Pr-1229/2022-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Martina Radić Šunjić; odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Splitsko- dalmatinske županije, OIB:70044517580, iz Splita, Spinčićeva 1, zastupano po punomoćnicima iz OD Luetić i partneri, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. studenog 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja MG te izočnosti tuženika, a po objavi presude dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.05.2017.g. do 31 ožujka 2020.g. u ukupnom iznosu od 548,17 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,57 EUR od 15. lipanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,18 EUR od 15. srpanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 38,43 EUR od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,84 EUR od 15. rujan 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 41,69 EUR od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,80 EUR od 15. siječanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,63 EUR od 15. veljača 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,24 EUR od 15. travanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,18 EUR od 15. lipanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 31,09 EUR od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 32,62 EUR od 15. listopad 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,94 EUR od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,39 EUR od 15. siječanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,66 EUR od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,41 EUR od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,39 EUR od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 59,97 EUR od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,36 EUR od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,63 EUR od 15. siječanj 2020. – zakonskom kamatom koja na iznos od 19,79 EUR od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 22,76 EUR od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 126,08 EUR od 15. travanj 2020., pa do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, doke se za više zatraženo za iznos od 2,48 EUR i kamatama na isti tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 890,45 EUR, na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 29. ožujka 2022. tužitelj navodi da je zaposlen u Zavodu za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika, tužitelj da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju da je tuženik tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno da ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Jednako tako, tuženik da u utuženom razdoblju tužitelju na odrađene sate rada po pozivu u pripravnosti koji se sukladno odredbama čl.54. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.52. KU-a (NN 29/18), smatraju radnim vremenom i plaćaju kao prekovremeni rad, obračunavao samo dodatak za prekovremeni rad, rad noću i u drugoj smjeni bez dodataka za rad subotom i nedjeljom i blagdanom (dodatak za pripravnosti za rad subotom i nedjeljom, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik u Zavodu za hitnu medicinu za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 20%, odnosno 23% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01. listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, nije plaćao dodatak za pripravnosti za rad subotom i nedjeljom, te blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 20. travnja 2022., tuženik navodi da poriče navode tužbe kao neosnovane, protivi se tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, s prijedlogom da isti bude odbijen uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik da je tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Ujedno se ističe prigovor zastare. Slijedom iznesenog svi navodi tužbe da su potpuno neosnovani te se predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Punomoćnik tužitelja je podneskom od dana 14. studenog 2025. precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka D. Cecić.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darke Cecić od 12. rujna 2025.

5.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 26. travnja 2021. godine s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (liječnički dodatak), za rad subotom i nedjeljom, noću, u smjeni, blagdanom i za isto razdoblje posljedično razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6. U pisanom nalazu i mišljenju od 12. rujna 2025. stalni sudski vještak Darka Cecić navodi da je vještačenje napravljeno sukladno rješenju ovog suda od 27. ožujka 2025. godine i dokumentacije pribavljene od tuženika koja da se prilaže u spis uz nalaz i mišljenje. Analizom podataka iz platnih lista za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 26. travnja 2021. godine da je utvrđeno slijedeće:

- dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom da su plaćeni za sve odrađene sate,

- tužitelj da ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji su do dana 1. travnja 2020. godine obračunati samo na sate koje je tužitelj odradio u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci da nisu obračunati ni isplaćeni,

- nakon 1. travnja 2020. godine obračun dodataka da je točno evidentiran i plaćen tužitelju.

Na osnovi izračuna prikazanih u Nalazu, da je utvrđeno da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 26. travnja 2021. godine, razlika bruto naknade plaće koju tužiteljica potražuje da iznosi 550,65 eura sveukupno, odnosno pojedinačno:

- dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 374,99 eura,

- dodatke za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 95,16 eura,

- naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 30,28 eura,

- naknadu plaće za bolovanje do 42 dana ukupno 50,22 eura,

a sve kako je pojedinačno po osnovama i mjesecima vidljivo iz Tablice 5.

7.Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužitelja. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužitelju KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelju na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelju je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbi, isti je djelomično osnovan. Temeljem odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19)., potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako je tužitelj ustao ovom tužbom u ožujku 2022., međutim zatraženi iznos od 2,48 EUR sa kamatom od 15. ožujak 2017., znači da bi se to potraživanje odnosilo na veljaču 2017., koje je u zastari, a osim toga isto potraživanje nije ni utvrđeno predmetnim vještvom, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

9. Kako je tužitelj pismenim podneskom 14. studenog 2025., sukladno obračunu razlike dodataka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (liječnički dodatak), za rad subotom i nedjeljom, noću, u smjeni, blagdanom, te manje isplaćene naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 31. ožujka 2020. uredio tužbeni zahtjev sukladno vještvu vještaka Darke Cecić, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu u ukupnom iznosu 548,17 EUR.

10.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g., pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe – 50 bodova, za sastav podneska 14. studenog 2025. – 50 bodova, za zastupanje na ročištima: 10. veljače 2025.- 25 bodova, za zastupanje na ročištima 27. ožujka 2025. i 26. studenog 2025. – za svako po 50 bodova, za pristup ročištu za objavu presude – 25 bodova, što sve zbrojeno iznosi 250 bodova (vrijednost 1 boda = 2 eura) što daje iznos od 500,00 eura, uvećano za 25% PDV i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, daje ukupno obistinjen trošak tužitelju u iznosu od 890,45 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 27. travnja 2022. jer u istom pun. tužiteljice pojašnjava pravnu osnovu iako je ista već obrazložena u tužbi ne navodeći nove činjenice i ne predlažući nove dokaze, ni podneska od 18. veljače 2025., kojim je preciziran tužbeni zahtjev po nalogu suda, a sve temeljem čl. 155 a u svezi čl. 109. ZPP-a.

U Splitu, 22. siječnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.