REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5302/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Anite Čavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ME, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, zastupanog po Martini Grgec, odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa SE, službena osoba, radi ograničenja slobode kretanja, 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8530, URBROJ: 511-01-213-25-19 od 12. prosinca 2025. i puštanje tužitelja na slobodu.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodni učinak tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8530, URBROJ: 511-01-213-25-19 od 12. prosinca 2025. određeno je produljenje ograničenja slobode kretanja tužitelja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje od tri mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da isto nije dostatno obrazloženo u pogledu mogućnosti primjene blažih mjera i razmjernosti ograničenja slobode. Nadalje, tužitelj sadržajno ukazuje da se primjena mjere ograničenja slobode kretanja zasniva na općenitim navodima Sigurnosno-obavještajne agencije o tome da je prijetnja nacionalnoj sigurnosti, bez konkretizacije kada, gdje i na koji način je povezan s određenim ideologijama i osobama. Posljedično mu je ograničena stvarna mogućnost osporavanja općenitih navoda iz dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije, a time i pravo na učinkovit pravni lijek i pošteno suđenje. Osporava da bi imao ikakva radikalno islamistička uvjerenja ili terorističke veze, namjere ili ciljeve te smatra pogrešnim navode da bi bio blisko povezan s osobom koja je poginula u samoubilačkom napadu. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odrediti njegovo puštanje na slobodu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je saslušao tužitelja, izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka. Uz navedeno, sud je izvršio uvid u klasificirane podatke na temelju kojih je Sigurnosno-obavještajna agencija (dalje: SOA) u svojim dopisima iznijela mišljenje o tome da tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, uz obrazloženje da su prikupljeni podaci o tome da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorista koji je bio blisko povezan s islamističkim borcem poginulim u samouobilačkom napadu.

6. Rasprava u ovom predmetu je održana 30. prosinca 2025., a sud je isključio javnost s rasprave uvažavajući članak 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/15, 127/17, 33/13 i 17/25; dalje: ZMPZ), budući da je ovaj predmet vezan i uz postupak međunarodne zaštite. Osim toga, kada se uzmu u obzir razlozi zbog kojih je produljeno ograničenje slobode kretanja, a koji su povezani s podacima kojima je pristup ograničen sukladno Zakonu o tajnosti podataka ("Narodne novine" broj 79/07 i 86/12, dalje: ZTP) i koji, moguće i neizravno, mogu biti spomenuti tijekom rasprave, to je bilo potrebno isključiti javnost i radi zaštite tajnosti podataka u smislu članka 90. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

7. Prema članku 54. stavku 2. toč. 3. ZMPZ-a tražitelju međunarodne zaštite se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

Prema članku 54. stavku 9. ZMPZ-a mjere ograničenja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz članka 54. stavka 2. ZMPZ-a, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjere ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

8. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je tužitelj 5. lipnja 2024. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu te je bio smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite. Nakon zaprimanja dopisa SOA-e o tome da tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, rješenjem KLASA: UP/I-216-03/24-06/8530, URBROJ: 511-01- 213-25-9 od 12. rujna 2025. tužitelju je ograničena sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar na razdoblje od tri mjeseca. Potom je zaprimljen dopis SOA-e kojim je zatraženo produljenje ograničenja kretanja zbog razloga nacionalne sigurnosti. Nastavno je tuženik donio osporeno rješenje kojim je, pozivom na članak 54. stavak 9. ZMZP-a u svezi članka 54. stavka 2. toč. 3. ZMPZ-a, produljio tužitelju ograničenje slobode kretanja smještajem u prihvatni centar za daljnja tri mjeseca. Prema ocjeni tuženika, nema osnove za primjenu blažih mjera u odnosu na tužitelja, a određeno razdoblje ograničenja kretanja je primjereno okolnostima. U osporenom rješenju su navedene konstatacije iz zaprimljenih dopisa SOA-e.

9. Tužitelj, saslušan na raspravi, u bitnome osporava da bi bio povezan s radikalnim tumačenjem islama, a nikada nije imao doticaja s teroristima ili džihadistima niti je širio sadržaje koji se tiču terorističkih skupina. Razgovarao je s djelatnicima SOA- e dok je bio u prihvatilištu za tražitelje azila (Porin). Nisu mu ništa konkretno govorili, pokazivali su mu fotografije određenih osoba, postavljali pitanja o poznavanju tih osoba, što je on negirao uz napomenu da se radi o osobama koje su "crna mrlja" u njegovom narodu. Djelatnici SOA-e su mu rekli da napusti Hrvatsku. Članovi njegove uže obitelji nisu povezani s radikalnim tumačenjem islama.

10. Iz podataka spisa upravnog postupka vezanih uz traženje međunarodne zaštite proizlazi da je tužitelj napustio zemlju podrijetla iz razloga što smatra da bi bio mobiliziran i upućen na ratište u Ukrajinu. Zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu je odbijen rješenjem KLASA: UP/I-216-03/24-06/8530, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 25. rujna 2025., dok je presudom ovog suda broj Us I-3793/2025-7 od 30. prosinca 2025. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje tog rješenja.

11. Suprotno navodima tužitelja, sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim i, s obzirom na okolnosti slučaja, dostatno obrazloženim.

12. Javnopravno tijelo nije se u osporenom rješenju samo pozvalo na zakonsku odredbu i dopis SOA-e, već je, doduše sumarno, navelo iz kojih razloga smatra da je tužitelj prijetnja nacionalnoj sigurnosti (prikupljeni podaci o tome da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorista koji je bio blisko povezan s islamističkim borcem poginulim u samouobilačkom napadu) i da je potrebno produljiti ograničenje kretanja primjenom članka 54. stavka 9. u svezi članak 54. stavka 2. toč. 3. ZMPZ-a.

13. Sud smatra da u konkretnom slučaju, nakon uvida u klasificirane podatke SOA- e i podatke spisa, postoji dostatna osnova za primjenu navedenih zakonskih odredbi u odnosu na tužitelja. Iako tužitelj negira navode SOA-e te ističe da nema konkretnih dokaza ni konkretnog opisa pojedinih spornih radnji koje bi mogao osporavati, sud ocjenjuje da takvi navodi i iskaz tužitelja ne otklanja uvjerljivost informacija i podataka koji su bili dostupni sudu putem uvida u klasificirane podatke SOA-e, a jasno upućuju na opravdanost navoda SOA-e, vezuju se konkretno uz tužitelja (npr. podaci vezani uz pojedinoga člana uže obitelji tužitelja) i dobiveni su i iz onih izvora čiji identitet zahtjeva zaštitu. Dotični podaci, prema ocjeni suda, opravdano su kategorizirani kao klasificirani podaci, slijedom čega sud nije smatrao osnovanim ukazati SOA-i na provedbu procjene stupnja tajnosti podataka (članak 14. do 16. ZTP-a). Klasificirani podaci ne mogu se izravno priopćiti tužitelju, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pristupa takvim podacima (članak 18. do 24. ZTP-a). Kod takvog stanja stvari, iako u konkretnom slučaju dolazi do ograničenja tužiteljevih procesnih prava, sud smatra da je tužitelju, promatrano u cjelini i s obzirom na sve okolnosti ovog predmeta te druge opravdane interese (potreba zaštite legitimnog cilja vezanog uz nacionalnu sigurnost), u dostatnoj mjeri pružena mogućnost očitovanja o relevantnim činjenicama i osigurana sudska kontrola osporenog rješenja.

14. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavak 9. u svezi članka 54. stavka 2. toč. 3. ZMPZ-a i produljio smještaj tužitelja u prihvatnom centru, pri čemu se blaže mjere, kada se uzmu u obzir relevantne činjenice i razlozi određivanja ograničenja slobode kretanja, ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Nadalje, s obzirom da je u trenutku donošenja osporenog rješenja još uvijek bio u tijeku prvostupanjski upravni spor protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu, to se vrijeme produljenja ograničenja slobode kretanja ukazuje primjerenim okolnostima slučaja i razlozima njegova određivanja.

15. Navode stranaka u svezi statusa tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite sud ne smatra odlučnim za ocjenu zakonitosti predmetnog rješenja o ograničenju slobode kretanja.

16. Uvažavajući navedeno, sud je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim te je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

17. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružila odvjetnica Martina Grgec pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1. i 2., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu.

18. Sud je odbio prijedlog za odgodni učinak tužbe, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve propisane pretpostavke iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Kako je sud ocijenio osnovanim produljenje ograničenja slobode kretanja tužitelja radi zaštite nacionalne sigurnosti, posljedično i javnog interesa, to izostaje ispunjenje pretpostavke da odgoda izvršenja osporenog rješenja nije protivna javnom interesu.

U Zagrebu 22. siječnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Žalba protiv presuda ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335