REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2009/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice ID iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 12. lipnja 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.373,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 20. ožujka 2023. došlo do prometne nezgode u Zagrebu, a koju prometnu nezgodu je prouzrokovao VD kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] osiguranog policom od autoodgovornosti kod tuženika u trenutku štetnog događaja, te je u istoj prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila tjelesne ozljede kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Nakon navedene prometne nezgode tužiteljici je uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavila sukladno uputama liječnika. Navodi kako je pretrpjela i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a da će nakon završenog liječenja tužiteljica morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Navodi kako joj je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih.

2. Na temelju naprijed navedenog te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete, i to za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i za naruženje, pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, te za tuđu pomoći i njegu tijekom liječenja.

3. Tužiteljica ističe kako se obratila tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 8. siječnja 2024., nakon čega je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 1.352,35 eura s osnova naknade štete, no smatra kako taj iznos nikako ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu štete te iz tog razloga tužiteljica od tuženika potražuje isplatu daljnjih novčanih iznosa i to iznosa od 1.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2024. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja kao i odgovornost za isti te da je tužiteljica stradala kao vozač u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], a da je predmetni štetni događaj skrivio vozač VD koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Tuženik spori visinu zatražene neimovinske i imovinske štete kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na istu. Nadalje, tuženik navodi kako čini nespornim uplatu iznosa od 1.080,00 eura u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete, iznosa od 120,00 eura za tuđu pomoć i njegu te iznosa od 152,35 eura na ime izgubljene zarade, čime smatra da je navedenom isplatom u cijelosti pravično naknađena šteta i navodi kako smatra da je tužiteljica zadobila lakše tjelesne ozljede u predmetnom štetnom događaju te da je time tužbeni zahtjev postavljen previsoko i neosnovan. Također, tuženik je tijekom postupka, a nakon konačno uređenog tužbenog zahtjeva na ročištu održanom dana 11. prosinca 2025. istaknuo kako čini nespornim da su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka tuženiku.

5. Tužiteljica je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 14. ožujka 2025. – list 47-48 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredila tužbeni zahtjev podneskom od 12. lipnja 2025. Tako tužiteljica navedenim podneskom od 12. lipnja 2025. potražuje isplatu iznosa od 2.500,00 eura (na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.500,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.200,00 eura) sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8. siječnja 2024. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

6. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 12. lipnja 2025. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 2.500,00 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 1.500,00 eura.

7. Tuženik se nije protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

9. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužiteljica preinaku nije mogla učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, uz napomenu kako sud niti stranke nemaju stručna znanja, da bi se navedeno utvrdilo bez navedenog vještačenja.

10. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

11. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, I PPP Zagreb od 28. svibnja 2023., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 8. siječnja 2024., te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Branki Vidrih.

12. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke obzirom je punomoćnik tužiteljice povukao navedeni dokazni prijedlog, a stranke su učinile nespornim kako su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani. Nadalje, sud nije posebno cijenio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad uz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, te obračun isplaćene plaće, obzirom tužiteljica u ovom predmetu nije potraživala naknadu štete na ime izgubljene zarade.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim kao pod toč. II. izreke.

14. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Nije sporno i da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani. Nadalje, među strankama nije sporno i da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 1.200,00 eura na ime naknade štete koja je predmet ovog postupka (iznos od 1.080,00 eura na ime naknade neimovinske štete, te iznos od 120,00 eura za tuđu pomoć i njegu).

15. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

16. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Jakši Filipoviću Čuguri i dr. Branki Vidrih.

17. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure i dr. Branke Vidrih od 6. svibnja 2025. proizlazi kako je tužiteljica stradala u štetnom događaju 20. ožujka 2023. kao vozač u osobnom automobilu te da je pritom zadobila tjelesnu ozljedu trzajna povreda vratne kralježnice i natučenje leđa. Ozljeda je utvrđena isti dan po štetnom događaju u HS Zagreb. Vještaci navode kako su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice kao pogoršanja statusa, koji je od prije degenerativno promijenjen, a liječenje je završeno 19. lipnja 2024. Navode kako su po provedenom liječenju iza predmetnog štetnog događaja kod tužiteljice zaostale trajne posljedice od 1-2 %. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana – kumulativno. Nadalje, navode kako je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju. S psihijatrijske strane nema zaostalih trajnih posljedica. Vještaci navode kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 2h dnevno kroz 40 dana te da kod iste nema zaostalog naruženja iza predmetnog štetnog događaja.

18. Sud je u cijelosti prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure i dr. Branke Vidrih obzirom je isti izrađen po stručnim osobama nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i osobni pregled tužiteljice, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo, dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještaci su detaljno opisali ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te su na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dali ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo te stranke na isto nisu isticale prigovore i primjedbe.

19. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO).

20. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

21. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, te zaostale trajne posljedice budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknade neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

23. Za istaknuti je kako je tužiteljica nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je ista zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je ista zadobila ozljede koje su zahtijevale od tužiteljice mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došla u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha i fizičkih bolova kao i zaostalih trajnih posljedica.

24. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah i zaostale trajne posljedice prema utvrđenju vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure i dr. Branke Vidrih, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, to sud smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 3.300,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.200,00 eura, dakle iznos od 2.100,00 eura pri čemu sud ukazuje kako je pri određivanju visine pravične novčane naknade uzeo u obzir i promjene u vrijednosti valute Republike Hrvatske uzrokovane inflatornim kretanjima koja su intenzivna posljednjih nekoliko godina, te se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2020. od posljednje promjene Orijentacijskih kriterija gdje su se troškovi života u više navrata povisili u svim segmentima, kako u Republici Hrvatskoj tako i u globalnim razmjerima. Sud ističe kako je ove okolnosti uzeo u obzir i kod odmjeravanja visine cijene sata za tuđu nestručnu pomoć, kako je to navedeno u točki 26. i 27. obrazloženja.

25. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

26. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 400,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužiteljica nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

27. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužiteljice i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 5,00 eura.

28. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 80 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 5,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 400,00 eura.

29. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu ukupnog iznosa od 2.500,00 eura to je sud istoj kako je to prethodno pojašnjeno dosudio iznos od 2.100,00 eura na ime neimovinske štete i 400,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kako je to odlučeno u točki II. izreke.

30. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

31. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

32. Da bi tuženik mogao isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev od 5. siječnja 2024. čiji primitak je tuženik potvrdio putem obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva od 8. siječnja 2024. (list 38 spisa).

33. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 19. lipnja 2024. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to tužiteljica i zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, čime su iste dosuđene od 8. siječnja 2024. te je odlučeno kao u točki II. izreke.

34. Nadalje, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega kao i na izgubljenu zaradu) sukladno čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete no kako tužiteljica navedene kamate potražuje od kasnijeg datuma, od podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud udovoljio i tom zahtjevu tužiteljice čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

35. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

36. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.500,00 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.373,00 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7/1. te podneska od 31.1.2025. i 12.6.2025. prema Tbr. 8/1, potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 14.3.2025., 12.6.2025. i 11.12.2025. prema Tbr. 9/1. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, kao i za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9/3 te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 71,45 eura, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 51/23), što prema uspjehu tužiteljice u sporu iznosi 2.373,00 eura, čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke u odnosu na trošak tužiteljice i u točki IV. izreke u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, a obzirom je tuženik trošak postupka zatražio tijekom postupka.

37. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

38. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu 14.10.2025. obzirom navedeno ročište nije niti održano već je isto odgođeno izvanraspravnim rješenjem ovog suda od 13.10.2025. koje su stranke zaprimile 13.10.2025. (potvrde o primitku na listu 65 spisa) čime navedeni trošak nije niti nastao. Također sud nije priznao tužiteljici visinu zatraženog troška medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura obzirom je tužiteljica izvršila predujam navedenog troška u iznosu od 400,00 eura, a koji iznos su vještaci i zatražili računom nakon izrađenog nalaza i mišljenja.

Zagreb, 22. siječnja 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 22. siječnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja