Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-2487/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, koga zastupa punomoćnica ĆJ, zaposlenica tuženika, protiv tuženika Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, koga zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10165/2023-6 od 2. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10165/2023-6 od 2. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362 Slovenska ulica 24, Zagreb da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 5.594,53 eur/42.152,01 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. kolovoza 2023. do isplate u roku od petnaest dana."

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 500,00 eura u roku 15 dana."

2. Tužitelj pobija presudu zbog žalbenog razloga propisanog uredbom članka 353. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,117/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.594,53 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete temeljem članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranja zbog štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 30. travnja 2023.

7. U provedenom dokaznom postupku među strankama nije sporno:

- da je osiguranik tužitelja IJ stradao kao vozač osobnog automobila u prometnoj nesreći koja se dogodila 11. kolovoza 1996. koju je prouzročio ZJ upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika,

- da je osiguranik tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja pred ovim sudom vodio postupak za naknadu štete protiv tuženika koji je okončan donošenjem presude posl. br. P-3858/2000 od 29. svibnja 2013.,

- da je rješenjem tužitelja posl. br. In-9362/05 od 20. veljače 1998. osiguraniku tužitelja AJ priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 25. rujna 1997. budući je istom zbog povrede izvan rada nastupio gubitak sposobnosti za rad.

8. Predmet postupanja u konkretnom parničnom postupku predstavlja tužbeni zahtjev koji tužitelj postavlja u smislu odredbe članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 128/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz članka 161. istog Zakona.

9. U postupku nije sporan ni štetni događaj, niti činjenica tjelesnih ozljeda osiguranika tužitelja, kao ni pasivna legitimacija tuženika, te gubitak radne sposobnosti osiguranika tužitelja u omjeru od 100% koja se smatra ozljedom izvan rada, zbog čega je istom priznata invalidska mirovina.

10. Tužitelj smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredaba ZOMO-a. U svojoj žalbi tužitelj osporava stav prvostupanjskog suda da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), odnosno u bitnome sporan je odgovor na materijalno pravno pitanje koje se suštinski svodi na pravnu dvojbu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ozlijeđenom u prometnoj nesreći krivnjom osiguranika tuženika.

11. Tužiteljev žalbeni prigovor o pogrešnom pravnom pristupu po prvostupanjskom suda nije osnovan.

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće.

13. U utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.

14. Pitanje sporne naknade štete regulirano je u istom razdoblju i ZOOP-om na koji se prvostupanjski sud pozvao.

15. Tako je odredbom članka 27. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.) pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

16. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022, mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće.

17. Sukladno gore citiranoj sudskoj praksi koju prihvaća i ovaj sud, te jasnom izričaju odredbe članka 27. stavak 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika) kojom se prema stavku 2. smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.

18. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je određena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP.

19. Kao osiguravatelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona i njime preuzetih ugovornih odredbi, a koje su istom propisane. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari, motornog vozila, imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, štetnika, (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen spomenutim posebnim zakonom.

20. Člankom 8. stavak 1. ZOOP-a reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a istom je propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

21. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a kojim je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

22. Slijedom navedenog, kako je to valjano zaključio prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

23. Nadalje, hrvatski parnični postupak temelji se na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojim se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora dakle navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica.

24. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 7. stavak 2. ZPP-a).

25. Kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da trpi štetu, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

26. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

27. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 22. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović