Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1578/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Dragice Samardžić, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupanog po punomoćniku Zoranu Bogojeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 9 P-934/2024-22 od 24. travnja 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovan i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 9 P-934/2024-22 od 24. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], određena na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, za novčanu tražbinu iz zadužnice broj OV-17570/03 ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec u Čakovcu 18. prosinca 2003.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.194,79 eura (tisuću sto devedeset četiri eura i sedamdeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da nadležni drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno nađe li da su činjenice dovoljno utvrđene, preinači prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova postupka i troška sastava žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do uplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja ĆK određena na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. za novčanu tražbinu iz zadužnice broj OV-17570/03 ovjerene po Javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca 18. prosinca 2003.

6. Između stranaka nije sporno da je sud 11. svibnja 2023. donio presudu broj P-913/2022-13 kojom je u točci I. iste proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja ĆK određenu na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. za novčanu tražbinu iz zadužnice broj OV-17570/03 ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca 18. prosinca 2003., dok je u točci II. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja ĆK u dijelu u kojem zahtijeva isplatu iznosa od 384,41 € (2.896,36 kn) sa zateznom kamatom počevši od 06. lipnja 2018. pa do isplate, te je u točci III. presude naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, kao što nije sporno da je Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gž-2122/2022-3 od 2. listopada 2024. ukinuo presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-913/2022- 13 od 11. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i V. izreke i predmet u ukinutom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje kako će u nastavku postupku sud prvog stupnja raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena je li u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare te će nakon toga o tužbenom zahtjevu tužitelja donijeti odgovarajuću odluku, navodeći da je tražbina iz zadužnice apstraktna i služi osiguranju druge tražbine, pa se rokovi ne računaju od dana izdavanja zadužnice.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da nije sporno da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice broj Ov-17570/03 od 18. prosinca 2003. i to 28. ožujka 2022., kao i da je raniji vjerovnik Zagrebačka banka d.d. podnijela zahtjev ranije po predmetnoj zadužnici te da je zadnja uplata provedena s danom 05. lipnja 2018. time da je samo djelomično naplaćen dug iz predmetne zadužnice,

- da je između stranaka sporno, je li u konkretnom slučaju došlo do zastare prava na naplatu tražbine na temelju zadužnice,

- da je u konkretnom slučaju tuženik 28. ožujka 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu radi provedbe izvansudske ovrhe na temelju zadužnice broj OV-17570/03 na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu 18. prosinca 2003.,

- da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda 19. studenog 2018. zauzeto pravno shvaćanje da se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ („Narodne novine“ broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05),

- da predmetna zadužnica predstavlja privatnu ispravu na kojoj je kod javnog bilježnika samo ovjeren potpis dužnika i ista nije solemnizirana, slijedom čega da se u odnosu na to potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1067/2020- 2 od 27. ožujka 2024. izrazio pravno shvaćanje: „Zastarni rok za tražbinu koja je osigurana zadužnicom sačinjenom u formi privatne isprave na kojoj je samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., Ovršni zakon, Narodne novine broj 139/10), dakle koja nije sačinjena u formi javnobilježničkog akta, počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom“,

- da se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako je zadužnica apstraktni pravni posao, te je tražbina iz zadužnice apstraktna i služi osiguranju druge tražbine, pa se rokovi ne računaju od dana izdavanja zadužnice, već prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom, sve sukladno gore navedenom. U predmetnom slučaju tužitelj da je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom navodeći kako je potraživanje tuženika u zastari, slijedom čega je na tužitelju bio teret dokaza o istome. Radi navedenog da se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da je potraživanje iz zadužnice dospjelo njenim donošenjem s obzirom da je ista samo instrument osiguranja i ista se kao mjera osiguranja aktualizira tek kada tražbina dospije na naplatu. Dakle, u situaciji kada bi se na zadužnicu primjenjivao kraći rok vjerovnik više ne bi mogao tražiti ovrhu odnosno zastara za zadužnicu bi počela teći prije nego što bi vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze od ovršenika (dospijeće tražbine). Tužitelj tijekom cijelog postupka da nije naveo u svrhu kojeg pravnog posla je zadužnica izdana, niti je pojasnio dospijeće potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom, niti je u tu svrhu dostavio kakve dokaze, a što je isti bio dužan učiniti, slijedom čega da sud ne može utvrditi početak tijeka zastarnog roka temeljem zadužnice broj OV-17570/03, o kojoj bi ovisila odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva je li u konkretnom slučaju došlo do zastare prava na naplatu tražbine na temelju zadužnice, slijedom čega da je tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo odbiti u cijelosti.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, kao ni povrede iz odredbe članak 354. stavak. 2. točka 11. ZPP na koje ukazuju žalitelji.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika. Žalbenim navodima tužitelja ničim se ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, a istom je za odgovoriti da je osnovano prvostupanjski sud, primijenio i materijalno pravo kada je utvrdio da nije osnovan tužbeni zahtjev istog.

11. Zadužnica koja je predmet ovog spora, predstavlja privatnu ispravu, na njoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika te ona nije potvrđena od javnog bilježnika (solimnizirana) pa se s toga na tražbinu iz takve zadužnice primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO kako to i pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

12. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

13. Prema odredbi članka 214. stavak 1. ZOO zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 2. istog članka). Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije nešto drugo propisano (članak 215. stavak 1. ZOO), a nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (članak 216. ZOO).

14. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (članak 241. ZOO). Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO).

15. Dakle, u pogledu ocjene nastupa zastare treba reći da je tražbina iz zadužnice apstraktna i služi osiguranju druge tražbine, pa se rokovi ne računaju od dana izdavanja zadužnice već prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom. Kako tužitelj na kojem je teret dokaza nije naveo u svrhu kojeg pravnog posla je zadužnica izdana, niti je dokazao kad je tražbina dospjela iz osnovnog pravnog posla o kojem ovisi i tijek zastarnog roka koji se osigurava zadužnicom, to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da nije dokazao da je predmetno potraživanje u zastari.

16. Međutim za istaći je i to da iz tijeka postupka proizlazi da je raniji vjerovnik predmetnu zadužnicu dostavio na naplatu 16. rujna 2010. te se ista u redoslijedu naplate nalazila do 5. lipnja 2018. kada je izvršena posljednja evidentirana uplata od strane tužitelja po istoj osnovi nakon čega je Financijska agencija prestala postupati po predmetnoj osnovi, pa je trenutkom isknjižena zastara počela teći ispočetka a sukladno odredi članak 245. stavak 3. ZOO, dakle od 6. lipnja 2018. Za cijelo vrijeme dok je predmetna osnova bila evidentirana u redoslijedu naplate kod Financijske agencije zastara je bila u prekidu a imajući u vidu odredbe članak 241. i 242. ZOO, te je ponovo počela teći 6. lipnja 2018, pa kako je tuženik ponovno dostavio predmetnu zadužnicu na naplatu 28. ožujka 2022., to nije nastupila zastara. Tužitelj je zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-743/2022 od 7. listopada 2022. godine upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate tuženika od 13. svibnja 2022., na temelju zadužnice broj OV-17570/03, ovjerene od javnog bilježnika Jasenke Crnčec, iz Čakovca, dana 18.12.2003. a ne radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji je prethodno pokrenut od strane ranijeg vjerovnika, pa je isti u ovoj parnici ograničen raspravljanjem o eventualnoj nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa do kojih je došlo tuženikovim zahtjevom za izravnu naplatu, dok nije ovlašten isticati prigovore u odnosu na ranije vođeni postupak izvansudske ovrhe, budući da zbog toga nije upućen u ovu parnicu temeljem zaključka ovršnog suda. Dakle, u ovom postupku ne može isticati prigovor zastare u odnosu na raniji postupak po predmetnoj zadužnici iniciran od strane ranijeg vjerovnika već isključivo u odnosu na predmetni postupak izravne naplate koji je pokrenut od strane njega.

17. Odredbom članka 245. stavak. 3. ZOO propisano je da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, odnosno odredbom članka 5. istog članka propisano je da isto vrijedi u slučaju kada je prekid nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, pa kako je tuženik ponovno dostavio predmetnu zadužnicu na naplatu 28. ožujka 2022., dakle unutar roka od 5 godina koji je ponovno počeo teći 6. lipnja 2018. to proizlazi da zastare nema, slijedom čega se žalba ukazuje neosnovanom.

18. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. i 155. ZPP, koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

19. Budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, te nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, pa je žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac