REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3019/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja UHUF, s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 15. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362, isplatiti tužitelju UHUF, s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 581,13 EUR (slovima: petsto osamdeset jedan euro i trinaest centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 387,33 EUR od 31. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 193,80 EUR od 8. srpnja 2025. do isplate, prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj UHUF s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 812,67 EUR, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362, nadoknaditi tužitelju UHUF, s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 544,22 EUR sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja UHUF za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. prosinca 2023. u bitnome navodi da se 9. siječnja 2023. u Zagrebu, u Ulici Frana Folnegovića 6, dogodila prometna nezgoda te da je tužitelj u istoj stradao kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka]. Ističe da je za izazivanje predmetne prometne nezgode odgovoran UH, koji je upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] udario u stražnji dio vozila u kojem se nalazio tužitelj te na taj način izazvao nezgodu. Navodi i da je vozilo štetnika u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužitelj navodi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, pa da stoga potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.292,67 EUR. Tužitelj ističe da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporan iznos naknade štete u visini od 1.592,67 EUR, pa da stoga potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 700,00 EUR, sa zateznim kamatama, kao i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, kao i da čini nespornim nastanak štetnog događaja te odgovornost za štetu vozača vozila osiguranog kod tuženika. Ističe da čini nespornim dio naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno na ime neimovinske štete i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 1.592,67 EUR, a koji je nesporni iznos i isplatio tužitelju. Smatra da je isplatom nespornog iznosa naknadio štetu tužitelju u cijelosti. Osporava utuženi tijek zakonske zatezne kamate. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 30. travnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev (nakon provedenog medicinskog vještačenja) na način da traži isplatu 1.637,33 EUR.

3.1. Tuženik je u podnesku od 22. svibnja 2025. istaknuo da je 19. svibnja 2025. isplatio tuženik daljnji iznos naknade štete u iznosu od 1.250,00 EUR.

3.2. Tužitelj je podneskom od 8. srpnja 2025. potvrdio da mu je tuženik isplatio daljnji iznos naknade štete u iznosu od 1.250,00 EUR, pa je stoga uredio tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 387,33 EUR te iznos od 193,80 EUR na ime zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.250,00 EUR, a sve zajedno uvećano za zatezne kamate.

3.3. Tužitelj je na glavnoj raspravi održanoj 15. prosinca 2025. specificirao tužbeni zahtjev (uslijed inflatornih učinaka) na način da traži isplatu iznos od 1.200,00 EUR te iznos od 193,80 EUR na ime zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.250,00 EUR, a sve zajedno uvećano za zatezne kamate.

3.3. U odnosu na navedeno valja ukazati da je podneskom od 30. travnja 2025. te specifikacijom na glavnoj raspravu održanoj 15. prosinca 2025. tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, i to povećao postojeći. Smatrajući istu preinaku svrsishodnom, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je dopustio predmetnu preinaku raspravnim rješenjem od 15. prosinca 2025. Naime, tužitelj je navedenu preinaku učinila po primitku nalaza i mišljenja vještaka, odnosno nakon razdoblja povećane inflacije, a čime su ispunjeni uvjeti propisani istim člankom.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem potvrde Policijske uprave zagrebačke, I postaje prometne policije Zagreb (list 5-6 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (list 7-12 i 37-46 spisa), odštetnog zahtjeva (list 13 spisa), potvrda o plaćanju (list 14 i 74 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje (list 61- 63 spisa).

4.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Isto tako, punomoćnici stranaka su na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odnosno da odustaju od svih eventualno predloženih, a neizvedenih dokaza te da predlažu zaključenje glave rasprave i donošenje odluke na temelju stanja spisa.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja i štete, aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost i uzročno posljedična veza, kao i da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani. Isto tako nije sporno da je tuženik 30. siječnja 2023. isplatio tužitelju na ime nespornog dijela naknade štete iznos od 1.592,67 EUR te da je 19. svibnja 2025. isplatio tužitelju na ime nespornog dijela naknade štete daljnji iznos od 1.250,00 EUR.

7. Sporna je dakle visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 2.842,67 EUR te tijek zateznih kamata.

8. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno je li tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskom vještaku prof.dr.sc. Igoru Stipančiću, specijalistu kirurgu.

8.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 3. travnja 2025. (list 61-63 spisa) sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata, natučenje lijevog bedra uz krvni podljev u mišiću bedra te natučenje desnog ručnog zgloba; da je pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 do dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 6 tjedana, da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah u jačem intenzitetu u trajanju od 2 do 3 dana, u srednjem intenzitetu kumulativno 4 dana, a blažeg intenziteta kumulativno 4 tjedna; da je tužitelju nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 tjedna po 2 sata dnevno te potom 3 tjedna tri puta tjedno po 2 sata, a da je liječenje završeno, kao i da su tužitelju po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u visini od 4 do 5% smanjenja životne aktivnosti.

8.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Igora Stipančića kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora.

9. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

9.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 3.000,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužitelja u vrijeme štetnog događaja od 40 godina, rođenog **.**.1982. te je imao u vidu da će se zadobivenih ozljeda, odnosno samog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati cijeli život. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke koji su nastali u međuvremenu od podnošenja tužbe (19. prosinca 2023.) pa sve do donošenja odluke, stoga nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 3.000,00 EUR.

10. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 46 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a odlučujući u okviru tužbenog zahtjeva nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 EUR pa bi po ovoj osnovi tužitelju u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 230,00 EUR.

11. Dakle, tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 3.230,00 EUR

12. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju na ime naknade štete nastale zbog štetnog događaja 30. siječnja 2023. isplatio tužitelju na ime nespornog dijela naknade štete iznos od 1.592,67 EUR te da je 19. svibnja 2025. isplatio tužitelju na ime nespornog dijela naknade štete daljnji iznos od 1.250,00 EUR. Dakle, tuženik je tužitelju na ime naknade štete isplatio ukupno 2.842,67 EUR.

12.1. Stoga je potrebno ukupno utvrđenu novčanu naknadu (3.230,00 EUR) umanjiti za već ranije plaćeni iznos (2.842,67 EUR), pa tužitelju pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 387,33 EUR te je u tom dijelu usvojen tužbeni zahtjev i odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je sud odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 812,67 EUR i odlučio kao pod točkom II. izreke.

13. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

13.1. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

13.2. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev 30. siječnja 2023., a što među strankama nije niti sporno. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a tužitelju je u okviru tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od 31. siječnja 2023., odnosno unutar tužbenog zahtjeva.

13.3. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju su također priznate u okviru tužbenog zahtjeva, i to od 31. siječnja 2023., odnosno unutar tužbenog zahtjeva, do isplate na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/95, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/12; dalje: ZOOP).

13.4. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

14. Nadalje, među strankama je nesporno da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske štete dana 19. svibnja 2025. nesporan iznos naknade štete u iznosu od 1.250,00 EUR.

14.1. Slijedom navedenog, a sve na temelju prethodno navedene osnove isplate nespornog dijela naknade štete usvojen je tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 193,80 EUR i to za razdoblje od 31. siječnja 2023. do 19. svibnja 2025., kao i daljnje zatezne kamate na navedeni iznos uglavničenih zateznih kamata od 8. srpnja 2025. do isplate.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke presude.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 32,28% (387,33 EUR : 1.200,00 EUR). Tužitelj je uspio i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrđena osnova tužbenog zahtjeva, a koji uspjeh valja uračunati unatoč činjenici da tuženik osporava samo visinu tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2024. Dakle, tužitelj je s obzirom na osnovu i visinu (100+32,28=132,28 : 2 = 66,14) uspio u omjeru od 66,14%, a tuženik u omjeru od 33,86%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 66,14% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 33,86%, dobije se 32,28% te tuženik treba tužitelju naknaditi 32,28% opravdanog i potrebnog troška.

16.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19; dalje: Uredba /19) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba/23), konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora (1.200,00 EUR) te priloženom troškovniku (list 123 spisa).

16.2. Tako je tužitelju, priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 50 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini od 50 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 19. veljače 2024., 19. rujna 2024., 26. rujna 2024., 5. studenoga 2024. u visini od 12,50 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak sastava podneska od 22. ožujka 2024., 30. travnja 2025. i 8. srpnja 2025. u visini od 50,00 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 20. ožujka 2024. i 15. prosinca 2025. u visini od 50 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 400 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19)) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23)). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.066,36 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjer uspjeha tužitelja u parnici od 32,28%, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 344,22 EUR.

16.2. Kada se gore navedenom iznosu od 344,22 EUR doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 200,00 EUR koji je platio tužitelj, dobije se iznos od 544,22 EUR, a koliko je i dosuđeno tužitelju u izreci presude.

16.3. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, s obzirom da isto nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 53,09 EUR

2. Tuženiku – po punomoćniku