Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3484/2024-3
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Dragice Samardžić, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja DĐ, državljanina Poljske, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, protiv tuženika pod 1. CĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. HĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa pun. Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-98/2024-11 od 23. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P- 98/2024-11 od 23. listopada 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. "Nalaže se tuženicima CĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti tužitelju DĐ, državljanin Poljske, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 45.394,42 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ove tužbe godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena.
2. Tuženici su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. "Nalaže se tuženicima CĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti tužitelju DĐ, državljanin Poljske, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 44.000,00 USD i 5.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ove tužbe godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena.
2. Tuženici su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
I. Odbija se prijedlog tužitelja radi donošenja rješenja o određivanju privremene mjere koji glasi:
1. "Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja DĐ, državljanin Poljske, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 45.394,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od 25. siječnja 2024. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena, određuje se privremena mjera:
- zabranom tuženiku HĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otuđenje ili opterećenje nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, i to:
- zk.č.br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- 1/2 dijela zk.č.br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj provedba ovog rješenja o privremenoj mjeri na gore naznačenim nekretninama 2. tuženika ."
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 1. CĐ i tuženoj pod 2. HĐ trošak parničnog postupka u iznosu od 7.494,61 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 23. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu više popisanih i zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 5.409,83 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.
3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu tužitelja i usvoji zahtjev istog, podredno ukine pobijanu presudu i rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 45.394,42 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te podredni zahtjev radi isplate iznosa od 44.000,00 USD i 5.000,00 EUR sa kamatama s osnova pozajmice.
7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je prvotuženik CĐ dao izjavu kojom potvrđuje da je pozajmio od tužitelja iznos od 44.000,00 USD i 5.000,00 EUR te se obvezao vratiti te iznose u roku od 5 godina bez kamata, dodatnih troškova i naknada,
- da je to potvrdio svojim potpisom a izjava da je ovjerena kod javnog bilježnika Ante Barbića, pod OV-8584/2012, od 25. srpnja 2012.,
- da je uz izjavu priložen potpis drugotuženice (list. 10. spisa) iz kojeg je vidljivo da ista potvrđuje kako je upoznata s izjavom pod OV-8584/20212, koju izjavu da je potpisala 27. srpnja 2012., vlastoručno a ista da nije ovjerena kod javnog bilježnika,
- da je tuženik CĐ primio novac od tužitelja,
- da je prema iskazu tužitelja, razvidno kako su stranke doista bile u dobrim odnosima, koji odnos i komunikacija je bila započela 2006. te je trajala barem do početka 2022. kada su stranke prestale komunicirati,
- da je evidentno da je takav prijateljski odnos među strankama podrazumijevao i određene radnje koje su obostrano strane pružale jedni drugima jer to u cijelosti nije osporavao niti sam tužitelj prilikom davanja iskaza ovom sudu,
- da je iskaz tužitelja u dijelu koji se odnosi na pozajmljeni novac prvotuženiku u korelaciji s ispravama koje su priložene od tužitelja uz tužbu,
- da su tuženici osnovano istaknuli prigovor zastare,
- da za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik (dakle tužitelj), pozove dužnika izvan suda ili drugog nadležnog tijela pisano ili usmeno da obvezu i ispuni
- da nije osnovan prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da uvažavanjem činjenice da je prvotuženik CĐ nedvojbeno potvrdio izjavom da je pozajmio novac od tužitelja u iznosu od 44.000,00 USD i 5.000,00 EUR, te se obvezao vratiti taj iznos u roku od 5 godina (dakle, ugovoren je rok vraćanja zajma), u konkretnom slučaju da je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Naime, tuženik CĐ, da je potvrdio postojanje dugovanja prema tužitelju po primitku navedenih iznosa svojim potpisom da je taj iznos primio a što je potvrđeno i od javnog bilježnika Ante Barbića iz [adresa], pod brojem: OV-8584/2012, dana 25. srpnja 2012. Prema priloženoj izjavi da je vidljivo kako se pozajmljeni novac od tužitelja ima vratiti u roku od 5 godina bez kamata, dodatnih troškova i naknada, dakle do 25. srpnja 2017. Kako je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 25. siječnja 2024., to da je nedvojbeno nastupila zastara obzirom na propisani rok u kojem zastarijeva tražbina po tom osnovu, pa da je sud prihvatio istaknuti prigovor zastare od tuženih kao utemeljen. Takvo što odnosi se i na potpis drugotuženice (list. 10. spisa), prema kojem je ista potvrdila da je upoznata s predmetnom izjavom o postojanju duga i obveze vraćanja primljenog novčanog iznosa. Sud da nije mogao prihvatiti tvrdnje i navode tužitelja u dijelu koji bi se odnosio na eventualni prekid zastare, jer tužitelj to nije dokazao. Kako predlagatelj osiguranja nema tražbinu prema tuženici jer ista nije u nikakvom odnosu s tužiteljem niti kao dužnik, sudužnik, jamac, solidarni jamac, jamčev jamac, založni dužnik to da nije osnovan zahtjev istog za donošenje privremene mjere.
9. Ovaj drugostupanjski sud se za sada ne može složiti sa zaključkom sud prvog stupanja, jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.
10. S pravom žalitelj u žalbi tvrdi da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. točka 11. ZPP.
11. Tužitelj je radi utvrđenja odlučnih činjenica-prekida zastare, odnosno priznanja duga (a koje su i sporne) predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, međutim prvostupanjski sud te dokaze nije izveo, a njihovo neizvođenje u pobijanoj odluci obrazlaže time da za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik (dakle tužitelj), pozove dužnika izvan suda ili drugog nadležnog tijela pisano ili usmeno da obvezu i ispuni i da se zastara prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, što da tužitelj nije dokazao u ovom postupku da je učinio, pa da je odustao od izvođenja daljnjih dokaznih prijedloga i saslušanja svjedoka jer da su isti suvišni i nepotrebni.
12. Odredbom članka 214. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023., dalje: ZOO), propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, dok je člankom 225. ZOO, propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
13. Nadalje člankom 240. stavak. 1. ZOO propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovnika nego i na posredan način kao što je davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.
14. Dakle, prema citiranim zakonskim odredbama glavna radnja dužnika koja prekida zastaru je priznanje duga. Priznanje duga može biti izraženo izravno, izjavom dužnika (usmeno ili pisanim putem) ali i neizravno na način predviđen u stavku 2. članak 240. ZOO, odnosno isto treba biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka te uvijek treba biti tako da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje.
15. Prema odredbi čl. 221.a ZPP u kojoj je normirano pravilo o teretu dokazivanja koje je prvostupanjski sud ovdje primijenio iako se na istog nije izričito pozvao, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
16. Pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja ispunjene su tek kad sud izvede i u skladu s člankom 8. ZPP ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokaza) predložila radi utvrđenja odlučnih činjenica.
17. Odbijajući dokazni prijedlog tužitelja uslijed čega nisu postojale procesne pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. i 221.a. ZPP obzirom je navedeni propust bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da sud nije ni pokušao izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka na okolnosti usmenog priznanja duga.
18. Iz naprijed navedenih razloga i činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.
19. Slijedom navedenoga, primjenom članka 369. ZPP prvostupanjska je presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako bi imajući u vidu primjedbe ovog suda, u ponovljenom postupku otklonio uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te dopunio činjenično stanje izvođenjem po tužitelju (na okolnosti navoda u tužbi-priznanje duga) predloženih, a neizvedenih dokaza, nakon čega će ocjenom provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
20. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i prvostupanjsko rješenje a na na temelju članka 383. točke 3. ZPP i odlučiti kao u izreci drugostupanjskog suda, kao što je valjalo ukinuti i odluku o trošku postupka a imajući u vidu odredbu članka 166. stavak 3. ZPP.
U Splitu, 22. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
