Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1038/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ŠF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srb, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kao pravni slijednik Hypo Alpe – Adria – Bank d.d., Zagreb, zastupana po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, br. 216-100/2005 između tužitelja ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb isplatiti tužitelju ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana, novčanu tražbinu u iznosu od 19.889,02 EUR-a (devetnaesttisućaosamstoosamdesetdeveteura-dvacenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 10,03 EUR počevši od 01.10.2007. g. do isplate,

- na iznos od 10,02 EUR počevši od 01.11.2007. g. do isplate,

- na iznos od 10,12 EUR počevši od 01.12.2007. g. do isplate,

- na iznos od 10,06 EUR počevši od 01.01.2008. g. do isplate,

- na iznos od 10,24 EUR počevši od 01.02.2008. g. do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR počevši od 01.03.2008. g. do isplate,

- na iznos od 39,67 EUR počevši od 01.04.2008. g. do isplate,

- na iznos od 38,67 EUR počevši od 01.05.2008. g. do isplate,

- na iznos od 38,27 EUR počevši od 01.06.2008. g. do isplate,

- na iznos od 38,72 EUR počevši od 01.07.2008. g. do isplate,

- na iznos od 38,01 EUR počevši od 01.08.2008. g. do isplate,

- na iznos od 38,02 EUR počevši od 01.09.2008. g. do isplate,

- na iznos od 38,41 EUR počevši od 01.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 65,29 EUR počevši od 01.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 61,97 EUR počevši od 01.12.2008. g. do isplate,

- na iznos od 66,12 EUR počevši od 01.01.2009. g. do isplate,

- na iznos od 66,73 EUR počevši od 01.02.2009. g. do isplate,

- na iznos od 66,99 EUR počevši od 01.03.2009. g. do isplate,

- na iznos od 66,15 EUR počevši od 01.04.2009. g. do isplate,

- na iznos od 66,27 EUR počevši od 01.05.2009. g. do isplate,

- na iznos od 65,02 EUR počevši od 01.06.2009. g. do isplate,

- na iznos od 64,08 EUR počevši od 01.07.2009. g. do isplate,

- na iznos od 64,29 EUR počevši od 01.08.2009. g. do isplate,

- na iznos od 64,72 EUR počevši od 01.09.2009. g. do isplate,

- na iznos od 64,65 EUR počevši od 01.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 64,13 EUR počevši od 01.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 64,99 EUR počevši od 01.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 65,67 EUR počevši od 01.01.2010. g. do isplate,

- na iznos od 66,65 EUR počevši od 01.02.2010. g. do isplate,

- na iznos od 66,37 EUR počevši od 01.03.2010. g. do isplate,

- na iznos od 68,45 EUR počevši od 01.04.2010. g. do isplate,

- na iznos od 67,40 EUR počevši od 01.05.2010. g. do isplate,

- na iznos od 69,91 EUR počevši od 01.06.2010. g. do isplate,

- na iznos od 96,02 EUR počevši od 01.07.2010. g. do isplate,

- na iznos od 90,64 EUR počevši od 01.08.2010. g. do isplate,

- na iznos od 107,06 EUR počevši od 01.09.2010. g. do isplate,

- na iznos od 101,36 EUR počevši od 01.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 92,26 EUR počevši od 01.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 111,51 EUR počevši od 01.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 127,14 EUR počevši od 01.01.2011. g. do isplate,

- na iznos od 110,13 EUR počevši od 01.02.2011. g. do isplate,

- na iznos od 116,67 EUR počevši od 01.03.2011. g. do isplate,

- na iznos od 109,08 EUR počevši od 01.04.2011. g. do isplate,

- na iznos od 110,46 EUR počevši od 01.05.2011. g. do isplate,

- na iznos od 142,61 EUR počevši od 01.06.2011. g. do isplate,

- na iznos od 145,74 EUR počevši od 01.07.2011. g. do isplate,

- na iznos od 172,60 EUR počevši od 01.08.2011. g. do isplate,

- na iznos od 158,80 EUR počevši od 01.09.2011. g. do isplate,

- na iznos od 143,70 EUR počevši od 01.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 135,07 EUR počevši od 01.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 133,92 EUR počevši od 01.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 141,02 EUR počevši od 01.01.2012. g. do isplate,

- na iznos od 147,21 EUR počevši od 01.02.2012. g. do isplate,

- na iznos od 148,04 EUR počevši od 01.03.2012. g. do isplate,

- na iznos od 143,76 EUR počevši od 01.04.2012. g. do isplate,

- na iznos od 146,65 EUR počevši od 01.05.2012. g. do isplate,

- na iznos od 148,62 EUR počevši od 01.06.2012. g. do isplate,

- na iznos od 145,30 EUR počevši od 01.07.2012. g. do isplate,

- na iznos od 146,17 EUR počevši od 01.08.2012. g. do isplate,

- na iznos od 143,68 EUR počevši od 01.09.2012. g. do isplate,

- na iznos od 138,37 EUR počevši od 01.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 144,11 EUR počevši od 01.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 146,87 EUR počevši od 01.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 144,86 EUR počevši od 01.01.2013. g. do isplate,

- na iznos od 134,02 EUR počevši od 01.02.2013. g. do isplate,

- na iznos od 148,04 EUR počevši od 01.03.2013. g. do isplate,

- na iznos od 144,03 EUR počevši od 01.04.2013. g. do isplate,

- na iznos od 140,42 EUR počevši od 01.05.2013. g. do isplate,

- na iznos od 129,20 EUR počevši od 01.06.2013. g. do isplate,

- na iznos od 128,91 EUR počevši od 01.07.2013. g. do isplate,

- na iznos od 131,67 EUR počevši od 01.08.2013. g. do isplate,

- na iznos od 13.196,88 EUR počevši od 03.08.2013. g. do isplate,

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 6.864,53 EUR- a a (šesttisućaosamstošezdesetčetirieura-pedesettricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko dosuđenog dijela.

V/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 216-100/05 dana 16. ožujka 2005., prema kojem je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 86.800,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, obračunatoj po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank važećem za CHF na dan isplate kredita. Citiranim Ugovorom, početno ugovorena kamatna stopa je bila 5,25% godišnje, međutim tijekom otplate kredita tuženik ju je u više navrata mijenjao na štetu tužitelja, a što tužitelj takav način promjene kamatne stope drži ništetnim, s obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome, a isto tako, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužitelj se poziva i na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom izrekom presude se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Također, navedenom odlukom utvrđeno je da je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Sukladno navedenom, a s obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom Odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno čl., 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Tužitelj također citira čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, ističući da je sud vezan za utvrđenja u navedenim parnicama ukoliko se stranka na iste poziva, a prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima je propisano da svatko u RH je dužan poštivati pravomoćnu izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti, a s obzirom da tuženik isto odbija, to je tužitelj nakon što je tijekom dokaznog postupka provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje podneskom od 10. listopada 2022. konačno postavio tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te je potraživao i naknadu troškova postupka.

1.1. Tužitelj je podneskom 26. ožujka 2025. konačno specificirao pojedinačne iznose u važeću valutu EUR-o, te je naveo da toč. I. tužbenog zahtjeva ostaje nepromijenjena, prema čemu tužbeni zahtjev sada u toč. II. glasi: Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb isplatiti tužitelju ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana, novčanu tražbinu u iznosu od 19.889,02 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom, a u toč. III. potražuje naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je naveo da se u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je isticao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, navodeći i da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda VTS-a i Trgovačkog suda, kao i Zakona o zaštiti potrošača i odredbe 502. c. Zakona o parničnom postupku. U svezi isticanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je naveo da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima, tj. Zakonu o bankama, Zakonu o zaštiti potrošača, kao i na temelju Zakona o obveznim odnosima. Pored navedenog, uopće nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora su ugovorili promjenjivu kamatnu stopu, a koja ugovorna odredba je bila jasna, precizna i nedvosmislena. U svezi valutne klauzule, tužitelj je prije svega u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, jer se radilo o jasnoj odredbi, ali potrebito je istaći da je tužitelj mogao odabrati i druge valute, ali je isti odabrao predmetni kredit upravo iz razloga, jer je isti za njega bio najpovoljni. Tuženik je isticao kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena, jer nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na HRK, niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik, dakle konkretna ugovorna odredba je bila u skladu s prisilnim propisima Zakona o obveznim odnosima. Kao i odredba o promjenjivosti kamate, tako je i odredba o valutnoj klauzuli bila razumljiva i tužitelju potpuno jasna. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovanim.

2.1. U ponovljenom postupku tuženik se na ročištu od 26. ožujka 2025. opreza radi protivio preinaci tužbe od 26.3.2025., da predlaže da se zamolbenim putem sasluša svjedok EF pred OS u Splitu i isticao je da ostaje kod prigovora na matematički izračun vještačenja, s tim da je vještak kod izračuna tečajnih razlika trebao uzeti u obzir već izračunatu razliku kamata, budući da je kamata rađena po tečaju na dan dospijeća, a ne na dan isplate kredita, sve kako ne bi došlo do dvostrukog obračuna tečajnih razlika. Osim toga, naveo je i da ostaje kod prigovora metodologije i navodi da se trebaju uzeti u obzir negativne razlike. Na ročištu koje je održano 19. listopada 2023. odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje ŠFL.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o kreditu (list spisa 5-9), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 10), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 10), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 11), Specijalna punomoć (list spisa 12-13), preslik sa str. sudreg.pravosudje.hr. (list spisa 13), Odgovor na prigovor Addiko banke d.d. (list spisa 14), Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita (list spisa 53-60), Specifikacija uplata (list spisa 61-63), Otplatni plan (list spisa 64-75), Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list spisa 76), Pregled prometa za klijenta (list spisa 77-89), Izjava ŠFL (list spisa 95-99), Tablica kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list spisa 100-108), Nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 113-127), Realizirani otplatni plan (list spisa 143-145), Dopuna nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 149-156), Ispravak dopune nalaza i mišljenja (list spisa 162-166), Izjava svjedoka ŠFL (list spisa 243-247), zapisnik o zamolbenom saslušanju svjedoka EF pred Općinskim sudom u Splitu br. Pom-96/25 (list spisa 268-271), te je saslušao vještaka i tužitelja.

3.1. Sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka ŠFL iz razloga što je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga na ročištu održanog 19. listopada 2023., a na ročištu održanom 17. ožujka 2022. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem ČF. Tužitelj je na ročištu održanom 26. ožujka 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem IF.

4. Ovdje se ističe da je ovaj sud u presudi broj P-1071/2019 od 27. veljače 2023., pod točkama 17.- 22. obrazloženja (list spisa 190-204) obrazložio zašto je neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti. Budući da je Županijski sud u Puli-Pola broj Gž-802/2023-2 od 12. lipnja 2023. rješenjem ukinuo presudu ovog suda broj P- 1071/2019, ovaj sud je i u ovoj odluci navodi da je odlučujući o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti primijenio Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora („Narodne novine“ broj 96/2003., 46/2007., 79/2007: u nastavku: ZZP).

4.1. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP-a je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Odredbom članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (nastavno: Direktiva) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.).

4.2. Prema stajalištu ovog suda, u konkretnoj situaciji odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti (članak 20. Ugovora) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu obzirom se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Naime, navedena odredba je unaprijed sročena od strane tuženika, čija ugovorna pozicija je znatno jača u odnosu na poziciju tužitelja, sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu sjedišta tuženika te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove. Tužitelj pak, što se tiče razumijevanja transakcija koje su u pitanju, pa tako i ugovorne odredbe o mjesnoj nenadležnosti, je osoba koja ne posjeduje pravno znanje, a s obzirom da se radi o tipskim ugovorima, nije bio niti u poziciji da o istoj ugovornoj odredbi raspravlja. Budući da tužitelj ima prebivalište u [adresa], prorogiranje mjesne nadležnosti na sud koji je znatno udaljen od mjesta prebivališta tužitelja za tužitelja bi izazvalo visoke troškove dolaska na sudska ročišta, a time i znatnu neravnotežu o procesno pravnom položaju ugovornih stranaka. Dakle, tako zaključen ugovor je zaključen protivno načelima ekonomičnosti i nepravičan prema tužitelju.

4.3. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe članka 70. ZPP-a. Budući da je tužitelj potrošač izabrao Općinski sud u Osijeku, sud mjesta tužiteljevog prebivališta, to je isti u ovom predmetu mjesno nadležan. Ovdje se ističe da tuženik u žalbi protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1071/2019 od 27. veljače 2023. nije osporavao ocjenu suda o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

5. Prije svega potrebno je reći da je Županijski sud u Puli-Pola u ovoj pravnoj stvari donio je rješenje posl. broj Gž-802/2023-2od 12. lipnja 2023., kojim je prihvatio žalbu tuženika i ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P-1071/2019-34 od 27. veljače 2023. te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U razlozima navedene odluke Županijski sud u Puli-Pola u bitnom je naveo da je na pripremnom ročištu 17. ožujka 2022. tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanja svjedoka VF, ali da je ostao kod prijedloga se saslušaju svjedoci ŠFL i EF, zbog čega je potrebno u ponovnom postupku da prvostupanjski sud provede dokaze i omogućiti tuženiku dokazivanje činjenice da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži nepoštene odredbe u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22. i 56/23.), a sve s obzirom na pravni stav sadržan u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. Ovdje se još jednom ističe da je tuženik na ročištu održanom 19. listopada 2023. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem EFL.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate koju je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu, kao i utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

8. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te, jesu li potraživanja tužitelja u zastari i jesu li ništetne i nepoštene predmetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelji i tuženik 16. ožujka 2005. sklopili Ugovor o kreditu za iznos od 86.800,00 CHF-a na rok otplate do 31. ožujka 2030. s kamatnom stopom od 5,25% godišnje. Nije sporno ni da je kredit otkazan 2013.

10. Iz Ugovora o kreditu (list spisa 5-9) proizlazi da je sklopljen 16. ožujka 2005. na iznos od 86.800,00 CHF-a, na rok otplate do 31. ožujka 2030., te da je ugovorena kamatna stopa 5,25% dekurzivno godišnje, te da je ugovorena valutna klauzula –CHF.

11. Iz Odgovora na prigovor Addiko banke d.d. od 8. svibnja 2019. (list spisa 14) proizlazi da s obzirom na to da Ugovor o kreditu broj 216-100/2005 više nije u trajanju, Banka ne izdaje dokumentaciju po kreditu s obzirom na pozitivne zakonske propise kojima nije propisana obveza dostave dokumentacije vezane uz kredit po isteku ugovornog odnosa, to se posebice odnosi na Ugovor o kreditu, otplatni plan, pregled kamatnih stopa i pregled uplata po kreditu.

12. Iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita od 10. studenog 2005. (list spisa 53-60) proizlazi da je navedeni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika, na iznos od 15.000,00 EUR-a, na rok otplate od 20 godina, te da se zaračunavaju kamate od 6,19% godišnje.

13. Iz Specifikacija uplata kredita broj: 216-100/2005 (list spisa 61-63) proizlazi kolike iznose anuiteta i kada je tužitelj plaćao tužitelju a temelj ugovora o kreditu broj:216- 100/2005.

14. Iz Izjave Ive JF (list spisa 95-99, kao i na listu spisa 243-247) proizlazi da je u bila zaposlena na radnom mjestu Regionalni manager za poslovanje sa građanstvom (Zagreb i centralna Hrvatska) i to od 1.siječnja 2004. do 1. siječnja 2008.,a potom do 1. siječnja 2012. je radila na radnom mjestu Voditelj tima za razvoj kreditnih, transakscijskih i štednih proizvoda. Te je navela da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. banka u ponudi imala ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i ugovore u kreditu s valutnom klauzulom CHF, te da niti ona niti banka nisu mogli predvidjeti rast tečaja CHF-a u odnosu na kunu, u razdoblju nakon 2009. Nadalje, navela je da je ona educirala djelatnike banke o načinu funkcioniranja valutne klauzule, rizicima.

14.1. Prema ocjeni ovoga suda Izjava Ive JF ne odnosni se na odlučne činjenice, odnosno ista nema neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, o mogućnosti pregovaranja tužitelja s tuženikom o predmetnim odredbama ugovora o kreditu, kao niti o obaviještenosti tužitelja o svim rizicima.

15. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Dubravke Herceg, dipl.oec., (list spisa 113-127) proizlazi da je pretplata po osnovi povećanja kamatne stope, između početno ugovorene kamatne stope i naknadnih promjena od strane banke, iznosi 30.255,31 kunu, a sve prikazano u tablici broj 3. Da preplata po osnovi povećanja tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, u razdoblju od 16. ožujka 2005. do kraja otplate kredita iznosi 119.598,52 kune, a sve prikazano u tablici broj 4. Nadalje, proizlazi da je tužitelj ŠF obvezu po predmetnom Ugovoru o kreditu platio više za iznos od 149.853,83 kune (tablica br. 5.) i to po osnovi: više plaćeno zbog povećanja kamatne stope 30.255,31 kuna i više plaćeno zbog tečajne razlike 119.598,52 kuna, ukupno iznos od 149.853,83 kuna.

15.1. Iz Dopune nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 149-156) proizlazi da vještačenje proveo sukladno zadatku suda, te da fiksna kamatna stopa nije temelj izračuna kako to tuženik u svom prigovoru navodi, već početno ugovorena kamatna stopa, jer se i ne može uzeti ništa drugo u izračun, osim početno ugovorene kamatne stope, budući da ugovorom nisu definirani pojedinačni egzaktni parametri niti učešće pojedinog parametra, niti metodologija izračun kamatne stope. Banka je svojim jednostranim odlukama u 5 (pet) navrata mijenjala kamatnu stopu po predmetnom kreditu, a tužitelja je dopisom samo obavijestila o iznosu nove kamatne stope i datumu od kada se ista kamatna stopa primjenjuje. Iznos pretplate zbog promjene kamatne stope iznosi 30.255,31 kuna, a po izračunu-simulaciji tužitelja iznosi 30.249,33 kune. Razlika od 5,98 kuna uglavnom je razlika u izračunu kamate kod početne kamate na dan otplate kredita 02.08,2013. Kako su kamate cijelo vrijeme bile veće od početno ugovorene nije bilo razlike u izračunu, jer nije bilo tj. manje plaćenih kamata. Drugi zadatak je bio izračunati preplaćene iznose mjesečnih anuiteta po osnovi povećanja tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita u razdoblju do otplate kredita. U izračun su uzeti i anuiteti sa predznakom minus, odnosno kada je mjesečni anuitet bio manji od početnog anuiteta. Kako je zadatak bio izračun pretplate po tečajnoj razlici isti je tako i izrađen. Dakle Nalaz i mišljenje u ovom predmetu izrađen je sukladno zadacima po rješenju suda za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

15.2. Iz Ispravka dopune nalaza i mišljenja (list spisa 162-166), proizlazi da je kod izračuna konverzije kuna u EUR za pretplatu po tečajnoj razlici došlo je do greške pod točke 1.2. dopune nalaza, u tablici broj 2 na stranici 4-5 dopune nalaza, zbog krivo prenijetih stupaca 3 i 5 (u tablicu dva puta unijet stupac Anuitet sa promjenjivom kamatom u CHF, te je došlo do krivo izračuna iznosa i u kunama i u EUR-u). Navedena greška u izračunu prenijeta je i u točku 1.3. pod nazivom ZBIRNA tablica pretplate u EUR-u. Vještak je uz ispravak dostavio i dvije nove ispravne tablice. Nadalje, proizlazi da ukupan iznos preplaćen po osnovu tečajne razlike iznosi 119.598,52 kune ili preračunato u EUR-e iznosi 15.873,45 EUR-a, da je pregled mjesečnih iznosa pretplate u kunama i preračunatih u EUR vidljiv je iz prethodne tablice broj 2. Ukupna pretplata iznosi 149.853,83 kune, preračunato u EUR-e iznosi 19.889,02 EUR-a.

15.3. Iz iskaza vještaka danog na ročištu održanom 21. listopada 2022. proizlazi da je vještakinja izvršila ispravak, odnosno dopunu nalaza i mišljenja 21. rujna 2022., odnosno prvu dopunu je napravila 15. rujna 2022., a nakon toga ispravak isto dopune 21. rujna 2022..

15.4. Nalaz i mišljenje vještakinje Dubravke Herceg, kao i Dopuna i Ispravak Nalaza i mišljenja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan, izrađen u skladu s pravilima struke, a vještak se na sve primjedbe tuženika očitovao, a koje mišljenje i očitovanje prihvaća ovaj sud. U odnosu na prigovor tuženika da je nalaz vještaka baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, za naglasiti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev- 1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora. Nadalje, nije osnovana niti primjedba tuženika da je vještak kod izračuna tečajnih razlika trebao uzeti u obzir već izračunatu razliku kamata, jer je kamata rađena po tečaju na dan dospijeća, a ne na dan isplate kredita. Naime, vještak je postupio po zadatku suda koji je stava da upravo na način na koji je vještak izračunao navedenu razliku tečaja u razdoblju otplate može se utvrditi iznos pretplate koji je nastao tužitelju.

1 0

16. Iz iskaza svjedoka EF (pred Općinskim sudom u Splitu br. Pom- 96/25, list spisa 268-271), proizlazi da i da se uopće ne može sjetiti sklapanja predmetnog ugovora o kreditu jer je prošlo 20 godina. Može reći da je ugovor o kreditu sastavljala pravna služba, a on je samo bio kreditni referent. Također može reći da klijent odnosi sa sobom ugovor iz banke kod javnog bilježnika te ima mogućnost čitanja istog, odnosno pretpostavlja da ima. Radio je po procedurama banke te njegova dužnost nije bila objašnjavati predmetne odredbe ugovora o kreditu, a njegova pretpostavka je da je to javni bilježnik dužan objašnjavati. Ne može se sjetiti i ne zna što bi odgovorio na pitanje je li se uvjerio da li je tužitelj razumio predmetne odredbe ugovora o kreditu. Po njegovim saznanjima nikakvi pregovori se nisu mogli vršiti o promjeni uvjeta ugovora o kreditu. Na pitanje je li u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu korisnik mogao sklopiti ugovor o kreditu sa fiksnom kamatnom stopom, svjedok je naveo da se ne može sjetiti da li je postojala ta varijanta. Na pitanje znači li mu išta ime ŠF, odnosno da li je poznavao tužitelja, svjedok je istaknuo da se ne sjeća klijenta te da istog nije poznavao. Na pitanje jesu li korisnici kredita tražili pojašnjenje što je CHF valuta i promjenjiva kamatna stopa i je li im isto pojašnjavao, svjedok je naveo kako se zbog proteka vremena toga ne može sjetiti. Na daljnje pitanje jesu li svim klijentima bile ponuđene sve usluge banke vezano uz kredite, svjedok je naveo kako pretpostavlja da jesu, ali se konkretno ne može sjetiti. Na pitanje je li imao ikakvih saznanja da će kamatna stopa rasti i je li za to bilo ikakvih naznaka, svjedok je naveo da nikakvih saznanja nije imao, a na pitanje je li itko iz banke tražio da se klijentima prešućuje rizike valutne klauzule i promjenjive kamatne stope je naveo kako misli da nije, ali se ne može sjetiti.

16.1. Iskaz svjedoka EF sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, a i iskazivao je načinu rada koji je neposredno primjenjivao prilikom sklapanja ugovora o kreditu s korisnicima kredita, te da se sklapanja konkretnog ugovora o kreditu ne sjeća. U dijelu u kojem navodi da se ne sjeća sklapanja predmetnog ugovora o kreditu iskaz svjedoka je u skladu s iskazom tužitelja koji je naveo da je prije sklapanja ugovora o kreditu prethodne radnje o oko sklapanja ugovora o kreditu vodio sa ženskom zaposlenicom tuženika.

17. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tražio kuću za stanovanje, te je obišao više banaka tražeći najpovoljnije uvjete za stambeni kredit. Htio je podići stambeni kredit za osobne namjene, kupnju obiteljske kuće njegove obitelji i njega. U to vrijeme bio je povjerenik Hajduka u Osijeku i član Skupštine Hajduka te je jednom prilikom u razgovoru s članom Uprave Hajduka i predsjednika Uprave Hypo banke u Splitu, se raspitivao o ugovoru o kreditu za kupnju stambene kuće te su ga preporučali kod jedne referentice u poslovnici banke u Splitu. Iz tog razloga je kredit sklopio u Splitu. Kada se javio referentici u banci, budući da je ugovor išao preko preporuke, imala je pripremljen ugovor i tada je postavio par pitanja i to je li valuta stabilna, je li to najpovoljniji kredit te hoće li mu puno rasti rata, rekli su mu da je valuta stabilna, da rata neće rasti, a taj kredit je bio za njega najpovoljniji s obzirom na njegova primanja. Kao laik nije znao što napraviti, postupao je vjerujući u situaciju i imao je povjerenje u banku. Tijekom otplate kredita njegova rata kredita narasla je duplo, te mu je kredit zbog nemogućnosti plaćanja otkazan. Rata mu je prelazila u jednom trenutku njegova ukupna primanja pa je morao napraviti novi kredit, odnosno reprogram kako bi stari isplatio. Dakle, kada je došao Ugovor je bio već pripremljen, išlo se preko preporuke i on je postavio djelatnici par pitanja, kao što je već naveo, na koja mu je dala odgovor. Djelatnica banke mu je rekla da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali ga uvjeravala da mu rata neće

1 1

znatno rasti jer je to sve, ta valuta za koju se veže, stabilna. U vezi odredbe o valuti rekli su mi da je CHF stabilna valuta, da je to sad hit u Hrvatskoj i da je to za njega najbolje da potpiše. U to vrijeme nije imao ništa, niti OPG, niti obrt ni pravnu osobu u svom vlasništvu. Bio je zaposlen, te je kredit trebao za osobnu namjenu. Nadalje, naveo je da je većinu rata plaćao on, možda je supruga nešto platila, ne može se sjetiti, s tim da navodi da je on dao supruzi novce da uplati jer je imala Internet bankarstvo ili je na neki drugi način plaćala, više se ne sjeća. Kada je pregovarao oko sklapanja ugovora bila je ženska zaposlenica, nije mu poznat predloženi svjedok EF. Nije imao puno vremena za čitanje ugovora o kreditu, pročitao ga je brzinski, jednostavno nije previše razumio stavke, pregledao je ugovor na brzinu i potpisao. Imao je povjerenje u banku. Pitao je može li sklopiti ugovor u eurima ili kunama s fiksnom kamatnom stopom, te je mu je referentica banke predložila da je za njega najbolje da potpiše ugovor u CHF-u. Jednostavno su ga od bilo koje druge odluke odgovarali jer je to bilo najbolje za njega. U to vrijeme je bio zaposlenik Ministarstva branitelja kao njegovatelj brata koji je 100% ratni vojni invalid Š prve skupine, to su bila primanja preko kojeg su mu odobrili kredit uz daljnje obveze koje su išle kao sudužnik i dr. Kada mu je rata počela rasti požalio se banci, zvao ih je, ali su mu rekli da je to takvo stanje na tržištu trenutno i da će se to stabilizirati i vratiti na prvotno.

17.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, a iskazivao je o događaju u kojem je neposredno sudjelovao.

18. Suprotno tuženikovim navodima tijekom postupka, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.

18.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te odlukom br. Revt-575/16 od 03.10.2017. kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03

1 2

dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. u nastavku: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO)

- da je tuženik u razdoblju 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

18.2. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

18.3. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

18.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije bio potrošač, na tuženiku (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju). Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio potrošač, te da sredstva dobivena isplatnom kredita od tuženika nisu bila namijenjena za obavljanje poslovne djelatnosti, nego za osobne potrebe tužitelja i to kupnju nekretnine za stanovanje.

1 3

18.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

18.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

19. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

19.1. Tuženik nije dokazao da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita (tuženik je predložio saslušanje svjedoka djelatnika banke EF, ali navedeni svjedok nije imao saznanja o predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno ne sjeća se sklapanja predmetnog ugovora o kreditu), dok iz iskaza tužitelja proizlazi da nije mogao pregovarati o predmetnim odredbama ugovora o kreditu. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženiku da je potrošač odnosno tužitelj bio u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da su ugovorne strane pregovarale o valuti kredita i promjenjivoj kamatnoj stopi.

19.2. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima status potrošača jer je su im sredstva iz kredita bila potrebna za kupnju nekretnine za stanovanje, a tuženik nije niti predlagao izvođenje dokaza kojima bi se utvrdilo da je kupljena nekretnina a koja je kupljena sredstvima kredita bila namijenjena za obavljanje poslovne djelatnosti, odnosno da nije kupljena za osobne potrebe tužitelja. Slijedom navedenog, a budući da tuženik, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužitelja u smislu odredaba ZZP-a, pa je utvrđen tužiteljev status potrošača (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).

19.3. Dakle, slijedom svega navedenoga, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove

1 4

vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

19.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 16. ožujka 2005. dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, a tužitelj se na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

20. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

21. Budući da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu, kao i valutne klauzule, bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, uzrokovalo je znatnu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja - potrošača, pa je stoga ovaj sud utvrdio da su odredbe o Ugovora kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno čl. 81. st. 1. u vezi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. I/ izreke.

22. Dakle, budući su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne, te se odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjenjive kamatne stope i tečaja CHF sa zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženik, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Dubravki Herceg, dipl.oec., a iz kojeg Nalaza i mišljenja proizlazi da je tijekom otplate kredita, tužitelj ukupno pretplatio tuženiku iznos od 19.889,02 EUR- a (list spisa 166).

1 5

24. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

25. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja na ime razlike između stvarno plaćenih anuiteta na način kako je to navedeno u izreci presude, a što je u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno tijekom otplate kredita uslijed promjenjive kamatne stope i CHF valutne klauzule preplaćeno ukupno 19.889,02 EUR- a, pa je stoga tužitelj dužan tuženiku platiti iznos od 19.889,02 EUR-a sa zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos, pa je stoga odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

26. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1114. u vezi odredbe čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Stoga u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo je tuženiku biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (čl. 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

27. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a) tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

28. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.:

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.06.2014., jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.06.2014. posl.br. Pž-7129/13

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-

1 6

6632/17 od 14.06.2018. pa je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.06.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.06.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

29. Dakle, nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a po osnovi promjenjive kamatne stope počela je teći 13.06.2014., kada u tom dijelu potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda od 13.06.2014. posl.br. Pž-7129/13, a tužba je podnesena 4. lipnja 2019., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.

30. Nadalje, potrebno je reći i da sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a tuženik tijekom postupka nije postavio odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja, a hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj, pa sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023-4.).

31. Prema ocjeni ovoga suda uređenje tužbenog zahtjeva od 15. svibnja 2022., 27. rujna 2022. i 26. ožujka 2025. ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva zbog posebne primjene odredbe čl. 186 b ZPP-a, odnosno jer je tužba bila podnesena sukladno čl. 186 b ZPP-a (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 589/2021, Revd-3649/2023, Revd-2688/2021 i Revd-3152/2021).

32. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 6. veljače 2020., 17. ožujka 2022., 12. rujna 2022., 21. listopada 2022., 19. ožujka 2023., 26. ožujka 2025., 10. srpnja 2025. i 3. prosinca 2025., za svako ročište iznos od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 29. siječnja 2020., 26. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR-a za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. toč.1 . Tarife, te trošak pristupa na ročište za objavu presude 27. veljače 2023. u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč.3. Tarife, što sveukupno iznosi 5.100,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 6.375,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak vještačenja u iznosu od 464,53 EUR-a što ukupno iznosi 6.839,53 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč.3. Tarife, uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 EUR-a, a što sveukupno iznosi 6.864,53 EUR-a sa zateznim

1 7

kamatama tekućim od 22. siječnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO- a u vezi čl. 30. st. 1. OZ-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. III/ izreke.

32.1. Tužitelju nije priznata naknada troška sastava podneska od 16. svibnja 2022. i jer tužitelj nije morao odmah urediti tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka a prigovarao je da iznosi nisu navedeni u eurima, dok podneskom od 27. rujna 2022. uređuje tužbeni zahtjev na način da iznose potražuje i u kunama i u eurima pa da potom podneskom od 26. ožujka 2025. uređuje tužbeni zahtjev samo u odnosu na euro (a koji podnesak mu je sud priznao kao opravdani trošak). Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi jer u vrijeme odlučivanja tužitelj nije platio sudske pristojbe. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. IV/ izreke.

33. Tuženik je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka, te je odlučeno kao pod toč. V/ izreke.

Osijek, 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika