Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-699/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić u pravnoj stvari tužiteljice GK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po pun. Tomislavu Bogdan, odvjetniku iz [adresa]; umješača na strani tužitelja ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po pun. Željku Eror, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Addiko banka d.d., OIB 14036333877, Slavonske Avenije 6, Zagreb zastupanog po Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 15. prosinca 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 22.9.2006. između tužiteljice GK i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ružice Gagro po br. OU-254/2006 dana 26.9.2006., a koja u:

- čl. 2. glasi: "CHF… u protuvrijednosti od kn po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.";

- čl. 3.toč.2. glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti… CHF";

- čl. 3. toč. 3. glasi: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća." i "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.";

- čl. 4. glasi: "Ugovorene strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.";

- čl. 18. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita-prikriveni vlasnik i Sudužnik-Založni dužnik odriču se prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).";

- čl. 25. glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-prikriveni vlasnik i Sudužni-Založni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.".

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko banka d.d., OIB 14036333877, Slavonske Avenije 6, Zagreb da tužiteljici GK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od ukupno 13.622,51 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, i to na:

- iznos od 151,46 € od 01.01.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 626,76 € od 01.01.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 1.437,50 € od 01.01.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 1.641,81 € od 01.01.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 1.325,68 € od 01.01.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 1.037,15 € od 01.01.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 424,52 € od 01.01.2007. pa sve do isplate;

- iznos od 96,82 € od 01.01.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 612,09 € od 01.01.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 1.518,56 € od 01.01.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 1.771,90 € od 01.01.2013. pa sve do isplate;

- iznos od 1.684,98 € od 01.01.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 1.293,28 € od 01.01.2016. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana, dok se tužiteljica o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 3.050,98 € s kamatama koje teku na:

- iznos od 1.022,97 € od 01.01.2014. pa sve do isplate;

- iznos od 1.816,14 € od 01.01.2015. pa sve do isplate;

- iznos od 211,87 € od 01.01.2016. pa sve do isplate.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 8.218,53 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 22. siječnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

IV. N a l a ž e s e tuženiku da umješaču na strani tužiteljice naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 22. siječnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se umješač na strani tužiteljice u iznosu od 125,00 € o d b i j a.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 22.9.2006. sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, pravnim prednikom tuženika, sklopila Ugovor o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je 26.9.2006. ovjeren kod javnog bilježnika Ružice Gagro po br. OU-254/2006, a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor njemu kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 146.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 30 godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune početno ugovoreni anuiteti povećavali naspram početnog plana otplate. Pored iznosa glavnice od 146.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, bila je sukladno čl. 3. i 4. navedenog Ugovora dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja nije izrijekom ugovorena kao promjenjiva, no tijekom postojanja obveze po Ugovoru se mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora iznosila je 4,30 % godišnje.

1.1. Predmetni kredit je 15.2.2016. Aneksom ugovora konvertiran iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu EUR pri čemu je tuženik utvrdio preplatu po istome kreditu u iznosu od 10.356,35 kn zaključno s 30.9.2015., a zaključno s tim datumom potražuje i razliku ostatka preplaćenog iznosa od ukupno uplaćenih 489.334,72 kn (64.115,53 € x tečaj od 7,632078 kn na dan 30.9.2015.) naspram iznosa kojeg je bila dužna platiti do tog datuma po prvotnom otplatnom planu – sveukupno 77.344,95 CHF po srednjem tečaju za CHF HNB-a na dan isplate kredita (4,704790 kn) što ukupno iznosi 363.891,74 kn, stoga razlika koju potražuje iznosi 115.086,63 kn.

1.2. Poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9.4.2015. i Rev-2245/17-2 od 20.03.2018.

1.3. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.-31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. 31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.

1.4. Poziva se na članak 502.c ZPP-a te čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09, dalje ZZP).

1.5. Navodi da kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavila točno specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu. Iznos VPS-a je postavila okvirno, a tek nakon pribave dokumentacije o otplati po predmetnom kreditu i provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja će specificirati tužbeni zahtjev uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz vještačenja, radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka.

1.6. Pojašnjava da je posljedica utvrđenja ništetnim odredbe ugovora o jednostranom promjenjivoj kamatnoj stopi, kao valutnoj klauzuli vezanoj za CHF de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamata, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovorene anuitete u kunskoj protuvrijednosti po onome tečaju koji je tuženik primjenjivao na dan isplate kredita nepromjenjiva stavka operativnog plana, odnosno da je početno ugovorene anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem anuiteta zaključno s 30.9.2015. kao datuma obračuna konverzije upravo onaj iznos kojeg je bio dužan platiti banci a razlika koji je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1.10.2015. kao prvog idućeg dana umanjeno za već izvršeni povrat preplate povodom konverzije.

1.7. Nadalje navodi da je prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN br. 28/13, 33/15 i 82/16) propisano kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

1.8. Stoga predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev od 12.6.2019. usvoji u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. studenoga 2019. i tijekom postupka predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje stupnjevite tužbe prema čl. 186.b. st.3. ZPP-a i jer tužiteljici nedostaje pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe obzirom da je temeljem Aneksa tužiteljici već nadoknadio sve iznose koje potražuje tužbom. Osim toga, smatra da tužiteljica nema pravo zahtijevati od njega vraćanje iznosa plaćenih prema osnovnom ugovoru obzirom da su stranke sklapanjem aneksa stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje je ovlašten zadržati sva plaćanja koja mu je tužiteljica izvršila temeljem osnovnog ugovora, a isto tako smatra da valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema ZZP/03 pa stoga niti ništetne te da je nastupila zastara navodnih tražbina tužiteljice. Ističe prigovor zastare potraživanja i predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. Tužiteljica se usprotivila navodima tuženika te je u podnesku od 29.4.2024., sukladno provedenom vještačenju izmijenila točku II. tužbenog zahtjeva na način kako je to navedeno pod st. II. izreke ove presude predlažući da sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

4. Umješač EK na strani tužiteljice kao sudužnik po navedenom Ugovoru o kreditu se u podnescima od 20.10.2020. i 21.12.2020. te tijekom postupka pridružio tužiteljici navodeći da ima pravni interes da tužiteljica uspije u sporu, a sve sukladno čl. 206. ZPP-a. U slučaju usvajanja konačno specificiranog tužbenog zahtjeva predlaže sudu tuženika obvezati na naknadu njegovih parničnih troškova zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Sud je presudom br. P-2435/2019-37 od 28. lipnja 2024. djelomično usvojio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja koja je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 3825/2024-2 od 23. travnja 2025. ukinuta i vraćena sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva dok se tuženik i dalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

7. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tužiteljica, Slavonska banka d.d. Osijek, pravni prednik tuženika, i EK kao sudužnik sklopili 22.9.2006. Ugovor o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ružice Gagro po br. OU-254/2006 dana 26.9.2006.;

- da je kredit odobren za adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 146.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita uz kamatnu stopu od 4,30 % na rok otplate od 30 godina;

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, odn. na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća;

- da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja;

- da je kamata promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a izmjena kamatne stope smatra se sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ugovoru;

- da su stranke zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine 23.1.2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da preplata iz postupka konverzije na dan 30.09.2015. iznosi 10.356,35 kn;

- da je kredit prijevremeno otplaćen.

8. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetni dijelovi odredbi navedenog Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;

- da li tužiteljica ima pravni interes za pokretanje ovog postupka;

- da li tužiteljica ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks Ugovoru o kreditu;

- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije;

- da li je osnovan prigovor tuženika da tužiteljica nema status potrošača, a s istom je sklopio Anesk Ugovoru kao fizičkom osobom tj. potrošačem.

9. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem svjedokinje JK i tužiteljice te izvršio uvid u kompletnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

10. Svjedokinja JK iskazala je da je od 1995. djelatnica bivše Slavonske banke, a nakon toga pravnog sljednika Hypo Alpe Adria Bank, a nakon toga pravnog sljednika te banke današnje Addiko Bank u kojoj radi i danas na poslovima blagajnika. Cijeli radni vijek obavljala je isključivo poslove blagajnika i nije radila na poslovima kredita. Nema nikakva saznanja vezano za kredit koji je tužiteljica podigla u njihovoj banci iako tužiteljicu poznaje iz viđenja.

11. Tužiteljica GK ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da je 2006. namjeravala podići kredit za adaptaciju obiteljske kuće, a u vrijednosti od 146.000 CHF. Došla je u poslovnicu bivše Slavonske banke u Valpovu i razgovarala s djelatnicom ZK. Savjetovala joj je da podigne kredit u CHF koji je bio najpovoljniji u to vrijeme i nije joj nudila nikakav drugi kredit. U to vrijeme imala je svoj projektantski ured i pribavila je podatke BON1 i BON2 i po primanjima je ispunjavala uvjete za predmetni kredit. Za osiguranje kredita trebao joj je biti njezin suprug kao sudužnik. Popunila je zahtjev za kredit i ubrzo nakon toga joj je kredit odobren. ZK ju nije upozoravala vezano za rizike za kredit u CHF, za promjenjivu kamatnu stopu, tečaj i valutu. Nije ju upozorila niti da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na eur. Ugovor je pročitala vezano za visinu kredita, promjenjivu kamatnu stopu i ratu i vrijeme otplate. Ugovore je odnijela kod javnog bilježnika, a s njom je bio i suprug kao sudužnik. Javni bilježnik je solemnizirao ugovor i nije im tumačio pojedine odredbe ugovora već im je rekao da ukoliko ne budu plaćali kredit da postoji mogućnost ovrhe na nekretnini koja je založena za kredit. Ugovore je vratila u banku i nedugo zatim je kredit odobren. Početne rate su joj bile oko 3.300,00 kn da bi nakon nekog vremena se povećale na iznos od oko 6.000,00 kn. Da joj je početna rata kredita iznosila oko 6.000,00 kn ne bi ni ostvarila pravo na kredit. Kredit joj je isplaćen u kunama, a rate je uredno plaćala bivšoj Slavonskoj banci, a nakon toga Hypo Alpe Adria Bank koja je naslijedila tu banku putem trajnog naloga, a razliku povećane rate na licu mjesta. Navela je da je bila klijent bivše Slavonske banke od 2004., a i danas je klijent sadašnje Addiko Bank koja je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank. Zbog povećanih rata kredita išla se u banku raspitivati, a odgovorili su joj da je to zbog porasta kamata i CHF. Navela je da ne bi sklapala ugovor da je znala da će joj rata kredita biti znatno povećana. Kredit je sav utrošila u adaptaciju obiteljske kuće kao fizička osoba u kojoj živi i dan danas sa svojim suprugom i djecom. Kuću nikada nije iznajmljivala drugim osobama niti ju koristila kao neka pravna osoba.

11.1. Navela je da je 2016. došla u banku kada je stupio na snagu zakon o konverziji i banka je sačinila Dodatak ugovoru, kao i osnovni ugovor, isključivo po njihovim uvjetima i na isti način kao i osnovni ugovor. Priznati su joj neki iznosi konverzijom i iznos joj nije isplaćivan na ruke već joj je uračunat u buduće rate. Smatra da zaključenom konverzijom po uvjetima banke nije u cijelosti obeštećena zbog čega je i podnijela predmetnu tužbu. Sa suprugom se dogovorila da prijevremeno otplati predmetni kredit te su prodali njihovu drugu nekretninu i Addiko banci u cijelosti isplatili preostali dio glavnice i kamata i dobili potvrdu da je kredit otplaćen i brisana je hipoteka.

11.2. Kredit je tražila u banci u iznosu od 80.000 €, ali joj je ponuđen iznos od 146.000 CHF. Navela je da nije mogla utjecati na sadržaj ugovora jer je dobila pripremljen ugovor kojega je trebala solemnizirati kod javnog bilježnika. Ne razumije se u čl. 18. ugovora i klauzulu rebus sic santibus. Gđa. ZK joj nije obrazlagala tu klauzulu na latinskom jeziku, a ne zna latinski jezik.

11.3. Po zanimanju je projektant i te poslove obavlja u svom dnevnom boravku, kuhinji i drugom prostoru u kući jer se služi isključivo samo računalom. Gđa. ZK kao i banka imala je uvid u njeno poslovanje jer je imala otvoren i tekući i žiro račun u toj banci. Nitko ju od djelatnika banke nije upozorio da ne ispunjava uvjete kao fizička osoba niti su joj sugerirali da bi kredit trebala podići kao poslovni subjekt. Napomenula je da je svoju poslovnu djelatnost obavljala u toj nekretnini kao što to čini i danas. U međuvremenu je zaposlila još dvoje djelatnika, ali nakon zaključenog dodatka ugovoru. Gđa. ZK je znala da je njeno sjedište kao projektanta u obiteljskoj kući, a naročito iz razloga što se poznaju od ranije, a osim toga radila je i za banku troškovnike za stranke koje su u toj banci dizali kredite.

12. U dopunskom saslušanju tužiteljica je ostala kod svog iskaza kojeg je dala na ročištu održanom 4. lipnja 2024 te dodala da je u vrijeme dizanja kredita u kući živjelo šest članova obitelji. Sjedište njenog zanimanja nalazi se na adresi u [adresa] gdje živi sa svojom obitelji. Kao inženjer radi građevinske projekte kao i nadzore koji se obavljaju na samom gradilištu. Kod kuće radi na računalu projektiranje i kontrolu građevinskih knjiga te nikakvi naručitelji bilo kakvih građevinskih poslova ne dolaze u obiteljsku kuću. Pregovore je vršila u kafićima ili kod investitora, a koordinacije u prostoru investitora gdje bi obavljali razgovore vezano za projektiranje i realizaciju projekta. Nije prijavljivala drugu adresu budući da za to nije imala potrebe jer nije imala veliki obim poslova. Ne bi mogla obavljati djelatnost a da svojoj komori prethodno ne prijavi adresu djelovanja i na kući postoji tabla koju joj je izdala komora i postavljena je na prednju stranu kuće.

13. Iz uvida u zaključak pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković od 8. veljače 2024. razvidno je da izračunata razlika nastala promjenom visine kamate stope iznosi 48.047,80 kn / 6.377,04 € (razlika između više i manje plaćenih iznosa) te da tečajna razlika (razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike) iznosi 64.947,37 kn / 8.620,00 €. Ukupna razlika kamata i tečaja (48.047,80+64.947,37) umanjena za priznatu konverziju (10.356,35) iznosi 102.388,20 kn / 13.622,51 €.

14. Tužiteljica i umješač nisu imali primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje dok je tuženik u podnesku od 12. travnja 2024. dostavio simulirani izračun te istaknuo kako je ukupna razlika zbog promjene kamatne stope i tečaja manja od vještakova izračuna za 5,17 €.

15. Vještakinja je u očitovanju od 29. svibnja 2024. na podnesak tuženika ostala u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja navodeći da u tuženikovom izračunu ukupna razlika iznosi 14.991,87 €, a u nalazu i mišljenju iznosi 14.997,04 € te da je razlika od 5,71 € između tuženikovog i njenog izračuna nastala uslijed zaokruživanja obzirom da se tečaj prikazuje na više od vije decimale.

16. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te očitovanje vještakinje jer je dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

17. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu tuženika, umješača na strani tužiteljice, iskaz svjedokinje JK i tužiteljice, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice opisan kao u izreci presude.

18. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporne su odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,10 %. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupnju poljoprivredne mehanizacije pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

19. Kako tuženik nije dao dovoljno podataka u samom Ugovoru temeljem čega su podizane kamatne stope na kredit zaključen s tužiteljicom, da li je u tom periodu na tržištu nudio kredite po nižoj kamatnoj stopi ili su odmah plasirani po kamatnoj stopi koja je tada naplaćivana od tužitelja, je li promjenjiva kamatna stopa bazirana na objektivnim i opravdanim razlozima, sud je tužiteljici dosudio zatraženi iznos sukladno nalazu i mišljenju vještakinje i specificiranom tužbenom zahtjevu na ime razlike između prvotno ugovorene kamatne stope 5,10 % i kamatnih stopa kako ih je obračunavala i naplaćivala banka u utuženom periodu do isplate kredita.

20. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, s tim da parametar mora biti jedan od varijabli EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija RH i obveze pričuve Banaka koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

21. U čl. 4. ZOO-a, propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.

22. Odredba čl. 269.st.2. ZOO-a propisuje da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

23. Odredba čl. 272. ZOO-a propisuje da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

24. Odredba čl. 295. ZOO-a propisuje da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u

tipskom obrascu ugovora, bilo da se na njih ugovor poziva.

25. Prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st. 2.). Odredba st. 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3.).

26. Odredba čl. 322.st.1. ZOO-a propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Navedeno nije implementirano isključivo u Zakon o zaštiti potrošača, već i u odredbe članaka 295. i 296. ZOO-a i to upravo radi ostvarenja zaštite jednakosti prava šireg kruga sudionika obveznopravnih odnosa.

28. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

29. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužiteljici ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

30. Iz podataka u spisu predmeta i iskazu tužiteljice proizlazi kako je predmetni ugovor kao i aneks ugovoru formularni, tipski (standardni ugovor), koji podrazumijeva skup ugovornih klauzula određen kao model za sklapanje budućih ugovora, koji ne isključuje mogućnost individualnog pregovaranja o pojedinim elementima.

31. Stoga je sud mišljenja kako se o odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj kao ugovorna strana na bilo koji način mogao individualno pregovarati o odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Suprotno tome, odredba o kamatnoj stopi unaprijed je formulirana od strane tuženika te zbog toga tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, poglavito što je riječ o odredbi, kako je navedeno, unaprijed formuliranog, standardnog (tipskog) ugovora tuženika.

32. Promjenjivost kamatne stope nije bila vezana uz jasne parametre te je kao takva bila nejasna korisniku kredita, a kako to proizlazi iz njegova iskaza. Naime, u predmetnom unaprijed formuliranom Ugovoru, nije bilo dovoljno elemenata za mogućnost individualizacije visine promjenjive kamatne stope, već je u čl. 3. predmetnog Ugovora određeno da se kamata obračunava i naplaćuje sukladno Odluci o kamatama Banke, da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke, da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje.

33. Slijedom navedenog, korisniku predmetnog kredita se protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula obveza koju nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijem zaključenja predmetnog Ugovora, a koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne od ugovornih strana, a u odnosu na drugu ugovornu stranu-tuženika, a što je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.

34. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora.

35. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

36. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu te je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

37. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi.

38. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

39. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

40. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužiteljica oštećena, pripada joj pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

41. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

41.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

42. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. 06. 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 12.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14.06.2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.

43. Sud je odbio tužiteljicu s dijelom zahtjeva pod st. II. izreke presude preko iznosa 13.622,51 € odnosno u iznosu od 3.050,98 € jer je pojedinačni zbroj za taj iznos veći od ukupno zahtijevanog iznosa koji je tužiteljica tražila sukladno nalazu i mišljenju vještakinje.

44. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

45. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st.1. i čl.155. ZPP-a.

46. Tužiteljici su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 8.218,53 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 500,00 € ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23 dalje: Tarife), tri iznosa od po 50,00 € na ime podneska od 7.11.2019., 8.7.2020. i 22.5.2023. sve po Tbr. 8/4. Tarife, pet iznosa od po 500,00 € na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 15.10.2020., 17.11.2020., 13.04.2023., 29.04.2024. i 31.10.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, šest iznosa od po 500,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 27.01.2021., 14.03.2023., 10.05.2023., 04.06.2024., 07.10.2025. i 15.12.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 1.537,50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 6.150,00 €, iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 199,22 € na ime sudske pristojbe na tužbu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

47. Umješač na strani tužiteljice zahtijeva troškove postupka u iznosu od 5.750,00 €, a priznati su mu troškovi u iznosu od 5.625,00 € koji se sastoje i to: tri iznosa od po 500,00 € na ime sastava podnesaka po punomoćniku od 20.10.2020., 21.12.2020. i 09.12.2025. sve po Tbr. 8/1. Tarife, šest iznosa od po 500,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 27.01.2021., 14.03.2023., 10.05.2023., 04.06.2024., 07.10.2025. i 15.12.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, te iznosa od 1.125,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 4.500,00 €, a koji su u skladu s važećom Tarifom.

47.1. Sud je odbio umješača sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 125,00 € (zajedno s 25 % PDV-a) na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife jer punomoćnik na ročište nije pristupio.

48. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 22. siječnja 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača