Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-94/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 14. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku RJ za period od 1.11.2021. do 30.9.2024. iznos od 7.749,12 EUR, zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana 15. listopada 2024. do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, da tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR sa zz kamatama tekućim od 22. siječnja 2026., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem HZMO, Područne službe u Zagrebu od 1.12.2009. osiguraniku TJ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, da je isplata invalidske mirovine u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom koja se dogodila 20.7.2008., na županijskoj cesti u blizini naselja Kamanje, koju je skrivio osiguranik tuženika IJ, upravljajući vozilom reg,ozn. KA219-DV, da je po ovom pravnom osnovu tužitelj protiv tuženika već vodio postupak za naknadu štete, a posljednji je bio odštetni zahtjev za razdoblje od 1.1.2009. do 31.10.2021., koji je tuženik platio u mirnom postupku.

Navodi da tužitelj i dalje trpi štetu koja nastaje isplatama invalidske mirovine, a obračun isplaćene mirovine imenovanom za naredni period od 1.11.2021. do 30.9.2024., iznosi 11.070,17 eur, umanjeno za 30% suodgovornosti zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, pa tužitelj potražuje iznos od 7.749,12 eur, sa zz kamatom od 15. listopada 2024. te navodi da se predmetno potraživanje tužitelja temelji na odredbama čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/2019, 84/21 i 119/22) te da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret Mirovinskog osiguranja, a temeljem čl. 164 citiranog zakona, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje od kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku NJ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. U spis dostavlja sudsku praksu iz koje je razvidno stajalište da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu specijalniji zakon od Zakona o mirovinskom osiguran.

Navodi da obzirom je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Iako smatra da je teret takvog dokaza na tužitelju, jer je on dužan dokazati postojanje štete kao jednog od elemenata odštetne odgovornosti, predlaže provesti dokaz financijskog vještačenja i to na okolnost utvrđenja stvarne štete, a sve sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Protivi se tužbi i tužbenom zahtejvu.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te je provedeno vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke DS d.o.o. Karlovac.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja na ime naknade štete za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku (TJ) u razdoblju od 1. 11. 2021. do 30.9.2024., a koja isplata invalidske mirovine je u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom od 20.7.2008., u kojoj je imenovani osiguranik tužitelja nastradao, za koju prometnu nezgodu je, prema navodima tužitelja, odgovoran osiguranik tuženika.

6. Uvidom u rješenje HZMO od 1. 12. 2009. (str. 4 do 6 spisa) utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja NJ, rođ. **.**.1985. kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad priznato počevši od 17. 3. 2009. pravo na invalidsku mirovinu.

7. Uvidom u zapisnik o očevidu PU Karlovačke, PP Ozalj od 20. 7. 2008. (str. 13 do 17 spisa) utvrđeno je da je tog dana došlo do prometne nesreće na županijskoj cesti u blizini naselja Kamanje u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika IJ kao vozač osobnog vozila "Renault Megan" reg. oznake [registarska oznaka], koji nije zadobio tjelesne ozljede, a navedeno osobno vozilo u vlasništvu UJ je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, te osiguranik tužitelja TJ kao putnik na prednjem sjedalu osobnog vozila "Renault Megan" reg. oznake [registarska oznaka] koji prema izjavi nije koristio sigurnosni pojas, a u nesreći je zadobio teške tjelesne ozljede, te.

8. Uvidom u presudu Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ozlju broj K- 123/09 od 16. studenog 2009. , pravomoćna 3. prosinca 2009. (str. 19 i 20 spisa) utvrđeno je da je osiguranik tuženika, kao okrivljenik, IJ proglašen krivim što je 20. 7. 2008. oko 4,20 sati u Kamanju, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] županijskom cestom broj 3098 iz smjera Ozlja u smjeru Kamanja, protivno čl. 46. st. 1. ZSPC dolaskom umjesto Cuzljevo kod električnog stupa br. 410 u lijevom zavoju propustio voziti navedenim vozilom sredine obilježene prometne trake uslijed čega je izašao vozilom izvan kolnika u desnu stranu gdje je njegovom prednjom stranom udario u zemljani zasjek, a kojom prilikom je putnik u vozilu TJ uz lake tjelesne ozljede zadobio i tjelesne ozljede koje su teške naravi, dakle iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je jedna osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće označeno u čl. 272. st. 1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po st. 2 tog zakona, te je osuđen na novčanu kaznu.

9. Uvidom u tužiteljev izračun isplaćene mirovine od 8.10.2024. (str. 21 spisa) utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja NJ u utuženom periodu od 1.11. 2021. do 30.9.2024., izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu iznosi 11.070,17 EUR.

10. Dakle, sam štetni događaj u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja je bio 20. 7. 2008., time da je osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja HZMO od 1. 12. 2009. priznata opća nesposobnost za rad zbog ozljede izvan rada i pravo na invalidsku mirovinu, te je između stranka i nesporno da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu.

11. Utuženi period za koji tužitelj potražuje naknadu štete u vidu iznosa isplate invalidske mirovine svom osiguraniku je od 1. 11. 2021. do 30. 9. 2024., u kojem periodu je tužitelj vršio isplatu invalidske mirovine svom osiguraniku.

12. Tužitelj se potražujući naknadu štete poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/2019), dalje: ZMO.

12.1. Naime, odredbom čl. 161. ZMO-a je, između ostalog, propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

13. U predmetu je u osnovi sporno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018), dalje: ZMO, a što tvrdi tužitelj ili se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a što tvrdi tuženik.

14. O ovom pitanju je VSRH zauzeo pravna shvaćanja u nizu odluka pa tako i u odluci Revx-388/2018 od 25.kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022.

14.1. Prema pravnom shvaćanju VSRH za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

15. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih utuženih isplata, propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

16. Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

17. Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

18. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke, te iz nalaza vještaka iz DS d.o.o. Karlovac od 24.10.2025. (str. 233 do 239 spisa) proizlazi:

-da je razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja NJ na temelju rješenja HZMO i iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena i koju bi imenovani primao da se kod njega radilo o ozljedi na radu negativna tijekom cijelog razdoblja. Mirovina određena kao invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila bi viša od one koju je primao tužiteljev osiguranik.

19. Sud je prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, imajući u vidu da stranke nisu imale prigovore na matematički izračun vještaka, kod čega se prigovori tužitelja svode na prigovore pravne naravi.

20. Slijedom svega navedenog, te cijeneći nalaz vještaka, ovaj sud nalazi da nije ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 27. st.2. i 3. ZOOP-a za udovoljenje tužbenom zahtjevu, obzirom se osiguraniku tužitelja isplaćuje invalidska mirovina koja je manja od invalidske mirovine koju bi primao i koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa nema razlike za isplatu odnosno štete u smislu razmjernog iznosa mirovine.

21. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci. O troškovima postupka.

22. Tuženiku pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

22.1. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

22.2. Tuženiku pripada trošak kako slijedi:

- sastav podneska od 25. 1. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr 8.t.4.)

-zastupanje na ročištu 4. 3. 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.)

-sastav podneska od 30. 10. 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.t.1.)

-zastupanje na ročištu 14. 1. 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1.) što je ukupno 650,00 EUR što uvećano za iznos od 162,50 EUR na ime PDV čini 812,50 EUR čemu treba pridodati trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 EUR što je sveukupno 1.312,50 EUR.

22.3. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 3. 4. 2025. uz koji dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje jer taj podnesak i trošak u svezi njega nije bio neophodan za postupak jer je bilo dovoljno da tuženik samo dostavi dokaz tj. uplatnicu o plaćenom predujmu, te u nije priznat ni trošak sastava podneska od 12. 7. 2025. kojim požuruje izradu nalaza i mišljenja, jer ni taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka.

U Karlovcu 22. siječnja 2026..

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. HZMO Zagreb

2. Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu