REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž- 3/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CP, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog Tomislava Boljata, odvjetnika u Šibeniku podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj: K-372/2025-7 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog CP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-372/2025-7 od 15. prosinca 2025., donesenim nakon izricanja nepravomoćne presude, kojom presudom je optuženi ŽP proglašen krivim za učin kaznenog djela iz članka 326. stavak 1., na temelju članka 127. stavak 4. u svezi članka 123. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP/08) protiv optuženog je produljen istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženik putem branitelja, odvjetnika Tomislava Boljata, odvjetnika u Šibeniku, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora.
3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje protiv optuženog AP egzistiraju osnovi za produljenje istražnog zatvora sukladno odredbi članka 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Iz sadržaja podnesene žalbe optuženika proizlazi da osporava postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. U tom smislu žalitelj u prvom redu ističe kako je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv okrivljenika zbog postojanja opasnosti od bijega pozivajući se ponajprije na ukrajinsko državljanstvo okrivljenika i ratno stanje u Ukrajini pri čemu da je potpuno zanemario da okrivljenik dvadeset i pet godina živi i radi u Republici Italiji. Nadalje, žalitelj navodi i da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju kriminalne volje i upornosti jer okrivljeni nije ranije osuđivan, niti je dio organizirane skupine, kao i da nije djelovao s namjerom trajnog bavljenja kriminalitetom, već da se radilo o izoliranom postupanju uz skromnu novčanu naknadu.
6.1. Međutim, izloženim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebnih zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Naime, imajući u vidu da se radi o stranom državljaninu, odnosno državljaninu Ukrajine koji nije povezan s Republikom Hrvatskom ni na koji način, a da Ukrajina nije država članica Europske unije pa da se u tom smislu radi o državi u kojoj se ne primjenjuje Europski uhidbeni nalog, zaključak je i ovog drugostupanjskog suda da na strani optuženog postoji realna i predvidiva opasnost da bi, ukoliko boravi na slobodi, mogao pobjeći i tako postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske. Imajući u vidu prethodno navedeno, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke su žalbeni navodi žalitelja kojima ističe da se ne bi vratio u državu u kojoj godinama ne živi, kao i da ne postoji niti jedna okolnost koja bi ukazivala na namjeru optuženika da izbjegne kazneni postupak.
6.2. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i obrazlaže osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik puštanjem na slobodu ponovio kazneno djelo. Naime, kada se uzme u obzir, da je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, te da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi prijevoza migranata, imajući pri tom u vidu da se radi o osobi bez zaposlenja i imovine, te da je postupao s očitim ciljem da se materijalno okoristi, to iz svega navedenog uistinu, protivno navodima žalbe, proizlazi visoki stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti utvrđen kod optuženika, što upućuje na postojanje realne i predvidive opasnosti od ponovnog počinjenja istog ili istovrsnog kaznenog djela.
7. Stoga je, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena i ovog suda kako je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08 kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega i ponavljanja djela utvrđene kod ovog optuženika, koja opasnost se za sada, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne bi mogla otkloniti primjenom mjera opreza, čije izricanje se u žalbi predlaže kao zamjena za istražni zatvor.
8. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod žalitelja da daljnje zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru nije niti nužno niti razmjerno obzirom da je dosadašnje vrijeme koje tamo proveo na njega već snažno djelovalo, a kojim zapravo ukazuje na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08, uzimajući u obzir da je optuženiku nepravomoćnom prvostupanjskom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 14. kolovoza 2025. (uhićen 13. kolovoza 2025.), zaključak je i ovog drugostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.
9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494.stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3.točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Šibeniku, 22. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac
