REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI
Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina
Poslovni broj P-936/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa opunomoćenik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženoj NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, iznos od 214,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama, koje se obračunavaju od svakodobnog dospijeća pa do dana plaćanja sukladno stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na ostale odnose i to:
− na iznos od 13,22 EUR, računajući od 26.09.2024.
− na iznos od 201,17 EUR, ne traži se zatezna kamata
do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženoj NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818 nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 75,77 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 16. rujna 2025. navodi da je pravna osoba ovlaštena za pružanje usluge opskrbe električnom energijom, obračunskih mjerenja potrošene električne energije te naplatu isporuke električne energije, a tuženica suvlasnica i posjednik nekretnine koja se nalazi na adresi, STARČEVIĆA ANTE 24, 10360 SESVETE, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u kojoj se nekretnini nalazi obračunsko mjerno mjesto za koje postoji nepodmireno potraživanje tužitelja. Budući da je tuženik suvlasnik i posjednik na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu.
Naime, sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik i posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 214,39 EUR što je razvidno iz dostavljenih računa te izvoda iz poslovnih knjiga koje se odnosi na nepodmirene obveze na ime potrošnje električne energije i mjesečnih novčanih obveza, a iz kojeg je razvidno kako predmetno potraživanje nije podmireno.
Potraživanje tužitelja odnosi se na tražbinu - utrošak dostavljene električne energije i mjesečne novčane obveze za obračunsko mjerno mjesto ŽIVKO OREŠKOVIĆ, SESVETE, STARČEVIĆA ANTE 24, obračunskog mjesta:
0128020204, broj brojila: 10780321, sve kako proizlazi iz vjerodostojne isprave- izvoda otvorenih stavki te priloženih računa.
Ističe da sukladno čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni sljednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti ostavitelja tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio.
Slijedom navedenog, tuženik je kao vlasnik i posjednik nekretnine, a uostalom i pravni sljednik iza evidentiranog kupca obvezan podmiriti predmetno dugovanje. Tuženik je u utuženom razdoblju preuzimao električnu energiju bez ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto odnosno tuženik troši električnu energiju tužitelja na način da se priključio na mrežu tužitelja, a nikada ranije nije stekao status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Eventualni propust prijave promjene vlasništva mjernog mjesta odnosno posjeda opskrbljivaču usluge leži na novom korisniku tj. onom tko ga posjeduje kao vlasnik ili korisnik prostora, sve sukladno članku 24. i članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.
Tuženik kao vlasnik s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom niti je na bilo koji način stekao status korisnika sukladno članku 26. i članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Navedeno postupanje tuženika je protupravno i smatra se neovlaštenom potrošnjom u smislu članka 93. stavak 1. alineja 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.
Prema članku 1111. stavak 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
Sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženik je krajnji kupac - kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, i to u predmetnom slučaju kupac iz kategorije kućanstvo – koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 61. st. 2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.
Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage.
Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, a koji Opći uvjeti se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto.
S time u vezi, a budući da je tuženik kao vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine i pravni sljednik evidentiranog kupca električne energije ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to je tuženik obvezan utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka namiriti tužitelju.
Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima tuženik je dužan ispuniti preuzetu obvezu i podmiriti tužitelju u cijelosti dugovanje temeljem utuženih računa. Navedeni Opći uvjeti obvezuju tuženika, sukladno odredbi iz čl. 295. st. 5. Zakona o obveznim odnosima.
Budući da tuženici nisu ispunili svoju novčanu obvezu po dospijeću, to su, osim glavnice, dužni platiti i zatezne kamate tekuće sljedećeg dana po dospijeću obveze na iznose računa u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a.
2. Tužena je sukladno članku 284. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) pozivom od 25. rujna 2025. pozvana na dostavljanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana od primitka poziva i tužbe te upozorena na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331. b ZPP-a.
3. Prema dostavnici u spisu tužena je poziv na podnošenje odgovora na tužbu od 25. rujna 2025. zajedno sa tužbom i prilozima uz istu, uredno zaprimila 04. studenog 2025.
4. Tuženica, iako je uredno zaprimila tužbu i poziv za davanje odgovora na tužbu, te bila valjano upozorena i na posljedice propuštanja davanja odgovora na tužbu u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na tužbu pa je sud vodeći računa o ekonomičnosti postupka donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev jer su ispunjene pretpostavke iz članka 331 b stavka 1. ZPP-a. Naime, tuženiku su tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (list 1-4), a koje činjenice nisu u protivnosti (već u suglasnosti) s dokazima koje je tužitelj podnio (list 5-212) ili s činjenicama koje su općepoznate odnosno ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Pri tom se tužitelj pravilno pozvao na odredbe materijalnog prava koje daju osnovu za njegovo potraživanje.
5. Stoga je je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
6. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. dalje: Tarifa).
7. Tužitelju je priznat zatraženi parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe Tbr.7.1.Tarife u iznosu od 50,00 Eura i PDV u iznosu od 12,50 Eura te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 6,64 EUR-a i trošak pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 što čini ukupan trošak parničnog postupka od 75,77 EUR-a te je odlučeno kao pod II izreke.
8. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi preko navedenog iznosa jer je tužitelj na tužbu platio upravo onoliku pristojbu kolika mu je i dosuđena, te što pristojba na presudu zbog ogluhe se određuje u polovici redovne vrijednosti. Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.
U Svetom Ivanu Zelini, 22. siječnja 2026.
S U D A C
Žanet Vidović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dostave otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 3 (tri) primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema čl. 353. st. 2. ZPP-a
DN-a:
- tužitelju po pun., tužitelja pozvati na plaćanje pristojbe na presudu
- tuženici
