana, da mehanizam kojim se djeluje na korpu mora predstavljati aktivnu radnju s time da se ista spušta ili podiže kroz ono vrijeme koliko se djeluje na ručicu, da se prednja korpa korištenjem lijeve ručice pri pokretima naprijed natrag diže ili spušta a korištenjem desne ručice korpa ima rotaciju oko horizontalne osi tako da se može koristiti za utovar odnosno istovar tereta koji se nalazi u samoj korpi, te da pri vožnji poglavito po asfaltiranim cestama prednja korpa zauzima položaj za "istovar " kao da u sebi ima određeni teret, a kakav je položaj bio kritične zgode nije moguće utvrditi na siguran način.

32. Nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Josipa Škavića i Pere Todorovića sud smatra jasnim, razumljivim i izrađenim u skladu s pravilima struke te ih u cijelosti prihvaća.

33. Nadalje, sudski vještak za cestovni promet, zaštitu na radu i zaštitu od požara mag.ing. prom. i univ.spec.aedif. Marijan Kamenjašević je u pismenom nalazu i mišljenju zaključio da je prednik tužiteljica 13. srpnja 2015. upravljao radnim strojem marke JCB, tip 4CX na poslovima poravnavanja poljskog puta u Lijevoj Martinskoj Vesi, da se nakon završetka obavljanja poslova uputio radnim strojem prema mjestu razduživanja stroja, da se tijekom puta radni stroj naglo zaustavio zbog spuštanja prednje korpe na tlo iz neutvrđenih razloga, da je radnik RK uslijed toga udario glavom u prednje vjetrobransko staklo, te da se onesviješten srušio pokraj upravljačkog sjedala gdje ga kasnije nalazi svjedok ŽK. Nadalje, navedeni vještak iznosi da je radnik RK **.**.2004. osposobljen za rad na siguran način za poslove komunalnog redara-strojara, da je radni stroj marke JCB, tip 4CX, registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao bio u prometu od 2009., da je radnik RK **.**.2014. rješenjem pročelnice JUO općine Martinska Ves imenovan na radno mjesto referent-komunalni redar (pola radnog vremena) i strojar-vozač (pola radnog vremena), da poslodavac nije uputio radnika na novo osposobljavanje nakon nabave novog radnog stroja (promjene u radnom postupku, uvođenje nove radne opreme, uvođenje nove tehnologije) niti nakon imenovanja na novo radno mjesto (promjene u radnom postupku, upućivanje radnika na novi posao), što je u suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti na radu, da je poslodavac postupio u suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti na radu kada je dozvolio samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način kao i da je **.**.2011. RK, kao radnik na poslovima s posebnim uvjetima rada, obavio obaveznu provjeru zdravstvene sposobnosti, nakon čega je najkasnije do 15. rujna 2013. trebao ponoviti istu te ga poslodavac nije uputio na provjeru zdravstvene sposobnosti suprotno Zakonu o zaštiti na radu i podzakonskim aktima. Nadalje, vještak navodi da je poslodavac postupio u suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti na radu kada je dozvolio obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku kojeg nije uputio na zdravstveni pregled u roku u kojem je to bio obavezan učiniti, da iz spisa nije moguće utvrditi ispunjavanje obaveze poslodavca za postojanje pisanih uputa za osiguranje provedbe radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu niti postojanje pisanih uputa o sredstvu rada, da je na temelju fotografija radnog stroja iz spisa moguće zaključiti kako pisana uputa za siguran rad sa radnim strojem ne postoji čime je poslodavac prekršio odredbe Zakona o zaštiti na radu te da s obzirom na ne postojanje svjedoka samog događaja i pitanja kršenju odredbe rada dužnom pažnjom, nije moguće utvrditi odgovornost radnika za nesretni događaj.

34. Vještak Marijan Kamenjašević je u svom usmenom očitovanju na ročištu ostao kod pismeno iznesenog nalaza i mišljenja te je ukazao je na značenje procjene rizika koju je inspektor zaštite na radu u nadzoru nakon štetnog događaja utvrdio, ali koja nije u spisu, radi čega nije mogao utvrditi da li je poslodavac procijenio konkretan rizik, a i on je pod pretpostavkama oko toga što se radilo i da li je vozilo bilo u kretanju. Iako je u predmetu imenovan kao vještak zaštite na radu po struci je i diplomirani ing. prometa te vještak prometne struke pa je naveo kako je radni stroj kojim je upravljao prednik tužitelja bio velike tonaže, koja težina utječe i na mogućnost ozljeđivanja. U tom smislu se susreo sa situacijama u kojima je i kretanje vozila te vrste brzinom od oko 20 km/h u situaciji naglog nepredviđenog zaustavljanja dovodilo do značajnih oštećenja stroja te posljedično mogućnosti ozljeđivanja. Ponovio je da sukladno pravilima zaštite na radu radnik ima obvezu upozoriti poslodavca sa jedne strane na tehničku neispravnost uređaja za rad, a s druge strane na postojanje prepreka koje njega osobno kao radnika sprječavaju da obavi određeni konkretan rad. Svaka promjena nove radne opreme i strojeva zahtjeva da radnik bude osposobljen za rad na siguran način na njima. Za osposobljavanje radnika za rad na siguran način je odgovoran poslodavac, jednako kao i za upućivanje radnika na propisane zdravstvene preglede nužne za obavljanje određenog posla. Načelno je odgovornost u takvom slučaju na poslodavcu, a misli da i radnik može odbiti obavljati posao za koji nije osposobljen. Poslodavac je dužan voditi računa o osposobljavanju i upućivanju na zdravstvene preglede. Utvrdio je postojanje propusta poslodavca i u tome da iz dostupnih podataka nije vidljivo da se u radnom stroju nalazilo uputstvo proizvođača stroja , a ono bi sadržavalo uputu glede vezivanja sigurnosnim pojasom. Riječ je o uputstvima koja se kao takva nalaze i najčešće drže sa dokumentima vozila u pretincu ili slično, a nije riječ o naljepnici koja se lijepi sa vanjske strane i sadrži osnovne karakteristike opasnosti radnog stroja.

35. Nalaz i mišljenje vještaka Kamenjaševića, u dijelu u kojem vještak iznosi mišljenje u skladu sa zadatkom suda, sud isto prihvaća u cijelosti kao logično, obrazloženo i stručno dok u preostalom dijelu (u kojem isti iznosi svoje stajalište od odgovornosti tuženika) mišljenje vještaka nije od utjecaja na ishod spora jer zaključak o postojanju odgovornosti donosi sud, a ne vještak.

36. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018 dalje: ZZR) je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi st. 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

37. Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 14. ZZR ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

38. Odredbom čl. 27. st. 1. ZZR-a je propisana obveza poslodavca da na temelju procjene rizika, osposobi radnika za rad na siguran način, dok je čl. 28. st. 1. istoga Zakona propisano da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način.

39. Odredbama čl. 36. st. 1., 3. i 4. ZZR-a je propisano da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz stavka 6. ovoga članka, odnosno posebnim propisom za te poslove, zatim da je poslodavac obvezan radnika koji obavlja poslove s posebnim uvjetima rada ponovno uputiti na pregled prije isteka roka utvrđenog propisom iz stavka 6. ovoga članka ili kada to ocijeni specijalist medicine rada te da poslodavac ne smije dozvoliti radniku da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada ako ga ponovno ne uputi na pregled u roku u kojem je to bio obvezan učiniti ili ako radnik odbije pristupiti pregledu na koji ga je uputio.

40. Odredbama čl. 44. st. 1. i 2. ZZR-a je propisano da je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima te da je poslodavac obvezan osigurati da samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute smiju imati pristup mjestima na kojima postoji ozbiljna i specifična opasnost.

41. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017. i 98/2019; dalje: ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

42. Nadalje, odredbama čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022. i 56/2022; u nastavku: ZOO) propisana su prava osobnosti na koja svaka fizička i pravna osoba imaju pravo na zaštitu i to pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

43. Odredba čl. 1046. ZOO propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

44. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

45. Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO je propisano da oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a prema odredbi st. 2. istog članka, kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

46. Dakle, između stranaka nije sporno, a dijelom ujedno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka OK, ŽK, PK, kojima sud nije imao razloga ne povjerovati, da je prednik tužiteljica RK bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu referent – komunalni redar s pola radnog vremena i strojar – vozač u drugo polovici radnog vremena, da je isti 13. srpnja 2015. došao na rad u dnevnu smjenu te je upućen na obavljanje radova radnim strojem ( rovokopač/utovarivač ) marke JCB 4 CX reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika, da je radni stroj koji je rukovao prednik tužiteljica imao ishođenu dokumentaciju o ispitivanju ispravnosti – Uvjerenje i zapisnik br. 4331/13 od 28. 8. 2013. – IRI Sisak d.o.o. [adresa], da su treće osobe na području Općine Martinska Ves izvodile građevinske radove i da je prednik tužiteljica upućen da dovrši zemljane radove poravnavanja navezenog kamenja na nerazvrstanu cestu na području Općine, da je prednika tužiteljica na mjesto izvođenja radova uputio te ga dočekao ŽK, općinski vijećnik, koji je potom otišao da bi se vratio nakon 16:00 sati te na nerazvrstanoj cesti – poljskom putu koji vodi od mjesta izvođenja radova prema naselju, uočio rovokopač i u njemu prednika tužiteljica koji je ležao bez svijesti između sjedala i vrata stroja, nakon čega je pozvao hitnu pomoć, da je prednik tužiteljica zbrinut u bolnici u [adresa] gdje mu je utvrđeno natučenje čeonog dijela glave te nagnječenje vratne kralježničke moždine s posljedičnom mlohavom oduzetošću svih udova, da se njegovo bolničko liječenje nakon Odjela za kirurgiju OB Sisak provodilo u Klinici za traumatologiju KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu te potom ponovno na odjelu OB Sisak gdje je preminuo **.**.2016. te da je u izvješću o uzroku smrti liječnik patolog kao uzrok naveo ARDS nastao nakon kontuzije glave s mlohavom oduzetošću udova, pri čemu nije provedena obdukcija.

47. Sporna je odgovornost tuženika jer tuženik tvrdi da je do štetnog događaj došlo isključivo postupanjem prednika tužiteljica i to iz razloga što isti prilikom vožnje radnoga stroja nije bio vezan sigurnosnim pojasom odnosno stoga što je isti rukom brisao prednje vjetrobransko staklo i pri tome zakačio upravljač za rukovanje prednje korpe koja se naglo spustila i kojom prilikom je isti zadobio ozljede uslijed kojih je u konačnici preminuo.

48. U konkretnom slučaju, tuženik kao poslodavac sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZZR po načelu objektivne odgovornosti odgovara za ozljedu na radu koju je 13. srpnja 2015. obavljajući poslove za tuženika zadobio prednik tužiteljica RK, imajući u vidu da je provedenim vještačenjem po vještaku sudske medicine je utvrđeno da je ozljeda koja je zadobivena na radu 13. 7. 2015. u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi sa kasnijom smrti, te po ocjeni ovog suda tuženik, na kojem je kao poslodavcu teret dokaza za isključenje odgovornosti sukladno odredbi čl. 25. st. 2. ZZR, nije s uspjehom dokazao da je šteta na radu nastala isključivo zbog više sile ili krajnje nepažnje radnika, odnosno da je do ozljeđivanja prednika tužitelja došlo iz razloga što je prednik tužitelja RK tijekom vožnje u rovokopaču neoprezno dotaknuo ručice (komande), za spuštanje korpe rovokopača, i da je iz tog razloga došlo do nagle inercije tijela pokojnog RK i udarca glavom u područje vjetrobranskog stakla rovokopača.

49. Ujedno, prednik tužiteljica, iako je bio stručno osposobljen za rad na predmetnom radnom stroju na kojemu se dogodila nesreća, nije bio zdravstveno osposobljen za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, što proizlazi iz iskaza svjedokinje PK, zapisnika o inspekcijskom nadzoru koji je proveden od strane višeg inspektora za zaštitu na radu UK te svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdanu od strane nadležnog tijela (specijalističke ordinacije medicine rada kojoj je rok istekao 15. 9. 2013., a takvo postupanje poslodavca suprotno je obvezi propisanoj odredbom čl. 36. st. 4. ZZR.

50. Nadalje, II. tužiteljica temeljem odredbe čl. 1105. ZOO, kao zakonska nasljednica sada pok. ĆK, majke pok. RK, koja temeljem takvih okolnosti i utvrđenih činjenica predstavlja osobu koja temeljem čl. 1101. st. 1. ZOO ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti djeteta, za koju tuženik odgovara kao njegov poslodavac temeljem načela uzročnosti i čl. 25. st. 1. ZZR, ima pravo zahtijevati utuženu naknadu neimovinske štete.

51. Nadalje, u odnosu na mehanizam i dinamiku nastanka štetnog događaja provedenim vještačenjem po vještaku prometne i strojarske je utvrđeno da se tehničko stanje radnog stroja ne može dovoditi u uzročnu vezu s nastankom nesreće već je nesreća na radu izravna posljedica kontakta s podlogom i zabijanja prednje korpe u podlogu poljskog puta (prouzročena ili zapinjanjem korpe o neravninu na cestu ( preduvjet – vožnja s izrazito niskim položajem korpe) ili propadanjem prednjih kotača u iskop na cesti ili slučajnim aktiviranjem komandi prednje korpe), da je zbog kontakta prednje korpe sa podlogom, prednik tužiteljica imao snažan pomak tijelom prema naprijed gdje je glavom dospio do stakla vjetrobrana te ga razbio i zadobio sve ozlijede, te u konačnici da u vrijeme nesreće prednik tužiteljica nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a kako se radni stroj kretao cestom, trebao je biti vezan pojasom.

52. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, kao i vještaka sudske medicine ali i zaštite na radu, obzirom da su svi usuglašeno naveli da je do ozljeđivanja prednika tužitelja moralo doći od vozila u pokretu i njegovog naglog zaustavljanja, odnosno da je do štetnog događaja došlo uslijed spuštanja korpe radnog stroja na podlogu – poljski put, pri čemu je vozilo bilo u kretanju, te su i vještak prometne struke Todorović Pero i vještak sudske medicine Josip Škavić su ukazali da u slučaju naglog spuštanja korpe na podlogu kod radnog stroja koje se ne bi kretalo, inercijske sile ne bi bile takvog intenziteta da bi dovele do polijetanja vozača unaprijed na način na koji je to u konkretnom slučaju utvrđeno. Također, utvrđeno je da je prednik tužiteljica imao snažan pomak tijelom prema naprijed gdje je glavom dospio do stakla vjetrobrana te ga razbio i zadobio ozlijede, a takvo kretanje je posljedicom naglog zaustavljanja radnog stroja u kretanju, pri čemu nije bio vezan sigurnosnim pojasom kojim je opremljen radni stroj (tzv. zdjelični sigurnosni pojas koji ima uporište u dvije točke) te je prednik tužiteljica trebao biti vezan pojasom iz razloga što se radnim strojem kretao cestom, unatoč što je naglašeno da vezivanje tijela zdjeličnim pojasom ne osigurava mogućnost zadržavanja gornjeg trupa vezane osobe uz samo sjedalo te bi i tada prednik tužiteljica glavom dospio do upravljača radnog stroja.

53. Vještak sudske medicine dr. Josip Škavić je iskazao da vezivanjem pojasom prednik tužiteljica ne bi bio u mogućnosti glavom dosegnuti unutarnju stranu prednjeg vjetrobranskog stakla, zatim, da bi on preklonom, tj. na način zdjelice fiksirane sigurnosnim pojasom, a pokretanjem glave i gornjeg dijela trupa, slobodno prema naprijed u prostoru kabine vozila mogao udariti u volan te s obzirom na ovakvo kretanje udarac bi morao uslijediti licem u volan, a to ne bi odgovaralo mehanizmu ozljeđivanja kralježničke moždine u vratu.

54. Stoga, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nevezivanje sigurnosnim pojasom od strane prednika tužiteljica, ima se smatrati umanjenjem odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja odnosno doprinosom prednika tužitelja njegovom nastanku, u smislu odredaba čl. 25. st. 2. ZZR odnosno čl. 1092. st. 1. ZOO, u omjeru od 20 %.

55. U odnosu na pozivanje tuženika na službenu bilješku policijskih službenika (str. 130-131 spisa) u kojoj je navedeno da je u razgovoru sa prednikom tužiteljica dobivena informacija kako je došlo do nehotičnog pomaka ručice stroja te se ista naglo spustila i zabila u put, nakon čega je došlo do inercije i izbacivanja prednika iz sjedala i udarca tijela u volan a glavom u vjetrobransko staklo, da bi potom ispao iz bagera van na zemlju i izgubio svijesti, valja reći da je u postupku utvrđeno da je sastavljena od strane šefa smjene JK koji nije bio na licu mjesta niti je razgovarao sa prednikom tužiteljica, a svojim iskazom je opisao postupanje u sklopu kojega je kao šef smjene sačinio izvješće prema onome što mu je rečeno od strane službenika koji su provodili radnje na licu mjesta, pri čemu je ukazao da se takva izvješća sastavljaju vrlo često u hitnim situacijama te se podatci učestalo dojavljuju telefonom i potom naknadno unose.

56. Iz nalaza i mišljenja vještaka Josipa Škavića u konačnici proizlazi da se nije moguće očitovati kakav je bio poremećaj svijesti prednika tužiteljica u vrijeme dolaska policije koja je njega navodno kontaktirala, niti se može sa sigurnošću tvrditi kakvo je bilo njegovo stanje svijesti neposredno nakon događaja i tijekom liječenja, niti su o navedenoj okolnosti iskazivali ili imali neposredna saznanja svjedoci ili stranke pa je stoga sud mišljenja da stanje svijesti prednika tužiteljica nakon štetnog događaja nije moguće utvrditi niti isključivo temeljem podataka u službenoj bilješci.

57. Takav navod unesen od strane šefa smjene JK koji nije razgovarao sa prednikom tužiteljica i u suprotnosti je s izvedenim dokazima jer prednik tužiteljica nije ispao iz bagera na zemlju već je pronađen od strane ŽK u kabini vozila.

58. Dakle, temeljem svega navedenog nema mjesta zaključku da bi do štetnog događaja došlo nehotičnim pomicanjem ručice stroja od strane prednika tužiteljica.

58. Za istaknuti je i da je radnik dužan obavljati poslove po uputama poslodavca, a ako poslodavac to prepusti predsjedniku općinskog vijeća, time se ne isključuje odgovornost poslodavca za štetu na radu, već može samo postojati solidarna odgovornost poslodavca i svjedoka ŽK za štetu koju radnik pretrpi na radu (čl. 1066. st. 1. ZOO).

59. Dakle, po ocjeni ovog suda, osim oslobađanja za odgovornost poslodavca od 20% zbog nevezanosti prednika tužiteljica sigurnosnim pojasom ne postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti poslodavca nekom drugom radnjom oštećenika (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO i čl. 25. st. 2. ZZR-a).

60. Stoga je, temeljem odredbe čl. 25. st. 1. ZR, u vezi s odredbama čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO i čl. 25. st. 2. ZR i čl. čl. 1092. st. 1. ZOO te uzimajući u obzir izvršenu isplatu temeljem police osiguranja II. tužiteljici dosuđena naknada utužene neimovinske štete u iznosu od 27.871,79 eur u cijelosti, sa zateznim kamatama temeljem odredaba čl. 1103. i 29. ZOO od 6. 7. 2018., sukladno zahtjevu II. tužiteljice te uzimajući u obzir da je tuženiku 5. 7. 2018. upućen pisani zahtjev za sporazumnim rješavanjem isplate naknade štete.

61. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odnosno stoga što su I-III. tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu tuženik im je dužan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.

62. I-III. tužiteljicama je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022; u nastavku: Tarifa) te vrijednosti predmeta spora koja se tijekom postupka mijenjala priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.915,19 eur (tbr. 7. st. 1. i Tbr. 40.), za zastupanja na ročištima 12. 11. 2019., 25. 05. 2020., 17. 11. 2020., 19. 10. 2022., 8. 2. 2023. i 18. 5. 2023. u iznosu od 1.811,67 eur za svako (Tbr. 9. st. 1. i Tbr. 40.), za zastupanje na očevidu 17. 12. 2020. u iznosu od 1.811,67 eur (Tbr. 9. st. 7. i Tbr. 40.), za sastav obrazloženih podnesaka od 18. 5. 2020., 12. 10. 2022. i 31. 01. 2023. u iznosu od 1.811,67 eur za svaki ( Tbr. 8. st. 1. i Tbr. 40.), za sastav podneska od 28. 11. 2025. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), za zastupanje na ročištu 8. 12. 2025. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st.1.), PDV u iznosu od 5.257,97 eur, te trošak vještačenja u iznosu ud od ukupno 858,57 eur, ukupno 27.148.43 eur.

63. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. I-III. tužiteljicama po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćniku