Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2633/2024-2

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić u pravnoj stvari tužitelja FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Bulić Subotić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1903/2023-8 od 26. srpnja 2024., dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1903/2023-8 od 26. srpnja 2024. i sudi:

"I.Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 398,17 € sa zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju trošak u iznosu od 399,91 eura sa zateznim kamatama od 26. srpnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 138,27 eura.".

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika isplatu iznosa od 398,17 € sa zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2023. do isplate.

2.Protiv citirane presude žali se tužitelj zbog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25 dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj drži kako je u konkretnom slučaju postupao sukladno tuženikovim Uvjetima za osiguranje prtljage kada je tehničku robu ostavio u zaključanom apartmanu opravdano vjerujući da je ista za to vrijeme pod njegovim nadzorom te s tim u svezi pokrivena ugovornim osiguranjem, slijedom čega je predloženo pobijanu presudu preinačiti prihvaćenjem zahtjeva tužitelja i obvezivanjem tuženika naknaditi mu troškove postupka, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja je osnovana.

4.Prema odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 Eura, pa kako se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 398,17 eura, to predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu citirane odredbe.

4.1.Odredbom članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je da se u postupku u sporovima male vrijednosti presuda kojom se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ovog Zakona i u tim sporovima te se u postupku u povodu žalbe u tim sporovima ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a.

5.Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje budući pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su dostatni, jasni i razumljivi te ne postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude, odnosno razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.

6.Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 398,17 eura po polici putnog osiguranja 458990117236 na ime naknade za nastup osiguranog slučaja a uslijed provalne krađe kada su u apartmanu Unique Experience na adresi [adresa] Grčka u kojem je tužitelj boravio, otuđeni tehnički aparati koji su bili dio njegove prtljage i to: prijenosno računalo Lenovo Yoga S940-14IWL s Win10/11 (SN R90VTZSK), mobilni telefon Iphone 12 pro - serijski broj F18F90TE0D8X i mobilni telefon Honor X8 silver - serijski broj [serijski broj]

7.Utvrđujući da je tužitelj imao s tuženikom sklopljen Ugovor - Policu putnog osiguranja broj 458990117236 od 11. lipnja 2023. sud prvog stupnja je smatrao kako predmetni štetni događaj nije osigurani slučaj prema tuženikovim Uvjetima za osiguranje prtljage jer tužitelj tehničke aparate nije imao pod nadzorom, odnosno nije ih u trenutku krađe nosio sa sobom, već su bili ostavljeni na mjestu odredišta izvan nadzora osiguranika u zaključanom apartmanu, slijedom čega je zaključio kako tuženik nije dužan isplatiti osigurninu tužitelju temeljem sklopljene police osiguranja te je zahtjev kao neosnovan odbio.

8.Žalitelj u bitnome navodi kako nadzor osiguranika nije nigdje ugovorom ili propisom definiran jednako kao ni što se u Uvjetima za osiguranje prtljage nije definiralo da tehnička roba dok se nalazi u prostorima smještaja u zaključanoj prostoriji nije osigurana, dok je za isti stupanj nadzora i zaštite sportske opreme i rekvizita nesporno da ulazi u osigurateljno pokriće, a čak i manji stupanj tehničke robe pokriven je osiguranjem ukoliko je ista u parkiranom vozilu na javnoj površini (članak 2. stavak 4.). Stoga drži kako je primjenom odredbe članka 320. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO) u situaciji kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom obrascu kao u konkretnom slučaju, ili je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe trebalo tumačiti u korist druge strane. Slijedom navedenog, budući je postupao u skladu s Uvjetima za osiguranje prtljage kada je tehničku robu ostavio u zaključanom apartmanu opravdano vjerujući da je ista u to vrijeme pod njegovim nadzorom i pokrivena ugovorenim osiguranjem, ustraje u navodima o nastupu osiguranog slučaja zahtijevajući isplatu osigurane svote.

9.Nije sporno kako se radi o ugovoru o dobrovoljnom osiguranju, kako su osiguranjem pokriveni fizički gubitak, oštećenje i uništenje prtljage uslijed prometne nezgode, požara, udara groma, eksplozije, elementarnih nepogoda, krađe, razbojstva, neisporuke i zamjene stvari, oštećenje i uništenje nastalo tijekom manipulacije vršene od javnog prijevoznika, da se dogodio štetni događaj koji predstavlja osigurani rizik-na način da su uslijed provalne krađe u zaključani apartman s protuprovalnim vratima u kojemu je tužitelj odsjeo u zgradi u koju se ulazi unosom posebne šifre i koja ima nadzorne kamere, otuđeni tehnički aparati.

10.Proizlazi kako je i u ovom stadiju postupka sporno jesu li bili ispunjeni uvjeti pod kojima je osigurani rizik-konkretno krađa u zaključanom apartmanu, pokriven osiguranjem, kada bi tuženik kao osiguravatelj bio u obvezi isplatiti tužitelju kao osiguraniku ugovorenu osigurninu sukladno odredbi iz članka 921. i 922. ZOO-a, budući tuženik drži kako u okolnostima konkretnog slučaja sve navedene mjere nisu značile i nadzor tehničkih aparata koji se nalaze u apartmanu, a svakako ne znače nadzor osiguranika na način da osobno nadzire stvari, kako je to Uvjetima za osiguranje prtljage propisano.

11.Kod ugovora o dobrovoljnom osiguranju prava i obveze stranaka proizlaze iz sadržaja samog ugovora i Općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora o osiguranju.

11.1.Naime, prema odredbi članka 926. ZOO-a Opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u ugovoru, bilo da se ugovor na njih poziva, obvezuju ugovorne stranke.

12.Sastavni dio ugovora o osiguranju (polica br. [broj police]) zaključenog među strankama 11. lipnja 2023. godine čine Uvjeti za osiguranje prtljage čijim odredbama i to člankom 2. je propisano: “1. Predmet osiguranja je prtljaga (podrazumijevaju se stvari u kojima se prenosi i predaju na prijevoz) odnosno sva odjeća, obuća i pribor za osobnu higijenu koje Osiguranik nosi sa sobom tijekom trajanja osiguranja osim onih izričito isključenih iz pokrića. Obveza osiguratelja na naknadu štete nastale na priboru za osobnu higijenu ne može premašiti 60,00 eura (452,07 kn) 2. Tehnički aparati (osobno računalo, mobilni telefon, video-kamera, fotoaparat i sl.) osigurani samo ako ih osiguranik nosi sa sobom, ali samo do 50% ugovorene svote osiguranja. Ako se nalaze u predanoj prtljazi ili su ostavljeni u mjestu odredišta izvan nadzora osiguranika ni u kom slučaju nisu osigurani. 3. Sportski rekviziti i oprema su osigurani samo za vrijeme prijevoza do i od odredišnog mjesta putovanja te u prostoru smještaja dok se nalaze u zaključanoj prostoriji. Sportski rekviziti i oprema nisu osigurani za vrijeme upotrebe. 4. Prtljaga koja se nalazi u parkiranom vozilu osigurana je od krađe, samo ukoliko je vozilo zaključano. 5. Pojam prtljage u smislu ovih uvjeta posebno isključuje: kontaktne leće, pomagala za sluh, umjetni udovi, zubi i zubarski mostovi, naočale, satove, nakiti, plemenita krzna i predmete izrađene od njih, novac, putne karte, kreditne kartice te sve ostale osobne dokumente.“.

13.Osnovano tužitelj prigovara izraženom stavu prvostupanjskog suda.

14.Naime, promatrajući sadržaj i doseg cijelog članka 2. Uvjeta za osiguranje prtljage pa uspoređujući određenja u stavku 2. prema kojima tehnički aparati nisu osigurani ako se nalaze u predanoj prtljazi ili su ostavljeni u mjestu odredišta izvan nadzora, stavkom 3. da su sportski rekviziti i oprema osigurani, između ostalog, u prostoru smještaja ako se nalaze u zaključanoj prostoriji, stavkom 4. da je prtljaga koja se nalazi u parkiranom vozilu osigurana od krađe, samo ukoliko je vozilo zaključano te točkom 5. prema kojoj pojam prtljage isključuje tamo navedene predmete među kojima se ne nalaze tehnički aparati, pa istog povezujući sa svim okolnostima i mjerama osiguranja prostora u kojemu su tehnički aparati ostavljeni, onda i po ocjeni ovog suda, nije prihvatiti tumačenje tuženika prihvaćeno po prvostupanjskom sudu da su isti bili “izvan nadzora“ osiguranika.

14.1.Naprotiv, sve navedeno opravdava uvjerenje tužitelja kako je u konkretnom slučaju postupao sukladno tuženikovim Uvjetima za osiguranje prtljage kada je tehničku robu ostavio u zaključanom apartmanu s protuprovalnim vratima opravdano vjerujući da je ista za to vrijeme pod njegovim nadzorom te s tim u svezi pokrivena ugovornim osiguranjem

14.2.Međutim, i u protivnom slučaju ne bi bilo mjesta otklanjanju isplate osigurnine.

15.Naime, obzirom na različita i proturječna određenja u članka 2. Uvjeta za osiguranje prtljage i nedefiniranost pojma “izvan nadzora“ nije jasno što se smatra ostavljanjem prtljage u mjestu odredišta “izvan nadzora“ osiguranika u smislu spomenutog članka 2. stavak 2., a slijedom toga ocijeniti je li to i situacija u kojoj su tužiteljevi aparati ostali u apartmanu uzev u obzir da se radilo o zaključanom prostoru s protuprovalnim vratima u zgradi s nadzornim kamerama i mogućnošću ulaska samo uz određenu šifru.

16.Stoga, obzirom se radi o Polici osiguranja odnosno Ugovoru o osiguranju s unaprijed pripremljenim obrascem, ispunjene su sve pretpostavke za primjenu odredbe iz članka 320. stavak 1. ZOO kojom je propisano u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe treba tumačiti u korist druge strane, što bi u ovom slučaju bio tužitelj kao osiguranik.

17.Nadalje, prema obvezujućoj praksi Suda Europske unije odnosno presudi Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi utvrđena je obveza nacionalnih sudova da po službenoj dužnosti ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

18.Prema odredbi članka 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23 – dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

18.1.U toj je odredbi ZZP-a implementirana Direktiva Vijeća 93/13 EEZ 5. travnja 1993. kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te određeno da se smatra nepoštenom odredba ako jednostrano određena klauzula u potrošačkim ugovorima suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

19.Ovaj sud je stajališta da se ugovaranje u članku 2. stavak 2. Uvjeta za osiguranje prtljage kao potrošačkom ugovoru treba smatrati nepoštenom odredbom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19.1.Budući je Ugovor-Polica o putnom osiguranju s Uvjetima osiguranja prtljage na standardnom obrascu tuženika o čemu je već bilo riječi, po ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 320. stavak 1. ZOO-a zaključiti je da se radi o adhezijskom Ugovoru koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja Ugovor uz isključenu mogućnost mijenjanja sadržaja, odnosno isključenu mogućnost pregovaranja o ugovornim odredbama, te je na taj način osiguraniku, ovdje tužitelju nametnuto njegovo prihvaćanje prema unaprijed određenim uvjetima.

19.2.Takvo ugovaranje u članku 2. stavak 2. Uvjeta osiguranja prtljage kako ga dodatno tumači tuženik, a prihvaća prvostupanjski sud na način da osigurani aparati moraju uvijek biti pod neposrednim osobnim nadzorom, odnosno pred očima osiguranika pod kojim se ne bi podrazumijevao onaj kao u konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda predstavlja odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja, odnosno suprotnu postupanju s povjerenjem i obzirom prema osobi i interesima druge strane.

19.3.U takvom slučaju je trebalo jasno formulirati, izvijestiti i pregovarati s osiguranikom-tužiteljem što se smatra ostavljanjem predmeta osiguranja “izvan nadzora“ te sadržaj ugovora odrediti uvažavajući interese obiju strana glede tumačenja predmetnog Ugovora, suzdržavajući se od proturječnih i nejasnih formulacija koje ukazuju na postojanje neravnopravnosti u pravima i obvezama strana ugovornica na štetu suugovaratelja, čime se ugrožava i postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, budući se istom odredbom gubi smisao osiguranja tehničkih aparata, što bi značilo da tužitelj kao osiguranik bez obzira na cjelokupno uplaćenu premiju što je osnovom osiguranog slučaja platio nema pravo na osigurninu kao što imaju osiguranici iz stavka 3. i 4. članka 2., iako je tehničke aparate, uzev u obzir sve konkretne okolnosti, ostavio u apartmanu uz osiguranje primjerenih uvjeta za njihovo čuvanje odnosno nadzor.

19.4.Stoga je ocijeniti kako su u predmetnom slučaju kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 296. stavak 1. ZOO-a koje navedenu odredbu Uvjeta za osiguranje prtljage čine ništetnom.

20.Budući ugovaratelj osiguranja nije imao utjecaja na sadržaj spomenute odredbe, koja je ugovorena sa ciljem da se tuženik dovede u što povoljniji položaj, što je uz sve ranije navedeno čini nepoštenom, a time i ništetnom, to se na istoj, po stavu ovog suda ne može utemeljiti zaključak o nepostojanju obveze na naknadu ugovorene osigurnine, kako je pogrešno smatrao sud prvog stupnja.

21.Obzirom na navedeno žalbu tužitelja je valjalo prihvatiti kao osnovanu, presudu prvostupanjskog suda preinačiti i prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev čija visina je određena i tužbom zatražena sukladno ugovorenom u Polici osiguranja (50% od ugovorene svote od 796,34 eura=398,17 eura), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od primitka obavijesti o osiguranom slučaju (list 22 spisa), odnosno od 24. lipnja 2023. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz članka 29. i 943. stavak 4. ZOO-a.

22.Stoga je valjalo presuditi kao u izreci (članak 373. stavak 1. ZPP).

23.Uslijed preinake valjalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja o troškovima postupka te je istom, zastupanom po punomoćniku sukladno odredbama članka 154. stavak 1., 155., 166 ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 dalje: OT) prema vrijednosti predmeta spora od 398,17 eura te uzev u obzir popisane troškove valjalo odmjeriti naknadu: za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1 OT), podneska od 25. lipnja 2024. (Tbr. 8. t.1. OT) i pristup na ročište od 5. srpnja 2024. (Tbr. 9. t. 1 OT) po 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54 OT) daje iznos od 300,00 eura, čemu je pribrojiti troškove izrade ovjerenog prijevoda sa grčkog na hrvatski jezik (list 5-11) u visini od 80,00 eura te troškove pristojbi na tužbu u iznosu od 6,64 i presudu u iznosu od 13,27 eura, što je ukupno 399,91 eura na koji iznos tužitelju u skladu sa zahtjevom i člankom 151. stavak 3. ZPP-a pripadaju kamate od donošenja prvostupanjske presude, čemu je valjalo dodati trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe po Tbr. 10. t.1. OT u iznosu od 125,00 eura i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, što je ukupno za žalbeni postupak 138,27 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 22. siječnja 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić