Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-53/2023-5

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog OR, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika OR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 12. prosinca 2022. posl. br. K-732/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Maje Dogan i branitelja optuženika, Trpimira Kučine, odvjetnika u Zadru

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog OR kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 12. prosinca 2022. posl. br. K-732/2020 proglašen je krivim optuženik OR zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako u roku provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6.

ZKP/08 u iznosu od 265,45 EUR.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Trpimiru Kučini, odvjetniku u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o uvjetnoj osudi i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, drugom sucu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviještene su stranke, sukladno traženju optuženika i njegova branitelja u žalbi. Sjednici je prisustvovala zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Maja Dogan, i branitelj optuženika, Trpimir Kučina, odvjetnik u Zadru. Optuženiku su u tri navrata upućivane obavijesti o sjednici vijeća na adresu njegova prebivališta navedenu u spisu, ali su se vratile neuručene uz naznaku dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku", pa je sjednica vijeća održana u odsutnosti optuženika, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog OR nije osnovana.

7. Optuženi OR nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08 u tvrdnji da prvostupanjski sud u presudi nije naveo nikakve razloge o odlučnim činjenicama, već da je u toč. 10. obrazloženja pobijane presude samo paušalno naveo da je utvrdio da je oštećenoj upućena inkriminirana prijetnja riječima i konkludetnim radnjama te da se paušalno konstatira da je optuženik imao "jasan motiv" za svoje postupanje i da je postupao s izravnom namjerom. Stoga, tvrdi žalitelj, pobijana presuda se ne može ispitati, a ujedno da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje jer je osuđen, a "od suda nije dobio valjano obrazloženje za to".

7.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženog OR, sud prvog stupnja je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u vezi s ostalim dokazima, uključujući i obranu optuženika i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djelo za koje je optuženik OR proglašen krivim. Razlozi o odlučnim činjenicama potpuno su jasni i bez proturječnosti, međutim druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane suda prvog stupnja i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruju žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalitelj, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.2. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08, a niti je ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

8. Optuženi OR u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe kako su tijekom rasprave ispitani kao svjedoci policijski službenici ĐR i IR koji su oštećenu nakon inkriminiranog događaja službenim vozilom odvezli s mjesta događaja do policijske postaje, te svjedoci ER i DR, kolege s posla oštećene ZR, koji su kritične prigode radili s oštećenom kada je optuženik navodno došao prijetiti oštećenoj, a da nitko od navedenih svjedoka nije potvrdio da je optuženik izrekao riječi prijetnje za koje se tereti, a niti napravio gestu uperivanjem prstima u glavu te da je u takvoj situaciji prvostupanjski sud trebao primijeniti pravilo "in dubio pro reo", a u protivnom objasniti zašto poklanja vjeru oštećenici, a ne optuženiku i svjedoku AR. U žalbi se navodi da je oštećena ZR imala motiv lažno prijaviti optuženika jer je isti napustio obiteljsku zajednicu, a ona mu je otežavala, pa i onemogućavala viđanje djece, na što joj je on predočavao mogućnost da angažira odvjetnika da mu pripadne njihova maloljetna kći na skrb i da je oštećena podnijela predmetnu, a i druge lažne prijave protiv optuženika, da se zaštiti od tih njegovih nagovještaja.

8.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik inkriminirane prigode, u cilju da zastraši svoju suprugu oštećenu ZR, najprije joj u caffe baru "ABC" u zračnoj luci Zadar, u kojem je zaposlena oštećenica, uputio inkriminirane riječi prijetnje, što je ponovio više puta, što je kod oštećene izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti da će je optuženik sačekati nakon posla i nauditi joj, zbog čega je oštećena pozvala policiju, a potom dok se oštećena nalazila u policijskom vozilu radi odlaska u policijsku postaju radi podnošenja kaznene prijave protiv optuženika, za vrijeme dok se nalazio u vozilu na semaforiziranom križanju, oštećenoj pokretom ruke, uperivši svoja dva prsta u glavu, zaprijetio joj da će je ubiti.

8.2. Točno je da svjedoci DR i ER nisu osobno čuli riječi koje je optuženik uputio oštećenoj, ali ovi svjedoci su, kako osnovano obrazlaže prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, svjedočili o njezinoj uznemirenosti, plakanju i njenom lošem stanju. Tako je svjedokinja ER između ostalog kazala da ju je dok je ona radila na "međunarodnom šanku" u ABC, a oštećena da "domaćem šanku", nazvala oštećena i kazala joj da je došao njen (oštećeničin) suprug, da je oštećena "samo plakala i plakala", da je bila jako potresena, da nije ništa mogla kazati, da je jako loše izgledala i bila vidno potresena te da je nikada nije vidjela u takvom stanju, a s oštećenom radi sigurno pet godina. Svjedok DR, koji je također u inkriminirano vrijeme radio na "međunarodnom šanku", kazao je da je došao na domaći šank po pozivu oštećene i da je oštećena bila uplakana, pa joj kazao da sjedne sa strane i da će on raditi umjesto nje. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz oštećene kao vjerodostojan, i u dijelu koji se dogodio u navedenom kafiću zračne luke [adresa], ocjenjujući ga jasnim i uvjerljivim jer je stanje u kojem se oštećena u tim trenucima nalazila i koje je opisala u cijelosti podudarno s iskazima svjedoka CR i NR. Prvostupanjski sud je obrazložio da optuženik i oštećena u inkriminirano vrijeme nisu bili u dobrim bračnim odnosima i nisu živjeli zajedno, a da je optuženik od svih mogućih kafića došao baš na radno mjesto oštećene u kafić u sklopu zračne luke ... i to baš u smjenu u kojoj radi oštećena i tamo pio, prema njegovu iskazu, više pića, pet – šest viski-cola, zbog čega nije osnovana obrana optuženika da je u taj kafić došao samo iz razloga da oštećenu pita u vezi djece i da joj se nije obraćao na način kako se tereti, odnosno da joj nije prijetio. Prvostupanjski sud osnovano zaključuje, ako bi to bila istina, kako to tvrdi optuženik u svojoj obrani, da se onda oštećena ne bi toliko uznemirila i zbog toga vjeruje iskazu oštećene glede upućenih joj riječi od strane optuženika, budući su takve riječi doista podobne da izazovu reakciju oštećene i njeno stanje kako ga je opisala oštećena, a potvrdili svjedoci ER i DR. Optužba, a ni oštećena u svom iskazu, ne tvrde da su inkriminirane riječi prijetnje koje je optuženik uputio oštećenoj čuli svjedoci ER i DR, obzirom da je optuženik te riječi prijetnje oštećenoj uputio dok se oštećena nalazila na "domaćem šanku" navedenog kafića zračne luke [adresa], a svjedoci njene radne kolege ER i DR radili inventuru na "međunarodnom šanku", te su na šank na kojem je radila oštećena došli nakon njena poziva, nakon što je optuženik oštećenoj već uputio riječi prijetnje, te su svjedočili o njenom stanju, njenoj uplakanosti i potresenosti.

8.3. U odnosu na drugi dio inkriminiranog događaja, prijetnju koju je optuženik uputio oštećenoj konkludetnom radnjom dok se ista nalazila u policijskom vozilu, oštećena je objasnila da je optuženik iskoristio priliku dok su policijski službenici razgovarali i nisu gledali prema optuženiku, da joj zaprijeti pokretom ruke na način da je svoja dva prsta uperio u glavu, prijeteći joj time da će je ubiti. Iz iskaza policijskih službenika IR i ĐR proizlazi da su na semaforiziranom raskrižju primijetili optuženika u vozilu te da se potom optuženik ponovno pojavio u vozilu ispred dvorišta policijske uprave gdje su oni dovezli oštećenu radi zaprimanja kaznene prijave i da su tada oštećenu smjestili u štićeni prostor policijske uprave, a oni izašli iz vozila te zaustavili optuženika i priveli ga u policijsku postaju.

8.4. Ostali dio žalbe optuženika odnosi se na postavljanje pitanja (ukupno njih 11), od prvog pitanja "Koliko je njezin iskaz pouzdan, uvjerljiv i životan?", do posljednjeg "Koliko je s druge strane životno da bi optuženik supruzi došao otvoreno prijetiti na radno mjesto u kafiću pred kamerama i kolegom?". Kao što je već naprijed navedeno, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, te za svoja utvrđenja, ocjene i zaključke dao uvjerljive i argumentirane razloge koje kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Optuženik se žali i zbog odluke o uvjetnoj osudi, uz obrazloženje da negira učin inkriminiranog djela, a time da negira i odluku o uvjetnoj osudi.

9.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11 od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja te je optuženika prvostupanjski sud osudio na i po ovom drugostupanjskom sudu primjerenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci (što je minimalna propisana kazna za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, budući je za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina), određujući da se ta kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, osnovano zaključujući da nije potrebno izricati bezuvjetnu kaznu zatvora te da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, kojom kaznenom sankcijom će se i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenja građana u javni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

10. Optuženik u uvodnom dijelu žalbe navodi da se žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s time da u obrazloženju žalbe ne navodi nikakve razloge zbog čega prvostupanjsku presudu pobija iz tog razloga.

10.1. Potpuno je nejasno zbog čega se optuženik uopće žali zbog imovinskopravnog zahtjeva, kada prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije donio nikakvu odluku o imovinskopravnom zahtjevu, a niti je mogao jer oštećena ZR tijekom postupka nije ni podnosila imovinskopravni zahtjev.

11. Slijedom svega izloženog, te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odbijena je žalba optuženika kao neosnovana i odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Šibeniku 22. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac