Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2871/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, Marije Jurić Zagorke 5B, protiv tuženice ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 30, radi zaštite prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-1531/2023-35 od 25. srpnja 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-1531/2023-35 od 25. srpnja 2024., na način da se prihvaća tužbeni zahtjev, i sudi se:

I. Nalaže se tuženici ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u suposjed kuću i dvorište u [adresa], predajom ključeva ulaznih vratiju u prizemlje kuće izgrađene na čkbr. [katastarska čestica], oranice od 1 jutro i 1385 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica], pašnjaka i dvorišta od 297 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u protivnom se ovlašćuje tužiteljicu da na trošak tuženice sama ili po trećim osobama zamijeni bravu na ulaznim vratima kuće, sve u roku od 15 dana.

II. Zabranjuje se tuženici ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljicu AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ometa u izvršavanju vlasničkih ovlaštenja na nekretninama čkbr. [katastarska čestica], oranici od 1 jutro i 1385 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica], pašnjaku i dvorištu od 297 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i kući u [adresa] izgrađenoj na tim zemljišnim česticama na način da ju ometa pri izvršavanju posjedovnih čina na tim nekretninama, zabranjuje osobama koje dolaze na poziv ili po nalogu tužiteljice parkiranje na dvorištu vozila, zabranjuje tužiteljici deponiranje na dvorištu njezinih stvari, onemogućava tužiteljici ulazak u prizemlje kuće i korištenje tog dijela kuće na bilo koji drugi sličan način ometa u izvršavanju suvlasničkih ovlaštenja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici ĐZ da tužiteljici AZ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.567,03 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice kojom traži da se tuženici naloži da joj preda u suposjed kuću i dvorište u [adresa], predajom ključeva ulaznih vratiju u prizemlje kuće izgrađene na čkbr. [katastarska čestica], oranice od 1 jutro i 1385 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica], pašnjaka i dvorišta od 297 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u protivnom se ovlašćuje tužiteljicu da na trošak tuženice sama ili po trećim osobama zamijeni bravu na ulaznim vratima kuće, te da se zabrani tuženici da ju ometa u izvršavanju vlasničkih ovlaštenja na nekretninama čkbr. [katastarska čestica], oranici od 1 jutro i 1385 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica], pašnjaku i dvorištu od 297 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i kući u [adresa] izgrađenoj na tim zemljišnim česticama na način da ju ometa pri izvršavanju posjedovnih čina na tim nekretninama, zabranjuje osobama koje dolaze na poziv ili po nalogu tužiteljice parkiranje na dvorištu vozila, zabranjuje tužiteljici deponiranje na dvorištu njezinih stvari, onemogućava tužiteljici ulazak u prizemlje kuće i korištenje tog dijela kuće na bilo koji drugi sličan način ometa u izvršavanju suvlasničkih ovlaštenja (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 4.375,00 eura (točka II. izreke), dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 600,00 eura odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači tako da se usvoji tužbeni zahtjev i tužiteljici dosude troškovi postupka.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude. Drugo je, međutim, pitanje jesu li navedeni razlozi prihvatljivi i dovoljno pouzdani što spada u ocjenu pravilnosti utvrđenoga činjeničnog stanja, a ne predstavlja postupovnu povredu na koju žaliteljica upućuje.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica preda u suposjed kuću i dvorište u [adresa], predajom ključeva ulaznih vrata u prizemlje kuće i da se zabrani tuženici da ometa tužiteljicu u izvršavanju vlasničkih ovlaštenja na nekretnini u njihovom suvlasništvu.

5. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev smatrajući da su se stranke prešutno sporazumjele o načinu korištenja predmetne nekretnine sukladno odredbi članka 40. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) zbog čega je smatrao da tuženica nije tužiteljici onemogućila, niti bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja posjeda niti da ju je uznemiravala u izvršavanju njezinih suvlasničkih ovlaštenja predmetnih nekretnina.

6. Naime, iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je pred tim sudom tužiteljica AZ ustala tužbom protiv tuženice ĐZ radi smetanja posjeda pod poslovnim brojem Psp-57/2019 te da je rješenjem od 22. siječnja 2021. odbijen tužbeni zahtjev, koje rješenje je pravomoćno,

- da je uvidom u skicu uviđaja koja je rađena za potrebe predmeta tog suda poslovni broj Psp-57/2019, utvrđeno da se kuća na adresi [adresa], odnosno tzv. nova kuća, a koja je predmet tužbenog zahtjeva pod točkom I. i II. tužbe, nalazi na dvije zemljišnoknjižne čestice: jednim dijelom na čkbr. [katastarska čestica], a drugim dijelom na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pretežitim dijelom se nalazi i tzv. stara kuća na adresi [adresa] te dio gospodarskog objekta u sklopu kojeg se nalazi tzv. ljetna kuhinja,

- da je pregledom z.k. izvadaka razvidno da je čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao oranica od 1 jutro i 1385 čhv na kojoj je upisano više suvlasnika, između kojih su kao suvlasnici upisani tužiteljica u 20/1620 dijela (pod rednim brojem 17.), unuk tužiteljice i sin tuženice KZ u 5/1620 dijela (pod rednim brojem 18.) te tuženica u 5/1620 dijela (pod rednim brojem 19.),

- da je čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao pašnjak i dvorište od 247 čhv ili 888 m², a na kojoj stranke nisu upisane kao suvlasnice, već su kao suvlasnici upisane treće osobe,

- da je pregledom posjedovnog lista broj [broj] k. o. [katastarska općina] razvidno da je dio čkbr. [katastarska čestica], pod hižu, oranica od 1410 m² i dio čkbr. [katastarska čestica], pod hižu, dvorište od 558 m², upisano K.O. posjed tuženice za 1/6 dijela, KZ za 1/6 dijela te tužiteljica za 4/6 dijela,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj O-370/03 od 2. listopada 2003. raspoređena ostavinska imovina pok. IZ, umrlog **.**.2003., između ostalog, nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u kojem z.k.ul. se nalazila čkbr. [katastarska čestica]) i to suvlasnički udio ostavitelja od 10/54 dijela te da su nasljednicima pok. IZ proglašeni njegov sin ŽZ za 1/3 dijela te supruga AZ za 2/3 dijela, dok čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije raspoređena rješenjem o nasljeđivanju iza pok. IZ,

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Vlaste Podgajskog, kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj O-393/06, UPP-OS-333/06 od 27. studenoga 2006. raspoređena ostavinska imovina iza pok. ŽZ, umrlog **.**.2006., a da su u okviru ostavinske imovine raspoređene, između ostalog, nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u kojem z.k.ul. se nalazila čkbr. [katastarska čestica]) i to suvlasnički udio ostavitelja od 3840/622080 dijela te nekretnine upisane u posjedovni list br. [broj] k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela (u kojem posjedovnom listu se nalaze dijelovi čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te nasljednicima pok. ŽZ na nekretninama da su proglašeni sin KZ u 1/4 dijela i supruga ĐZ

KZ (ovdje tuženica) u ¾ dijela,

- da prema rješenjima o nasljeđivanju iza pok. IZ i potom iza pok. ŽZ, udjeli stranaka na njihovim nekretninama trebaju biti za tužiteljicu AZ 8/12 dijela, za tuženicu ĐZ 3/12 dijela i za Igora Majcena 1/12 dijela,

- da iz iskaza stranaka proizlazi da se predmet spora nalazi na dijelovima čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], koji su upisani u posjedovni list br. [broj] k. o. [katastarska općina] i to dio čkbr. [katastarska čestica] u površini od 558 m² i dio čkbr. [katastarska čestica] u površini od 1410 m², a koji dijelovi nekretnina nisu formirani kao posebne čestice, već i dalje predstavljaju dijelove zemljišno knjižnih čestica kako su iste upisane u zemljišnoj knjizi, a preostale dijelove tih čestica posjeduje treća osoba ili više njih,

- da iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka proizlazi da tužiteljica samostalno posjeduje tzv. staru kuću, tuženica da samostalno posjeduje prizemlje tzv. nove kuće, a unuk tužiteljice i sin tuženice KZ da samostalno posjeduje gornju etažu nove kuće, garažu da posjeduju dijelom tuženica a dijelom njezin sin KZ, a dvorište da koriste svi zajedno,

- da iz iskaza stranaka i većine saslušanih svjedoka (i to svih svjedoka koji su o tome imali saznanja) proizlazi da su prije gradnje nove kuće tužiteljica, njezin suprug, tuženica, njezin suprug i njihova djeca stanovali u staroj kući, a po izgradnji nove kuće da su u novu kuću preselili tuženica, suprug i njihova djeca, dok se tužiteljica i njezin suprug nikada nisu preselili u novu kuću već da su ostali živjeti u staroj kući,

- da je tužiteljica, dok je bila u dobrim odnosima s tuženicom, povremeno dolazila u prizemlje nove kuće kako bi se družila s ukućanima i gostima te povremeno dočekivala unuke dok su još bili djeca kad bi dolazili iz škole, povremeno da bi s nekima od njih i prespavala do dolaska tuženice s posla, povremeno da bi naložila vatru dok bi tuženica bila na poslu, ali u pravilu da u novoj kući nije kuhala jer nije znala uključiti plinski štednjak, već da bi joj ga ponekad uključili unuci da napravi neki brzi obrok, dok da je u pravilu kuhala u tzv. ljetnoj kuhinji u sklopu gospodarskog objekta gdje se nalazi štednjak na drva,

- da su se suprug tužiteljice sada pok. LZ, njezin sin, odnosno suprug tuženice ŽZ i tužiteljica osobno još za života IZ i ŽZ prešutno sporazumjeli da će posjed predmetnih nekretnina izvršavati na način da će LZ i tužiteljica samostalno posjedovati staru kuću, a novu kuću da će posjedovali tuženica i njezin suprug ŽZ, zajedno sa svojom djecom, te da su u potkrovlju te kuće počeli uređivati stambeni prostor za KZ, kojeg je on dovršio i u kojem stanuje s izvanbračnom suprugom i djecom, dok su se u pogledu garaža sporazumjeli da tuženica posjeduje jednu garažu a njezin sin KZ (drugu garažu),

- da dvorište zajedno posjeduju tužiteljica, tuženica i KZ, a tzv. ljetnu kuhinju da samostalno posjeduje tužiteljica, dok ostali dio gospodarskog objekta u kojemu se nalazi ljetna kuhinja da posjeduju svi suvlasnici,

- da je nakon smrti supruga tuženice ŽZ počelo češće dolaziti do svađa između stranaka, ali da način izvršavanja posjeda nekretnina nije se u bitnome promijenio u odnosu na ranije razdoblje, osim što tuženica od jednog trenutka više ne ostavlja ključ od prizemlja kuće na mjestu gdje bi svi članovi obitelji znali da se nalazi, već za slučaj potrebe uključivanja električne sklopke i sl. informaciju o tome gdje se nalazi ključ od prizemnog dijela kuće tuženica prenese sinu KZ,

- da je istovar betonskih blokova obavljen.

7. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je sud smatrao da su neosnovane tvrdnje tuženice da tužiteljica nema suvlasničkog udjela u novoj kući jer u ostavinskom postupku nije istaknula zahtjev da dio imovine koja je glasila na njezinog supruga ŽZ ne ulazi u njegovu ostavinsku imovinu po osnovi bračne stečevine, a također nije dokazala da bi njezin suprug od svog oca IZ dobio na dar zemljište na kojem je izgrađena nova kuća, pa je zaključio da su tužiteljica i tuženica zajedno s KZ predmnjevani suvlasnici dijela predmetnih nekretnina u površini koja je upisana u posjedovnom listu br. [broj] k. o. [katastarska općina], a na kojoj površini se nalaze stara kuća (svojim većim dijelom), nova kuća, dvorište i dio gospodarskog objekta, s time da površine predmetnih čestica koje su upisane u posjedovnom listu nisu geometrijski odijeljene i formirane u zasebne zemljišnoknjižne čestice, odvojeno od dijela tih čestica koje su u posjedu i vlasništvu trećih osoba.

7.1. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljica samostalno posjeduje tzv. staru kuću, tuženica da samostalno posjeduje prizemlje tzv. nove kuće, a unuk tužiteljice i sin tuženice KZ da samostalno posjeduje gornju etažu nove kuće, garažu da posjeduju dijelom tuženica a dijelom njezin sin KZ, dok dvorište koriste svi zajedno, pa je zaključio da tužiteljica tražeći suposjed prizemlja nove kuće predajom ključeva vrijeđa prava tuženice iz razloga što joj istovremeno onemogućava suposjed stare kuće, a također i suposjed gospodarskog objekta koji se jednim dijelom nalazi na predmetnim nekretninama, i jer ne traži suposjed gornje etaže kuće kojeg koristi njezin unuk KZ, kao što je i zaključio da radnjama koje su opisane u tužbenom zahtjevu prema provedenim dokazima i ocjeni tog suda tuženica tužiteljici nije onemogućila niti bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja posjeda nekretnina pa da tuženica nije tužiteljicu uznemiravala u izvršavanju njezinih suvlasničkih ovlaštenja nekretnina.

7.2. Isto tako je prvostupanjski sud smatrao da povremeni dolasci tužiteljice u prizemlje nove kuće se ne mogu smatrati izvršavanjem suposjeda prizemlja nove kuće jer je tužiteljica u kuću dolazila iz razloga što je pomagala tuženici u skrbi o djeci dok su bile u dobrim odnosima.

7.3. Također, prvostupanjski je sud smatrao da postojanje pisanog sporazuma o diobi suvlasničke zajednice nekretnine nije neophodno, jer da u smislu odredbi članka 37., 38. stavka 1. i 42. stavka 1. i 2. ZV-a, suvlasnici mogu i prešutno sporazumjeti o načinu posjedovanja nekretnina kojih su suvlasnici i o izvršavanju suvlasničkih prava na istima, pa da je LZ za vrijeme svog života bio jedini predmijevani vlasnik predmetnih nekretnina i kao takav da je odlučio da će njegov sin ŽZ sa suprugom i djecom posjedovati novu kuću, a on i tužiteljica staru kuću i tzv. ljetnu kuhinju u okviru gospodarskog objekta, dok će ostale dijelove nekretnina posjedovati zajednički, da bi nakon smrti IZ, tužiteljica i njezin sin ŽZ, koji su bili nasljednici pok. IZ, prešutno nastavili izvršavati posjed predmetnih nekretnina na taj način, a nakon smrti ŽZ posjed da se također nastavio izvršavati na isti način, osim što je naknadno prešutno dogovoreno između tužiteljice te tuženice i KZ, kao nasljednika ŽZ da će KZ samostalno posjedovati potkrovni stambeni prostor u novoj kući, a garaže koje se nalaze u okviru nove kuće da su u posjedu tuženice i KZ.

7.4. Zbog navedenog prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice ne može prihvatiti ovaj sud, a i žalbenim razlozima tužiteljice doveden je u sumnju, a sve iz sljedećih razloga.

9. Naime, prvostupanjski sud je smatrao da među sadašnjim suvlasnicima predmetnih nekretnina nije sklopljen pisani sporazum o diobi nekretnina, kako su to u svojim dopunskim iskazima naveli KZ i PZ, ali da postojanje pisanog sporazuma o diobi suvlasničke zajednice nekretnine i nije neophodno, jer je LZ, koji je za vrijeme svog života bio jedini predmijevani vlasnik predmetnih nekretnina, odlučio da će njegov sin ŽZ sa suprugom i djecom posjedovati novu kuću, a on i tužiteljica staru kuću i tzv. ljetnu kuhinju u okviru gospodarskog objekta, dok će ostale dijelove nekretnina posjedovati zajednički, da bi nakon njegove smrti tužiteljica i njezin sin ŽZ, koji su bili nasljednici pok. IZ, prešutno nastavili izvršavati posjed predmetnih nekretnina na isti način (tužiteljica posjedujući staru kuću i ljetnu kuhinju u okviru gospodarskog objekta), a ŽZ sa članovima svoje obitelji novu kuću i preostali dio gospodarskog objekta, dok su dvorište posjedovali svi suvlasnici, a potom nakon smrti ŽZ posjed da se također nastavio izvršavati na isti način, osim što je naknadno prešutno dogovoreno između tužiteljice te tuženice i KZ, kao nasljednika ŽZ da će KZ samostalno posjedovati potkrovni stambeni prostor u novoj kući, a garaže koje se nalaze u okviru nove kuće da budu u posjedu tuženice i KZ.

9.1. Dakle, prvostupanjski sud je smatrao da tuženica ima pravo odbiti predaju stvari tužiteljici kao suvlasnici jer je smatrao da smeđu njima postignut dogovor o načinu korištenja te nekretnine, čime tuženica ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje prizemlja nove kuće.

9.2. Međutim, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada primjenom odredbe članka 42. ZV-a nije obvezao tuženicu da tužiteljici omogući nesmetani suposjed utuženih nekretnina.

10. Odredbom člankom 42. stavka 1. ZV-a određeno je da svim suvlasnicima pripada pravo na posjed stvari, a oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed i ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Stavkom 2. tog članka propisano je da je donošenje odluke iz stavka 1. posao redovite uprave, isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome.

10.1. Odredbom članka 161. stavka 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a odredba članka 162. stavka 1. ZV-a propisuje da vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

10.2. Dakle, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge suvlasnike iz suposjeda, odnosno tražiti za sebe cijelu stvar, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela pojedinog suvlasnika (članak 42. stavak 1. ZV-a).

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su prije gradnje nove kuće tužiteljica, njezin suprug, tuženica, njezin suprug i njihova djeca stanovali u staroj kući, a po izgradnji nove kuće da su u novu kuću preselili tuženica, suprug i njihova djeca (nevjesta, sin tužiteljice i unuci tužiteljice), dok se tužiteljica i njezin suprug (svekrva i svekar tuženice) nikada nisu preselili u novu kuću već da su ostali živjeti u staroj kući, a da je tužiteljica, dok je bila u dobrim odnosima s tuženicom, povremeno dolazila u prizemlje nove kuće kako bi se družila s ukućanima i gostima te povremeno dočekivala unuke dok su još bili djeca kad bi dolazili iz škole, povremeno da bi s nekima od njih i prespavala do dolaska tuženice s posla, povremeno da bi naložila vatru dok bi tuženica bila na poslu, ali u pravilu da u novoj kući nije kuhala jer nije znala uključiti plinski štednjak, već da bi joj ga ponekad uključili unuci da napravi neki brzi obrok, dok da je u pravilu kuhala u tzv. ljetnoj kuhinji u sklopu gospodarskog objekta gdje se nalazi štednjak na drva. Isto tako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženica od jednog trenutka prestala ostavljati ključ od prizemlja kuće na mjestu gdje bi svi članovi obitelji znali da se nalazi.

11.1. Stoga, u konkretnoj situaciji, po ocjeni ovog suda, a kod nesporne činjenice da su stranke ovog postupka suvlasnice predmetnih nekretnina i to tužiteljica za 8/12 dijela a tuženica za 3/12 dijela, te da je tužiteljica do zabrane tuženice mogla koristiti prizemlje nove kuće, ne može se izvoditi zaključak da je prešutno, konkludentno donesena odluka o načinu korištenja nekretnine, odnosno izvršavanju posjeda nekretnine. Tim više što su u konkretnoj situaciji raniji i sadašnji suvlasnici, obitelj, pa prema mišljenju ovog suda korištenje određenog dijela nekretnine nema značaj i težinu odluke o izvršavanju posjeda nekretnine, odnosno nije imalo značaj postignute suglasnosti oko podjele posjeda i korištenja nekretnine, osobito u situaciji gdje su uslijed nasljeđivanja sve stranke i suvlasnici tih nekretnina, a što proizlazi iz stanja spisa, kao što proizlazi iz izvedenih dokaza da su se suvlasnici za života supruga tužiteljice i njenoga sina, supruga tuženice, više uzajamno uvažavali i time si činili određene ustupke, što je izostalo u trenutku kada je tuženica onemogućila tužiteljici pristup u prizemlje kuće.

11.2. Pritom treba dodati da tuženica u postupku, a na njoj je teret toga dokaza, što je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, nije dokazala da bi imala pravo na veći suvlasnički udio, pa se njezinom posjedu stana u prizemlju nove kuće ne može dati kvaliteta samostalnog posjeda, a niti je dokazala da bi bila vlasnica predmetnog stana, zbog čega po ocjeni ovog suda tužiteljica tužbenim zahtjevom ne vrijeđa njezino pravo suvlasništva već ostvaruje pravo na suposjed stvari kao većinska suvlasnica, a sve u situaciji kada suvlasnici nisu podijelili izvršavanje posjeda stvari. To posebno kod činjenice da je odredbom članka 46. stavka 1. ZV-a određeno da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

12. Ponovno se ističe da "sporazum o načinu korištenja nekretnina" treba promatrati u okolnostima konkretnog događaja jer sporazumi takve vrste nisu neuobičajeni između članova obitelji, roditelja i djece, ali opstojnost tih sporazuma ne može se činiti u ovisnosti od kvalitete budućih odnosa među članovima obitelji, a što je u konkretnom slučaju jer je uslijed narušavanja odnosa stranaka došlo i do zabrane korištenja prizemlja nove kuće.

13. Stoga, pogrešno prvostupanjski sud cijeni da su stranke prešutno dogovorile način korištenja nekretnina, kada su obje stranke mogle neometano koristiti predmet spora, pa sud nije pravilno ocijenio tužiteljičin prigovora o pravu na suposjed u smislu odredbe članka 163. ZV-a, a koje pravo tužiteljice jasno proizlazi iz njenih suvlasničkih prava i činjenice da se tužiteljica koristila tom nekretninom do narušavanja njihovog odnosa.

13.1. Stoga, pravilno u svojoj žalbi ukazuje tužiteljica da nije postojao dogovor suvlasnika u smislu odluke o izvršavanju posjeda predmetne nekretnine, pa je pravilnom primjenom materijalno prava trebalo naložiti tuženici predaju u suposjed prizemlja nove kuće kako se to zahtjeva tužbom, kao i da se tuženici zabrani ometanje tužiteljice u izvršavanju njenih suvlasničkih prava, jer svaki suvlasnik ima pravo na suposjed stvari.

14. Pri takvoj ocjeni ovog suda nije od značaja činjenica što tužiteljica tužbom ne traži i suposjed stana na I. katu, koji koristi unuk tužiteljice, kao ni činjenica što tuženica ne koristi staru kuću jer je tužiteljica ovlaštene tužbom zahtijevati predaju u suposjed onog dijela nekretnine i od onog suvlasnika koji joj upravo to pravo onemogućava.

15. Kako je uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena prvostupanjska presuda na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a trebalo je donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

15.1. Tužiteljica je uspjela u ovom sporu pa joj je tuženica na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dužna naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

17.2. Shodno odredbi članka 155. ZPP-a tužiteljici su u opravdane priznati troškovi nastali zastupanjem po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), slijedeće radnje: sastav tužbe 250 bodova, zastupanje na ročištima održanim 23. rujna 2021., 4. studenog 2021., 1. srpnja 2022., 8. studenog 2022., 7. veljače 2023., 6. ožujka 2023. i 27. lipnja 2024. po 250 bodova, zastupanje na ročištu od 9. travnja 2024. 25 bodova, sastav podneska od 14. rujna 2021. 25 bodova, sastav žalbe od 5. travnja 2023. od 312,50 bodova i sastav žalbe od 8. kolovoza 2024. od 275 bodova, što je sveukupno 2612,50 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 5.225,00 eura s uvećanjem za 25% PDV-a (1.306,25 eura) iznosi 6.532,25 eura. To trošku je trebalo dodati trošak svjedoka koji je naložen tužiteljici u iznosu od 130,40 kuna odnosno 35,78 eura.

17.4. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 23. rujna 2021. jer je već podneskom od 14. rujna 2021., a čiji trošak sastava je priznao ovaj sud, tužiteljica dostavila predmetno rješenje, kao ni trošak pribavljanja rješenja o nasljeđivanju jer tužiteljica nije dokazala koje je rješenje o nasljeđivanju pribavljala. Isto tako, tužiteljici nije priznat ni trošak sastava podneska od 15. prosinca 2023. jer po ocjeni ovog suda sastava tog podneska nije bi nužan u postupku.

18. Shodno navedenom ukupni opravdani, od zahtijevanih, troškovi tužiteljice nastali vođenjem ovog postupka iznose 6.567,03 eura pa je u tom iznosu trebalo tužiteljici dosuditi parnični trošak, dok su više zatraženi troškovi ovog postupka neosnovani, i riješiti kao pod točkom II. izreke ove odluke, čime je odlučeno o troškovima cijelog postupka, a kojom je odlukom u cijelosti izmijenjena odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka sadržana u točkama II. i III. izreke pobijane presude.

19. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a ovaj sud je uvažio žalbene navode tužiteljice, preinačio prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučio kao u izreci ove odluke.

Split, 22. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić