Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-79/2023-6

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog FN, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika FN podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 9. veljače 2023. posl. br. K-24/2023-17, u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, KN

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženika FN, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u toč. IV. izreke, na način da se na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom FN u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2022. do 24. veljače 2023.

II. Žalba državnog odvjetnika i optuženika FN odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 9. veljače 2023. posl. br. K-24/2023-17 proglašen je krivim optuženik FN zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na štetu oštećenika GN, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku FN u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2022. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da optuženik FN plati troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 132,72 EUR kao paušal te troškove iz čl. 145. st. 1. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 539,39 EUR na ime troškova psihijatrijskog vještačenja, kao i nagradu i troškove branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

1.3. Nadalje, na temelju čl. 452. st. 1. toč. 3. ZKP/08 odbijena je optužba protiv optuženika FN za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 (na štetu VN).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni i optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i optuženik, po branitelju Marinu Hraini, odvjetniku u Varaždinu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, drugom sucu, podredno da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni, "na način da primijeni blažu kaznenopravnu sankciju".

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetništva podnio je osobno optuženik, prigovarajući istinitosti iskaza svjedoka JN i LN i s prijedlogom da mu se izreče blaža kaznena sankcija, obzirom na njegovo zdravlje, zdravlje njegove supruge i njene majke.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviještene su stranke, sukladno traženju optuženika i njegova branitelja u žalbi. Sjednici je prisustvovala zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, KN. Branitelj optuženika, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća, a obavijesti o sjednici vijeća poslane optuženiku na poznatu adresu prebivališta, u dva navrata, vratile su se neuručene uz naznaku dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku", pa je sjednica vijeća održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

7. Državni odvjetnik nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u tvrdnji da prvostupanjski sud u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama u pogledu odluke o kaznenoj sankciji, jer da optuženiku nije opozvao djelomičnu uvjetnu osudu, a što je mogao učiniti temeljem čl. 58. st. 2. KZ/11, povodom presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. K-355/2019-41 od 19. prosinca 2019., pravomoćna 14. svibnja 2020., u kojoj je određen rok kušnje od tri godine, a optuženik u tom vremenu kušnje, odnosno provjeravanja, je počinio predmetno kazneno djelo, pa da je prvostupanjski sud "imao mogućnost i trebao" optuženiku opozvati uvjetnu osudu.

7.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, da prvostupanjski sud u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama u pogledu odluke o kaznenoj sankciji, u obrazloženju svoje presude prvostupanjski sud je naveo, cijeneći sve okolnosti koje utječu na odluku o vrsti i mjeri kazne, da će se izrečenom kaznom zatvora optuženiku u trajanju od devet mjeseci postići svrha kažnjavanja, izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u javni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku (nakon izdržane kazne zatvora na koju je osuđen) ponovno uključivanje u društvo.

7.2. Sukladno odredbi čl. 58. st. 2. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi sud može (dakle nije obligatorno kao u slučaju kada je izrečena kazna zatvora u trajanju duljem od jedne godine – čl. 58. st. 1. KZ/11) opozvati uvjetnu osudu, a u predmetnom slučaju prvostupanjski sud je zaključio da je primjerena kaznena sankcija za optuženika kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci, a time i da nema potrebe za opozivom djelomično uvjetne osude po naprijed navedenoj presudi Općinskog suda u Varaždinu.

7.3. Stoga, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a niti je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba državnog odvjetnika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

8. Optuženik FN u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da je prvostupanjski sud svoja utvrđenja temeljio na iskazu oštećenika GN i svjedoka VN i LN, ali da je takvo utvrđenje pogrešno, jer da su iskazi oštećenika GN i svjedoka VN neprihvatljivi, a svjedok LN je skloniji oštećeniku te da nije imao "prilike opažati cijeli događaj". Osim toga, da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su GN i VN prije inkriminiranog događaja sudjelovali u fizičkom sukobu s optuženikom 13. listopada 2022, ispred trgovine u mjestu u kojem svi žive. U žalbi optuženika se dalje navodi da je kritične zgode došlo do verbalnog sukoba između optuženika i oštećenog GN iz razloga što je optuženik prethodno bio pretučen od strane u ovom postupku oštećenika GN i VN. Da nije sporno da je optuženik izrekao oštećenom GN riječi "izvadit ću ti jetru vlastitim rukama, ako opet napravite ono što ste napravili", ali da te riječi treba staviti u kontekst događaja kritične zgode i njegova sukoba od ranije, pa da u tom kontekstu riječi koje je izrekao optuženik nemaju ozbiljnost da bi se mogle okvalificirati prijetnjom u smislu čl. 139. st. 2. KZ/11 te da su te riječi od strane optuženika izrečene u afektu, bez namjere da kod oštećenika izazovu strah za njegov život.

8.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik inkriminirane zgode prilikom fizičkog nasrtaja na oštećenog GN, držeći u ruci manji preklopni nož i svojim nogama udarajući po lijevoj nozi oštećenika, dok ga je oštećenik u samoobrani odgurivao od sebe, uputio mu riječi prijetnje "da će mu izvaditi jetru, te da ga bude strelil", a nakon što je oštećenik pobjegao u susjedno dvorište, optuženik krenuo za njim kazavši da ima sreću (oštećenik) što je na tuđem posjedu te mu ponovno uputio riječi prijetnje da će ga pronaći i izvaditi mu jetru, da će ga ustrijeliti, što je sve kod oštećenika GN izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život. Pri tome, prvostupanjski sud ispravno cijeni obranu optuženika selektivnom, sve u cilju kako bi otklonio od sebe kaznenu odgovornost. S druge strane, prvostupanjski sud je analizom iskaza oštećenog GN te svjedoka VN i LN utvrdio da su isti iskazi u bitnom suglasni, okolnosni, objektivni i uvjerljivi te ih je kao takve osnovano cijenio vjerodostojnim. Tako je oštećeni GN opisujući inkriminirani događaj naveo da ga je optuženik najprije fizički napao na mjestu gdje je on čekao autobus, da mu je tada i zaprijetio riječima "da će mu izvaditi jetru, te da ga bude strelil", tom događaju da nitko nije bio nazočan budući da na mjestu gdje je čekao autobus nikoga drugog nije bilo. Od napada optuženika se branio tako da ga je odgurnuo te u strahu pobjegao u dvorište LN, opisujući u svom iskazu što se dogodilo u dvorištu imenovanog LN, a njegov iskaz potvrđuje naprijed imenovani u svom svjedočkom iskazu, koji je potvrdio da je optuženik oštećeniku upućivao riječi prijetnje za koje se tereti, i to u više navrata te da se optuženik udaljio iz njegova dvorišta tek kada je on kazao da će zvati policiju i poslao sina po mobitel. Glede svjedoka VN (otac oštećenika GN), isti nije bio nazočan inkriminiranom događaju, ali je potvrdio da ga je nazvao sin VN i rekao mu da mu optuženik prijeti, riječima koje su naveli i oštećenik GN i svjedok LN u svojim iskazima.

8.2. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se u predmetnom slučaju radi o ozbiljnoj prijetnji optuženika FN upućene oštećeniku GN, jer riječi prijetnje koje su izrečene su objektivno podobne da kod oštećenika i svake druge prosječne osobe izazovu osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost, a posebno ako te riječi upućuje agresivna osoba, kako optuženika opisuju i oštećenik GN i svjedok VN, kada optuženik i oštećenik žive u istom selu, a oštećenik radi u noćnoj smjeni i na posao putuje autobusom. Stoga nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da riječi koje je optuženik inkriminirane prigode uputio oštećeniku "izvadit ću vam jetra vlastitim rukama, ako opet napravite ono što ste mi napravili", kada se stave u kontekst ranijeg sukoba između optuženika i oštećenika, tim riječima nedostaje ozbiljnost u smislu obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Naime, što se tiče ranijeg navodnog sukoba između optuženika i oštećenika, u tom pravcu ispitana je svjedokinja JN, koja je objasnila vezano za taj navodni događaj da nakon provedenih izvida policijskih službenika nije utvrđeno postojanje elemenata kaznenog niti prekršajnog djela, povodom prijave u ovom predmetu optuženika FN da ga je fizički napao u ovom predmetu oštećenik GN, zbog čega nisu ni podnosili kaznenu (a ni prekršajnu) prijavu.

8.3. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijeno otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, poglavito njegovu dosadašnju osuđivanost i da bi u konkretnom slučaju primjerena kazna za optuženika bila bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, kojom kaznom bi se postigli učinci i specijalne i generalne prevencije. S druge strane, optuženik u žalbi zbog odluke o kazni podnesenoj po branitelju smatra izrečenu kaznu zatvora po sudu prvog stupnja od devet mjeseci prestrogom i nepotrebnom za postizanje ciljeva i generalne i specijalne prevencije te da je kazna nerazmjerna okolnostima i posljedicama počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim.

9.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11 od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja te je optuženika osudio na, po ovom drugostupanjskom sudu, primjerenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, kojom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenja građana u javni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane kazna je takva da optuženiku omogućuje ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne.

9.2. Iz navedenih razloga nisu mogle biti prihvaćene žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

10. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika iz čl. 469. toč. 6. ZKP/08, i to u dijelu odluke o uračunavanju istražnog zatvora, odnosno oduzimanju slobode optuženiku u vezi s predmetnim kaznenim djelom, u izrečenu kaznu optuženiku.

10.1. Naime, optuženiku je toč. IV. izreke pobijane presude na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2022. pa nadalje (presuda je objavljena 9. veljače 2023.). Međutim, kako je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Kv-41/2023- 6 od 24. veljače 2023. (list 304-306 spisa) istražni zatvor protiv optuženika FN ukinut dana 24. veljače 2023., kada je optuženik i pušten na slobodu, trebalo je u tom dijelu, povodom podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti, budući je povrijeđena odredba o uračunavanju istražnog zatvora na štetu optuženika, preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu, dakle u toč. IV. izreke, na način da se optuženiku FN na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2022. do 24. veljače 2023.

11. Slijedom svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 22. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac