REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5975/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja AKM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništav članak 2. st. 1. ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje sklopljenom između parničnih stranaka 22. veljače 2002. u dijelu kojim je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

II Odbija se zahtjev tužitelja da se presudom utvrdi da ništava čl. 2. st. 1. ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje sklopljenom između parničnih stranaka 22. veljače 2002. u dijelu kojim je određeno da redovna kamatna stopa na dan sklapanja tog ugovora iznosi 9,99% godišnje.

III Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 6. prosinca 2021. i tijekom postupka u bitnom navodi kako je kao potrošač u svojstvu korisnika kredita dana 22. veljače 2022. sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 043//02, broj računa 2140028895 (dalje: Ugovor o kreditu), a da su ugovorene kamate protivno čl. 46. st. 2. Zakona o obveznim odnosima neodređene, neodredive i nepoštene jer ne sadrže objektivne podatke pomoću kojih bi se odredila visina kamatne obveze tužitelja, nego promjenu stope ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja – ovdje tuženika bez istovremeno precizno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja jer dolazi situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji tu promjenu ne može predvidjeti niti pravilnost promjene može provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a tuženik je putem ove ugovorne odredbe potpuno izbjegao utjecaj tuženika na cijenu što je protivno čl. 26. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da su kamate kod ugovora o kreditu zapravo cijena pa da je ugovor o kreditu stoga ništav, odnosno da je barem odredba članka 2. ništava. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži da se presudom utvrdi da je Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 043//02, broj računa 2140028895, sklopljen 22. veljače 2002. između parničnih stranaka ništav i da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Prvim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži da se presudom utvrdi ništetnim članak 2. Ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 043//02, broj računa 2140028895, sklopljen 22. veljače 2002. Drugim eventualno kumuliranim zahtjevom traži da se presudom utvrdi ništetnim stavak 1. i stavak 2. članka 2. Ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 043//02, broj računa 2140028895, sklopljen 22. veljače 2002.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe prigovor zastare. Navodi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe jer se početno ugovorena kamatna stopa od 9,99% cijelo vrijeme otplate kredita nije mijenjala. Nadalje je istaknuo kako se odredbe Zakona o obveznim odnosima, presuda u kolektivnom sporu, kao niti praksa Europskog suda ne može primijeniti na konkretan slučaj jer tužitelj ne navodi u čemu bi se sastojao „neravnopravan“ položaj tužitelja ili iz kojeg razloga bi se moglo smatrati da je banka postupala suprotno „načelu savjesnosti i poštenja“ i zašto bi navedeni ugovor bio ništetan i suprotan odredbama ZOO-a, kao i da činjenica da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi tog potrošačkog ugovora nije pregovaralo sama po sebi nipošto ne znači da uz to ne treba posebno dokazati da u konkretnom slučaju nije došlo do takve, značajne neravnoteže te kako tvrdnja o ništetnosti cijelog ugovora nema uporište čak ni u mnogobrojnim odlukama hrvatskih sudova, uključujući odluke koje su proizašle iz kolektivnog spora (koji se u konkretnoj stvari ne primjenjuje), kao i da se tuženik kao banka obvezao Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6.7.1999. kamate mijenjati temeljem profesionalne procjene tržišnih uvjeta, koju Banka obavlja kontinuirano, s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora, rukovodeći se pritom zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta za vrijeme postojanja poslovnog odnosa, a koja odredba je bila u skladu s tada važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP/03), a koja je u istovjetnom tekstu zadržana i u kasnijem Zakonu o zaštiti potrošača iz 2007.u čl. 97. alineja 11. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) i još kasnijem Zakonu o zaštiti potrošača iz 2014. u čl. 50. alineja 11. (Narodne novine broj 41/14, dalje: ZZP/14), a koja vrijedi i danas te da tekst ugovorne odredbe u čl. 2. st. 2. Ugovora (dopunjenom odredbama čl. 5.1. Općih uvjeta poslovanja iz 1999. govori o tome da je „redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima“, kao i kasnijim Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1.1.2011.

3. Tijekom ovog postupka, prvostupanjskom presudom ovog suda poslovni broj P- 9840/21-25 od 2. lipnja 2023. utvrđeno je da je sporni ugovor ništav i da ne proizvodi pravne učinke (toč. I izreke). Pod toč. II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 26,54 eura, dok je pod toč. III izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

4. Odlukom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-518/2024-2 od 16. rujna 2024. preinačena je toč. I izreke navedene prvostupanjske presude te je odbijen zahtjev za utvrđenje da je Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 043//02, broj računa 2140028895, sklopljen 22.2.2002. između tužitelja AKM i tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb ništav i da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II i III izreke ukinuta. Predmet je vraćen ovom sudu na postupanje po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu i na odlučivanje o pravu na naknadu troškova postupka.

5. Kako je u ovom postupku pravomoćno odbijen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, u ovoj pravnoj stvari ostalo je za odlučiti o sljedećem istaknutom tužbenom zahtjevu (koji je ranije bio eventualno kumulirani).

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je uredio eventualno kumulirani zahtjev na način da traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan čl. 2. spornog ugovora u dijelu koji glasi „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 9,99% godišnje.“

7. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. S obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen između parničnih stranaka 21. veljače 2002. (prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/03), za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari pravno su relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91).

10. Tuženik je istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari uz obrazloženje da se kamatna stopa tijekom razdoblja otplate kredita nije mijenjala. Prije svega treba napomenuti da tužitelj ne traži samo utvrđenje ništavosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope nego i utvrđenje ništavosti kamatne stope koja na dan sklapanja ugovora iznosi 9,99%. Između stranaka je nesporna okolnost da se kamatna stopa nije mijenjala u razdoblju otplate kredita (tuženik je istu učinio nespornom na ročištu održanom 2. travnja 2025., list 317 spisa). Po mišljenju ovog suda ta okolnost ne dovodi zaključka da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Postojanje pravnog interesa ne treba dokazivati kad zakon ovlašćuje određenu stranku da traži određenu deklaratornu zaštitu (čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP propisano je da se tužba za utvrđenje može podići kada je to posebnim propisima predviđeno). Sukladno čl. 109. st. 1. ZOO/91 sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Tužitelj, kao ugovorna strana na koju se sporna ugovorna odredba odnosi, svakako je zainteresirana osoba koja je ovlaštena na traženje deklaratorne zaštite koja je predmet ovog spora. Već zbog navedenog, prigovor tuženika istaknut u tom pravcu nije osnovan.

11. Nije osnovan prigovor tuženika da je fiducijarni dužnik, koji nije obuhvaćen tužbom, nužni suparničar u ovoj pravnoj stvari. Naime, fiducijarni dužnik AK je radi osiguranja cjelokupne tražbine kreditora prema korisniku kredita prenio u vlasništvo tuženika svoj suvlasnički dio nekretnine (čl. 6. ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje, list 5-7 spisa). On bi kao takav svakako imao pravni interes pobijati ugovor o kreditu i imao bi pravni položaj jedinstvenog suparničara u ovoj pravnoj stvari. Međutim, on nije ugovorna strana ugovora o kreditu u smislu određivanja međusobnih prava i obveza tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (on samo svojom nekretninom osigurava tražbinu kreditora prema korisniku kredita). Stoga on nema pravni položaj nužnog suparničara u ovoj pravnoj stvari.

12. Nije osnovan niti prigovor zastare. Naime, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 110. Zakona o obveznim odnosima).

13. Čitanjem ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje sklopljenom između parničnih stranaka 22. veljače 2002. (list 5-7 spisa) utvrđeno da je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 45.800,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate (čl. 1.). Također je utvrđeno da je u dijelu čl. 2. st. 1. tog ugovora ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 9,99% godišnje.

14. Čitanjem Općih uvjeta poslovanja tuženika od 6. srpnja 1999. (list 46-50 spisa, dalje Opći uvjeti), primjenu kojih su ugovorne strane ugovorile u toč. 17. H) ugovora o kreditu, utvrđeno je da je toč. 5.1. propisano je da se način i osnovica obračuna te visina, uvjeti, rokovi i način naplate kamate regulirani Odlukom o kamatnim stopama banke i Pravilnikom o načinu obračuna kamate i revalorizacije. Također je propisano da se izmjene tih akata temelje na profesionalnoj procjeni tržišnih uvjeta, koju banka obavlja kontinuirano, s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora i ostvarenja namjera ugovornih strana, rukovodeći se pri tome zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta za vrijeme postojanja poslovnog odnosa.

15. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba prema kojoj je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu pri čemu sklopljeni ugovor o kreditu kao ni Opći uvjeti ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, odnosno nikakve egzaktne i jasno definirane parametre za promjenu kamatne stope (pri čemu se u spomenutoj odredbi Općih uvjeta samo paušalno navodi da će tuženik kamatnu stopu mijenjati u skladu s uvjetima na tržištu), čini ugovornu odredbu, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost te stope, neodređenom i neodredivom te protivnom prisilnom propisu iz odredbe čl. 46. st. 2. i čl. 50. st. 1. ZOO/91 te posljedično tome ništavom sukladno čl. 103. st.1. ZOO/91. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke.

16. Nadalje, početno ugovorena kamatna stopa sadržana u čl. 2. st. 1. predmetnog ugovora o kreditu u visini od 9,90% godišnje je kamatna stopa koja je između stranaka bila jasno i precizno određena suglasnošću volje stranaka. Po ocjeni ovog suda tako ugovorena početna kamatna stopa nije ništetna. Kako je ništetna odredba u dijelu u kojim je ugovoreno da je kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na način da je tužitelj, doveden u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez te ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno nalazi se u poziciji kao da je isti sklopljen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II izreke.

17. Što se tiče troškova parničnog postupka treba reći da tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev uspio je djelomično, a u odnosu na isti nije nastao posebni trošak u smislu potrebe za izvođenjem nekih daljnjih dokaza. Stoga je zaključak ovog suda da su stranke uspjele u ovom postupku u približno jednakom dijelovima. Stoga je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Napominje se da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 451/2022 zauzeto shvaćanje da u situaciji kad tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, a uspio je u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev u odnosu na koji nije nastao nikakav posebni trošak, da je tada tužitelj uspio u sporu u cijelosti.

U Zagrebu 22. siječnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.