Poslovni broj: Us I-2158/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja DARIO I TONI d.o.o. Vinišće, Put Petlare 6, OIB: 94593688150, zastupanog po opunomoćenicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. prosinca 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/189, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471- 02/22-01/18, URBROJ:513-07-17-24-10 od 26.travnja 2024. godine, podredno da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/189, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. godine do okončanja upravnog spora.

II. Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koja glasi: "Zabranjuje se izvršenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471-02/22-01/18, URBROJ:513-07-17-24-10 od 26.travnja 2024. godine, i rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/24-01/189, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. godine do okončanja ovog upravnog spora".

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/189, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno; da je porezno tijelo paušalno donijelo rješenje; da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku radi čega je porezno rješenje nezakonito; da je rješenje donijeto protivno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku; da u provedenom postupku tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove upravne stvari, a evidentno je da rješenje ima negativan učinak na pravne interese stranke; da su pobijana rješenja protivna članku 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku; da je u prvostupanjskom rješenju porezno tijelo zaključilo da su računi više dobavljača izdani tužitelju za fiktivne isporuke s namjerom prijevarnog umanjenja PDV-a obveze; da tuženik prihvaća takav zaključak premda nije utvrđena nijedna činjenica koja bi dokazivala da je tužitelj znao ili mogao znati za eventualne prijevarne radnje svojih dobavljača; da je tužitelj tijekom postupka istaknuo da nije imao nikakvih saznanja o sudjelovanju svojih dobavljača u poreznim prijevarama niti je to mogao imati, te da je za sve sporne račune uredno platio (uključujući PDV-a iskazan na njima), što jasno upućuje da se radilo o stvarno isporučenoj robi i izvršenim uslugama; da porezna tijela nisu ponudila nikakav konkretan dokaz da bi tužitelj imao svijest o eventualnoj prijevari, već su paušalno teretile tužitelja za sudjelovanje u navodnom lancu prijevara, kršeći pritom pravila o teretu dokazivanja i odredbe Zakona o PDV-u; da je o navedenoj upravnoj stvari pred Upravnim sudom u Splitu vođen upravni spor koji je pravomoćno okončan, a da se radi o upravnom sporu koji se je vodio pod brojem UsI-869/2023 u kojem je dana 12. lipnja 2023. godine donijeta presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika od 01. veljače 2023. godine; da je navedeni upravni spor okončan presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2814/23-2 od 07. veljače 2024. godine kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu broj:

UsI – 869/2023-7 od 12. lipnja 2023. godine; da je u navedenom predmetu tužitelj iznosio iste ključne činjenice i pravne argumente kao i u ovom slučaju – posebno da nije znao niti mogao znati za eventualne prijevare dobavljača te da porezna tijela nisu za takve tvrdnje pružila dokaze. Budući da se sada ponovo odlučuje temeljem istih ili bitno sličnih okolnosti i pravnih pitanja, bez promjene pravne i činjenične situacije, da se radi o presuđenoj stvari (res iudicata); da načelo pravne sigurnosti i zabrana dvostrukog odlučivanja o istoj stvari onemogućava da porezna tijela ponovo nametnu tužitelju iste obveze koje su već bile predmet pravomoćno okončanog spora; da je stoga osporeno rješenje nezakonito i zbog toga što predstavlja ponavljanje postupka o zahtjevu koji je već pravomoćno riješen u prethodnom sporu; da se osporena rješenja temelje na pogrešnoj primjeni odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost (dalje: ZoPDV-st); da porezna tijela pogrešno tumače članak 127. ZoPDV-st; da prema članku 127. stavak 1. i 2. ZoPDV-st pravo na odbitak pretporeza se može uskratiti poreznom obvezniku samo ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili je morao znati da zbog prijevarnih aktivnosti njegovog dobavljača PDV-a neće biti uplaćen u proračun; da je uvjet za osporavanje pretporeze dokaz da je tužitelj kao primatelj računa znao ili morao znati da izdavatelj računa neće izvršiti svoju obvezu prijave i p0laćanja PDV-a; da se u konkretnom slučaju takav zaključak ne može izvesti jer nije utvrđena nijedna radnja ili propust tužitelja koji bi indicirao njegovu svjesnu uključenost u prijevaru; da članak 127. stavak 3. ZoPDV-st izričito propisuje da ako Porezna uprava sumnja da su isporuke dio prijevarnih transakcije, da je dužna o tome obavijestiti poreznog obveznika; da od dana primitka takve obavijesti bi se tek moglo smatrati da je porezni obveznik znao ili morao znati za sudjelovanje u prijevari; da navedena obavijest nije dana tužitelju, pa unatoč izostanku obavijesti i dokaza o znanju tužitelja, da je tuženik svejedno potvrdio uskraćivanje pretporeza; da porezno tijelo nije ispunilo svoju obvezu pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u skladu sa člankom 88. Općeg poreznog zakona; da u ovom predmetu porezno tijelo nije iznijelo nijedan dokaz koji bi potkrijepio tezu da je tužitelj znao ili morao znati za eventualne nezakonitosti dobavljača; da rješenje tuženika ne sadrži valjano obrazloženje u dijelu žalbenih navoda jer se tuženik nije osvrnuo na sve žalbene navode tužitelja, već ponovio razloge prvostupanjskog tijela bez suštinskog otklanjanja prigovora. Zbog navedenog da su osporena rješenja nepravilna i nezakonita; da je u postupku pogrešno primijenjen materijalni propis i da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Poziva se na praksu Suda EU u predmetu C-80/11 i C-142/11; da se prema praksu Suda EU od poreznog obveznika može zahtijevati razumna mjera opreza (osobito ako postoje indicije prijevare), ali ne i provođenje opsežnih istraga kakve mogu provesti porezna tijela; da je u konkretnom slučaju tužitelj postupao u dobroj vjeri – provjerio je da su njegovi dobavljači registrirani subjekti, poslovao je uredno i platio im za isporučenu robu/usluge s PDV-om; da nisu postojale očite indicije koje bi upućivale na prijevaru. Stoga da kažnjavanje tužitelja oduzimanjem prava na pretporez narušava načelo neutralnosti PDV-a koje osigurava da porez tereti krajnjeg potrošača, a ne poduzetnika u lancu. U tužbi se predlaže da sud sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima donese rješenje o određivanju odgodnog učinka tužbe, odnosno da odgodi izvršenje osporenog rješenja do okončanja upravnog spora, jer su ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 26. ZUS-a; da je osporenim rješenjem tužitelju nametnuta obveza plaćanja dodatnog iznosa PDV-a i pripadajućih zateznih kamata; da bi prinudna naplata obveze predstavljala izniman financijski teret za tužitelja, ugrozila njegovu likvidnost i redovno poslovanje, te bi nastala šteta koja bi se teško mogla naknadno popraviti čak i da tužitelj uspije u sporu. Također je predloženo i da sud donese privremenu mjeru slijedećeg sadržaja: "Zabranjuje se izvršenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471-02/22-01/18, URBROJ:513-07-17-24-10 od 26.travnja 2024. godine, i rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/24- 01/189, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. godine do okončanja ovog upravnog spora". Predloženo je da se sasluša tužitelja i da se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost jesu li predmetne isporuke dobara i usluga stvarno izvršene i evidentirane. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/24-01/189, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. godine i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471-02/22-01/18, URBROJ:513-07-17-24-10 od 26.travnja 2024. godine, podredno da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

3.Osporenim rješenjem tuženika od 30. lipnja 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471-02/22-01/18, URBROJ:513-07-17-24-10 od 26.travnja 2024. godine.

Navedenim poreznim rješenjem tužitelju je utvrđena 2020. godinu manje obračunati porez na dobit u iznosu od 19.241,84 eura, porez na dohodak od kapitala u iznosu od 9,827,84 eura, porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4.744,65 eura, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti iz plaće u iznosu od 3.651,91 eura, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje iz plaće u iznosu od 1.217,24 eura, te doprinos za zdravstveno osiguranje na plaću u iznos od 4.017,07 eura uz koje su obveze obračunate i zatezne kamate uz dani nalog njihove uplate, obračuna i uplate daljnjih kamata od 18. siječnja 2024. godine do dana uplate, provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice te izvršenja poreznog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti pri čemu je tužitelj upozoren da će se u suprotnom naplata izvršiti ovrhom.

4.Opunomoćenik tužitelja je dana 31. listopada 2025. godine dostavio je podnesak u kojem je dopunio tužbu te je u podnesku u bitnom ostao kod tužbenih navoda pozvavši se na sudsku praksu Suda EU i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.

5.Na ročištu od 23. prosinca 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i svih tužbenih navoda te tužbenog zahtjeva. Popisao je trošak sastava tužbe, sastava podneska od 31. listopada 2025. godine te zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV od 25 % ili ukupno 3.750,00 eura.

6.Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog za saslušanje tužitelja jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja. Saznanja do kojih bi se eventualno došlo saslušanjem po ocijeni suda ne bi bila od odlučujućeg utjecaja na donošenje drugačije odluke budući da se činjenice bitne za utvrđivanje porezne obveze prvenstveno temelje na pisanim dokazima (knjigovodstvenim i drugim ispravama), te ispravama koje se pribave tijekom postupka). Isto tako odbijen je prijedloga se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje jer je ocijenjeno da je to nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez provođenja vještačenja.

7.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju za 2020. godinu zakonito utvrđena obveza poreza na dobit, poreza na dohodak od kapitala, poreza i prirez na dohodak od nesamostalnog rada, obveza po osnovi obveznih doprinosa.

9.Prema stanju spisa proizlazi da je porezno tijelo kod tužitelja obavilo porezni nadzor u razdoblju od 28. siječnja 2021. do 04. studenog 2021. godine, a da je predmet tog poreznog nadzora bio porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. godine.

10.Temeljem tog poreznog nadzora kod tužitelja su utvrđene nepravilnosti te je poreznim rješenjem, KLASA:UP/I-471-02/21-01/642, URBROJ:513-07-17-21-01 od 27. prosinca 2021. godine tužitelju utvrđen manje obračunani porez na dodanu vrijednost u iznosu 295.393,00 kuna, budući da je porezno tijelo tužitelju osporilo pravo na pretporez po računima dobavljača.

Tužitelj je protiv poreznog rješenja od 27. prosinca 2021. godine izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/22-01/100, URBROJ:513- 04-23-2 od 01. veljače 2023. godine.

11.Protiv navedenog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor te je Upravni sud u Splitu dana 12. lipnja 2023. godine donio presudu broj: UsI-869/2023-7 kojom je odbio tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/22- 01/100, URBROJ:513-04-23-2 od 01. veljače 2023. godine i poreznog rješenja, KLASA:UP/I-471-02/21-01/642, URBROJ:513-07-17-21-01 od 27. prosinca 2021. godine.

Žalba tužitelja izjavljena protiv presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsI- 869/2023-7 od 12. lipnja 2023. godine je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2814/23-2 od 07. veljače 2024. godine, čime je pravomoćno dovršen upravni spor u odnosu na tužitelju utvrđenu obvezu po osnovi manje obračunanog PDV-a za 2020. godinu radi osporenog prava na korištenje pretporeza po računima tužiteljevih dobavljača.

Stoga se u vezi obračuna PDV-a za 2020. godinu i osporenom pretporezu, ne može ponovo raspravljati ni donositi odluka.

Slijedom navedenog neosnovan je tužbeni navod da se o presuđenoj stvari (res iudicata) i da porezno tijelo ne može ponovo temeljem istih ili bitno sličnih okolnosti, bez da je promjene pravne i činjenične situacije tužitelju utvrđivati nove porezne obveze.

Naime, u ranijem provedenom poreznom i sudskom postupku je tužitelju za 2020. godinu osporeno pravo korištenja pretporeza po računima raznih dobavljača i utvrđen manje obračunati PDV-a, dok je u ovoj upravnoj stvari slijedom navedenog i prethodno utvrđenog, tužitelju za 2020. godinu utvrđena obveza po osnovi drugih poreza te doprinosa i to: - manje obračunati porez na dobit, - manje obračunati porez na dohodak od kapitala, - manje obračunati porez na dohodak od nesamostalnog rada i prirez na porez na dohodak, - manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti iz plaće,- manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje iz plaće, - manje obračunati doprinos za zdravstveno osiguranje na plaću.

12.Slijedom navedenog predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 30. lipnja 2025. godine i poreznog rješenja od 26. travnja 2024. godine, odnosno predmet upravnog spora je ocjena da li je porezno tijelo zakonito tužitelju za 2020. godinu utvrdilo manje obračunati porez na dobit, manje obračunati porez na dohodak od kapitala, manje obračunati porez na dohodak od nesamostalnog rada i prirez na porez na dohodak, manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti iz plaće, manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje iz plaće, manje obračunati doprinos za zdravstveno osiguranje na plaću.

13.U odnosu na osporena rješenja (prvostupanjsko i drugostupanjsko) je navesti da prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo temeljem

Obavijesti o poreznom nadzoru, KLASA:471-02/21-01/1091, URBROJ:513-07-17-21- 1 od 01. prosinca 2021. godine kod tužitelja provelo porezni nadzor to porezni nadzor poreza na dobit, poreza na dohodak i doprinosa za razdoblje od 01. 01. 2020. do 31. 12. 2020. godine o čemu je dana 18. srpnja 2023. godine sastavilo Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru kod tužitelja, KLASA: UP/I-471-02/23-01/172, URBROJ: 513-07-17-23-5 od 18. siječnja 2024. godine, na koji je tužitelj izjavio prigovor kojeg porezno tijelo nije usvojilo te je 26. travnja 2024. godine donijelo porezno rješenje.

14.Člankom 65. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18,121/19,32/20, 42/20, dalje: OPZ-a), propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da treća stručna osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika i poslovnim događajima o njihovom nastanku, razvoju i okončanju.

Člankom 66. stavak 1. OPZ-a propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Stavkom 2. i 3. istog Zakona propisano je kako se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, kao i to da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

Prema odredbi članka 77. stavak 1. OPZ-a porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, a osobito prikuplja obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba.

15.Člankom 5. stavak 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 177/04,90/05,57/06,146/08,80/10,22,12,148/13,143/14,50/16,115/16,106/18,121/19, 32/20,138/20, dalje: ZPD) propisano je da porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga zakona. Prema stavku 6. ovoga članka, rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.

16.Prema odredbi članka 7. stavak 1. točka 12. ZPD, porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava se za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, porezom na dohodak, prirezom porezu na dohodak, te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata, te izuzimanja dioničara, članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se plaća porez na dobit, te njima povezanim osobama.

17.Prema članku 33. stavak 1. ZPD porezna osnovica se utvrđuje na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu sa propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako ovaj Zakon ne određuje drugačije.

18.Prema članku 89. OPZ-a oporezivanje se temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koji se vode u skladu s člancima 62. do 67 ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

19.Tužitelj je u svojem knjigovodstvu knjižio troškove po osnovi računa koje su mu među ostalim dostavljali dobavljači i to: „Capitulum Quintum d.o.o., „Ispod Radoševca“ d.o.o., „Biceps“ j.d.o., „Scio Morsus“ j.d.o.o., „Truncus“ d.o.o. po kojim računima je porezno tijelo tužitelju osporilo pretporez budući da je poreznim rješenjem utvrđeno da se radilo o izdavanju fiktivnih računa za fiktivne isporuke dobara i obavljenih usluga. Navedeni zaključak poreznog tijela potvrđen je prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-869/23-7 od 12. lipnja 2023. godine. Kako je presudom VUS-a RH , broj: Usž-2814/23-2 od 07. veljače 2024. godine odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-869/23-7 od 12. lipnja 2023. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje poreznih rješenja kojima mu se za 2020. godinu utvrđuje obveza PDV-a po osnovi osporenog prava na pretporez, pitanje PDV-a i osporavanja pretporeza je pravomoćno riješeno. Tužitelju je kako je prethodno navedeno pravomoćno osporeno pravo na odbitak pretporeza i utvrđena obveza PDV-a po računima društva „Scio Morsus“ j.d.o.o. budući da nije imao odgovarajuću dokumentaciju kojom bi dokazao da sumu isporučene bačve ulja, odnosno da su mu obavljene usluge servisa na dizalici, servisa cilindara te da se na računima nije nalazila prateća dokumentacija o otpremi dobara, kao što su izdatnice, primke, zapisnik o preuzimanju robe ili druge isprave ali ni dokumentacija o tome tko je obavio prijevoz i podmirio troškove prijevoza: Stoga je u tom dijelu porezno tijelo zaključilo da tužitelj nije raspolagao ikakvim dokazima da je roba uopće postojala, dokazi o vlasništvu robe i da je ona zaista i fizički zaprimljena. Slijedom navedenog porezno tijelo je račune ocijenilo nevjerodostojnim, obzirom da je naziv ulja hidraol uopćen, jer nema oznake marke ulja, oznake viskoziteta ulja i s obzirom na to da je cijena na računu znatno veća u odnosu na cijene istoga ulja prema podacima s interneta, ali i ako se uzme u obzir da je on, iako ima brojčanu oznaku 5. izdan ranije od računa broj 4. od 31. kolovoza 2020. godine. Račun broj 4. koji je ispostavljen za obavljene servisne usluge je porezno tijelo ocijenilo nevjerodostojnim, budući da su nazivi usluga uopćeni, budući da nema oznake o kojoj se vrsti dizalice se radi, budući da nema detaljnih podataka o dizalici i cilindru, budući da tužitelj ne raspolaže dokumentacijom koja bi dokazivala da su usluge servisa dizalice, cilindara i potrošenih sati rada, razdoblje kada su te usluge obavljene, tko ih je obavio, gdje se servisirana dizalica nalazi i garancija za obavljene usluge servisa. Do zaključka o nevjerodostojnosti i fiktivnosti izdanih računa i tomu da su oni izdani na za nepostojeću robu i neobavljene usluge porezno tijelo je došlo nakon što je utvrdilo da dobavljač u 2020. godini nije imao ijednog zaposlenika a u razdoblju izdavanja računa od 05. lipnja do 24. kolovoza 2020. godine da je on od lipnja do studenoga 2020., godine podnosio prijave PDV-a bez iskazanih primljenih odnosno izlaznih isporuka. Slijedom navedenog kako je osporen pretporez po navedenim računima tužitelju su na troškovnoj strani osporeni troškovi knjiženi po ovim računima.

Isto tako tužitelju je pravomoćno osporeno pravo na odbitak pretporeza po računima društva „Biceps“ j.d.o. i utvrđena obveza PDV-a, jer on nije raspolagao urednom i potpunom pratećom dokumentacijom iz koje bi bilo razvidno da je roba zaprimljena, tko je, kada i gdje obavio isporuku dobara te tko je organizirao i platio prijevoz i kojim prijevoznim sredstvom, te s obzirom na to da su na tim računima nazivi robe bili uopćeni bez detaljnih oznaka (ako ih se usporedi s računima od dobavljača „Luksometar“ d.o.o. broj: 743/01/2 od 06. srpnja 2020. godine i „Blaslov commerce“ d.o.o., broj: RO-101/1/1 od 02. rujna 2020. godine. Do zaključka o nevjerodostojnosti i fiktivnosti izdanih računa i tomu da su oni izdani na za nepostojeću robu i neobavljene usluge porezno tijelo je došlo nakon što je utvrdilo da taj dobavljač u 2020. godini nije imao ijednog zaposlenika a u razdoblju izdavanja računa od 01. lipnja do 09. rujna 2020. godine da je on od ispostavljenih pet računa njih četiri izdao u listopadu i studenom 2020. godine i uzimajući u obzir da je taj dobavljač po pozivu upućenom elektroničkom poštom koju je prijavio e-Porezna 09. ožujka 2021. godine nije odgovorio na taj poziv i dostavio otpremnice za robu koja je isporučena tužitelju, račune za obavljeni prijevoz, račune od koga je nabavio robu i naznaku je li ima i gdje se nalazi njegovo skladište te da taj dobavljač u svojim poreznim prijavama i evidencijama nije evidentirao nabavku robe i dr. Slijedom navedenog kako je osporen pretporez po navedenim računima tužitelju su na troškovnoj strani osporeni troškovi knjiženi po ovim računima.

Tužitelju je pravomoćno osporeno pravo na odbitak pretporeza po osnovi računa dobavljača „Ispod Radoševca“ d.o.o. i utvrđena obveza PDV-a, budući da on nije raspolagao pratećom urednom i vjerodostojnom dokumentacijom, iz koje bi bilo vidljivo da su dobra primljena, koje osobe, kada i gdje i kako su obavile isporuke dobara, odnosno da ne postoje dokazi da je roba uopće postojala i dokazi o vlasništvu robe. Da je riječ o fiktivnim i nevjerodostojnim računima porezno tijelo je zaključilo, s obzirom na to da taj dobavljač u vrijeme izdavanja računa (svibnju, srpnju i kolovozu2020.) nije imao niti jednog zaposlenika, da je u 2020. godini on imao jednog prijavljenog zaposlenika KŠ, koji je bio ujedno i odgovorna osoba, da on nije, na traženje dostavio očitovanje i dokumentaciju o tome kada je i gdje, od kojih dobavljača, kakvo je podrijetlo robe, gdje je obavio servis glavnog motora, kojeg motora je li imao skladište za navedenu robu i dr. Slijedom navedenog kako je osporen pretporez po navedenim računima tužitelju su na troškovnoj strani osporeni troškovi knjiženi po ovim računima.

Također je pravomoćno tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza po osnovi računa dobavljača „Capitulum Quintum“ d.o.o. i „Truncus“ te utvrđena obveza PDV-a, budući da on nije raspolagao pratećom urednom i vjerodostojnom dokumentacijom, iz koje bi bilo razvidno da su dobra primljena, odnosno isporuke izvršene, koje osobe, kada i gdje i kako su obavile isporuku dobara, odnosno da ne postoje dokazi da je roba uopće i postojala i dokazi o vlasništvu robe, otpremi dobara, izdatnice, primke, odnosno ovjerene otpremnice od isporučitelja i primatelja robe. Da je riječ o fiktivnim i nevjerodostojnim računima porezno tijelo je zaključilo, s obzirom na to da taj dobavljač u vrijeme izdavanja računa (lipnju 2020.) nije imao niti jednog zaposlenika i dr. Slijedom navedenog kako je osporen pretporez po navedenim računima tužitelju su na troškovnoj strani osporeni troškovi knjiženi po ovim računima. Tužitelju je pravomoćno osporeno pravo na pretporez po računima za nabavku akumulatora, baterija, maziva i ulja od raznih dobavljača („Bosut“ d.o.o., „Vicer“ d.o.o., „Jarovit“ d.o.o., „C.I.A.K.“ d.o.o., Akuburen“ d.o.o.) i utvrđena obveza PDV-a, radi obavljanja radova na plovilu m/b Kvarner (kitanje broda) pa su mu slijedom toga osporeni i knjiženi troškovi po računima ovih dobavljača. Prema stanju spisa nije sporno da je tužitelj u 2020. godini nabavio 241. komad raznih akumulatora i baterija, 158 komada filtera ulja, 58. komada filtera goriva, 52 komada filtera zraka te 1.906 litara motornog ulja, da je on tijelom nadzirane 2020. godine bio na moru obavljajući ribolovnu djelatnost ukupno 172 dana, da on nije vodio materijalno knjigovodstvo, niti je obavio dužni popis zaliha motornog ulja, filtera i akumulatora na kraju godine i da je on ukupnu nabavu akumulatora raznih filtara i motornog ulja i maziva evidentirao kao trošak poreznog razdoblja (za 2020.). Utvrđeno je da je nabavu motornog ulja, akumulatora, filtera ulja, goriva i dr. materijala tužitelj evidentirao na troškove poslovanja iako robu nije nabavio za potrebe obavljanja svoje ribarske djelatnosti već za očeve brodove te je iste morao prefakturirati zbog čeg mu je utvrđena obveza PDV- a. Slijedom navedenog kako je osporen pretporez po navedenim računima tužitelju su na troškovnoj strani osporeni troškovi knjiženi po ovim računima.

Također je tužitelju pravomoćno osporeno pravo na pretporez po računima dobavljača „Lovrinčević auto“ i utvrđena obveza PDV-a zbog toga što on nije raspolagao odgovarajućom pratećom dokumentacijom o fakturiranoj usluzi ali i analizom i ocjenom sadržaja dokumentacije koja je pribavljena od dobavljača. Iz dokumentacije dobavljača i njegove pisane obavijesti (radnog naloga od 30. studenog i 22. prosinca 20220. godine i popisa radova proizlazi da ti nalozi nemaju broja, da ne sadržavaju podatke o utrošku sati rada i specifikaciju utrošenog materijala već samo šturi popis radova; da iz zaprimljene dokumentacije nije razvidno jesu li radovi obavljeni, u kojem opsegu su obavljeni, koji je materijal utrošen i količina toga materijala, tko je i kada radove obavio. Slijedom navedenog kako je osporen pretporez po navedenim računima tužitelju su na troškovnoj strani osporeni troškovi knjiženi po ovim računima.

Tužitelju je pravomoćno osporen pretporez po računima dobavljača "Fliba" d.o.o., "Lesnina H" d.o.o., "Feroterm" d.o.o. i "Pevex" d.o.o. i utvrđena obveza PDV-a radi opremanja brodova, budući da nabava slika, stola i stolica za blagovaonicu, perilice rublja, sušilice rublja, pećnice, hladnjaka, ploče ellux, radijatora električnih za kupaonicu, visećih svjetiljki, posteljine za bračni krevet itd., nije izvršena u svrhu obavljanja ribarske djelatnosti već za privatne potrebe odgovornih osoba tužitelja. Slijedom navedenog kako je osporen pretporez po navedenim računima tužitelju su na troškovnoj strani osporeni troškovi knjiženi po ovim računima.

Tužitelju je osporen pretporez po računima "Elektro Suma" d.o.o. i utvrđena obveza PDV-a, pa su mu slijedom toga osporeni i knjiženi troškovi po računima dobavljača "Elektro Suma" d.o.o., budući da kabeli cijevi ticino telur koje se ugrađuju u beton i kroz koje se provlače elektro kabeli, podžbukne konusne kutije, video patafon te zidne abrantes svjetiljke i ostalo nisu proizvodi za ribarski brod, te stoga što ova nabava nije izvršena u svrhu obavljanja ribarske djelatnosti već za privatne potrebe odgovornih osoba tužitelja.

Tužitelju je osporen pretporez po računima raznih dobavljača (na str. 55. poreznog rješenja) pa su mu slijedom toga osporeni i knjiženi troškovi po računima tih dobavljača, budući da nabava sredstava za čišćenje te omekšivača, deterdženata, šampona za kosu, kupki, dezodoransa (Old spice), Bale men brijača, neutrogena krema, intimnih losiona, pasti za zube, regeneratora za kosu i ostalo nije izvršena u svrhu obavljanja ribarske djelatnosti već za privatne potrebe odgovornih osoba tužitelja brijača.

20.Slijedom sveg naprijed navedenog je vidljivo da je porezno tijelo je predmetnim poreznim rješenjem od 26. travnja 2024. godine, zakonito tužitelju osporilo sve knjižene rashode za koje je utvrdilo da ne služe obavljanju djelatnosti, odnosno za koje se ne može dokazati izravna povezanost između ostvarivanja prihoda i tih rashoda, uz ograničenja navedena u članku 7. ZPD-it. Po navedenim računima tužitelju je pravomoćno osporen pretporez iskazan na računima različitih dobavljača (kako je navedeno), koji se je odnosio na dobra i usluge koju su navodno isti dobavljači isporučili i izvršili tužitelju, a za što tužitelj nije imao vjerodostojnu dokumentaciju.

Kako je poreznim nadzorom utvrđeno da je tužitelj neosnovano knjižio troškove po računima različitih dobavljača a koji nisu u izravnoj povezanosti sa ostvarivanjem prihoda tj. sa obavljanjem djelatnosti tužitelja, pravilno je porezno tijelo utvrdilo da je navedenim postupanjem tužitelj povrijedio članak 5. stavak 6. ZPD-it, te da je time netočno utvrđena (iskazana) osnovica poreza na dobit i povrede članka 32. ZPD-it. Stoga, osporivši knjižene rashode, porezno tijelo je zakonito utvrdilo osnovicu poreza na dobit te poreznim rješenjem utvrdilo porez na dobit na predmetnu 2020. godinu.

21.Člankom 64. stavak 1 Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16 do 32/20, dalje: ZoPD-ak) propisano je da se dohotkom od kapitala smatraju primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja i udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju.

Prema članku 66. stavak 1. ZoPD-ak izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavak 1. ovog Zakona smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene4 isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja. Prema članku 70. stavak 2. ZoPD-ak porez na dohodak od kapitala po osnovi izuzimanja imovine i korištenja usluga iz članka 66. istog Zakona obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji istodobno s isplatom primitka, kao porez po odbitku, po stopi od 36 %.

U postupku poreznog nadzora poreza na dobit za 2020. godinu kod tužitelja utvrđeno je izuzimanje je iz imovine društva za privatne potrebe članova društva DŠ i CŠ, po osnovi plaćenih računa-troškova za osobne potrebe i po osnovi isplaćene nevjerodostojne naknade, te po osnovi poreza na dodanu vrijednost iskorištenog kao pretporez tijekom 2020. godine, po računima raznih dobavljača, a za koja izuzimanja tužitelj nije obračunao i platio porez na dohodak od kapitala. Stroga je porezno tijelo je ukupan iznos izuzimanja preračunat u bruto dohodak od izuzimanja iz kojeg je utvrdilo obvezu poreza na dohodak od izuzimanja (kapitala).

22.Člankom 24. stavak 1. i 4. ZoPD-ak propisano je da porez na plaću obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, da se obračunava od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada ostvarenih tijekom jednog mjeseca umanjen za izdatak iz članka 23. Zakona koji su uplaćeni i umanjeni za svotu mjesečnih osobnih odbitaka iz članka 14. stavak 3. i 4. Zakona, te članka 16. stavak 1. Zakona i članka 26. Zakona.

Člankom 19. stavkom 2. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj: 84/08 do 106/18) propisano je da je poslodavac obveznik obračuna1vanja i plaćanja doprinosa iz plaće i na plaću. Stope doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje te doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje definirane su odredbama Zakona o doprinosima.

Kako je u postupku poreznog nadzora pregledom dokumentacije, poslovnih knjiga i drugih isprava, porezno tijelo utvrdilo da je tužitelj temeljem netočno vođenih poslovnih knjiga utvrdio: - manju osnovicu dohotka od nesamostalnog rada; - manju osnovicu doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti; - manju osnovicu doprinosa na temelju individualne kapitalizirane štednje; - manju osnovicu doprinosa za zdravstveno osiguranje, utvrdilo je povećanje navedenih osnovica, te slijedom toga i obvezu po osnovu poreza na dohodak od nesamostalnog rada i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, sve na način navedenu poreznom rješenju.

23.Prema članku 7. stavku 2. r. br. 23. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 10/17,128/17,106/18,1/19.i 74/20) neoporezivi primici na temelju nesamostalnog rada smatraju se iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima i to pomorski dodatak do 250,00 kuna dnevno.

Prema članku 7. stavak 21. Pravilnika o porezu na dohodak, pomorski dodatak primjenjuje se za 1) pomorce članove posade brodova koji plove nacionalnom plovidbom, u skladu s posebnim propisima; 2) pomorce članove posade brodova koji plove na brodovima u međunarodnom linijskom pomorskom prometu koji obavljaju prijevoz između hrvatskih i stranih luka unutar granica Jadranskog mora; 3) ribare članove posade ribarskih plovila koji plove ribolovnom moru Republike Hrvatske, u skladu s posebnim propisima.

24.Poreznim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj svaki mjesec u 2020. godini, prosječno sedmorici radnika, isplaćivao pomorski dodatak kao članovima posade broda m/b Kvarner.

U toku poreznog nadzora je utvrđeno, prema ispisu „

Članovi posade broda

Kvarner“ iz sustava CIMIS, ovjerenom od Lučke kapetanije Split za 2020. godinu, da na brodu m/b Kvarner nisu kao članovi posade bile prijavljene osobe koje je tužitelj naveo u žalbi. Navedene osobe nisu bili ukrcani na brodove ni iskrcani sa brodova tužitelja odnosno nisu stekli svojstvo člana posade broda jer nisu imali potrebne kvalifikacije za poslove koje su obavljali pa ih zapovjednik broda Kvarner, DŠ, nije ni prijavljivao kao članove posade broda.

Tužitelj ukazuje da je nesporno pravo poslodavca da svojim zaposlenicima isplati neoporezivi iznos pomorskog dodatka u iznosu od 250,00 kn dnevno i to bez ograničenja na koje je poziva porezno tijelo. Navodi da porezno tijelo nije dokazalom da se navedeni djelatnici , nisu ukrcali, a daje nejasno temeljem kojih zakonskih propisa se navedenim djelatnicima (zaposlenim kao ribari kod poslodavca) ne može isplatiti pomorski dodatak.

25.Međutim, pomorski dodatak primjenjuje i na ribare članove posade ribarskih plovila koji plove u ribolovnom moru Republike Hrvatske, u skladu s posebnim propisima, pa kako je neoporezivi primitak porezna povlastica, da je teret dokazivanja činjenica o kojima ovisi priznavanje ovog prava leži na poreznom obvezniku u skladu s člankom 88. toč. 2. OPZ-a. Stoga da je bilo nužno da tužitelj u svojoj poslovnoj dokumentaciji raspolaže ispravama kojima može dokazati ispunjavanje propisanih uvjeta, dakle teret dokaza je na tužitelju.

Iz podataka pribavljenim nalazom poreznog tijela da proizlazi da navedene osobe nisu bili prijavljeni kao članovi posade m/b Kvarner, što potvrđuje predočeni ispis Lučke kapetanije Split za 2020. godinu, a da tužitelj ne prilaže druge dokaze kojima bi potvrdio svoje navode.

26.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

27.Prijedlog za odgodu izvršenja osporenog rješenja (određivanje odgodnog učinka tužbe i izdavanje privremene mjere), nije osnovan.

28.Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS-a) propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda.

29.Podnošenje tužbe nema odgodni učinak jer podnošenje tužbe nema suspenzivni učinak. Sud može pod određenim uvjetima iz članka 42. ZUS-a dozvoliti odgodu izvršenja, međutim, sukladno članku 42. stavak 3. ZUS-a odgoda izvršenja odluke koja se osporava tužbom se može dozvoliti ako se odgodom ne bi nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

30.U svom prijedlogu za odgodu izvršenja označenih rješenja, tužitelj nije ničim dokazao (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi se izvršenjem navedenih rješenja njemu nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije ničim potkrijepio i Sudu o istom dostavio dokaze.

Smisao traženja odgode izvršenja poreznih rješenja je da se tužitelju prije donošenja odluke o meritumu spora (a što može potrajati neko vrijeme), omogući odgoda izvršenja rješenja ukoliko isti na određenom stupnju vjerojatnosti dokaže, odnosno učini vjerojatnim da bi mu izvršenjem konkretnog poreznog rješenja nastala šteta koja bi se kasnije teško mogla otkloniti i popraviti. Kod odlučivanja o prijedlogu za odgodni učinak tužbe ne razmatra se osnovanost samog tužbenog zahtjeva.

31.U konkretnom slučaju da bi se moglo cijeniti osnovanost prijedloga za odgodu izvršenja (odgodni učinak tužbe i privremenu mjera), tužitelj je prijedlog trebao potkrijepiti dokazima-podacima o svom financijskom stanju, te podatke o svojim i sl.), a iz kojih podataka bi bilo vidljivo financijsko stanje tužitelja, te proizlazilo da je isto složeno i da bi izvršenjem navedenog rješenja i naplatom poreznog duga tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Tužitelj u vezi sa navedenim nije dostavio nikakve podatke.

32.Imajući u vidu citirane odredbe Zakona, navode stranke iznijete u tužbi u odnosu na razloge za određivanje odgodnog učinka tužbe kao i cjelokupno stanje spisa predmeta, Sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodu izvršenja osporene odluke tuženika. Stoga je ovaj sud odbio prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika.

33.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 22. siječnja 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a)

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 42. ZUS- a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska 4,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.