Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-1457/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvjetniku iz Opatije, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Knezović & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 22. rujna 2025., u prisutnosti zam. pun. tužitelja te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 5.681,92 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 25,68 EUR od 12.04.2007. godine do isplate,

- 25,28 EUR od 26.05.2007. godine do isplate,

- 24,96 EUR od 01.06.2007. godine do isplate

- 24,71 EUR od 07.08.2007. godine do isplate,

- 24,67 EUR od 07.08.2007. godine do isplate,

- 24,66 EUR od 07.09.2007. godine do isplate,

- 37,83 EUR od 02.10.2007. godine do isplate,

- 37,61 EUR od 03.11.2007. godine do isplate,

- 37,89 EUR od 04.12.2007. godine do isplate,

- 37,79 EUR od 03.01.2008. godine do isplate,

- 38,38 EUR od 02.02.2008. godine do isplate,

- 38,54 EUR od 01.03.2008. godine do isplate,

- 73,15 EUR od 01.04.2008. godine do isplate,

- 71,14 EUR od 01.05.2008. godine do isplate,

- 70,24 EUR od 03.06.2008. godine do isplate,

- 70,90 EUR od 01.07.2008. godine do isplate,

- 69,42 EUR od 01.08.2008. godine do isplate,

- 69,28 EUR od 02.09.2008. godine do isplate,

- 70,02 EUR od 02.10.2008. godine do isplate,

- 75,27 EUR od 01.11.2008. godine do isplate,

- 72,20 EUR od 03.12.2008. godine do isplate,

- 83,24 EUR od 01.01.2009. godine do isplate,

- 83,79 EUR od 03.02.2009. godine do isplate,

- 83,89 EUR od 03.03.2009. godine do isplate,

- 82,62 EUR od 01.04.2009. godine do isplate,

- 82,55 EUR od 01.05.2009. godine do isplate,

- 80,76 EUR od 02.06.2009. godine do isplate,

- 79,38 EUR od 01.07.2009. godine do isplate,

- 79,41 EUR od 01.08.2009. godine do isplate,

- 79,71 EUR od 01.09.2009. godine do isplate,

- 79,39 EUR od 01.10.2009. godine do isplate,

- 78,53 EUR od 03.11.2009. godine do isplate,

- 79,34 EUR od 01.12.2009. godine do isplate,

- 79,92 EUR od 01.01.2010. godine do isplate,

- 80,87 EUR od 02.02.2010. godine do isplate,

- 80,29 EUR od 02.03.2010. godine do isplate,

- 81,66 EUR od 01.04.2010. godine do isplate,

- 81,03 EUR od 01.05.2010. godine do isplate,

- 81,58 EUR od 02.06.2010. godine do isplate,

- 86,29 EUR od 01.07.2010. godine do isplate,

- 84,86 EUR od 03.08.2010. godine do isplate,

- 87,82 EUR od 01.09.2010. godine do isplate,

- 86,32 EUR od 01.10.2010. godine do isplate,

- 83,70 EUR od 04.11.2010. godine do isplate,

- 87,91 EUR od 07.12.2010. godine do isplate,

- 82,60 EUR od 01.01.2011. godine do isplate,

- 79,17 EUR od 01.02.2011. godine do isplate,

- 79,01 EUR od 20.04.2011. godine do isplate,

- 78,64 EUR od 20.04.2011. godine do isplate,

- 85,20 EUR od 30.09.2011. godine do isplate,

- 84,80 EUR od 30.09.2011. godine do isplate,

- 84,41 EUR od 22.10.2011. godine do isplate,

- 85,73 EUR od 22.10.2011. godine do isplate,

- 81,70 EUR od 22.10.2011. godine do isplate,

- 81,38 EUR od 22.10.2011. godine do isplate,

- 62,75 EUR od 02.12.2011. godine do isplate,

- 62,38 EUR od 03.01.2012. godine do isplate,

- 63,11 EUR od 08.03.2012. godine do isplate,

- 63,30 EUR od 30.03.2012. godine do isplate,

- 62,94 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 62,50 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 62,26 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 61,91 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 61,55 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 61,17 EUR od 28.09.2012. godine do isplate,

- 59,71 EUR od 06.11.2012. godine do isplate,

- 60,24 EUR od 09.11.2012. godine do isplate,

- 59,87 EUR od 04.01.2013. godine do isplate,

- 58,80 EUR od 26.01.2013. godine do isplate,

- 58,91 EUR od 23.04.2013. godine do isplate,

- 57,74 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,

- 57,46 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,

- 84,96 EUR od 28.05.2013. godine do isplate,

- 83,61 EUR od 14.08.2013. godine do isplate,

- 83,32 EUR od 30.08.2013. godine do isplate,

- 83,12 EUR od 19.11.2013. godine do isplate,

- 82,77 EUR od 19.11.2013. godine do isplate,

- 82,72 EUR od 19.11.2013. godine do isplate,

- 82,26 EUR od 05.12.2013. godine do isplate,

- 82,09 EUR od 28.12.2013. godine do isplate,

- 81,77 EUR od 07.02.2014. godine do isplate,

- 81,58 EUR od 25.02.2014. godine do isplate,

i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 7.270,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 1,10 EUR od 01.09.2006. godine do isplate,

- 1,35 EUR od 03.10.2006. godine do isplate,

- 0,78 EUR od 01.11.2006. godine do isplate,

- 14,41 EUR od 01.11.2008. godine do isplate,

- 2,36 EUR od 03.12.2008. godine do isplate,

- 18,62 EUR od 01.01.2009. godine do isplate,

- 21,75 EUR od 03.02.2009. godine do isplate,

- 23,17 EUR od 03.03.2009. godine do isplate,

- 19,31 EUR od 01.04.2009. godine do isplate,

- 20,07 EUR od 01.05.2009. godine do isplate,

- 14,14 EUR od 02.06.2009. godine do isplate,

- 9,77 EUR od 01.07.2009. godine do isplate,

- 10,95 EUR od 01.08.2009. godine do isplate,

- 13,27 EUR od 01.09.2009. godine do isplate,

- 67,29 EUR od 07.12.2010. godine do isplate,

- 87,62 EUR od 01.01.2011. godine do isplate,

- 72,90 EUR od 01.02.2011. godine do isplate,

- 73,86 EUR od 20.04.2011. godine do isplate,

- 73,86 EUR od 20.04.2011. godine do isplate,

- 108,04 EUR od 30.09.2011. godine do isplate,

- 108,11 EUR od 30.09.2011. godine do isplate,

- 108,28 EUR od 22.10.2011. godine do isplate,

- 116,95 EUR od 22.10.2011. godine do isplate,

- 98,85 EUR od 22.10.2011. godine do isplate,

- 99,39 EUR od 22.10.2011. godine do isplate,

- 102,15 EUR od 02.12.2011. godine do isplate,

- 101,88 EUR od 03.01.2012. godine do isplate,

- 109,21 EUR od 08.03.2012. godine do isplate,

- 112,86 EUR od 30.03.2012. godine do isplate,

- 112,87 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 112,33 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 113,14 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 113,23 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 113,32 EUR od 03.08.2012. godine do isplate,

- 113,27 EUR od 28.09.2012. godine do isplate,

- 105,57 EUR od 06.11.2012. godine do isplate,

- 112,02 EUR od 09.11.2012. godine do isplate,

- 112,03 EUR od 04.01.2013. godine do isplate,

- 107,05 EUR od 26.01.2013. godine do isplate,

- 110,61 EUR od 23.04.2013. godine do isplate,

- 104,83 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,

- 105,63 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,

- 102,91 EUR od 28.05.2013. godine do isplate,

- 99,03 EUR od 14.08.2013. godine do isplate,

- 13,08 EUR od 01.10.2009. godine do isplate,

- 10,75 EUR od 03.11.2009. godine do isplate,

- 15,16 EUR od 01.12.2009. godine do isplate,

- 18,70 EUR od 01.01.2010. godine do isplate,

- 23,74 EUR od 02.02.2010. godine do isplate,

- 22,61 EUR od 02.03.2010. godine do isplate,

- 29,47 EUR od 01.04.2010. godine do isplate,

- 28,20 EUR od 01.05.2010. godine do isplate,

- 31,80 EUR od 02.06.2010. godine do isplate,

- 52,71 EUR od 01.07.2010. godine do isplate,

- 48,24 EUR od 03.08.2010. godine do isplate,

- 62,11 EUR od 01.09.2010. godine do isplate,

- 57,39 EUR od 01.10.2010. godine do isplate,

- 47,79 EUR od 04.11.2010. godine do isplate,

- 100,36 EUR od 30.08.2013. godine do isplate,

- 102,21 EUR od 19.11.2013. godine do isplate,

- 103,39 EUR od 19.11.2013. godine do isplate,

- 106,10 EUR od 19.11.2013. godine do isplate,

- 106,77 EUR od 05.12.2013. godine do isplate,

- 108,99 EUR od 28.12.2013. godine do isplate,

- 110,50 EUR od 07.02.2014. godine do isplate,

- 112,77 EUR od 25.02.2014. godine do isplate,

- 121,21 EUR od 25.03.2014. godine do isplate,

- 118,03 EUR od 22.05.2014. godine do isplate,

- 116,53 EUR od 21.06.2014. godine do isplate,

- 119,23 EUR od 30.07.2014. godine do isplate,

- 119,80 EUR od 30.07.2014. godine do isplate,

- 123,46 EUR od 18.09.2014. godine do isplate,

- 123,60 EUR od 01.11.2014. godine do isplate,

- 126,88 EUR od 12.11.2014. godine do isplate,

- 127,63 EUR od 12.11.2014. godine do isplate,

- 127,63 EUR od 12.11.2014. godine do isplate,

- 177,22 EUR od 24.01.2015. godine do isplate,

- 147,68 EUR od 10.03.2015. godine do isplate,

- 128,73 EUR od 11.04.2015. godine do isplate,

- 128,73 EUR od 16.04.2015. godine do isplate,

- 128,73 EUR od 20.05.2015. godine do isplate,

- 128,73 EUR od 20.05.2015. godine do isplate,

- 128,73 EUR od 18.08.2015. godine do isplate,

- 128,73 EUR od 18.08.2015. godine do isplate,

- 128,73 EUR od 04.09.2015. godine do isplate,

- 128,73 EUR od 20.10.2015. godine do isplate,

- 128,73 EUR od 27.11.2015. godine do isplate,

i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.677,98 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe koja se odnosi na točku 3 tužbenog zahtjeva iz podneska od dana 15.09.2025.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2860/25 od dana 19. kolovoza 2025. odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1717/2019-27 od 16. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke te je ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1717/2019-27 od 16. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II., IV. i V. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Tužitelj u tužbi od 10. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom dana 27. lipnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 336-42/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke pod brojem OU-1786/06 dana 29. lipnja 2006. Naveo je da je člankom 6. stavak 3. banka odnosno tuženik ovlašten za cijelo vrijeme otplate kredita izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke te da korisnik kredita izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. Naveo je da mu je bio ponuđen ugovor o kreditu isključivo u valuti CHF kao najpovoljniji s time da se o ugovorenoj valuti CHF kao ni o kamatnoj stopi nije uopće pregovaralo jer da je predmetni ugovor unaprijed formulirao tuženik slijedom čega da on nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Naveo je da je nakon 31. ožujka 2007. tuženik svojom voljom, jednostrano i bez da je on imao bilo kakve mogućnosti utjecaja na isto te mogućnosti pregovaranja, počeo je dizati redovnu kamatnu stopu. Naveo je da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom presudom VTS RH je djelomično potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. te je utvrđeno da je ponašanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja te je naloženo tuženiku da prekine sa korištenjem odredaba kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke o kojima se nije pojedinačno raspravljalo te je utuženim bankama pa tako i ovdje tuženoj zabranjeno takvo ili slično postupanje ubuduće te da je isti stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. Naveo je da s obzirom da je kamatna stopa bitan element ugovora o kreditu za svaku njezinu promjenu kao i promjenu svih bitnih elemenata kod svake vrste ugovora da je potrebno sklapanje aneksa ugovora za sklapanje kojeg je ponovno potrebno suglasnost obiju ugovornih strana. Naveo je da nezakonitost odredbe ugovora u dijelu u kojem je banka ugovorila da može mijenjati kamatnu stopu jednostrano svojom odlukom da je utvrđena ništetnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Naveo je da je u razdoblju od 31. ožujka 2007. do 30. rujna 2015. na ime nezakonito povišene stope redovne kamate uplatio tuženiku iznos od 44.183,46 kn koji iznos predstavlja preplaćeni iznos na ime nezakonito podignute kamatne stope. Naveo je da je člankom 7. ugovora o kreditu određeno da su povrat obveze iz kredita tj. otplata kredita vezani uz valutnu klauzulu koja se odnosi na valutu švicarski franak. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem P-6632/17 od 14. lipnja 2018. da je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naveo je da se poziva na pravna utvrđenja iz ranije citiranih presuda. Naveo je da je kao potrošač tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora od strane tuženika kao trgovca nije informiran o posljedicama, učincima i svim eventualnim rizicima koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa niti je isti informiran o rizicima i posljedicama promjene tečaja niti o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naveo je da obzirom da je utvrđeno da je navedena odredba o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepoštena i ništetna i bez pravnog učinka to da je neosnovano plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te da je na taj način preplatio tuženiku iznos u visini od 54.930,36 kn u periodu od 31. kolovoza 2006. do 30. rujna 2015. Naveo je da je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju tuženik ponudio mogućnost konverzije ugovora iz valute CHF u valutu EUR te da je prihvatio takav prijedlog i dana 26. veljače 2016. s tuženikom zaključio Aneks uz ugovor o kreditu broj 336-42/2006 kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR. Naveo je da je činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi zakona te da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je on kao potrošač time izgubio pravo za utvrđenje pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne kao i pravo na povrat preplaćenih iznosa.

2.1. Tužitelj je podneskom od dana 15. rujna 2025. konačno precizirao tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ističe nepostojanje pravnog interesa za podnošenje kondemnatorne tužbe te da se u cijelosti protivi i osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Naveo je da osporava da bi odredbe osnovnog Ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i vezivanjem glavnice uz valutu švicarskog franka opće bile ništetne te da je pitanje vraćanja iznosa koje traži tužitelj konačno sporazumno riješeno temeljem aneksa sklopljenim između tuženika i tuženika sukladno ZID ZPP. Naveo je da ističe i prigovor zastare utuženih tražbina. Naveo je da tužitelj nema nakon izvršene konverzije kredita pravo zahtijevati od njega vraćanje bilo kakvih iznosa koje je tužitelj platio po osnovnom Ugovoru. Naveo je da se tužitelj nema pravo pozivati na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 te presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 i Pž- 6632/17 i to iz razloga jer da nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja osnovnog Ugovora, među strankama predmetnog spora da ne postoji pravni odnos koji bi bio obuhvaćen presudama u okviru kolektivnog spora te da se pravomoćnost prvostupanjske presude donesene u kolektivnom sporu ne odnosi na osnovni Ugovor. Naveo je da valutna klauzula sadržana u osnovnom Ugovoru nije ništetna jer ugovaranje valutne klauzule je izričito dozvoljeno temeljem Zakona, valutnu klauzulu da nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz čl. 84 ZZP, te da valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. ZZP. Naveo je da je valutna klauzula uočljiva, jasna i razumljiva, te da je osnovni Ugovor sastavljen u obliku solemizirane privatne isprave i da navedeno znači kako je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima predmetno pravnog posla. Naveo je da je preko svog kreditnog referenta tužitelja detaljno upoznao s potencijalnim rizicima promjene tečaja. Naveo je da valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu da se o istoj između stranaka pregovaralo, te da ista ne uzrokuje znatnu ne ravnotežu pravnim i obvezama na štetu potrošača, te da ugovaranje valutne klauzule u osnovnom Ugovoru nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Naveo je da u odnosu na odredbu osnovnog Ugovora o promjenjivosti kamatne stope također da nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti da bi se navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom, te da navedena odredba o kamatnoj stopi nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu. Naveo je da je odredba o kamatnoj stopi sasvim uočljiva, jasna i razumljiva te da se radi o odredbi o kojoj se pojedinačno raspravljalo te o odredbi koja ne uzrokuje nikakvu ne ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naveo je da nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope te da zbog iznimno strogog nadzora i regulativnih okvira takvo postupanje banke ne bi bilo moguće. Naveo je da se izričito protivi visini tužbenog zahtjeva koja se temelji na izračunu pretplate izrađene po nalogu tužitelja.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 336-42/2006, Aneks ugovora o kreditu, izračun konverzije na dan 30/09/2015,, specifikaciju uplata za predmetni kredit, pregled prometa za predmetni kredit, obavijesti o promjenama kamatne stope, početni otplatni plan, otplatni plan za predmetni kredit, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužitelja kao stranku te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

5. Naime, ovosudnom presudom posl.br. P-1717/2019-27 od 16. svibnja 2025. pravomoćno je utvrđeno da su odredba članka 6. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 336- 42/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 27.06.2006. godine te odredba članka 4. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 336-42/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 27.06.2006. godine, ništetne.

6. U svom nalazu i mišljenju od dana 08. kolovoza 2024., stalni sudski vještak Tomislav Prpić naveo je da pod pretpostavkom da se kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj da je, na ime kamata, do konverzije više uplatio 5.681,92 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj da je, na ime tečajnih razlika do konverzije, više uplatio 7.270,45 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj da je, na ime tečajnih razlika do konverzije , manje uplatio 255,79 €. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. da iznosi 2.354,32 €. Dakle, tuženik da je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Tužitelj da je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu te tako utvrđena preplata iznosi 2.914,29 € na dan 30.09.2015. Tuženik da je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), uzevši u obzir sve uplate tužitelja pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF te je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose kako su utvrđeni u točkama 1, 2 i 4.

7. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenja, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 29. listopada 2024.

7.1. U svom očitovanju od dana 24. ožujka 2025. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da tuženik napominje kako vještak nije prikazao manje plaćene iznose zbog promjene kamate. Tuženik da ukazuje kako je vještak koristio prosječan tečaj stvarnih uplata što je pogrešno, dok je tuženik u simuliranom izračunu koristio stvarne datume i iznose uplata te posljedično tečaje. Naveo je da napominje da se kamata samo uvećavala u odnosu na početnu, kako je i naveden u Nalazu i mišljenju, a niža da je bila samo u periodu primjene zakonom određene kamatne stope od 3,23%. Osnovna razlika u simuliranom tuženikovom izračunu u odnosu na njegov da je u činjenici da tuženik nije uzeo u obzir podmirenje posljednjeg anuiteta i djelomično pretposljednjeg, budući da su podmireni iza 30.09.2015, a ne kako se navodi zbog korištenja prosječnog tečaja (gdje je razlika minimalna). Tuženik da je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), a što da je realizirano Aneksom od 26.02.2016., do kada da su se uplate knjižile kao CHF pa tako i uplate na ime dva posljednja anuiteta (a što da nije uzeto u obzir u simulaciji). Obzirom da je kod izračuna konverzije u izračun obveza tužitelja po kreditu do 30.09.2015 uzeo i navedenu obvezu te temeljem toga formirao iznos preplaćenoga iznosa u postupku konverzije, to je i sa druge strane uzet iznos zatvaranja tih obveza, budući da se zadaćom traži preplata po kamati i valuti do konverzije, odnosno pretpostavka da nije riječ o simuliranom EUR kreditu, već o ništetnim odredbama promjene kamate i primjene valutne klauzule. Kako tuženik razdvaja specifikaciju uplata od pregleda prometa (knjigovodstvene kartice), tj. u samoj specifikaciji uplata da nije vidljivo na što se pojedina uplata odnosi (znači redovna kamata-glavnica- zatezna kamata), vještak da je prikazao uplate sukladno navedenim knjiženjima u knjigovodstvenoj kartici prikazujući prosječni tečaj (znači tečaj nije korišten, nego je prikazan kao prosjek prema stvarnoj kunskoj uplati kako je to tuženik i evidentirao u poslovnim knjigama)po takvim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno. Knjiženja u knjigovodstvenoj kartici su temelj za vještačenja, jer je samo iz njih vidljivo kako se pojedina uplata raščlanjuje, kako po CHF potraživanjima, tako i po kunskim potraživanjima, konkretno ovdje traženo za preplatu tečajnih razlika i kamata redovnih anuiteta. Kada da se tako cjelovito zatvoreno potraživanje, naplaćeno u kunama podijeli sa onim koje je nominirano u CHF tada se prikazuje prosječni tečaj stvarne proknjižene uplate, a što da nije moguće učiniti prema samoj specifikaciji uplate, a kakve datume i tečajeve je tuženik dostavio. Slijedom navedenoga, a budući da smatra izračun tuženika pogrešnim uslijed primjene krivih činjeničnih parametara, da ostaje pri svome Nalazu i mišljenju u cijelosti te da ne ulazi u dijelove koji su pravne prirode.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 27. lipnja 2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

10. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.4 st.3 i čl.6 st.3 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 27. lipnja 2006. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.4 i čl.6 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

11. Kako je tuženik u razdoblju od rujna 2006. pa do listopada 2015. primio ukupni novčani iznos od 5.681,92 eura na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 7.270,45 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužitelj ne osporava, dok ga tuženik u cijelosti osporava u podnesku od dana 29. listopada 2024., nezadovoljan zadaćom koju je sud odredio knjigovodstvenom vještaku, valja odgovoriti da se vještak u cijelosti očitovao na primjedbe tuženika, a koje očitovanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 3,88% godišnje te je iz navedenog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se provede dopunsko vještačenje sa zadaćom vještaku kako ju je on predložio, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju i odlučiti kao u toč. I. i II. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

12. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.4 st.3 i čl.6 st.3. ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od rujna 2006. pa do listopada 2015.

13. Što se tiče same preinake tužbe vezano za isplatu s osnova ništetnih dijelova odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli iz podneska od 26.9.2024., valja navesti da u tom dijelu niti nije došlo do preinake tužbe s obzirom da je u tom dijelu tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, a kako je to naveo i sam tuženik u podnesku od dana 29.10.2024., dok što se tiče preinake tužbe iz podneska od dana 15.9.2025. u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 2.914,29 eura, stav je ovoga suda da ista nije dopuštena u smislu odredbi članka 190 stavak 1., 2. i 3. i to iz razloga što je tužitelj već 2016. napravio konverziju predmetnog kredita i sklopio Aneks ugovora, a što znači da je prilikom podnošenja tužbe te sve do zaključenja prethodnog postupka mogao postaviti zahtjev za isplatom navedenog iznosa, odnosno nije bilo objektivnih razloga koji ga u tome sprječavaju, a osim toga tužitelj je na ročištu dana 22.10.2020. naveo da se njegovo potraživanje odnosi vezano za kamatnu stopu i valutnu klauzulu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

13.1. Međutim, valja navesti da iznos od 2.914,29 eura kojega tužitelj potražuje točkom 3 tužbenog zahtjeva i u kom dijelu nije dopuštena preinaka, uopće nije iznos na koji bi prema stavu ovoga suda tužitelj imao pravo i to iz razloga što se radi o iznosu koji je tužitelju priznat člankom 2 Aneksa uz Ugovor o kreditu br. 346-42/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kao pretplata te o kojem su ugovorne strane suglasno utvrdile da se iznos pretplate od 2.914,29 eura (ranije 21.957,75 kn) koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi, a kako to uostalom proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića od dana 08. kolovoza 2024.

14. Također, tužitelj nije sukladno uputi drugostupanjskog suda predložio dokaze da bi se utvrdile zatezne kamate na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na pet ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja dva podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), PDV-a u iznosu od 400,00 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 177,98 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.677,98 eura.

15.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 22. siječnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika