Poslovni broj: P-2522/2023-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Anić i Anić d.o.o. Split, protiv tuženika: 1. BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Pravna radnja tuženika pod 1) BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], poduzeta u korist njegove majke tuženice pod 2) FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to baš ustup, kao i prihvat ustupa ½ ( jedne polovine) dijela nekretnine označene kao. Stan na IV. ( četvrtom) katu, označen br. 19, površine 55,72 m2, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i terase, a nalazi se u zgradi u [adresa], kućni broj 119, koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica];(kat. čest. [katastarska čestica]), Knjiga PU: SOLIN, [broj poduloška], a koji su učinjeni sporazumom o diobi ostavinske imovine zaključenim na ročištu od 03.09.2020. u ostavinskom postupku iza smrti pok. LL, koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem O-4086/2017, gubi učinak prema vjerovniku društvu EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatrova 82, OIB: 76674680107, u dijelu potrebnom za namirenje potraživanja vjerovnika društva EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 prema tuženiku pod 1;

- u iznosu od 7.742,44 EUR-a ( na ime dospjele glavnice); sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europske središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

- u iznosu od 1.877,56 EUR-a ( na ime dospjele redovne kamate); sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

- u iznosu od 1.635,46 EUR-a ( na ime dospjele zatezne kamate obračunate do dana 10. srpnja 2023.);

- u iznosu od 132,72 EUR-a ( na ime dospjelog troška).

II Tuženica pod 2) dužna je u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe trpjeti namirenje tražbine vjerovnika društva EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107 prema tuženiku pod 1) u iznosima navedenim u točki I izreke ove presude i to sudskom prodajom ½ dijela nekretnine opisane kao: Stan na IV. ( četvrtom) katu, označen br. 19, površine 55,72 m2, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i terase, a nalazi se u zgradi u [adresa], kućni broj 119, koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica];(kat. čest. [katastarska čestica]), Knjiga PU: SOLIN, [broj poduloška].

III Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.776,05 eura, u roku od 15 dana, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je prednik tužitelja s tuženikom pod 1) zaključio ugovor o nenamjenskom kreditu na temelju kojeg je pravni prednik tužitelja odobrio i isplatio tuženiku pod 19 nenamjenski kredit u iznosu od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, pod uvjetima i rokovima iz tog ugovora. Tuženik pod 1) da se u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti njegovog pokojnog oca LL, umrlog **.**.2016., pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem O- 4086/2017, na ostavinskom ročištu održanom 03.09.2020., najprije nasljedničkom izjavom prihvatio nasljednog dijela koji mu temeljem zakona pripada iza smrti ostavitelja, da bi zatim sporazumom o diobi sklopljenim na istom ročištu, tuženik pod 1) raspolagao u korist svoje majke – tužene pod 2), na način da joj je između ostalog ustupio i svoju ½ dijela nekretnine opisane kao: - stan na IV. (četvrtom) katu, označen br. 19, u površini od 55,72 m2, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i terase, a nalazi se u zgradi u [adresa], kućni broj 119, koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica]; (katastarskim česticama br. [katastarska čestica]), KPU: [adresa], poduložak broj: 598. Da nije došlo do sklapanja predmetnog sporazuma između tuženika o diobi ostavinske imovine i učinjenog raspolaganja, tuženiku pod 1) bi na ime zakonskog dijela iza smrti ostavitelja pripalo suvlasništvo prethodno opisane nekretnine za ½ dijela. Na temelju predmetnog sporazuma tuženiku pod 1) je zauzvrat pak pripalo vlasništvo osobnog automobila starog gotovo 30 godina (osobno vozilo marke „VW Golf“ iz 1993.) i neutvrđen iznos novčanih sredstava na računima ostavitelja kod HPB d.d. (i to kredit i tekući račun). Očigledno da je kako je na opisani način uzajamnim raspolaganjima ni približno usporedive vrijednosti, tuženik pod 1) poduzeo pravnu radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika, te da zbog nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine. Predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev. U tijeku postupka je tužitelj kao cedent s društvom EOS Matrix d.o.o. kao cesionarom sklopio ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina-cesija kojim je cesionar postao zakoniti vlasnik predmetnog potraživanja. Sukladno čl. 195. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) je tužitelj nastavio postupak i na temelju istog tužbu morao preinačiti što je sud dopustio.

2. Tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu tako i visinu te ističu prigovor zastare. Ističu kako je tužbeni zahtjev u proturječju s činjenicama i dokazima na koje se poziva sam tužitelj te kako nisu ispunjenje kumulativne pretpostavke za podnošenje takve tužbe, sve sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, čl. 66. i dalje.

3. U postupku je sud izvršio uvid u ugovor o nenamjenskom kreditu od 23. ožujka 2011. ( l.s. 6 - 9), podatke Trgovačkog suda u Splitu ( l.s. 10- 18), izvadak iz poslovnih knjiga ( l.s. 19 ), spis ovog suda vođen iza pok. LL pod poslovnim brojem O-4086/17 ( l.s. 20-27), podatke ureda za katastar i zemljišnoknjižnog odjela ( l.s. 28-32), zahtjev za izravnu naplatu ( l.s. 33-38), obavijest o kupoprodaji potraživanja ( l.s. 90), promet po računu ( l.s. 116-184), podatke Centra za vozila Hrvatske ( l.s. 98), obavijest o ustupanju tražbine ( l.s. 185), podatke Hrvatske poštanske banke ( l.s. 186), ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina-cesija ( l.s. 190-245), proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje ( l.s. 100-114), saslušao tuženika pod 1 (l.s. 87-89). Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga i na ročištu od 20. studenog 2025. su predložile zaključiti glavnu raspravu. Tuženici su odustali od prijedloga za saslušanjem tuženice pod 2).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prema čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza. Prema čl. 67. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.

6. Sud zaključuje kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 66. i 67. ZOO-a. Naime, nije sporno postojanje duga tuženika pod 1) prema tužitelju kao što nije sporno da tuženik pod 1) nema imovine raspoložive za naknadu tog duga, kao što je tuženik pod 1) i naveo u iskazu. Isto je tako nesporno da je tuženik pod 1) svojom izjavom danom u ostavinskom postupku iza smrti oca pok. LL, svojim nasljednim dijelom u odnosu na ½ dijela nekretnine opisane u izreci presude, raspolagao u korist majke, odnosno tuženice pod 2). Takvo raspolaganje tuženika pod 1) u svakom slučaju predstavlja pravnu radnju opisanu u čl. 66. ZOO-a. Nesumnjivo su ispunjeni i uvjeti iz čl. 67. st.3. ZOO-a jer je tuženik pod 1) predmetni ugovor o nenamjenskom kreditu, potpisao prije smrti svog oca, odnosno prije dovršetka ostavinskog postupka iza pok. LL što znači da je u svakom slučaju znao ili mogao znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu svom vjerovniku ( tužitelju). S obzirom da se u ovom slučaju radi o ustupu nasljednog dijela za pobijanje te radnje ne zahtijeva se da je trećoj osobi ( tuženica pod 2) to bilo poznato ili moglo biti poznato. Prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da na dan 11.12.2024. visina potraživanja iznosi 12.423,19 EUR, od čega: - nenaplaćena glavnica u iznosu od 7.742,44 EUR,- nenaplaćena redovna kamata u iznosu od 1.877,56 EUR,- nenaplaćena zatezna kamata u iznosu od 2.670,47 EUR (obračunata do 30.11.2024.), - nenaplaćena naknada u iznosu od 132,72 EUR. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Sanje Mišura prihvatio držeći da je sastavljen objektivno i stručno od strane ovlaštenog sudskog vještaka s obzirom na nalog koji je vještaku zadan i da stranke istom nisu prigovarale. Nakon nalaza i mišljenja vještaka, tuženici ( kao ni tužitelj) nisu predlagali provesti nikakvo dodatno vještačenje po bilo kojem vještaku, nisu predložili dati vještakinji Mišura bilo kakav dodatan nalog, niti su predložili eventualno saslušanje vještaka, pisano očitovanje ili izradu vještačenja po drugačijem ili novom nalogu, pa ni sud nije mogao izvoditi te dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Tuženici nisu predložili dokaz iz kojeg bi proizišlo da je tužitelj uvjerio tuženika pod 1) da ima osiguranje kredita ( osim u slučaju smrti i trajnog i potpunog invaliditeta), a takvo što i ne proizlazi iz predmetnog ugovora. Prigovor zastare nije osnovan jer je tužba podnesena u roku propisanom čl. 71. st. 2. ZOO-a, s obzirom da je tuženik pod 1) pobijanu radnju poduzeo 03. rujna 2020., a tužba podnesena 21. srpnja 2023.

7. Zbog svih navedenih razloga sud drži da su ispunjeni uvjeti po kojima tužitelj može tražiti pobijanje dužnikovih pravnih radnji pa je donio odluku kao u izreci. Predmetna pravna radnja tuženika pod 1 ( izjava o raspolaganju predmetnog nasljedničkog udjela ) gubi učinak samo prema tužitelju ( odnosno novom vjerovniku) i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina ( čl. 70. ZOO-a).

8. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

9. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužitelju, s obzirom da je uspio s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 100 bodova ( Tarifni broj. 7), za zastupanja na ročištu od 28. siječnja 2025., 12. lipnja 2025. i 20. studenog 2025. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), na ročištu od 28. listopada 2024. vrijednost od 25 bodova ( Tbr. 9.5.), što uz PDV od 25% te trošak vještačenja ( 450,00 eura) i sudske pristojbe ( za tužbu 87,85 eura i presudu 175,70 eura) ukupno iznosi 1.776,05 eura.

10. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 22. siječnja 2026.

S u d a c

Tomislav Bago v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćnicima.

2. Tuženicima po punomoćniku.