Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj:Pn-255/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UO, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika NO, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivani Dedić Golić, odvjetnici iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 9. prosinca 2025., 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju po osnovi naknade štete isplati iznos od 3.981,68 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja do konačne isplate po stopi od 7,41% odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena kao i da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 (petnaest) dana", odbija se.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.471,27 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete koja da je nastala 20. rujna 2016. na način da je tuženik tužitelja udario šakom u predio brade, a da su kao posljedica tog udarca kod tužitelja nastale tjelesne ozljede u vidu rasklimanosti zuba, a što da je bilo potrebno sanirati kako vađenjem zuba, posebnom fiksacijom preostalih zuba i postavljanjem Wironit proteze u gornju i donju čeljust.

2. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelju bilo potrebno izvaditi zube broj 41, 32, 35 i 36, da je postupak vađenja, fiksacije preostalih zuba i izrade i ugradnje dvije Wironit proteze obavio privatno kod stomatologa ĆO u [adresa], te da je za te radove platio tadašnjih 17.100,00 kn, odnosno sada 2.269,56 eura.

3. Tužitelj je u tužbi naveo da je zbog stomatoloških zahvata trpio bolove jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta u periodu od 15 dana, te je na ime naknade štete zbog tih bolova zatražio iznos od 10.000,00 kn (1.327,23 eura), da je trpio strah zbog ishoda liječenja s kojeg osnova je potraživao iznos od 132,72 eura.

4. Također, tužitelj je naveo da je imao troškove putovanja iz [adresa] – [adresa] u [adresa] radi stomatološkog zahvata u iznosu od 1.500,00 kn (199,08 eura), te i troškove zbog posebne specifične prehrane u iznosu od 400,00 kn ( 53,09 eura).

5. Tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev da mu tuženik naknadi štetu u iznosu do 30.000,00 kn a koju štetu je na ročištu održanom kod ovog suda 4. ožujka 2025. označio na iznos od 3.981,68 eura.

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio i da mu tuženik plati zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja do konačne isplate po stopi od 7,41 %, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a također i da mu tuženik naknadi parnični trošak.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio navode tužbe i tužbeni zahtjev tužitelja, osporio da bi ozljede tužitelju uzrokovao tuženik, osporio je da bi tužitelj od radnji tuženika pretrpio ozljede koje je naveo, te naveo i da je saniranje ozljeda tužitelj mogao izvršiti na drugi način, a ne na način kako je izvršio.

8. Nadalje tuženik je ukazao na činjenicu da iz prekršajnog spis poslovnog broja PpJ-2434/16 Prekršajnog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, ne proizlazi da bi tuženik tužitelju prouzročio ikakvu štetu, slijedom čega osporava vjerodostojnost povijesti bolesti koju je tužitelj priložio uz tužbu, navodi da tužitelj predmetne zgodne nije zatražio liječničku pomoć, da nije ukazivao na nikakve zadobivene povrede, da tužitelj nije dokazao da je tuženik odgovoran za bilo kakvu štetu prouzročenu tužitelju, da popravak, vađenje zuba, te saniranje zuba tužitelja nije u uzročnoposljedičnoj vezi sa predmetnim događajem.

9. Također navodi da je tužitelj prvi napao tuženika na način da je na njega nasrnuo letvom, da je tuženik postupao u samoobrani otklonivši njegov napad te da otklanjanje tog napada nije prouzročilo nikakve posljedice tužitelju.

10. Tuženik je predložio da sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sud je proveo dokaze uvidom u tužbu tužitelja (list 1 do 2), povijest bolesti (list 4), račun stomatološke ordinacije dr. Nenad Baltić od 29. lipnja 2016. (list 5), odgovor na tužbu (list 10 do 11), podnesak tužitelja od 12. veljače 2020. (list 13 do 14), protokol Zavoda za hitnu medicinu Primorsko – goranske županije (list 15), fotografije (list 16 do 22), podnesak tuženika od 19. veljače 2020. (list 24 do 25), saslušao stranke (list 35 do 38), saslušao svjedoke CO, (list 55 do 57), ZO (list 57 do 58), zapisnik o saslušanju svjedoka ĆO zamolbenim putem kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu 13. lipnja 2022. (list 62 do 65), podnesak tužitelja od 31. Kolovoza 2022. (list 72), proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku stomatologu Borisu Pažinu, izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Borisa Pažina od 18. prosinca 2024. (list 91 do 96), račun vještaka broj 02/2024 list 104), podnesak tuženika od 2. siječnja 2025. (list 105 do 107), troškovnik tužitelja (list 118), troškovnik tuženika (list 119), rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-611/2025-2 od 11. Rujna 2025. (List 159 do 164), spise prekršajnog suda poslovni broj: PpJ-2434/16, odnosno Pp J-1864/19.

12. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Rijeci, Pp J-2434/16 sud je utvrdio da su i tužitelj i tuženik presudom Pp J-2434/16-9 od 27. lipnja 2017. pravomoćno proglašeni krivima zbog počinjenja prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te da su im izrečene novčane kazne.

14. Iz sadržaja presude Prekršajnog suda u Rijeci Stalne, službe u Malom Lošinju PpJ-2434/16-9 od 27. lipnja 2017., sud je utvrdio da u prekršajnom postupku vođenom protiv parničnih stranaka, nije utvrđeno da bi tužitelj ukazivao sudu da mu je prouzročena bilo kakova šteta, a što u odgovoru na tužbu navodi i tuženik.

15. Tužitelj saslušan kod policije istog dana kada je bio štetni događaj (zapisnik o ispitivanju počinitelja broj 511-09-26-02/3-6/1-50/16 od 20. rujna 2016.) iskazao je da ge je tuženik LO udario njegovom rukom u predjelu lica i raskrvario mu usnicu.

16. Tužitelj ne spominje rasklimanost zuba niti postojanje bola u predjelu zuba, a niti da ga je tuženik više puta udario.

17. I iz iskaza tuženika LO danog pred istim tijelom istog dana (zapisnik o ispitivanju počinitelja broj 511-09-26-02/13-6/1-50/16 od 20. rujna 2016.), proizlazi da je tužitelj tavalonom zamahnuo prema njemu, da se on izmaknuo u stranu te udario tužitelja, a nakon toga počeo bježati od tužitelja.

18. Dakle, iz izjava parničnih stranaka danih neposredno nakon predmetnog događaja, ne proizlazi da bi tuženik predmetne zgode zadao tužitelju više udaraca, a kako je poslije tužitelj iskazao pred Prekršajnim sudom na glavnoj raspravi.

19. Također, iz optužnog prijedloga priležećeg prekršajnom spisu, iz Činjeničnog opisa radnje prekršaja i poduzete mjere, utvrđeno je, da su stranke bile sudionici događaja 20. rujna 2016., dakle upravo događaja za kojeg tužitelj u tužbi navodi da se zbio 20. rujna 2016., da iz činjeničnog opisa radnje prekršaja i poduzete mjere, a na temelju obavljenih razgovora proizlazi da je do narušavanja javnog reda i mira došlo na način što je KO uzeo drvenu dasku sa hrpe ostavljenog drvenog materijala, da mu je uz viku i galamu prišao LO rekavši da je daska njegova, na što da je KO počeo vikati i galamiti na LO, vrijeđati ga raznim pogrdnim riječima, da je u jednom trenu zamahnuo daskom u smjeru LO s namjerom da ga udari, da se LO izmaknuo te šakom udario KO po licu u predio brade, nakon čega da se LO trčeći udaljio, tom prilikom pao na tlo i zadobio povrede potkoljenice u vidu ogrebotina.

20. Dalje proizlazi da je na mjesto događaja pozvana hitna medicinska pomoć Cres, te da je tom prilikom utvrđeno da je KO zadobio ozljede u vidu hematoma lica, a LO ozljede u vidu ogrebotine potkoljenice.

21. Dakle, iz naprijed navedenog ne proizlazi utvrđenim da je tuženik predmetne zgode zadao tužitelju više udaraca, nego da se radilo o jednom udarcu u predjelu brade.

22. Sud je cijenio istinitim navode iz optužnog prijedloga od 5. listopada 2016., obzirom da su ti navodi temeljeni na ispitivanju obje stranke neposredno nakon samog događaja, odnosno sa odmakom od cca 2 sata, te je malo vjerojatno da su iskazi stranaka u tom vrijeme bili iskonstruirani.

23. Iz optuženog prijedloga, te iz navedene presude Prekršajnog suda od 27. lipnja 2017. također proizlazi utvrđenim da je nakon verbalnog sukoba stranaka, do fizičkog sukoba došlo na način da je u jednom trenutku tužitelj zamahnuo daskom u smjeru tuženika s namjerom da ga udari, da se tuženik izmaknuo, te šakom udario tužitelja po licu u predjelu brade.

24. Točni su navodi tuženika da tužitelj nije zatražio liječničku pomoć tog dana.

25. Naime, iz dokumenta Zavoda za hitnu medicinu PGŽ (list 15), sud je utvrdio da je pregled tužitelja BO izvršen na zahtjev policije, da je to bilo istog dana kada i događaj, da je od strane liječnika dijagnosticiran hematom u području lijeve strane gornje čeljusti te utvrđena ozljeda zuba (4/5 zuba), te je tužitelj upućen da se javi stomatologu radi utvrđivanja točne ozljede i sanacije oštećenja.

26. Mada je istog dana od strane liječnika hitne medicine bilo utvrđeno da su kod tužitelja ozlijeđeni 4/5 zuba gore i dolje, te da je radi utvrđivanja točne ozljede i sanacije oštećenja tužitelj upućen da se javi stomatologu, iz takovih utvrđenja liječnika hitne medicinske pomoći ne proizlazi utvrđenim da su ozljede tih zuba nastale toga dana, a niti da su nastale kao posljedica udarca tužitelja od strane tuženika, a nema dokaza da je tužitelj postupio po uputi liječnika hitne medicinske pomoći i da se obratio stomatologu radi utvrđenja točne ozljede i sanacije oštećenja.

27. Iz provedenih dokaza, prvenstveno iz medicinske dokumentacije priležeće spisu, sud nije mogao utvrditi u kakovom stanju su bili čeljust i zubi tužitelja prije nego što je zadobio udarac od tuženika, da li su zubi tužitelja i prije predmetnog događaja bili rasklimani, ili je klimavost tih zuba prouzročena ili pojačana udarcem zadobivenim od strane tuženika.

28. Iz iskaza svjedoka ĆO, kojem stomatologu se tužitelj obratio u periodu od događaja pa do 29. rujna 2016., proizlazi da je tužitelj u ordinaciju došao sa rasklimanim zubima i hematomima, da je to bio prvi posjet tužitelja svjedokovoj ordinaciji, da svjedok nije tužiteljevo stanje zubi pratio dužni niz godina, da je prilikom dolaska tužitelja u njegovu ordinaciju izvršio uvid u stanje njegove čeljusti, utvrdio koje radnje je potrebno obaviti i koje su obavljene na zubima i čeljusti tužitelja, ali i da se svjedok ne sjeća da je sa tužiteljem razgovarao o uzroku koji je doveo do intervencije svjedoka kao stomatologa na zubima tužitelja.

29. Svjedok ĆO je svojim iskazom opovrgnuo iskaz tužitelja u kojem je ovaj naveo da je svjedok od ranije bio njegov stomatolog.

30. Predmet ovog parničnog postupka je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju da je navodno prouzročio tužitelju, a koja šteta se, po navodima tužitelja sastoji od tjelesne ozljede u vidu oštećenja zubi tužitelja, popravka oštećenja, troškova koje je tužitelj imao radi sanacije oštećenja, te štete u vidu pretrpljenih bolova i straha tužitelja za ishod liječenja, kao i povećanih troškova nastalih zbog potrebe tužitelja za specifičnom prehranom.

31. Također tužitelj je zatražio i štetu u vidu troškova putovanja koje je bilo potrebno radi sanacije oštećenja.

32. Odredbom čl.1085. st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisano je da je osoba koja jeodgovorna za nastanak štete, dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego je šteta nastala, dok je st.3. istog članka propisano da kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

33. Po mišljenju ovog suda, tužitelj na kojem je u tom smislu teret dokaza, nije dokazao da je tuženik osoba koja je odgovorna za nastanak štete za koju tužitelj tvrdi da je nastala, i za koju zahtjeva novčanu naknadu.

34. Nije sporno da je 20. rujna 2016. došlo do verbalnog, a nakon toga i fizičkog sukoba parničnih stranaka.

35. Uvidom u prekršajni spis Pp J-2434/16 sud je utvrdio da su presudom od 27. lipnja 2017., a koja je pravomoćna, obje parnične stranke proglašene krivima zbog počinjenja prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te da su i novčano kažnjeni.

36. Istom presudom utvrđeno je da su obje stranke 20. rujna 2016. u 17,00 sati narušavali javni red i mir na način da je tužitelj DO uzeo drvenu dasku sa hrpe ostavljenog materijala, da mu je potom prišao tuženik LO i uz viku i galamu rekao da je daska njegova, na što da je BO počeo vikati i galamiti na U, vrijeđati ga raznim pogrdnim riječima, a da je u jednom trenutku zamahnuo daskom u smjeru LO s namjerom da ga udari, da se ovaj izmaknuo te šakom udario BO u lice u predio brade, pri čemu da je BO zadobio ozljede u vidu hematoma lica.

37. Iz sadrža navedene presude ne proizlazi utvrđenim da je tuženi tužitelju navedenom prilikom prouzročio ozljede koje bi iziskivale intervenciju stomatologa na zubima tužitelja, odnosno vađenje više zuba, ugrađivanje Wironit proteze.

38. I ovaj sud iz provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su oštećenja na zubima tužitelja, a koja su sanirana od strane stomatologa ĆO, prouzročena udarcem tuženika spornog dana.

39. Naime, tužitelj sudu nije dostavio podatke o zdravstvenom stanju njegove čeljusti i zuba kakovo je bilo prije udarca zadobivenog od tuženika, a niti rendgensku snimku ili fotografije tužiteljeve čeljusti i zuba sačinjene u vrijeme predmetnog događaja.

40. Neobično je da je tužitelj u spis dostavio fotografije lica mjesta, daske koju je uzeo, a da nije fotografirao ozljede koje je istog dana zadobio.

41. Mada je svjedok ZO iskazala da tužitelj prije predmetnog događaja nije imao protezu, da je imao svoje zube, da su ti zubi rasklimani u predmetnom događaju, sud njenom iskazu u tom dijelu nije poklonio vjeru iz razloga što je svjedok supruga tužitelja te kao takva zainteresirana za ishod spora, a njeni navodi o prethodno zdravim zubima tužitelja prije predmetnog događaja ne proizlaze utvrđenim iz drugih provedenih dokaza.

42. Nije sporno da se tužitelj nakon predmetnog događaja obratio stomatologu ĆO iz [adresa], a koji je saslušan kao svjedok u ovom parničnom postupku.

43. Spisu na listu 4 prileži povijest bolesti koju je izdao navedeni svjedok iz koje proizlazi da je tužitelj u ordinaciju svjedoka došao sa rasklimanim zubima uslijed traume, da mu je bila posebno bolna donja fronta (zubi 41, 32, 35 i 36) da su mu isti zbog težine traume i hipermobilnosti morali biti izvađeni, potom da je rađena fiksacija na preostalim zubima, Wironit proteza gornja i donja, kao i da je navedeni postupak bio potreban da se dugoročno učvrste i sačuvaju preostali zubi tužitelja.

44. Sud nije cijenio navedenu povijest bolesti u dijelu u kojem se u njoj navodi da je rasklimanost zuba tužitelja nastala uslijed traume jer takovo utvrđenje nije potkrijepljeno nikakovim dokazima, npr. snimkom čeljusti i zuba.

45. Naime, kada se povijest bolesti cijeni u kontekstu sa iskazom svjedoka ĆO (list 62 do 64), sud utvrđuje da tužitelj nije bio dugogodišnji pacijent svjedoka, da je svjedok samo jednom prilikom izvršio stomatološki zahvat na njegovim zubima, da nije duži niz godina pratio stanje tužiteljevih zubi, da se svjedok ne sjeća da je sa tužiteljem razgovarao o uzroku stanja njegovih zubi, u kakovom stanju su zubi bili prilikom dolaska i u ordinaciju svjedoka.

46. Stoga u nedostatku saznanja o prethodnom stanju čeljusti i zuba tužitelja, dr. ĆO po mišljenju ovog suda nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je rasklimanost tužiteljevih zuba izazvana traumom.

47. Povijest bolesti ne sadrži obrazloženje o tome na temelju čega je u istoj navedena trauma kao uzrok rasklimanosti zuba.

48. U tom smislu, u svom nalazu i mišljenu navodi i vještak Boris Pažin.

49. Vještak Pažin, kao i sud utvrđuje da ne postoji rendgenska snimka u vrijeme nastanka navodne ozljede tužiteljevih zuba, niti pisani trag o stupnju klimavosti i oštećenja potpornog aparata zuba, te da stoga nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi da li je klimavost tužiteljevih zubi nastala od zadanog udarca.

50. Vještak Pažin navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi utvrđenim da je došlo do traume lijeve strane lice tužitelja sa hematomom gornje čeljusti i rasklimanim zubima, ali da nije jasno kojih točno zubi obzirom da to nije vidljivo iz nalaza zavoda za hitnu medicinu PGŽ.

51. Navodi i da posljedice traume nisu jasno evidentirane niti u stomatološkoj ordinaciji dr. ĆO, da su od zadanog udarca mogle nastati posljedice o kojima iskazuje tužitelj i dr. ĆO, ali da se njihova sanacija mogla provesti i drugim terapijskim postupcima.

52. Vještak navodi da iz povijesti bolesti izdane od dr. ĆO proizlazi da je tužitelj u ordinaciju došao sa rasklimanim zubima ali da je trajna posljedica sa vađenjem zuba kao epilogom, nastala isključivo u donjoj čeljusti, da su izvađeni zubi, 41, 32, 35 i 36, te navodi da je i izvađen zub 41 (središnji sjekutić) čija bolnost i klimavost ne mora biti posljedica traume nego uznapredovale parodontalne bolesti.

53. Mada vještak Pažin navodi da je do ozljede moglo doći i slučaju da zubi tužitelja prethodno nisu bili klimavi, iz njegovog nalaza proizlazi da, obzirom na nedostatak rendgenske snimke u vrijeme nastanka ozljede, a nema druge dokumentacije o stanju tužiteljevih zuba prije ozljede, nije moguće sa sigurnošću utvrditi da su zubi tužitelja rasklimani uslijed udarca zadobivenog od strane tuženika, a niti da su zbog tog udarca tužiteljevi zubi bili rasklimani do te mjere da ih je trebalo izvaditi, a niti koji su točno zubi koliko broj zubi bili rasklimani.

54. Teret dokaza o tome da je tužitelj prije zadobivenog udarca od strane tuženika imao potpuno zdrave zube, te da mu je isključivo uslijed udaraca zadobivenog od tuženika došlo do rasklimavanja zubi, a posljedično tome i vađenja određenih zubi, je na tužitelju, a u smislu odredbi čl. 221a ZPP.

55. Po mišljenju suda tužitelj to nije dokazao.

56. Osim toga, iz nalaza vještaka Pažina proizlazi da je upitna i ispravnost terapijskog pristupa dr. ĆO u kojem se rasklimani zubi učvršćuju Wironit protezom, a tu činjenicu vještak obrazlaže potrebom da kod izrade djelomične Wironit proteze, preostali zubi moraju biti čvrsti da bi mogli nositi protezu.

57. Iz provedenih dokaza, a kako to navodi i vještak Pažin u svom nalazu, nakon predmetnog događaja nije došlo do detaljnog pregleda tužitelja kod stomatologa, niti je iz priležeće medicinske dokumentacije jasno koji su točno zubi tužitelja bili rasklimani, a obzirom da to nije evidentirano niti u nalazu Zavoda za hitnu medicinu PGŽ, a niti od strane stomatologa dr. ĆO.

58. Cijeneći činjenicu da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi zdravstveno stanje njegovih zubi prije nastanaka štetnog događaja, da iz priležeće medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja, iskaza svjedoka dr. ĆO, a kako to proizlazi i iz nalaza vještaka Pažina, sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da su oštećenja njegovih zuba koja oštećenja su sanirana u ordinaciji dr. ĆO, posljedica udarca tuženika.

59.Saslušani svjedoci ZO i CO, a kako to proizlazi iz njihovih iskaza, nisu vidjeli sam događaj, odnosno tijek događaja od njegovog početka.

60. Iz iskaza svjedoka CO proizlazi da je ona čula galamu i svađu, da je potom izašla na terasu sa koje je vidjela da LO trči prema glavnoj cesti, da ZO trči sa daskom za njim, da je nakon nekog vremena iz kuće izašla tužiteljeva supruga ZO, koju je svjedok CO nakon nekog vremena vidjela da baca kamenje prema LO.

61. Svjedok CO izričito iskazuje da nije vidjela nikakav fizički obračun između parničnih stranaka.

62. Također je iskazala da nije ni čula ni vidjela da je netko u sukobu stranaka ozlijeđen.

63. Svjedok ZO iskazuje da joj je suprug – tužitelj opisao sam događaj, odnosno fizički sukob među strankama.

64. Slijed događaja od 20. rujna 2016., utvrđen je presudom Prekršajnog suda u Rijeci Pp J-2434/16-9 od 27. lipnja 2017., a koja presuda je pravomoćna.

65. Iz sadržaja navedene presude proizlazi da je tužitelj uzeo drvenu dasku sa hrpe ostavljenog drvenog materijala, da mu je potom prišao tuženik i rekao da dasku ostavi jer da je ista njegova, a na što da mu je tužitelj odgovorio "Tko te jebe", zamahnuo daskom u namjeri da ga udari, da se tuženik izmaknuo i šakom jednom udario tužitelja u predjelu brade.

66. Utvrđenje Prekršajnog suda, a kada se ista cijene i u kontekstu sa iskazima stranaka danim u ovom parničnom postupku, sud u cijelosti prihvaća.

67. Naime, iz iskaza tuženika proizlazi da je on tužitelja udario šakom samo jednom, a nakon što je tužitelj prema njemu zamahnuo daskom koju je držao u ruci.

68. Tužitelj navodi da ga je tuženik iznenada udario nekoliko puta u zube i nos, a nakon što je on tuženiku samo rekao "Pa pogledaj samo koliko ima dasaka".

69. Ovakav iskaz tužitelja sud ne cijeni istinitim jer nije logično da tuženik samo zbog navedene izjave tužitelja iznenada udari.

70. Sudu je logičan iskaz tuženika da je udarac tužitelju zadao nakon što je prethodno tužitelj njega pokušao udariti daskom.

71. Osim toga, tužitelj je u ovom postupku iskazao da ga je tuženi udario nekoliko puta u zube i nos, dok tako nije iskazivao u prekršajnom postupku.

72. Isto tako tužitelj je u ovom postupku iskazao da su mu od udaraca rasklimani prirodni zubi sa lijeve strane u gornjoj i donjoj vilici, da je stomatolog ĆO izvadio te rasklimane zube i napravio mu protezu.

73. Međutim, a kako je sud već naprijed naveo iz provedenih dokaza nije utvrđeno niti stanje tužiteljevih zuba prije događaja, niti koji su točni zubi tužitelja bili rasklimani niti da su bili rasklimani njegovi prirodni zubi sa lijeve strane u gornjoj i donjoj vilici.

74. Tužitelj nije dokazao da mu je tuženik nanio baš sve ozljede zuba, a koje ozljede je tužitelj morao sanirati stomatološkom intervencijom izvršenom od strane svjedoka dr. ĆO.

75. Tužitelj nije sudu dostavio niti fotografije ozljede koju mu je nanio tuženik.

76. Stoga je i visina troškova koje je tužitelj imao zbog saniranja zubi u ordinaciji ĆO upitna.

77. Ovo tim prije što i iz nalaza vještaka Pažina proizlazi utvrđenim da klimavost zubi nakon ozljede može biti prolaznog karaktera, da se u tužiteljevom slučaju moglo učiniti tzv. splintiranje i ponovna procjena stanja nakon nekoliko mjeseci, kao i da bolnost i klimavost zuba ne mora biti posljedica traume nego i uznapredovale parodontalne bolesti, a koja je od strane vještaka i utvrđena kod tužitelja.

78. Da je kod tužitelja i u vrijeme događaja postojala parodontalna bolest, proizlazi i iz povijesti bolesti izdane od ordinacije ĆO.

79. Naime u istoj se navodi da je nakon vađenja zuba rađena posebna fiksacija – paradonotološki splint na preostalim zubima tužitelja, a kako bi se učvrstili i sačuvali preostali zubi.

80. Dakle, i preostali zubi tužitelja, mada iz povijesti bolesti nije razvidno koji zubi i koliki broj zubi, očito su bili rasklimani jer ih inače ne bi bilo potrebno učvršćivati.

81. Sud je u cijelosti cijenio stručnim i istinitim nalaz vještaka Pažina obzirom da je nalaz dan na temelju medicinske dokumentacije prileže spisu, pregleda tužitelja, te istinitost nalaza nije dovedena u pitanje nikakovim dokazima.

82. Iz sadržaja prekršajnog spisa, iskaza stranaka danih u ovom postupku i iskaza svjedoka, sud je utvrdio odgovornost obje parnične stranke za nastanak događaja, 20. rujna 2016.

83. Iz iskaza tužitelja i tuženika kada se isti iskazi cijene u kontekstu sa utvrđenjima prekršajnog suda iz njegove presude od 27. lipnja 2017., sud sa sigurnošću utvrđuje da je tužitelj nakon prethodnog verbalnog sukoba među strankama, prvi započeo fizički sukob na način da je pokušao tuženika udariti daskom, a koji udarac je tuženi izbjegao, te potom jednom udario tužitelja u predjelu brade, a potom bježao do tužitelja.

84. Tuženik je iskazao da je u dva navrata pogođen od strane tužitelja kamenjem u stražnji dio obje potkoljenice.

85. Kada se taj njegov iskaz cijeni u kontekstu sa dokumentacijskim listom hitnog slučaja priležećeg prekršajnom spisu, a iz kojeg proizlazi da su kod tuženika u području lijeve i desne potkoljenice vidljive ogrebotine, sud utvrđuje da je tuženik doista nakon što je zadao tužitelju udarac bježao do njega kako bi izbjegao daljnji napad od strane tužitelja, te je najvjerojatnije i pao (činjenični opis iz optužnog prijedloga) i zadobio navedene ogrebotine potkoljenica.

86. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između udarca tuženika i oštećenja za koje tužitelj navodi da je zadobio u obimu u kojem je ta oštećenja sanirao, da nije dokazao koja su točno oštećenja nastala isključivo kao posljedica udarca od strane tuženika, da nije dokazao da li bi i ta oštećenja sve i da je dokazao naprijed navedeno, bila ista u slučaju da su tužiteljevi zubi i čeljust prethodno bili potpuno zdravi, te da li je tužitelj intervencijom u stomatološkoj ordinaciji ĆO sanirao i oštećenja zubi i čeljusti koja su samo posljedica udarca od strane tuženika, i koja su to oštećenja, ili je sanirao i oštećenja koja nisu izazvana udarcem tuženika.

87. Osim toga, sud je iz iskaza stranaka, te sadržaja prekršajnog spisa utvrdio da je tužitelj osoba koja je doprinijela fizičkom sukobu među strankama, a posljedično tome i nastalim posljedicama.

88. Iz navedenih razloga sud je tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim i odbio.

89. O naknadi troškova postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl.154. st.1. i čl. 151. st.3. ZPP cijeneći da je tuženiku cijelosti uspio u postupku.

90. O visini troškova odlučeno je u skladu sa utvrđenom vrijednosti predmeta spora (3.981,68 eura), troškovniku tuženika, radnjama punomoćnika tuženika poduzetim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), te odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

91. Tuženik je troškovnikom zatražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.471,29 eura.

92. Zahtjev tuženika za naknadu troškova utvrdio u cijelosti osnovnim, te mu troškove dosudio.

93. U dosuđenim troškovima postupka sadržani su sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.1. u svezi s tbr.7.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 19. veljače 2020., 2. siječnja 2025. i 8. prosinca 2025. u iznosu od po 200, 00 eura (tbr.8.1. Tarife), sastava podneska od 30. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (tbr.8.4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 7. ožujka 2022., 3. svibnja 2022., 13. lipnja 2022., 4. ožujka 2025. u iznosima od po 200,0 eura (tbr.9.1. Tarife), trošak sastava žalbe protiv presude od 27. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 eura (tbr.10.1. u svezi s tbr.7.1 Tarife), trošak PDV-a u iznosu od 485,00 eura (tbr.46 Tarife) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 86,27 eura.

94. Tuženiku također na dosuđeni trošak,a sukladno odredbi čl.151. st.3. ZPP pripada pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata sukladno visini utvrđenoj čl.29. ZOO.

Mali Lošinj, 22. siječanj 2026.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Marija Erdec, odvjetnica

2. Punomoćniku tuženika – Ivana Dedić Golić, odvjetnica