Pn-94/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Dr. Franje Tuđmana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, OIB: 29399232217, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužiteljice: ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jakši Tomiću, odvjetniku iz Knina, Getaldićeva 6, protiv tužene: Republika Hrvatska, zastupane po zastupane po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 11. prosinca 2025.g., u prisustvu punomoćnika tužiteljice i z.z. tužene, na ročištu za objavu odluke, dana 22. siječnja 2026.g., u odsutnosti punomoćnika stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Dužna je tužena REPUBLIKA HRVATSKA u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ZV, iznos od 12.375,88 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 1. studenoga 2020. godine, pa do isplate, po stopi iz ostalih odnosa, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

2. Dužna je tužena REPUBLIKA HRVATSKA u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ZV, iznos od 41.404,19 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi iz ostalih odnosa, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

3. Dužna je tužena REPUBLIKA HRVATSKA u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos, dosuđen s osnove naknade parničnog troška, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na označeni iznos teku od dospijeća, odnosno od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi iz ostalih odnosa, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženici trošak postupka u iznosu od 1.000,00EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od dana 22. siječnja 2026.g. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica stana u [adresa], položenog na petom katu zgrade, anagrafske oznake [adresa]. U zemljišnim knjigama koje se pri Općinskom sudu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, vode za katastarsku općinu [katastarska općina], zgrada u kojoj je položen predmetni stan da je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica], pod.ul. 156, zk. ul. [broj ZK uloška]. Na temelju Rješenja Ministarstva obnove i razvitka, klasa: 371-01/97-01/1531, ur.broj 516-10-03-97-1 od dana 15. listopada 1997. godine predmetni stan da je dodijeljen na korištenje TV i njenoj obitelji. Dana 15. listopada 1998. godine tužiteljica da je Stambenoj komisiji Grada Knina, podnijela zahtjev za povrat imovine te da je isto ponovila dana 7. srpnja 2004. godine, u nadležnom uredu RH u [adresa]. Postupajući po zahtjevu za povrat imovine Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Regionalni ured u Kninu je dana 18. travnja 2019. godine uveo tužiteljicu u posjed stana.

1.1. Radi navedenog tužiteljica smatra da joj je nastala znatna imovinska šteta te da je, da bi mogla useliti u predmetni stan koji bi bio podoban za uredovnu upotrebu, potrebno uložiti značajna novčana sredstva pripada zakonsko pravo na naknadu štete zbog činjenice jer joj Republika Hrvatska nije vratila u posjed predmetni stan u stanju podobnom za redovnu uoprabu. Uslijed takvog postupanja Republike Hrvatske u odnosu na imovinu tužiteljice, ista da je bez ikakve svoje krivnje pretrpjela znatnu imovinsku štetu. Radi svega navedenoga dana 24. siječnja 2020. godine da se obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora te da je od istih zaprimljen odgovor temeljem kojega uskraćuju pristanak na isplatu bilo kakvog novčanog iznosa.

1.2. Također, pred ovim sudom tužiteljica da je provela postupak radi osiguranja dokaza koji se vodio pod brojem R1-8/2020 a u kojem postupku da je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio kako visina izvršenih ulaganja tužiteljice iznosi 12.375,88kuna te da je potrebno uložiti još 41.404,19kuna.

2. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da ustraje u odbijajućoj odluci sadržanoj u odgovoru na zahtjev za mirnim rješenjem spora broj N-DO-3003/2020 od 27.4.2020.g. navodeći da su sukladno očitovanju Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Klasa: 702- 01/20-01/265, Ur.broj: 510-05-02-01/01-20-02, od 12.03.2020.g. neosnovani navodi iz tužbe budući je temeljem Rješenja Ministarstva razvitka i obnove Klasa: 371-01/97- 01/1531, Ur.broj: 516-10-03-97-1, od 15.10.1997.g. kao privremena korisnica predmetne nekretnine određena TV koja da je iz predmetne nekretnine iselila bez primopredajnog zapisnika da bi se očevidom izvršenim dana 26.11.2003.g. od strane prednika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje utvrdilo da predmetnu nekretninu bez pravne osnove koristi ĆV, a isti da nije ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje te da je izostala i zakonska obveza RH za utvrđivanjem istog prava po službenoj dužnosti slijedom čega da izostaje i obveza naknade imovinske štete od strane RH.

2.1. Tuženica nadalje navodi da se tužiteljica Presudom i Rješenjem Općinskog suda u Kninu posl. br. IIIP-169/99 od 30.10.2000.g. uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine, Zamolbom za povrat u posjed od 7.7.2004.g. da se obratila Regionalnom uredu Knin a u posjed stana da je uvedena dana 18.4.2019.g. (sukladno Zapisniku o uvođenju u posjed vlasnika imovine Klasa: 371-01/19-01/229, Urbroj: 590-06-03/3-19- 1 od 18.4.2019.g.) pa da je u skladu s Presudom utvrđenim vlasničkim pravom nad predmetnom nekretninom tužiteljica mogla zatražiti između ostalog i zaštitu svog vlasničkog prava. Predmetna nekretnina da je dodijeljena privremenoj korisnici TV u upotrebljivom stanju, a zgrada u kojoj se stan nalazi da je obnovljena je u postupku obnove zgrade sredstvima Ministarstva zdravstva RH što da je ustanovljeno prilikom očevida izvršenog od strane Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice od dana 26.2.2005.g. radi čega da obveza naknade štete od RH ne postoji obzirom nije nedvojbeno utvrđeno kako je ista nastala za korištenja stana od strane privremene korisnice. Tužiteljica da je svoja vlasnička prava i obveze mogla i trebala ostvarivati znatno ranije imajući u vidu da se kao vlasnica predmetne nekretnine uknjižila temeljem Presude i Rješenja Općinskog suda u Kninu posl. br. IIIP-169/99 od 30.10.2000.g., a da je istu preuzela tek dana 18.4.2019.g., a na koje je preuzimanje da je bila pozivana više puta ranije.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: zahtjev za mirnim rješenjem spora broj N-DO-3003/2020 od 27.4.2020.g, Očitovanja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Klasa: 702-01/20-01/265, Ur.broj: 510-05-02-01/01-20-02 od 12.03.2020.g. te očitovanje Klasa: 371-01/14-01/1559, Ur.broj: 510-05-02-01/01-19- 17 od 20.3.2019, Odgovor Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Klasa:371-01/14-01/1559, Ur.broj: 510-05-02-01/01-17-12 od 13.10.2017., Odgovor Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Klasa:371-01/14-01/1559, Ur.broj: 510-05-02-01/01-17-10 od 21.9.2017., Rješenje Ministarstva razvitka i obnove Klasa: 371-01/97-01/1531, Ur.broj: 516-10-03-97-1, od 15.10.1997.g., Dopis Opće bolnice Šibenik, Ur.broj: 01-249/04 od 7.9.2004.g., Obavijest Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje ĆV od 7.12.2017.g. Klasa: 371-01/14-01/1559, Ur.broj: 510-05-02-01/04-17-13, Poziv na iseljenje ĆV od 30.8.2017.g. upućen od Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Klasa:371-01/14-01/1559, Ur.broj: 510-05- 02-01/3-17-08 od 30.8.2017., Odgovor Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Klasa:371-01/14-01/1559, Ur.broj: 510-05-02-01/3-17-07 od 7.4.2017., Očitovanje Grada Knina od 23.5.2007. Klasa:091-06/07-01/1, Ur.broj:2182/10-03-07-1995, Očitovanje Podnesak tužiteljice Ministarstvu mora, razvoja i turizma od 3.7.2004.g. Očitovanje ĆV od 18.9.2017.g., Zahtjev ZV od 3.7.2004.g., spis ovog suda broj R1-8/2020.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete nastale na stanu tužiteljice u [adresa], položenog na petom katu zgrade, anagrafske oznake [adresa] i to zbog neodržavanja stana od strane tuženice.

7. Među strankama je sporno da li je tuženica odgovorna za nastalu štetu kao i visina štete koju tužiteljica potražuje od tuženice.

8. Odredba članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predočiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.

8.1. Sud je pri vođenu ovog postupka poštivao načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi ali da se zbog toga postupak ne odugovlači tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

9. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva na konkretni slučaj valjalo je primijeniti opće propise obveznog prava važeće u vrijeme podnošenja tužbe, a to je Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a).

10. U ovom postupku riječ je o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a u odnosu na popravljanje imovinske štete za napomenuti je da je člankom 1085. ZOO-a koji stupio na snagu 1. siječnja 2006.g. i koji je važio u vrijeme ovog štetnog događaja, propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st.1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2.). Ukoliko uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3.). Naknada u novcu će se dosuditi oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st.4.).

11. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna

12. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje i zaključio kako u nastavku slijedi.

13. Iz Vještva izrađenog od vještaka građevinske struke CV, ing.građ. u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem R1-8/2020 proizlazi da visina ulaganja u predmet spora izvršenih ulaganja tužiteljice iznosi 12.375,88kuna te da je potrebno uložiti još 41.404,19kuna da bi stan bio podoban za redovnu upotrebu.

14. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja u postupku je kao svjedokinja saslušana RV koja je u to vrijeme bila voditeljica Ureda za stambeni zbrinjavanje te je iskazala da joj je poznato da je tužiteljica sada upisana kao vlasnica stana na adresi [adresa] koji je položen na V. katu zgrade u [adresa], da je upisana u zemljišne knjige kao vlasnica temeljem presude u kojem je tuženik bio Grad Knin. Tužiteljica da je 18. travnja 2019. uvedena u posjed stana. Prvi korisnik stana od 15. listopada 1997. da je bila TV temeljem rješenja Ministarstva obnove i razvitka, da nije sačinjen zapisnik o danu kada je izvršena primopredaja istog stana od TV jer da tada zapisnike o primopredaji nije sačinjavao ured u kojem je ona bila zaposlena nego ili bolnica u [adresa] ili Grad Knin. Pretpostavlja da je ista koristila stan do 2000. godine jer ima potvrdu Grada da u tom stanu živi druga osoba odnosno DV.

14.1. Dana 2. srpnja 2004. da je tužiteljica prvi put dostavila zahtjev stambenoj komisiji Grada Knina zahtjev za povrat imovine. Ured u kojem je bila zaposlena da je 26. studenoga 2003. prvi put radio reviziju stanova na području Grada Knina a u tom trenutku u stanu da su zatekli ĆV, on da nije imao nikakav valjani pravni osnov za korištenje toga stana, a prema njezinim saznanjima isti da je koristio do 28. rujna 2018. o čemu da postoji sačinjen i zapisnik. Ured u kojem je bila zaposlena dana 6. kolovoza 2004. da je tražio od Opće bolnice Knin podatke na temelju čega je njihov zaposlenik ĆV ušao u posjed predmetnoga stana, a od Opće bolnice da su dobili odgovor da je isti u stalnom radnom odnosu u bolnici ali da nije dobio na korištenje stan od bolnice i naglašavaju da se ima u vidu njegovo stambeno zbrinjavanje. Dana 28. rujna 2018. stan da je predao ĆV, a nakon toga stan da je vraćen tužiteljici postupajući po njenom zahtjevu za povrat imovine i to dana 18. travnja 2019. po punomoći odvjetnika Radovana Đujića.

14.2. Republika Hrvatska da je od stambene komisije Grada Knina preuzimala predmete povrata imovine (nekretnine) da bi ih vratila njihovim vlasnicima, da je postojala jedno vrijeme zakonska regulativa da se isplaćuje jedna vrsta naknade štete i to misli da je bilo do 1. listopada 2003. otprilike 7,00 kuna po kvadratu ali da je ta zakonska odredba poslije ukinuta, a ovisno o svakom pojedinačnom stanu da se određivala cijena. Tužiteljici da nije nikada isplaćivana nikakva vrsta odštete zbog nekorištenja stana u periodu kad su u njemu prebivale treće osobe. Nije joj poznato da li je RH protiv ĆV pokrenula postupak radi iseljenja iz predmeta spora a obzirom da je sudjelovala u primopredaji stana da može potvrditi da je stan bio useljiv, isti je bilo potrebno samo prefarbati te možda lakirati parkete zbog sitnih oštećenja na istima, a odvjetnik koji je preuzimao po punomoći stan od vlasnice da nije imao nikakvih primjedbi na stanje u kojem se stan nalazi. Prema njezinim saznanjima Ministarstvo zdravstva da je obnovilo zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan, a gosp. ĆV da je bio zaposlenik Ministarstva zdravstva kao i prethodna 2 korisnika, a da li je on eventualno dobio od svog poslodavca nekakvo pismeno ili usmeno odobrenje da useli u taj stan da joj nije poznato.

14.3. Nakon 2005. godine da kreće uknjižba na stanove na području Grada Knina na ime Republike Hrvatske. Navedeno da se odnosi na stanove grada i ostalih titulara osim stanova koji su bili u vlasništvu fizičkih osoba (stanovi TVIK-a, HŽ-a, HEP- a, Pošte, Mirovinskog, HZMO-a, HZZO-a i ostalih stanova iz "firmi" koji nisu ušli u temeljni kapital tih firmi u postupku provedbe privatizacije i pretvorbe istih). Stambena komisija grada Knina kao jedinice lokalne samouprave da je prestala postojati 1999. godine a da se ne može sjetiti da li je prilikom preuzimanja poslova koje je obavljala stambena komisija do tada, a vezano za stambeno zbrinjavanje, predmet tužiteljice bio među ostalim predmetima prilikom primopredaje drugih nekretnina. Dana 26. studenoga 2003. Ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje prvi put da obilazi stan koji je predmet spora jer da je u to vrijeme prvi put vršena revizija nekretnina.

15. Svjedok OV je iskazao da je 2019.g. njega tužiteljica zamolila da od odvjetnika Radovana Đujića preuzme ključeve od stana koje je on kao punomoćnik tužiteljice preuzeo od Ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje ali da on nije bio osobno prisutan prilikom primopredaje stana. Kada je ušao u stan da je imao dojam da stan nije bio prikladan za stanovanje jer da je u istom bio oštećen parket u dnevnom boravku, kupatilo da nije bilo uništeno a ostale prostorije u stanu da nisu bile za stanovanje, instalacije struje i vode da su bile funkcionalne. Koliko se sjeća odvjetnik Đujić da je njemu predao ključeve stana u lipnju ili srpnju 2019. a on da je ključeve preuzeo u travnju. On da je potom vršio bojanje stana te da je u dnevnom boravku postavio laminat, stolarija da je izgledala neodržavano, pretpostavlja iz razloga jer neko vrijeme u stanu nije boravio nitko. Nakon nekog vremena kada je došao u stan da je vidio da je zbog prodora kiše u isti došlo do "bubrenja" odnosno oštećenja laminata koji je on postavio te da mu je susjeda Z koja živi u stanu ispod rekla da je voda iz toga stana procurila u njezin stan. Koliko je on primijetio voda da je u stan ušla samo kroz balkonska vrata a kroz ostale prozore da nije, a predmet spora da je najgornji kat u toj zgradi. Nikada prije da on nije bio u tom stanu pa da mu nije poznato kako je isti prije izgledao.

16. Uvidom u dokumentaciju Uprave za stambeno zbrinjavanje, Klasa: 371- 01/14-01/1559, Ur.broj: 510-05-02-01/01-19-17 od 20.3.2019.g. razvidno je da predmetni stan temeljem Rješenja Ministarstva razvitka i obnove Klasa: 371-01/97- 01/1531, Ur.broj: 516-10-03-97-1 od 15.10.1997.g. dodijeljen na korištenje korisnici stambenog zbrinjavanja IV i njezinoj obitelji nakon čijeg iseljenja iz stana Uprava za stambeno zbrinjavanje isti više nije koristila za stambeno zbrinjavanje. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi kako je tijekom revizije stanova koje je obavljala tadašnja Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice, Regionalni ured Knin, utvrđeno da predmetnu nekretninu koristi ĆV, zaposlenik Opće bolnice Knin ali da isti nije uveden u posjed aktom Uprave za stambeno zbrinjavanje.

17. Iz podneska tužiteljice Ministarstvu mora, razvoja i turizma od 3.7.2004.g. kao i iz priloženog pisanog očitovanja ĆV zaprimljenog dana 19.9.2017.g. u tadašnjem SDUZSZ-u te prema podatcima u spisu nedvojbeno se zaključuje da je 2003.g. prvi put na terenu utvrđeno kako ĆV s obitelji boravi u predmetnom stanu bez pravne osnove te da je je u više navrata bio upozoren od strane Uprave za stambeno zbrinjavanje da iz iste iseli, poglavito nakon što je tužiteljica ishodila pravomoćnu Presudu donesenu od Općinskog suda u Kninu, posl. br.: IIIP-169/99 od 30.10.2000.g. kojom je utvrđena vlasnicom predmetnog stana. Ishođenjem Presude, prema stavu ovog suda, tužiteljica je stekla pravo i mogućnost da iseli osobe koje su stan koristile bez pravne osnove pa se postavlja pitanje zašto to nije učinila odnosno zašto nije podnijela tužbu za iseljenje ĆV a istodobno Republika Hrvatska nije svojim aktom dodijelila stan tom niti bilo kojem drugom korisniku, niti je istim stanom dalje raspolagala nakon iseljenja korisnice stambenog zbrinjavanja IV.

18. Prema stavu ovog suda, a sukladno dokumentaciji koja prileži spisu, ĆV nije ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje u predmetu spora budući da mu nekretnina nije bila dodijeljena na korištenje od strane tadašnjeg SDUSZZ niti je ista bila vlasništvo Republike Hrvatske nego vlasništvo tužiteljice radi čega mu taj stan tuženica nije niti mogla dodijeliti pa samim tim nije ni mogla biti odgovorna zbog nastanka štete na predmetnom stanu. Nadalje, upravo zbog činjenice što nakon iseljenja korisnice IV i obitelji, predmetni stan više nije korišten u svrhu stambenog zbrinjavanja to Republika Hrvatska ne može ni biti odgovorna za štetu nastalu na stanu tužiteljice naknadu koje ista potražuje ovom tužbom jer tuženica nije bila niti u posrednom posjedu (nakon iseljenja korisnice IV) čime se aktivna legitimacija u odnosu na Republiku Hrvatsku smatra promašenom.

19. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica podnijela zahtjev da joj se stan vrati u posjed i to po njenom očitovanju prvi put 1998.g. upućenom Gradskoj upravi Grada Knina, a koji je zahtjev ponovno uputila zahtjevom Ministarstvu mora, razvoja i turizma od dana 3.7.2004.g., to je otpala potreba da je država štiti od propadanja i devastacije jer podnošenje zahtjeva podrazumijeva volju vlasnika da se sam brine o svojoj imovini, tim više što je tužiteljica i ranije bila pozvana da preuzme stan, a na koji poziv se oglušila što dokazuje i Zahtjev ZV od 3.7.2004.g.

20. Nadalje, sukladno očitovanju Opće bolnice Knin, u kojoj je ĆV bio zaposlen, razvidno je da isti nije bio uveden u posjed niti aktom Opće bolnice Knin te da se radi o zgradi koju je obnovilo tadašnje Ministarstvo zdravstva što prema stavu ovog suda implicira činjenicu da je isti samoinicijativno, bez akta tuženice ili akta Opće bolnice Knin, ušao u posjed predmeta spora radi čega Republika Hrvatska nije odgovorna za nastalu štetu koju tužiteljica potražuje u ovom postupku odnosno tužiteljica je promašila pasivnu legitimaciju označavajući kao tuženicu Republiku Hrvatsku.

21. Nadalje, sud je u potpunosti poklonio povjerenje iskazu svjedokinje RV koji je u potpunosti u suglasju s svim dokazima koji prileže spisu a iskaz svjedoka EV je sud cijenio također istinitim ali njegov iskaz nije bio relevantan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari pa prema stavu ovog suda za štetu nastalu tužiteljici ni u kom slučaju ne bi odgovorna tuženica jer ne postoji kauzalni neksus između postupanja tuženice i štete za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala postupanjem tuženice radi čega je tužbu trebalo odbiti i odlučiti kao u točci I. izreke presude.

22. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. ZPP. Tuženiku sud priznaje trošak naknade troška za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištu 2.6.2025., 11.12.2025., sastav obrazloženog podneska od 8.12.2025.g., sve po 200,00 EUR-a, ukupno 1.000,00EUR-a, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude a sve temeljem T.br. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

U Kninu, dana 22. siječnja 2026.g.

S U T K I N J A

Ana Kević Brakus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude tuženicima je dopuštena žalba, u roku od 15 dana, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: sukladno zapisniku o objavi odluke