Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Poslovni broj: P-1067/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji tog suda Gordani Malvić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku iz Bjelovara, Mihanovićeva 1 protiv 1. tuženika IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku MF, odvjetniku iz [adresa]. tuženika PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi stvarnog prava služnosti na nekretnina, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnik 1. tuženika i 2. tuženik, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP-a), 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza, progona blaga, prolaza pješice i motornim vozilom preko kčbr. [katastarska čestica] pašnjak voćar u gorjanskom polju sa 688 čhv, upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to po cijeloj širini te čestice, a u širini od 3 metra i duljini od 20 metara, a u korist kčbr. [katastarska čestica] voćar sa 642 čhv (2309 m2), nerazvrstano poljoprivredno zemljište sa 2309 m2, upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo tužitelja OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se 1. tuženiku IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 704,64 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u odnosu na 2. tuženika PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka (solidarno sa 1. tuženikom) u ukupnom iznosu od 892,40 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj OF dana 3. prosinca 2024. podnijela je tužbu protiv 1. tuženika HF i 2. tuženika PF, radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti i upisa prava u zemljišne knjige te izdavanja tabularne isprave.

2. U tužbi navodi da je tužitelj upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama kod ovoga suda na nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] voćar sa 2309 m[2] , koja je nekretnina u naravi livada koju prema svojoj namjeni gospodarski iskorištava tužitelj.

Navodi da je 1. tuženik HF suvlasnik u 3/5 dijela, a 2. tuženik PF u 2/5 dijela nekretnine koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] pašnjak voćar u gorjanskom polju sa 688 čhv. U naravi se radi o zapuštenom poljoprivrednom zemljištu.

3. Tužitelj navodi da pristup do svoje nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čkbr. [katastarska čestica] mora prijeći preko nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] put sa 502 čhv, koji put se nastavlja preko nekretnina u suvlasništvu tuženih i to nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], a kojim putem prolazi više od 50 godina. Taj prolaz tužiteljici, kao niti prijašnjim vlasnicima, sada njene nekretnine, nitko nije branio da prolazi, a isti predstavlja jedini put do pristupa do njene nekretnine, jer drugog puta nema.

4. Tužitelj ističe da joj je pristup do njene nekretnine spriječen jer je dana 28. listopada 2024. 1. tuženik HF preorao put u dijelu kojim put prelazi preko čkbr. [katastarska čestica] (nekretnina u suvlasništvu tuženih), a kojim putem služnosti se preko nekretnina tuženih služi u širini od minimalno 2,5 m u duljini koliko je potrebno da prođe preko nekretnine tuženika, i to pješice, sa traktorom ili drugim motornim vozilom. Ova služnost puta nije upisana u zemljišne knjige.

5. Nakon zaključenja prethodnog postupka i saslušanja stranaka te svjedoka, iako je Planom upravljanja određen uviđaj radi identifikacije prijepornih nekretnina, tužitelj je podneskom od 25. rujna 2025. (list 40-41), nakon što je strankama dodijeljen rok radi mirnog rješenja spora, a kojim je podneskom tužitelj izvijestio da do istog nije došlo, naveo je da ukoliko sud drži da je meritum spora dovoljno raspravljen i da nije potrebno provoditi uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, predložio da se isti dokaz ne izvodi, a s obzirom na suglasne iskaze stranaka, tužitelj je predložio tužbeni zahtjev kako je naveden pod točkom I. izreke presude.

6. Kako je tužitelj vlasnik povlasnog dobra i ima pravni interes za utvrđenjem postojanje prava stvarne služnosti i ishodi upis toga prava u zemljišnim knjigama te da se tužitelju kao vlasniku povlasnog dobra neosnovano sprečava i ometa u vršenju prava stvarne služnosti preko poslužnih nekretnina, to ista predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev uz solidarnu naknadu tuženih troškova postupka tužitelju.

7. Na pripremnom ročištu 28. ožujka 2025. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u dijelu kojim zahtijeva izdavanje tabularne isprave, kojem se povlačenju tužbe tuženi nisu protivili, odrekli se prava na žalbu i priznali pravomoćnost s danom 28. ožujka 2025., ne zahtijevajući pisani otpravak istog (list 20).

8. U odgovoru na tužbu 1. tuženik HF je naveo da ne osporava navode tužitelja o postojanju služnosti puta kojim se koristi da bi došao do svoje nekretnine pa se priznaje tužbeni zahtjev, međutim, protivi se snašanju troškova postupka, budući da nije dao povoda vođenju istog, jer nije preorao put da bi tužitelja spriječio u prolazu do svoje nekretnine te se tužitelj i nadalje može koristiti predmetnim putem. Navodi da je preorao svoju cijelu nekretninu u namjeri da poravna zemljište, a da time nije ograničeno tužitelju da se koristi nekretninama tuženih kao putem do svoje nekretnine. kako čin preoravanja 1. tuženik HF nije učinio da bi smetao tužitelja u korištenju puta, predložio je da sud donese presudu na temelju priznanja u odnosu na točku I. i II. (utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti i izdavanje tabularne isprave), a da se odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

9. Očitujući se na navode odgovora na tužbu 1. tuženika HF, tužitelj je podneskom od 8. siječnja 2025. (list 17-18), naveo da suprotno njegovu stavu, a ponašanje koje ne spori i koje se sastoji u tome da je određenog dana preorao dio puta koji prolazi njegovom nekretninom, a kojim putem se tužitelj služi kako bi došao do svoje nekretnine, je ometanje tužitelja u korištenju prava puta na način kako je to tužitelj do sada činio. Svojim činom preoravanja 1. tuženik HF je i to dubokom brazdom onemogućio tužitelja da na svoju nekretninu dođe pješice, a pogotovo motornim vozilom (osobni automobil, dostavno vozilo i sl.), a da su navodi 1. tuženika HF da je namjeravao poravnati put suprotan činu preoravanja istog.

9.1. Kako je 1. tuženik HF, koji put postoji već 50 godina, kako je isti inicirao podnošenje ove tužbe, jer pravo služnosti puta nije upisano u zemljišne knjige, a kako isti svojim ponašanjem pokazuje da ne poštuje izvanknjižna prava, to smatra da je isti u obvezi i nadoknaditi troškove postupka.

Ističe da je zbog namjernog iskrivljenog ponašanja 1. tuženika HF, tužitelj pokrenuo i parnicu za smetanje posjeda kako bi tužiteljica ostvarila i posjedovnu zaštitu.

10. U odgovoru na tužbu 2. tuženik PF je priznao tužbeni zahtjev u odnosu na postojanje prava stvarne služnosti preko nekretnina u suvlasništvu tuženih u korist nekretnina tužitelja, a u odnosu na činjenice koje su navedene u tužbi, a odnose se na činjenicu preoravanja pravca služnosti puta preko nekretnina tuženih, ističe da je put preoran, a kojim pravcem služnosti do svoje nekretnine preko nekretnina tuženih, tužitelj dolazi do svojih nekretnina, ne zna točno kojeg dana i tko je preorao, što je i osobno vidio, a kako je okolno zemljište koje je u vlasništvu 1. tuženika HF, zaključuje da oranje puta izvršeno po tuženiku HF.

2. tuženik PF se protivio snašanju troškova postupka smatrajući da nije počinio radnje koje se navode u tužbi, nije dao povoda ovoj tužbi niti na bilo koji način uzrokovao troškove postupka.

11. Tijekom postupka izveden je dokaz Zk. izvadak (list 4-7), snimku Geoportala (list 8), fotografiju (list 9), fotografije u boji priložene po tužitelju (list 23), uvid u zapisnik ovoga suda broj Psp-30/2024-10 od 9. travnja 2025. (list 35-38).

12. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja OF (list 27-28), 1. tuženika HF (list 29), 2. tuženika SF (list 30).

13. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VF (list 31) i TF (list 32).

14. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP te je ocijenjeno da je tužbeni zahtjev osnovan.

15. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti provoza, progona blaga, prolaza pješice i motornim vozilom preko kčbr. [katastarska čestica] pašnjak voćar u gorjanskom polju sa 688 čhv, upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to po cijeloj širini te čestice, a u širini od 3 metara i u duljini od 20 metara, a u korist kčbr. [katastarska čestica] voćar sa 642 čhv (2309 m2), nerazvrstano poljoprivredno zemljište sa 2309 m2, upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo tužitelja.

16. Nema spora između stranaka da su nekretnine u zemljišnim knjigama i to 675 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] voćar sa 642 i 2309 m[2] (nerazvrstano poljoprivredno zemljište sa 2309), upisano kao vlasništvo tužitelja, a koja nekretnina je povlasna nekretnina u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] pašnjak Voćar u Gorjanskom polju sa 688 čhv, upisano kao suvlasništvo 1. tuženika HF u 3/5 dijela te 2. tuženika SF u 2/5 dijela, koje činjenice proizlaze iz priloženog Zk izvatka (list 4-5) te iskaza stranaka.

17. Nadalje, nesporna je i činjenica da je u zemljišnim knjigama upisana nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] put sa 502 čhv, preko koje nekretnine je put, a koji se potom prema navodima iz tužbe i temeljem suglasnih iskaza stranaka, nastavlja na nekretninu iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] koja je nekretnina u suvlasništvu tuženih, a što predstavlja pravac puta služnosti, dakle preko čkbr. [katastarska čestica] (iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]) te se nastavlja na čkbr. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), sve k. o. [katastarska općina].

Položaj navedenih nekretnina prikazan je na listu 8 snimke Geoportala, dostavljen po tužitelju.

18. Isto tako, nesporna je činjenica koja proizlazi iz navoda tužbe, a koja je potvrđena suglasnim iskazima stranaka i saslušanih svjedoka VF i TF, da se predmetnim pravcem puta tužitelj zajedno sa svojim prednicima koristi više od 50 godina, čime nedvojbeno proizlazi da u korist tužiteljice postoji pravo stvarne služnosti, provoza, progona blaga, prolaza pješice i motornim vozilom i to u korist svoje nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] kao povlasne nekretnine preko poslužnih nekretnina u suvlasništvu tuženih iz zk.ul.br. 122k.o. Kraljevac, čkbr. [katastarska čestica] (1. tuženika HF u 3/5 dijela, a 2. tuženika PF u 2/5 dijela) i to u duljini od 20 metara, a u širini od 3 metra, što također nije bilo sporno između stranaka.

18.1. Naime, tužbenim zahtjevom u tužbi je tužitelj naveo da pravac služnosti puta ide u širini cijele čkbr. [katastarska čestica], od minimalno 2,5 metara, dok je nakon saslušanja stranaka podneskom od 25. rujna 2025., čemu se stranke nisu protivile, naveo da postojanje prava stvarne služnosti ide u širini od 3 metra, a u duljini od 20 metara u korist nekretnine tužitelja iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica].

19. Isto tako, iz činjeničnih navoda tužbe, a što je nedvojbeno utvrđeno iz iskaza stranaka i svjedoka, utvrđeno da tužitelj opisanim pravcem služnosti puta, koji dakle ide od puta preko nekretnina 121 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], a koji je i kao takav upisan u zemljišnim knjigama, nastavlja se pravcem preko nekretnina u suvlasništvu tuženih (zk. ul. br. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica]), jedini mogući pristup tužitelja do svoje nekretnine.

20. Nesporna je također činjenica između stranaka da navedena služnost nije upisana u zemljišne knjige, a isto tako nesporno je između stranaka da tužitelja do 28. listopada 2024., nitko nije smetao niti na bilo koji način, kao i pravne prednike tužitelja, onemogućavao u korištenju pravca stvarne služnosti, koja je pobliže i opisana pod točkom I. izreke ove presude.

21. Između stranaka i to prije svega, između tužitelja i 1. tuženika HF, sporno je da li je tuženik preorao put na čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], koje su nekretnine u suvlasništvu tuženih, a čime je tužitelju bilo onemogućeno preko te poslužne nekretnine i to provoz (progon blaga), prolaz pješice i motornim vozilo do svoje nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obzirom na činjenicu da 2. tuženik PF u svom odgovoru na tužbu, kao i svojim iskazom, potvrđuje činjenicu osnovanosti navoda tužbe tužitelja i iskaza tužitelja iz kojih nedvojbeno proizlazi da preoravanjem tužitelj nije mogao pristupiti do svojih nekretnina.

22. Nije bilo sporno između stranaka da je 1. tuženik HF vršio oranje na svojoj nekretnini (suvlasničkom dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a koje je oranje prema navodima tužbe bilo 28. listopada 2024., koju činjenicu ne spori isti svojim iskazom (dok prema navodima odgovora na tužbu i iskazu 2. tuženika PF proizlazi da je sporno oranje izvršeno, ne zna po kome, ali zaključuje da je to bilo po 1. tuženiku HF, obzirom da je isti orao i svoje okolne susjedne nekretnine).

23. Međutim, ono što je bilo sporno između stranaka da li je takvim postupanjem tužiteljici onemogućen jedini prolaz do njene nekretnine, a to iz razloga što je 1. tuženik HF u odgovoru na tužbu naveo da je vršio oranje tj. njegov sin ČF, ali da takovim svojim postupanjem nije preorao put da bi tužitelju onemogućio prolaz preko njegove nekretnine na kojoj je suvlasnik sa 2. tuženikom PF, već da je preorao cijelu svoju nekretninu u namjeri da poravna zemljište.

24. Osnovanost takovih navoda 1. tuženika HF ne proizlazi iz dokaza izvedenih i ocijenjenih tijekom postupka u smislu čl. 8. ZPP-a.

Tužitelj je u prilog osnovanosti navoda priložio fotografiju uz tužbu (list 9), na kojoj je vidljivo oranje, a potom i na ročištu 28. ožujka 2025. dostavio fotografije u boji iz kojih je razvidno da je vršeno oranje, a iz iskaza tužitelja koji je potvrđen iskazom 2. tuženika PF te svjedoka VF nedvojbeno proizlazi da je spornim oranjem onemogućeno tužitelju da prođe do svoje nekretnine bilo kombijem, Candy vozilom ili manjim traktorom, a koja vozila inače koristi tužitelj, nikako nije mogao prijeći preko tog preoranog dijela, dok i sam 1. tuženik HF navodi da se je nakon oranja moglo malo teže proći kombijem ili automobilom Candy.

Sve to upućuje na osnovanost navoda iz tužbe da spornim oranjem tužitelj onemogućen u korištenju pravca stvarne služnosti po 1. tuženiku HF, kako je isti i opisan u izreci presude.

25. U tom kontekstu, neprihvatljiv je navod 1. tuženika HF da nije bila nikakova namjera niti njegova sina ČF koji je i vršio oranje da tužitelja onemogući u pristupu na svoje nekretnine, već da se izvrši poravnavanje prilikom oranja, a da je prilikom oranja koje je vršeno poljoprivrednim traktorom Class sa 200 ks sa četverobraznim/peterobraznim plugovima bilo mokro i blato te je prilikom oranja na jednom dijelu pravca služnosti stvoren usjek prilikom izlaska sa nekretnine kod oranja koji je bio dubine od 28 cm, a što je potom sanirano nakon 10 dana od tog oranja te da je taj usjek stvoren slučajno prilikom oranja, a što je i ubrzo sanirano.

26. Za ishod postupka su irelevantni navodi 1. tuženika HF da je mišljenja da tužitelj nije trebao ići na svoje nekretnine u vrijeme spornog oranja, jer je na svojim nekretninama imao kompost, da nekretnina nije bila obrađena, a da je kompost odvezen tek u proljeće obzirom na činjenicu da takav navod 1. tuženika HF bi predstavljalo ograničenje u pristupu tužitelja na nekretnine. Što znači da tužitelj bez obzira da li ima potrebe s razlogom ili ne pristupiti na nekretnine, 1. tuženik HF čije su nekretnine preorane na dijelu pravca stvarne služnosti, koje je oranje izvršio njegov sin ČF, spornim oranjem nije mogao niti smio oranje vršiti na način a da je tužitelju onemogućen (stvaranjem brazde od oranja) pristup na svoje nekretnine. To tim više, što je tužitelj naveo da na svoju nekretnini dolazi u većini slučajeva automobilom Cany ili kombijem (a dok obrađuje zemlju poljoprivrednim traktorom i strojevima), dok iz samog iskaza 1. tuženika HF proizlazi da se je već malo teže moglo proći kombijem ili automobilom Cany, a već je navedeno da je 2. tuženik PF naveo da tužitelj nikako nije mogao prijeći nakon spornog oranja.

27. Dakle, s obzirom na iskaze stranaka, a što je i potvrđeno iskazom svjedoka VF, nedvojbeno proizlazi da je tužitelju onemogućen pristup preko nekretnina tuženih kao poslužnih nekretnina u korist tužitelja kao povlasne nekretnine, kako je to prethodno obrazloženo. Vrijeme i način pristupa tužitelja na njegove nekretnine stvar je njegovog vlastitog izbora, tako da u svakom trenutku (bez obzira na godišnje doba, bez obzira na potrebe pristupa na svoju nekretninu) tužitelj mora imati nesmetan pristup, a što očito objektivno nije mogao nakon što je po 1. tuženiku HF, odnosno po njegovu sinu BF, izvršeno sporno oranje, pri čemu na to ne utječe činjenica da je 1. tuženik HF sam naveo da je isto bilo sanirano.

28. U kontekstu iznesenog, nije bilo uvjeta za donošenje presude na temelju priznanja obzirom na sporne činjenice iznesene u tužbi, jer je tužitelj, a što je i u ovom postupku i dokazao, oranjem onemogućen u korištenju tog pravca stvarne služnosti koji ide preko nekretnina u suvlasništvu tuženih, do svojih nekretnina, a koja je činjenica bila osporavana po 1. tuženiku HF koji je u odgovoru na tužbu tvrdio da spornim oranjem nije preoran put i da tužiteljici ne bi bio priječen prolaz do njene nekretnine, to tim više što je navod tužiteljice potvrđen iskazom 2. tuženika PF i svjedoka VF, a protivljenju 1. tuženika HF da nadoknadi troškove ovog postupka smatrajući da iste nije uzrokovao, što obrazlaže činjenicom da preoravanjem nije spriječen prolaz tužitelja do svoje nekretnine, a preko nekretnina tuženih i to pravcem koji postoji služnost (koja je pobliže opisana pod točkom I. izreke presude) u korist nekretnina tužiteljice kao povlasne, a nekretnina tuženih kao poslužne.

29. Dakle, da je sud mogao odlučiti o osnovanosti zahtjeva o naknadi troškova postupka i davanja povoda tužbe u ovom postupku, bilo je potrebno raspraviti o osnovanosti zahtjeva, odnosno spornih činjenica zbog kojih je tužitelj i podnio ovu tužbu protiv tuženih.

30. Slijedom iznesenog, a kako je i obrazloženo, utvrđeno je da postoji pravac stvarne služnosti kako je pobliže navedeno pod točkom I. izreke presude, što je i potvrđeno iskazima stranaka u ovom postupku, kao i iskazom svjedoka VF koji o navedenim činjenicama ima neposrednih saznanja, a koji je iskaz sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan, jer je temeljen na neposrednim saznanjima, iako se radi o sinu tužitelja.

U odnosu na iskaz svjedoka TF, koji je svojim iskazom također potvrdio da postoji pravac služnosti preko nekretnina u suvlasništvu tuženih u korist nekretnina tužitelja, no međutim, isti nije imao neposrednih saznanja o vremenu spornog oranja, da li je oranjem tužitelj onemogućen u pristupu na svoje nekretnine, već su njegova saznanja posredna i to iz pričanja njegova sina TF koji mu je rekao da je na jednom dijelu spornog pravca služnosti vršeno oranje, no da nisu razgovarali da li se po izvršenom oranju može pristupiti na nekretnine tužitelja.

31. Stoga je sud odluku o tužbenom zahtjevu odlučio presudom, a ne presudom na temelju priznanja, time da se nije izvodio dokaz identifikacijom nekretnina po mjerničkom vještaku iako je to određeno točkom I.5. Plana upravljanja, budući da između stranaka nakon saslušanja nije bio sporan pravac (širina i duljina) stvarne služnosti, a koji je pravac tužitelj definirao podneskom od 25. rujna 2025., a koji tuženi nisu osporavali, tako da je izvođenje tog dokaza bilo nepotrebno za ishod ove parnice, a osim toga, stanje na nekretninama, kako to proizlazi i iz iskaza stranaka, nakon što je izvršeno sporno oranje 28. listopada 2024. izmijenjeno na način da je pravac služnosti vraćen u prvobitno stanje prije spornog oranja, kako to proizlazi iz iskaza 1. tuženika HF, a što nije bilo sporno niti po tužitelju, a niti po 2. tuženiku SF.

32. Stoga je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94,17) te je slijedom iznesenih razloga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

33. Budući d aje utvrđeno da je osnovan zahtjev tužitelja, a i sporna činjenica da je tužitelj onemogućen u korištenju pravca stvarne služnosti do svoje nekretnine preko nekretnina u suvlasništvu tuženika, to je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka, ali samo u odnosu na 1. tuženika HF koji je i dao povoda za ovu tužbu, kako je prethodno obrazloženo, dok je neosnovan zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na 2. tuženika SF.

33.1. Naime, kako su 1. tuženik HF i 2. tuženik PF suvlasnici nerketnine (Zk.ulbr. 122, čkbr. [katastarska čestica]) preko koje nekretnine ide pravac služnosti kao poslužne u korist nekretnine tužitelja kao povlasne nekretnine, to su tuženi u ovom postupku suparničari.

Međutim, kako isti nisu osporavali postojanje prava stvarne služnosti (pobliže opisne pod točkom I. izreke presude), valjalo je ocijeniti obzirom na prijepore između stranaka da li su isti dali povoda za tužbu ili ne.

Shodno navedenom, o troškovima postupka odlučeno je primjenom načela culpe, jer je prethodno obrazloženo da je 1. tuženik HF izvršio sporno oranje čije je tužitelj bio onemogućen u korištenju stvarne služnosti i to pravcem koji ide preko nekretnina tuženih, dok 2. tuženik PF nije poduzeo nikakove radnje kojima bi tužitelj u tome bio spriječen niti je vršio oranje, niti je na bilo koji način tužitelja sprječavao, a što je i potvrđeno iskazom tužitelja, no isti je morao biti obuhvaćen ovom tužbom, budući su tuženi suvlasnici nekretnine preko koje ide pravac stvarne služnosti u korist tužiteljeve nekretnine, tako da 2. tuženik PF nije dao nikakovog povoda za ovu tužbu pa je valjalo u kontekstu spora između stranaka i spornih činjenica, odlučiti po načelu culpe (čl. 156 ZPP-a).

33.2. Obzirom na to, sud je obvezao da ne postoji solidarna obveza za naknadu troškova postupka tužitelju po tuženima, već da su troškovi ovog postupka isključivo nastali postupanjem 1. tuženika HF, kako je to prethodno i obrazloženo, koji je i dao povoda za ovu tužbu a opravdani troškovi postupka tužitelja u ovom postupku sastoje se od jednokratne nagrade za cijeli postupak u iznosu od 500,00 eura (tbr. 7 t. 2 al. 2), troška PDV-a u iznosu od 125,00 eura, plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne Novine 118/18, 51/23, tbr. 1. toč. 1), pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, u ukupnom iznosu od 704,64 eura.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 156. ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP-a.

33.3. Nisu priznati troškovi tužitelju za pribavu zk. izvatka u zatraženom iznosu od 187,50 eura s PDV-om, obzirom da je isto sastavni dio troškova jednokratne nagrade, budući je predmet spora utvrđenje služnosti.

33.4. Parnični troškovi odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama postavljenog zahtjeva (Narodne Novine 138/23).

34. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave odluke nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.

Naredba:

Presuda objavljena na ročištu za objavu 22. siječnja 2026.

Presudu dostavi;

- za punomoćnika tužitelja Krunoslava Markovinovića objavom na e-oglasnoj ploči

-za punomoćnika 1. tuženika MF, objavom na e-oglasnoj ploči

-za 2. tuženiku SF, objavom na e-oglasnoj ploči

Tužitelj po punomoćniku u obvezi po punomoćniku platiti pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura, tbr. 2 toč. 1.